Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Ne gazi oranje

Objavljeno prije

na

Nije sve ovo čemu iz sedmice u sedmicu svjedočimo ni smiješno ni naivno.  Sloboda, demokratija i tolerancija su usjevi koje valja neprekidno obnavljati i njegovati. Da ih ne savlada korov fašizacije. Bar to iskustvo imamo

 

Parlament je, bez rasprave, još jednom usvojio dva IBAR zakona koja im je predsjednik države nedavno vratio na ponovno izjašnjavanje. A imalo se o čemu razgovarati. Poslanici su, umjesto spornim paragrafima, iskorisitili priliku da se pozabave još jednom šovinističkom bravurom njihovog kolege i predsjednika opštine Nikšić Marka Kovačevića.

Kovačević je, čuli smo od predsjednika Skupštine i njegovog partijskog šefa, najtalentovaniji političar svoje generacije. A njegova izjava je (i ovog puta) „izvučena iz konteksta“. Iz perspektive onoga što, prema anketama i glasanju, želi većina građana ove zemlje, što političari javno obećavaju i što je, konačno, propisano zakonima i Ustavom, dalo bi se zaključiti da je iz konteksta izvučen Marko Kovačević a ne njegove izjave. Makar ako je taj kontekst građanska, evropska, antifašistička Crna Gora. Država slobodnih, ravnopravnih i odgovornih/razumnih građana.

Premijer je demonstrirao stečenu posvećenost japanskim manirima. Kao domaćin, zakasnio je na sastanak sa predsjednikom Bugarske, pa je delegacija koju je predvodio Rumen Radev otišla, nakon nekoliko minuta uzaludnog čekanja. Neobičan primjer tradicionalnog gostoprimstva. I znakovita poruka EU partnerima.

Ponuđeno objašnjenje („prethodni sastanak se odužio tri minuta“) dodatno je pokazalo da Milojko Spajić u potpunosti ne shvata prirodu posla koji mu je povjeren. Očito je i da u premijerovom  okruženju nedostaju profesionalci koji bi mu skrenuli pažnju kako je dužan da se ponaša u skladu sa domaćim  međunarodnim procedurama i dobrim običajima. Niko nema pravo na tuđe vrijeme.

Medijski servis priuštio je  javnosti „ekskluzivu“ po svojoj mjeri: zatvorski intervju sa Duškom Kneževićem, tajkunom protiv koga je podignuto više optužnica, a čije dvije banke (u stečaju) državi i povjeriocima duguju više od 100 miliona eura. Da li mu je žao što je zaposlenima ostao dužan više plata i godine neuplaćenih doprinosa za penzioni staž? Stidi li se što su deponenti njegovih banaka ostali bez novca koji je on, dijelom, trošio na ličnu promociju i korupciju? Da li ga je sramota vremena kada je, kao Milov bankar, punio svoje i džepove čelnika tadašnjih vlasti,  sve na štetu građana Crne Gore? Ima li sada sličnih ponuda?

Ništa od toga. Gledaocima RTCG Knežević je pričao o zatvorskoj rutini. Autobiografiji koju piše i po kojoj će se, navodno, snimati film. Prisjećao se dana provedenih u Londonu, dok je bio u bjekstvu, i objašnjavao kako ga „dosta nervira“ priprema za predstojeća suđenja. Dirljiva, romansirana  profil priča.

Od najavljenih dokaza protiv bivših partnera iz vlasti još ništa. „Rekao sam da, dok sam u spuškom pritvoru, ne žalim da dajem nikakve izjave i ne želim da objašnjavam niti da dajem dokaze u drugim predmetima, jer smatram da sam prevaren na način na koji sam zatvoren u Crnoj Gori, i da se tužilaštvo i Viši sud nijesu korektno odnijeli prema meni.” Hvala javnom servisu na ovako kvalitetnom i podrobnom informisanju. Pink i Informer pucaju od zavisti.

Duško Marković formira novu partiju. Stranku evropskog progresa. Nakon trideset godina aktivnog učešća u vlasti tokom kojih je prošao put od Generalnog sekretara vlade, direktora ANB, ministra, potpredsjednika vlade do premijera, nekadašnji potpredsjednik DPS odlučio je da ponudi –  alternativu. Koja bi, makar po najavljenom imenu, morala biti u koliziji sa principima i metodama vlasti čiji je bio jedan od stubova i znakova prepoznavanja. Sad, neka neko kaže kako odlazak u opoziciju ne može biti stimulativan.

