O daru ljepote i ljubavi
Bilo je to izrazito lijepo dijete. Ni prljava bluza i još prljavije šarene pantalone dva broja veće, ni poderane patike na bosim nogicama, čak ni neumiveno lice i ko zna koliko dugo neoprana kosa nisu to mogle sakriti. Prije bi se reklo da je zapuštenost i neurednost tog musavog djeteta naglašavala njegovu ljepotu. Anđeoski ovalno, uokvireno kovrdžama kose boje zlata; sa tirkiznoplavim krupnim očima, dugim trepavicama; rumenim, mikelanđelovski izvajanim ustima, lice tog djeteta je na fonu ove ružne aljkavosti blistalo sjajem kojim sa mračnog zida sobe blista srebreni pladanj obasjan sunčevim zrakom.
Baraka za socijalne slučajeve, u kojoj je uz desetak drugih porodica, živjela i majka ovog petogodišnjeg djeteta, bila je jedna od četiri barake u kojima je godinama bila smještena administracija dva ministarstva. Kada je na tom prostoru počela gradnja nekoliko stambenih zgrada, administracija je postepeno napuštala barake, a u doskorašnje kancelarije su odmah bili privremeno useljeni najteži socijalni slučajevi. Kancelarije ministarstva funkcionisale su još samo u jednoj baraci. Budući da je baraka u kojoj je živjela njegova mati bila u neposrednoj blizini te barake, dijete je brzo postalo miljenik svih službenica koje su još radile u njoj. Razumije se, bilo je tu i službenika, ali oni nisu obraćali posebnu pažnju na dijete. Mališan je često po cijeli dan ostajao sam. Dešavalo se da mu mati ne dođe do kasno naveče. Otac je vrlo rijetko navraćao, dva-tri puta mjesečno. Bio je alkoholičar, kao i njegova žena.
U početku, dijete je bilo nepovjerljivo prema pažnji koju je izazivalo. Tek poslije dužeg oklijevanja prihvatilo bi sendvič, čokoladicu, napolitanku, Ipak, brzo je prihvatio poziv jedne posebno pažljive i prijatne „tete“ da uđe u službenu baraku. Obišli su zajedno sve kancelarije, u svakoj je dobio lijepu riječ i od tog dana se tu sasvim odomaćio.
Kako je vrijeme prolazilo, mati je sve češće i na sve duže vrijeme ostavljala svoje dijete samo. Međutim, što je njegova mati češće i duže odsustvovala, dijete je sve rjeđe dolazilo u baraku. Čak se dječak sve manje i sam igrao pred svojom barakom. Ovo je odmah zapazila ona posebno prijatna „teta“ koja ga je prvi put uvela u baraku sa kancelarijama. Našla je priliku i porazgovarala sa majkom djeteta.
„Hvala vama svima što se brinete o mom malom, lakše mi je kad znam da ga vi pazite i da ga niste ostavile gladnog“ – našla je snage da se zahvali, iako je očigledno još bila mahmurna.
„Dijete više treba tebe i tvoju ljubav nego sve drugo. Znaš li da kad te nema on ne izlazi iz tvoje barake?“
„Znam, ali šta da radim kad moram po cijeli dan tražiti posao“ – pokušala se opravdati.
Razgovor nije pomogao. Mati je i dalje svaki dan ostavljala svoje dijete samo. Ono se gotovo sasvim povuklo u baraku i vrlo rijetko izlazilo napolje. Jednog dana, dok je potišten sjedio u mračnoj sobi barake, dječak ču glas tete koja ga je najviše pazila. Prvi put, mati mu nije došla cijelu noć. Dječje srce se steglo. Ovom nježnom glasu nije mogao odoliti. Kad ga je vidjela uplakanog, „teta“ ga zagrli, odnese do česme i umi mu lice. Sjedoše na sunce. Kada je završio sa sendvičem koji mu je „teta“ kupila, ona mu obrisa usta vlažnom maricom a on se tako umiljato osmjehnu da nije mogla odoliti da ga ne poljubi u obraz. Teta izvadi ogledalce i pokaza mu otisak usana od karmina na obrazu.
Svi su se iznenadili kada se malo kasnije pojavio na vratima zajedničke kancelarije. Ljepši nego ikada. Sa otiskom ruža na obrazu.
„Ko te je to poljubio!? – zagrajaše. Dijete pogleda pravo u onu „tetu“.
„Mama!“ – reče glasno i ponosno, ne skidajući pogled s nje. Malo prije toga, njegova mati se vratila nakon što ga prvi put ostavila samog cijeli dan i cijelu noć. U panici što ga nije zatekla u baraci, čuvši graju, dotrčala je do otvorenog prozora, taman na vrijeme da vidi i čuje sve. Sklonila se od prozora da je ne vide, izbrisala suze, na brzinu stavila karmin na usne i ušla u baraku. Snažno je zagrlila svoje dijete i poljubila ga u drugi obraz. Zatim je zagrlila onu „tetu“. Razumjele su se. Bez riječi. Dok se nisu iselili iz barake, nikada više nije ostavila samo svoje dijete.
Ferid MUHIĆ
IN ENGLISH4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
IN ENGLISH4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET4 sedmice