Ovakva stvarnost garantuje – neizvjesnu budućnost. Skicu jednog od mogućih modela sjutrašnjice ponudio je koloritni  sljedbenik iz ešalona samozvanih pomiritelja koje predvode Mandić i Kovačević. “Vama smeta to što sam ja Srbin, što volim Rusiju, što se ne odričem toga”, odgovorio je Vladislav Dajković  funkcioner podgoričkih vlasti u razgovoru o novostečenoj a neprijavljenoj imovini. Na opasku zatečenog novinara da je i on Srbin, nedavno došao iz Beograda, uslijedila je presuda.  “Vi ste slučajni Srbin. Srbin po rođenju. Slušam vaše stavove i ne mogu čudom da se načudim.”

Nije sve ovo ni smiješno, ni naivno. Ovo su opomene, pozivnice za buđenje.  Sloboda, demokratija i tolerancija su  usjevi koje valja neprekidno sijati i njegovati. Da ih ne savlada korov fašizacije. Bar u tome imamo iskustva.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Miris prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na stranu priča o načinu na koji Hrvatska „pregovara“ sa Crnom Gorom. Ili kako je i ona evropska, a udesno. Pitanje je,  gdje smo mi to danas, u evropskom  predvorju.  Koliko daleko od 1991.

 

 

Hrvatska je blokirala još jedno poglavlje. Onemogućila je Crnoj Gori  zatvaranje poglavlja 15 (energetika), i stopirala,opet, poglavlje 14 (saobraćajna politika).  Ranije je blokirala  poglavlje 31, koje se tiče vanjske politike, zbog neriješenih bilteralnih sporova.  Ukupno – tri.

Retorika između vlasti dvije zemlje se dodatno zaoštrila. Nakon reakcije crnogorskog ministra pravde Bojana Božovića, upućenom hrvatskoj diplomatiji, da otvorena bilateralna pitanja „ne bi trebalo koristiti kao sredstvo uslovljavanja u završnoj fazi pristupnih pregovora sa EU“, stigle su kontra reakcije.

„Iskreno sam se nadala da Crna Gora uistinu poštuje evropske vrijednosti. No, ovaj vrlo znakoviti potez, koji nas vraća u vrijeme agresije, pokazuje da Crna Gora itekako priželjkuje Prevlaku. Gospodo draga, prste k sebi”, saopštila je specijalna savjetnica ministra vanjskih poslova Hrvatske Vanda Babić-Galić.  Navela je da da se ponavljaju greške iz 1991. godine.

Božovićev stav je  da Crna Gora ne može prihvatiti jednostrano utvrđivanje granice, ali da je spremna da u najskorijem periodu pripremi nacrt sporazuma o razgraničenju na kopnu i moru. Prethodno je hrvatski premijer izjavio da Crna Gora neće zatvoriti pregovore sa EU ako ne prihvati načela Badinterove komisije o kopnenom razgraničenju. Koje Podgorica, kaže Božović,  prihvata. Ali,eto, hoće dodatno vrijeme i mjerenje nekakvih stotina metara granice. To je, usput, samo jedno od pitanja koje Crna Gora treba da riješi sa Hrvtskom. Do sada je ime Zorana Gopčevića, čuvara logora u Morinju, zamijenjeno Njegoševim. Bajkovito.

Na stranu priča o načinu na koji Hrvatska „pregovara“ sa Crnom Gorom o tim pitanjima. Ili o tome kako je evropska, a udesno. Pitanje je,  gdje smo mi danas, dok stojimo u evropskom predvorju. Koliko daleko od 1991.?

Akcija za ljudska prava reagovala je nakon što je Narodna biblioteka Stevan Samardžić iz Pljevalja javno promovisala nove naslove o ratnim zločincima Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću. Biblioteka ih je na svom Instagram profilu promovisala kao nova izdanja kojima je fond „obogaćen”, „uvažavajući predloge korisnika i čitalaca”.

„Posebno zabrinjava što se ovakvi naslovi promovišu upravo u Pljevljima, gradu koji je tokom devedesetih bio poprište ratnih zločina, progona i zastrašivanja muslimanskog i bošnjačkog stanovništva, uključujući i blokadu grada 1992. godine od strane naoružanih grupa predvođenih Čekom Dačevićem, zbog čega javne ustanove u toj sredini imaju dodatnu odgovornost da pitanju ratnih zločina i suočavanja s prošlošću pristupaju s posebnom pažnjom“, naveli su iz HRA.

To je samo još jedan detalj. O tome koliko su devedesete i dalje tu. Ratni zločini – neriješeni. Njegošu se čitaju krvna zrnca a ne stvaralaštvo. Pavle Đurišić i dalje udobno smješten u SPC.  Opet o „trobojki“, da bude narodna zastava. Trobojka, srpska narodna, da bude zastava za  sve narode u Crnoj Gori. Fino.

Ministar Božović kaže da bilateralna pitanja „ne bi trebalo koristiti za uslovljavanje u završnoj fazi pristupnih pregovora sa EU“. Gotovo godinu dana pristupne pregovore Hrvatske blokirala je Slovenija zbog graničnog spora u Piranskom zalivu, što je usporilo završetak hrvatskih pregovora sa EU. Proces je odblokiran tek nakon političkog dogovora Zagreba i Ljubljane.

I tako. Ne samo da bi nas odnosi sa Hrvatskom mogli koštati završnice evropskog puta. Nego, ko želi živjeti devedesete opet?  Pa makar i u Evropi. A vrijeme i tako miriše na prošlost.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Njihovi dani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tačno ne znaš jesmo li se svi skupa vratili u 1847., ono kad je napisan Gorski vijenac, i znaju li domaći javni funkcioneri da u Ustavu piše da je Crna Gora sekularna država.  Srećni Njegoševi dani

 

 

Ovogodišnje Njegoševe dane  crnogorski vlastodršci su pretvorili u – Joanikijeve dane. Tačno ne znaš jesmo li se svi skupa vratili u 1847., ono kad je napisan Gorski vijenac, i znaju li domaći javni funkcioneri da u Ustavu piše da je Crna Gora sekularna država.

Prvo nam se s društvenih mreža obratio predsjednik Skupštine Andrija Mandić, sa svečanog otvaranja  XVI Dana Njegoševih u Nikšiću. Manifestacija je prigodno otvorena  promocijom knjige  Duh diše gdje hoće, mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Mitropolit je na svečanosti sjedio uokviren kadrovima NSD u vlasti. S jedne strane predsjednik parlamenta, s druge Marko Kovačević, gradonačelnik pjesnik, kako ga predstaviše.  U prvom redu normalno – Budimir Aleksić, potpredsjednik Vlade za obrazovanje, nauku i odnose s vjerskim zajednicama.

„Ovo veličanstveno sabranje, održano u nedavno adaptiranoj multifunkcionalnoj sali obnovljenog i modernom dobu prilagođenog Doma revolucije, koji je prije nešto više od mjesec dana otvorio gradonačelnik Nikšića, proteklo je u atmosferi iskrenog zajedništva i istinske pravoslavne sabornosti, tako svojstvene Nikšićanima. U susret godišnjici rođenja našeg najvećeg vladara i pjesnika, Petra II Petrovića Njegoša, večerašnje sabranje kao da je jednom dušom posvjedočilo dubinu i neprolaznost njegove misli iz Gorskog vijenca: „Najedno se bolje razbiramo”,  napisao je predsjednik parlamenta potom na nekadašnjem Tviteru.

Ono, istina, posle sabiranja na Danima Njegoševim,  još se bolje razbira da sekularna Crna Gora postaje tek sjena, baš kao i ona građanska država upisana u Ustav.

O sabiranju i pravoslavlju, prozborio je na promociji  i gradonačelnik Nikšića.  „Neka ta kap u moru naše kulture, za koju bi neko dao sve, bude naznaka da ne treba ni pred kim da povijamo glavu, ni pred kim da se stidimo, nego da kažemo, vrlo jasno ko smo i šta smo – a mi smo Njegoševi“, saopštio je gradonačelnik pjesnik. Koji se ne stidi svojih usmenih tonova govora mržnje. Za koje je do sad kažnjen sa tek 2000 eura.

Njegoševi dani  nijesu prošli bez Alekse Bečića, potrpredsjednika Vlade za bezbijednost,  predlagača Njegoševih dana, kako je sebe ove godine nazvao.

Nakon uvodnog govora u kom je potrpedsjednik Vlade Bečić lijepo kazao da je Njegoš prevelik za partijsku knjižicu, preširok za ideološku fioku i previsok za svaki rov, dio govora posvećen je pokojnom mitropolitu Amfilohiju, odnosno aktuelnom mitropolitu Joanikiju.

Za pokojnog mitropolita Amfilohija Bečić je kazao da je volio i one koji su ga slavili i one koji su ga osporavali: „Na zakon je odgovorio jevanđeljem. Na prijetnju molitvom. Na silu litijom“.  Čovjek bi rekao Hrist lično, a ne mitropolit koji je  aktivno podržavao ratnu politiku devedesetih i ideologiju krvi i tla, te posebno se  isticao izjavama negiranja crnogorske nacije, ksenofobnim, homofobnim i mizoginim stavovima.

„Mitropolit Joanikije nastavio je tamo gdje je mitropolit Amfilihije stao”, dodao je Bečić. Taman. „A naš zadatak je da izgradimo Crnu Goru u kojoj nijedan vladika više neće morati da brani Crkvu od države, nijedan građanin državu od mafije, niti jedno dijete svoje ime i pamćenje od nametnutog zaborava“, zaključio je potpredsjednik Vlade.

Kako da odbranimo državu od Crkve, Bečić nije pitao. A tek pamćenje. Dok ih tapšu iz Brisela – sve teže.

Srećni Njegoševi dani .

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Drugačije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da nismo zemlja evropskih vrijednosti, najbolje se čita iz vijesti koje prođu neopaženo. Poput one o turskom državljaninu napadnutom u Podgorici, kome su u policiji tražili da im donese snimak napada na USB-u i obezbijedi prevodioca. Dok su ministar policije i potpredsjednik Vlade stajali u prvom redu „na osveštanju zemljišta i postavljanju časnog krsta“. Sekularno

 

 

Podržalo je. Nakon pada Vučića, poraza desnice u Brazilu, klimavih nogu Netanjahua, Tramp je porazio sebe samog. Odlazak autokrata, desničara, fašista, zločinaca, uvijek je dobra vijest.

I iz Brisela su stigle dobre vijesti. Najnoviji Izvještaj o napretku Crne Gore za ovu godinu istrajno govori o očiglednoj namjeri Evrope da nas tamo ugura. Naši bespogovorno ispunjavaju tehnikalije koje se od njih traže. Suštinske reforme su drugo.

Da smo daleko od zemlje evropskih vrijednosti ne moramo iščitavati između redova diplomatskih formulacija najnovijeg Izvještaja Evropske komisije. To se najbolje čita iz vijesti koje su ove sedmice  prošle pored nas kao – nevažne. Bez glasa. Reakcije. Ne računajući „djelovanje“ na društvenim mrežama.

Jedna od njih je objava novinara Dragoljuba Vukovića o turskom državljaninu koji je napadnut u Podgorici, dok se biciklom vraćao sa Cetinja. Zadobio je povredu glave iako je nosio kacigu, telefon mu je razbijen, a bicikl oštećen. Otišao je u policiju, da prijavi napad. Tamo su mu rekli da dođe sjutradan sa snimcima sopstvenog napada, da ih donese na USB-u, da se oni s tim valjda ne muče. Još i  da povede sa sobom nekog ko zna crnogorski. Prevodilac i ostala prava, to u našoj Maloj korak od Evrope institucije nijesu izgleda dužne da obezbijede.

Nakon Vukovićeve objave, vijest su stidljivo prenijeli i rijetki mediji, a policija izdala saopštenje. Ono poznato – preduzimaju se sve mjere i ostalo. Kao ono kad su preduzimali mjere poslije izliva nasilja prema turskim državljanima na podgoričkim ulicama u oktobru prošle godine. Nakon što su tim izlivima doprinijeli postrojavajući sve turske državljane na koje su naletjeli, ni krive ni dužne, uza zidove zabjelskih zgrada. Samo zato jer su – Turci.

I tako. Dok je još jedan turski državljanin uzalud tražio pravdu pred crnogorskim institucijama, ministar policije i potpredsjednik Vlade za bezbjednost, imali su preča posla. Bili su u prvom redu na Koniku, „na osveštanju zemljišta i postavljanju časnog krsta na mjestu gdje će biti izgrađen hram Svetog Vasilija Ostroškog”. Sekularna država, šta ćeš.

Bilo je još uznemirujućih vijesti. Ona o jedva punoljetnom mladiću koji je sebi oduzeo život u jednom porimorskom gradu jer je navodno bio žrtva maltretiranja, kao „drugačiji“, nije ni dospjela u medije. Na društvenim mrežama se raspravljalo, sudilo, kritikovalo, zgražavalo, tugovalo. Na javi – ćutanje.

Piše to i u Izvještaju. Evropska komisija u najnovijem dokumentu opet ukazuje na nedovoljnu podršku porodicama, kašnjenje u donošenju važnih strateških dokumenata i propuste u zaštiti djece od nasilja.

Odnos prema drugačijima je baš ono što razlikuje režime poput onih koji ovih sedmica padaju, od Vučića do Trampa, od onih drugih. U kakvim valjda želimo da živimo. Jednaki pred institucijama. Na ulici, u školama. Kad ovakve vijesti budemo primjećivali i snažno na njih reagovali, to će biti istinsko približavanje  Evropi, odnosno evropskim vrijednostima.

To će biti drugačije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo