Povežite se sa nama

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

2 godine

na

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Bilo bi realno očekivati da stvari u Crnoj Gori bolje stoje, pogotovo nakon pada 30-godišnje autokratske vlasti Mila Đukanovića i DPS-a koja se značajno ugledala na Vladimira Putina i Lukašenka. Ili je bar tako mislio Bjelorus V.I. (ime poznato redakciji). U rješenju Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović pomoćnik ministra i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska zemlja u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. Ne pominje se agresija na Ukrajinu kojoj se Bjelorusija indirektno pridružila stavivši svoje vojne baze, naoružanje, logistiku i teritoriju Putinu na raspolaganje kao odskočnu dasku za napad na Kijev. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine se odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji.

V.I., čija porodica već živi u Crnoj Gori, ima uređen boravak kao i uspješan privatni biznis, tražio je zaštitu po dolasku u Crnu Goru 27.07.2023. jer je postojala opasnost da ga Lukašenkove vlasti zatvore zbog političkog aktivizma.  Nakon spornih predsjedničkih izbora u ljeto 2020. godine su buknuli veliki protesti u zemlji. Supruga V.I. je učestvovala,  on nije plašeći se za svoju privatnu građevinsku firmu. Međutim, kada je vlast krenula nasilno razbijati proteste V.I je u avgustu 2020, snimio video post na Youtube-u“ od 20 minuta koji je podržao one „koji se bore za slobodnu Bjelorusiju“ i „pobjedu demokratije“. Rekao je da je „Lukašenko ugušio proteste prolivanjem krvi“ i da „narod treba na isti način da uzvrati“.

Nakon što je snimak zapao vlastima u oči na proljeće 2023. godine počinju problemi sa poslovanjem firme V. I. . Česte poreske inspekcije i državne kontrole su postale svakodnevica. Banka sa kojom je sarađivao preko 10 godina mu je uskratila kreditne linije bez obrazloženja. Od poznanika iz KGB-a dobio je informaciju da oni znaju za njegov video i da problemi sa poslovanjem firme nisu slučajni. U julu prošle godine je dobio telefonski poziv u kome je traženo da dođe u prostorije KGB-a. Na pitanje zbog čega, rečeno mu je da će saznati kad dođe. Odmah je kupio kartu za Istanbul i preko Turske pobjegao za Crnu Goru ostavivši svoj mobilni telefon sa sim karticom u Minsku za slučaj da mu je državna bezbjednost pratila kretanje preko baznih stanica. Kasnije je od susjeda saznao da je Lukašenkova policija dolazila kući da ga traži. Kasnije je policija kontaktirala njegovu suprugu i raspitivala se za njega. Odgovorila je da nisu zajedno i da je otišao za Rusiju.

V.I. je uvjeren da bi  se , ako bi se vratio u Bjelorusiju našao u zatvoru, gledajući kako se vlasti odnose prema drugim preduzetnicima koji se iskazali svoj stav. To se može potkrijepiti brojnim međunarodnim dokumentima UN-a, Sjedinjenih američkih država, EU, HRW, Amnesty-ja i mnogih drugih koji su dokumentirali brojne slučajeve torture.

Uobičajena praksa je da se neistomišljenici optuže za izdaju domovine ili optužbe za mito/korupcije kako bi lakše pile vodu pred javnošću, domaćom i stranom. Pritvorenici se onda primoravaju da pred kamerama „priznaju svoje zločine“ kao u slučaju Romana Protaševiča novinara i opozicionog aktiviste koji se „javno pokajao“ pred kamerama Lukašenkove televizije nakon što je otet iz aviona irskog Ryanair. Protaševič je bio na letu na letu Atina – Viljnus broj 4978 kada je skrenut 23. maja 2021. od bjeloruskih vlasti pod izgovorom da je u avionu postavljena bomba. Uz prisustvo lovca – presretača MIG-29 avion je prinudno sletio u Minsk. Novinar i njegova ruska djevojka su uhapšeni i odvedeni dok nikakva bomba nije nađena.

Za pomoćnika ministra Danila Šaranovića iz redova Demokrata CG primjer Protaševiča, Gnjota i preko 1400 političkih zatvorenika u privatnoj državi Lukašenka „ne ispunjava uslove iz člana 3“ zakona o azilu. Tako ni strah V.I. šta će mu se desiti ako se vrati kući „nije bio preovlađavajući motiv“ da mu se pruži međunarodna zaštita jer „nedostaje i elemenat progona“. Zamjera mu se i što nije tražio azil u prvoj zemlji tranzita Turskoj koja je primila 3,5 miliona izbjeglica iz Sirije, vjerovatno namjerno, previdjevši da je porodica podnosioca već živjela u Crnoj Gori sa uređenim boravkom i uspješnim porodičnim biznisom čime Crnoj Gori ne bi bili na finansijskom teretu.

Po Popoviću, u skladu sa Ženevskom konvencijom i Direktivom o postupcima azila „zemlja se smatra sigurnom kada u okviru njenog demokratskog sistema generalno i trajno nema progona, nema mučenja ili nehumanog postupanja…prijetnje nasiljem“ pa „iako u određenoj mjeri postoje kršenja ljudskih prava u Bjelorusiji“ državni organ je utvrdio da se V.I. „može nesmetano vratiti u zemlju porijekla, te da mu povratkom ne bi bili ugroženi život, sloboda i bezbjednost“. Popović navodi i da je Bjelorusija „industrijski razvijena“ i kako je njen glavni partner Rusija, posebno za prirodni gas i jedna od najvećih tranzitnih teritorija za ruski gas do EU.

Popović naglašava i da je izgradnja Sjevernog toka 2…iz Rusije u Njemačku ispod Baltika završena 2021. i  da je „faktor je koji ima direktan uticaj na bjelorusku ekonomiju“. Popović je očigledno zaboravio da je Sjeverni tok 2 zatvoren i miniran nakon početka agresije na Ukrajinu i ne objašnjava kakve veze gasovod ima sa eventualnom sudbinom V.I. ako bi se vratio kući.

Popović još hvali Bjelorusiju da je primila 2.915 izbjeglica pod mandatom UNHCR-a, 143 tražilaca azila i preko 6 hiljada apatrida. Ističe uspjehe Lukašenkovog režima u borbi protiv trgovine ljudima. Popović hvali Bjelorusiju da je jedna od 152 zemlje koje su glasale za usvajanje Globalnog dogovora za bezbjednost. Tako da je „shodno navedenom ovaj organ zaključio da nijesu ispunjeni uslovi potrebni da se neko djelo smatra proganjanjem u smislu člana 1A Ženevske konvencije“ a iz izjave V.I. je „jasno da isti nije doživio progon jer djela koja navodi nisu dovoljno ozbiljna“ da bi predstravljala ozbiljno kršenje ljudskih prava. Izgleda da bi bolje bilo za V.I. da je prvo proživio torturu i onda možda uvjerio ovog predavača na Policijskoj akademiji u Danilovgradu da je ugrožen.

O ovakvom postupanju MUP-a je obaviještena i liderka bjeloruske opozicije Svetlana Tsikanuskaja koja je, nakon od režima nepriznate pobjede na predsjedničkim izborima 2020. god., morala pobjeći u inostranstvo da bi se spasila zatvora u kome se njen muž već nalazio. U odsustvu je osuđena na 15 godina zatvora od strane Lukašenkovog suda, dok je mnoge demokratske vlade priznaju za legitimnog lidera zemlje. Iz njenog štaba je Monitoru rečeno da je opozicija u egzilu predložila predsjedniku Jakovu Milatoviću i premijeru Milojku Spajiću da se sretnu sa Tsikanuskajom nekoliko puta nakon što se ranije srela sa vladama Grčke i Albanije. Iz Crne Gore nije stigao nikakav odgovor.

Na ovakvo „detaljno obrazloženo rješenje“ Radovana Popovića je dozvoljena tužba Upravnom sudu Crne Gore. V.I. još ostaje nada  da neće morati da osjeti demokratičnost i pravednost Lakušenkove vlasti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

HORIZONTI

OSOVINA VUČIĆ – RAMA I EU: Signali Crnoj Gori

Objavljeno prije

1 dan

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Tekst  Vučića i Rame, u njemačkom FAZ-u dolazi nakon Vučićeve posjete Briselu početkom decembra prošle godine, kada je na sastanku s predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen, i evropskim zvaničnicima predložio da cio Zapadni Balkan zajedno uđe u EU. Ono što su  u FAZ-u predložili Vučić i Rama je de fakto ulazak u Evropski Ekonomski Prostor (EEA) iako ga nisu direktno pomenuli.  EEA podrazumijeva zajedničko tržište sa slobodnim protokom roba, usluga, kapitala i ljudi s mogućnošću da slobodno rade i žive gdje žele

 

 

U utorak je evropska komesarka za proširenje Marta Kos poručila, prenosi briselski Politiko, da je došlo vrijeme za razgovore o Ugovoru o pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji (EU). „Komisija (EK) u završnoj je fazi pripreme nacrta ugovora”. Sljedeće je, po njenim riječima, utvrđivanje “zaštitnih mjera kako bi buduće članice se držale preuzetih obaveza poslije ulaska” rekla je Kos, aludirajući na gorko iskustvo ranijih proširenja.

Iako nije direktno pomenuto, glavni razlog “zaštitnih mjera” i “politike osiguranja od rizika Trojanskih konja u EU” su Mađarska i Slovačka koje su ušle 2004. godine. Kako se približavaju izbori u Mađarskoj 12. aprila , izgledne su  šanse da Viktor Orban više neće igrati trojanca Kremlja. Moskva u dogledno vrijeme može i dalje igrati na kartu slovačkog premijera Roberta Fica i pored raznih korupcionaških afera režima. Ficov savjetnik i raniji ministar inostranih poslova (do 2020. godine ) Miroslav Lajčak je nedavno podnio ostavku zbog objelodanjenih bliskiih veza sa osuđivanim seksualnim prijestupnikom Džefrijem Epstinom. Crnogorskoj javnosti Lajčak je ostao zapamćen po bliskim vezama s bivšim šefom režima Milom Đukanovićem kome je ovaj pitomac moskovske MGIMO akademije pomagao oko referenduma za nezavisnost koju je iz vana gurao Kremlj. Crna Gora se pod Đukanovićem profilirala kao sigurna luka za ruske obavještajne službe i organizovani kriminal blizak Kremlju čiji sistemi vrijednosti su ugrađeni u temelje obnovljene državnosti. Stoga nije iznenađenje da glavne opstrukcije crnogorskom putu ka EU dolaze od vanjskih i unutrašnjih faktora koji dijele iste standarde i vrijednosti s Rusijom i njoj bliskim nacional- ljevičarskim partijama u Evropi.

Krajem februra je u njemačkom prestižnom Frankfurter Algemajne Cajtungu (FAZ) osvanuo autorski tekst predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Albanije Edi Rame. U članku oni apologetski podilaze EU sa kojom je geografski okružen Zapadni Balkan i ističu da “izgledi za članstvo ostaju najvažniji motor reformi, investicija i pomirenja“. Vučić i Rama takođe izražavaju zahvalnost EU za finansijsku podršku, politički dijalog i korake u integraciji. Većina posmatrača u Briselu i u regionu vjeruje da je evropska finansijska podrška ono što najviše zanima ovu dvojicu. Dvojac tvrdi da se cilj pridruživanja može izmiriti sa zebnjama nekih članica da će ulazak novih zemalja doprinijeti slabljenju jedinstva EU u ključnim stvarima. “Te dvije stvari mogu se pomiriti” insistiraju Vučić i Rama. Oni pišu da se “zalažu za ubrzanu integraciju pripremljenih zemalja kandidata u zajedničko tržište i Šengenski prostor”. Time bi građani dobili osjetne prednosti dok bi se ekonomska i geopolitička pozicija EU ojačala “bez opterećivanja” procesa odlučivanja u EU ili narušavanja institucionalne ravnoteže. „Ne bi bilo prava veta niti dodatnih komesara, poslanika Evropskog parlamenta niti izmjena u strukturama odlučivanja“  ponuda je Rame i Vučića. Njihov rezon je da će time olakšati svakom evropolitičaru da podrži brže proširenje kao i da to pojasni svojim biračima. Na kraju se zaključuje da „protivnici Evrope žive od narativa propasti i podjela” a da je snaga Evrope u sposobnosti da se “krize pretvore u integraciju, a raznolikost u jedinstvo”.

Ovaj tekst u njemačkom FAZ-u dolazi nakon Vučićeve posjete Briselu početkom decembra prošle godine kada je na sastanku s predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen i evropskim zvaničnicima predložio da cio Zapadni Balkan zajedno uđe u EU. Kasnije je Vučić pojasnio: “nismo o tome pričali možda ni dva minuta, ja sam to izneo kao svoju ideju, nacrtao, pokazao zašto to mislim”. Dodao je da su ga “saslušali kao pristojni ljudi, nisu ništa rekli po tom pitanju”. Bio je u pravu. Niti EK niti Savjet EU se nisu oglasili o tom prijedlogu a kamoli ga dalje uzeli u razmatranje. Crnogorski premijer Milojko Spajić je odbacio Vučićevu ideju rekavši da će Crna Gora čekati Srbiju u EU kao njena nova članica već od 2028. godine. To se nije ni malo svidjelo srbijanskom vladaru i pretendentu da bude vođa svih Srba. “Ako razmišljate samo o sebi i ne vidite komšiju svoga i kažete – vidi što sam uspio, a vaš komšija nije bogat i ne ide mu najbolje… drugačije je to” uzvratio je Vučić. Time je i indirektno obrazložio šta se krije iza kontinuirane kampanje i obavještajno – subverzivnog djelovanja zvaničnog Beograda da se Crna Gora izbaci iz EU kolosijeka i ponovo rekriminalizuje kao u vrijeme njegovog prijatelja Đukanovića, ovaj put kao Srpski (mafio)svet.

Ono što su ovog puta u FAZ-u predložili Vučić i Rama je de fakto ulazak u Evropski Ekonomski Prostor (EEA) iako ga nisu direktno pomenuli. EEA čine 27 članica EU i Island, Norveška i Lihtenštajn. EEA podrazumijeva zajedničko tržište sa slobodnim protokom roba, usluga, kapitala i ljudi s mogućnošću da slobodno rade i žive gdje žele. Švajcarska je takođe dio zajedničkog tržišta iako nije član EEA.  Ugovor o EEA sadrži suštinsku legislativu EU i obezbjeđuje usklađenost zakona o konkurenciji, trgovini i zaštiti potrošača. Iz Ugovora o EEA su izuzeti poljoprivreda i ribarstvo zbog posebnih interesa Islanda i Norveške u tim oblastima. Švajcarska i tri zemlje EEA nemaju pravo veta ni glasa u EU iako koriste sve prednosti zajedničkog tržišta. Takođe ove zemlje uplaćuju u zajednički budžet EU, ne direktno kao punopravne članice, već preko posebnih fininansijskih mehanizama kao naknadu za pristup jedinstvenom evropskom tržištu.

Ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EEA je prije nekoliko godina predložila Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI) sa sjedištem u Berlinu.  ESI je neprofitni istraživački institut (think tank) koji se bavi analizom politike i promocijom stabilnosti i prosperiteta u Evropi. ESI je upravo predvidjela evropski skepticizam ka proširenju i probleme koje bi izazvao ulazak novih labilnih članica s pravom glasa i veta. Međutim, ovaj prijedlog tada nije izazvao reakcije niti u EU ni na Balkanu. Iako EEA ne nudi punopravno članstvo zemlje Zapadnog Balkana bi i tu morale proći rigorozni proces usklađenosti s evropskom regulativom i primjene istih.

Tekst sa prijedlozima Vučića i Rame za sada nije zvanično komentiran od strane EU institucija ali Monitor nezvanično saznaje da evropske diplomate u Briselu i regionu nisu previše oduševljene idejom. Po njima, sloboda kretanja unutar jedinstvenog evropskog tržišta prije svega znači sloboda operacija i kretanja kriminalnih kartela bliskih i srbijanskoj i albanskoj vlasti. Nedavni žestoki napadi režima braće Vučić i braće Rama na savjesne tužioce koji rade u skladu s profesionalnom etikom i zakonima svojih zemalja su izazvali veliku zabrinutost u Briselu.

Srbija je u januaru ove godine donijela tzv. Mrdićeve zakone (po Uglješi Mrdiću poslaniku Vučićevog SNS-a koji je formalni inicijator) kojima se omogućava čistka politički nepodobnih tužilaca, prije svega onih u Tužilaštvu za organizovani kriminal (TOK) jer su se usudili istraživati kriminal prijatelja braće Vučić. Srbija je, istina, zatražila misljenje Venecijanske komisije Savjeta Evrope na zakone i verbalno izrazila spremnost da se uskladi sa mišljenjem. Međutim, Venecijanci će tek u junu dati mišljenje, što daje dovoljno vremena režimu da počisti dvorište i što je već javno potvrđeno. Tužilac kruševačkog Višeg javnog tužilaštva Miodrag Surla rekao je krajem februara na sjednici Visokog saveta tužilaštva (VST) da su pojedini šefovi tužilaštava, koji su izlazili na ponovljeno glasanje, bili izloženi pritiscima Bezbednosno-informativne agencije (BIA). Uplitanje državne bezbjednosti u izbor tužilačkog savjeta je potvrdila i do skoro de fakto nepostojeća posljednjih 10 godina – vrhovna tužiteljka Zagorka Dolovac. Da su kragujevački tužioci išli na sastanak u sjedište BIA, a da su izbori za članove VST-a bili tema Dolovac je potvrdila 2. marta. Saznanja o sastanku tužilaca s državnom bezbjednošću je “dobila tek pre dva dana u telefonskom razgovoru sa koleginicom (Milijanom) Dončić, kao i da je tema razgovora bila ta o kojoj je govorio kolega Surla, a ne neka druga koja bi se ticala operativnog rada”, rekla je Dolovac. TOK je odmah otpočeo saslušanja oko pritisaka BIA-e. Međutim, glavni tužioc TOK-a Mladen Nenadić se već žalio da institucije Vučićeve države otkazuju saradnju – policija, Uprava za sprečavanje pranja novca i da je isto s BIA-om. Vučićevi mediji već neko vrijeme vode kampanju protiv nezavisnih tužilaca i sudija.

Slično je i u Albaniji. Specijalno tužilaštvo (SPAK) se usudilo da krene na prijatelje i saradnike premijera Rame što je izazvalo njegov bijes i optužbe da se tužioci i sudije petljaju u nezavisnost izvršne vlasti. Krajem februara, nakon nekoliko mjeseci pružanja otpora, Rama je pod pritiskom smijenio svoju zamjenicu Belindu Baljoku. Ona se sumnjiči za namještanje javnih tendera. SPAK je podigao optužnicu protiv nje u decembru zbog sumnje da je uticala na dodjelu dva građevinska ugovora 2021. godine, vrijednosti preko 200 miliona eura. O skidanju njenog imuniteta i eventualnom hapšenju se odlučuje dok ovaj list izlazi u štampu.

Crna Gora se već pet godina pokušava izboriti s teškim miloističko-putinovskim nasljeđem. Njen ulazak u EU i preskakanje opstrukcija iz susjedstva će biti ravan čudu.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NOVI PRAVOSUDNI ZAKONI U SRBIJI I UDALJAVANJE OD EU: Zastrašivanje neposlušnih i nepodobnih

Objavljeno prije

2 sedmice

na

20 Februara, 2026

Objavio:

Gijom Mersije, glasnogovornik Evropske komisije je poručio da EK “duboko žali zbog usvajanja amandmana na ključne pravosudne zakone od strane srpskog parlamenta i potpisivanja od strane predsednika Srbije”.   Vučićeva vlast time potkopava prethodne obaveze i postignuti napredak, tvrdi Mersije. Evropska komesarka za proširenje Marta Kos je ovaj potez vlasti ocijenila kao “ozbiljan korak unazad na evropskom putu Srbije”.  Vučić ne čuje

 

 

Nedavno usvajanje tzv. Mrdićevih pravosudnih zakona u Srbiji i njihovo potpisivanje od strane predsjednika Aleksandra Vučića , prošlo gotovo neopaženo u Crnoj Gori.. Čak i mediji bliski vlasti u Crnoj Gori slabo ili nikako ne prenose dešavanja iz Srbije iako njena vlast već duže vrijeme vodi specijalni rat protiv Crne Gore potpirivanjem identitetskih i svih drugih podjela u društvu. Cilj je odavno javno saopšten – Crna Gora ne treba u Evropsku Uniju (EU) već natrag u zagrljaj kriminalnih kartela, ovaj put sa srpskim predznakom.

Gijom Mersije, glasnogovornik Evropske komisije (EK) je poručio da EK “duboko žali zbog usvajanja amandmana na ključne pravosudne zakone od strane srpskog parlamenta i potpisivanja od strane predsednika Srbije”.  Vučićeva vlast potkopava njene prethodne obaveze i postignuti napredak, tvrdi  Mersije. “Sbija se obavezala da će ojačati nezavisnost sudstva i autonomiju tužilaštva, uključujući uzimanje u obzir preporuka Komisije“, podsjeća on. Uzalud. Vučić ne čuje.  Evropska komesarka za proširenje Marta Kos je ovaj potez vlasti ocijenila kao “ozbiljan korak unazad na evropskom putu Srbije” koji dolazi “u vrijeme velikog napretka ka proširenju, prema kome se Crna Gora i Albanija brzo kreću”. Da Srbija ne haje za preporuke EU vidjelo se početkom mjeseca kada je u Briselu bio njen ministar pravde Nenad Vujić. Evropski komesar za pravosuđe, Majkl Makgrat je tada pozvao Srbiju da obustavi donošenje pravosudnih zakona. Isto je Vujiću rekao i direktor direktorata EK za proširenje i istočno susedstvo, Gert Jan Kopman. Vujić je za domaću javnost pokušao relativizirati upozorenja Evrope o nazadovanju dodavanjem riječi “moguće” i deklarativnom pričom da Srbija i dalje želi članstvo u Evropi.

Vujić je, prije nego je postavljen za ministra u vladi Đura Macuta, bio direktor Pravosudne akademije od 2010. godine. Tokom 15 godina bavio se rukovođenjem, planiranjem i programima obuka koje se sprovode za sudije i javne tužioce od kojih su neki kasnije otkazali poslušnost režimu tako što su savjesno radili svoj posao po zakonu. Mediji su svojevremeno javili da je Državna revizorska institucija (DRI) početkom 2024. sprovela reviziju finansijskih izveštaja Pravosudne akademije za 2020. i 2021. Kako Vujić nije hajio na zamjerke, DRI je a o teškom kršenju obaveze dobrog poslovanja obavijestila Narodnu skupštinu i tražila Vujićevu smjenu od Upravnog odbora akademije. DRI je novembra 2023. predala krivičnu prijavu protiv Vujića navodeći nenamjensko trošenje budžeta. Više javno tužilaštvo u Begradu (VJT) kojim rukovodi Nenad Stefanović (vjeran Vučiću koliko i Milivoje Katnić svom gospodaru) je odbacilo prijavu kao neosnovanu. I ranija krivična prijava protiv Vujića iz 2014. godine koju je podnijelo Udruženje sudijskih i tužilačkih pomoćnika za produženo krivično delo falsifikovanja isprava, je odbačena.

Međutim, nisu svi tužioci isti. Javno tužilaštvo za organizovani kriminal (JTOK) se usudilo krenuti na prijatelje braće Vučić. Konkretno radi se ministrima i zvaničnicima vladajuće partije (SNS) Goranu Vesiću, Tomislavu Momiroviću i Nikoli Selakoviću. JTOK je prošle godine otvorio dvije istrage – zloupotreba uticaja u slučaju zgrade Generalštaba, i istraga finansijskih pronevjera u slučaju Nadstrešnica u Novom Sadu kada je smrtno stradalo 16 građana i za koja još niko nije odgovarao. Takođe u martu prošle godine došlo je do razmimoilaženja  zbog oduzimanja istrage oko milionskih krađa u Elektroprivredi Srbije (EPS) Višem tužilaštvu u Beogradu, i davanja tog predmeta JTOK-u. Tome je prethodio skandal brisanja imena Igora Brnabića, brata Ane Brnabić predsjednice Skupštine, iz iskaza jednog od osumnjičenih, o čemu je pisao Radar. Nakon 6 sati zapisnik je prečišćen pa je tada amneziranom osumnjičenom jedinom određen kućni pritvor dok su ostali dobili zatvorski pritvor.

Nakon pokretanja ovih istraga vučićevski mediji su krenuli u bjesomučne napade na JTOK, glavnog javnog tužioca (GJT) Mladena Nenadića i druge politički nelojalne sudije i tužioce. Hajci su se pridružili i gospodar i njegovi politički lojalisti. Objavljena je i fotografija grupe ljudi u jednom restoranu na kojoj se vide rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić, bivši košarkaš Dejan Bodiroga i tužilac Nenadić, čiji lik je zaokružen. Predsjednik Srbije je na režimskoj žutoj TV Pink rekao da je zabrinuti (anonimni) građanin “podneo prijavu protiv tužioca Nenadića”. Tužilaštvo je planiralo „da pohapse sve u državi ne bi li se dodvorili blokaderima, pa i mene“ zaključio je Vučić. JTOK je odjednom postao leglo neprijatelja Srbije, srpskog naroda i raznih zavjera za koje su optuživani po istoj matrici kao i studenti u blokadi.

Polovinom jula prošle godine Kolegijum TOK-a je izdao javno saopštenje kojim se osuđuje diksreditacija TOK-a,  a pokušaji da se kriminalizuju Glavni javni tužilac i javni tužioci “prevazilaze dozvoljenu mjeru javnog istupanja”. Od tada se situacija pogoršavala. Uprava policije i BIA su krenuli u direktne opstrukcije tužilačkih istraga i nepostupanja po nalozima tužilaštva.

Vučić je u gostovanju na režimskoj TV Prva u emisiji Ćirilica 3. novembra prošle godine iznio pregršt uvreda na račun TOK-a. Poručio je da “ta korumpirana banda, iz pojedinih tužilaštava, izmislila slučaj renoviranja Generalštaba”. Takođe, druge sudije i tužioci “svakoga dana puštaju svakoga ko gađa šipkama i motkama nekoga na ulici” aludirajući na studente koji su se branili od fizičkih napada režimskih huligana i narko dilera. “Tužioci nekada nekoga neće da gone, ali još češće sudije žele da pokažu da su blokaderi, valjda se time dokazuju nekome spolja” zaključio je Vučić. Za Vučića su nerežimski tužioci i sudije “korumpirana banda koja uzima pare i koja se 20 godina drži između sebe kao najgora moguća mafija… rade direktno protiv države…”.

Dan poslije TOK je osudio Vučićeve “besramne tvrdnje kojima omalovažava i kriminalizuje javne tužioce” čime je “prekoračio i zloupotrebio svoja zakonom i Ustavom data ovlašćenja i pokušao… neprimeren i nedozvoljen uticaj na ovo tužilaštvo”. TOK smatra Vučićeve tvrdnje “uvredljivim i neistinitim” te tvrdi  da on “direktno vrši opstrukciju pravde kojom se urušava ustavni i pravni poredak i vladavina prava”. Po Ustavu Srbije, predsjednik ima ceremonijalne ovlasti, dok Vlada vodi unutrašnju i spoljnu politiku zemlje. Predsjednikov brat Andrej Vučić nema nijednu državnu funkciju. Objavljeni transkripti dekodirane SKY aplikacije su otkrili da on postavlja i razrješuje ljude u bezbjednosnom sektoru i državnim preduzećima dok se za njegovu naklonost bore visokoprofilni kriminalci.

Vučić je zakone, koje je predložio poslanik Srpske napredne stranke (SNS) Uglješa Mrdić a izglasala Skupština po hitnom postupku i bez javne rasprave, potpisao 30. januara. Stupili su na snagu osam dana nakon objave u Službenom listu. Radi se o Zakonu o Visokom savetu tužilaštva, Zakonu o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava, Zakonu o organizaciji i nadležnosti državnih organa za borbu protiv visokotehnološkog kriminala i Zakonima o sudijama i javnom tužilaštvu.   Ono što je posebno cilj je rasturanje TOK-a. Poslanica SNS-a Olja Petrović je Mrdićevim prijedlozima dodala amandmane koji su u paketu usvojeni. Novi zakoni će omogućiti da se od 20 tužilaca koji trenutno rade u TOK-u njih 11  vrati u tužilaštva iz kojih su privremeno upućeni.

Nakon što su amandmani javno objavljeni, TOK je dao saopštenje u kojem se ocjenjuje  da će njihovo usvajanje „dovesti do paralisanja rada odeljenja za organizovani kriminal i do potpune blokade postupanja u najsloženijim i najosetljivijim krivičnim postupcima“. Predsjednik Ustavnog suda i lojalista Prve familije Vladan Petrov je komentarisao da su u TOK-u “ljudi koji apsolutno imaju spremnost da rade potpuno van okvira državno-pravnog okvira”.  “Onaj ko je na strani prava i pravde mora da vodi računa o svakom koraku”, zaključio je Petrov.

Šef režima je kasnije rekao da se konsultirao s pravnim stručnjacima i da su zakoni u skladu s Ustavom. To će njegov Ustavni sud i potvrditi bude li trebalo što se da naslutiti iz izjave Petrova. Na kritike iz EU režim za sada ne haje uz letimične poruke Vučića da bi bio spreman preispitati ih.

Ne haju ni vučićevske partije u Crnoj Gori – DNP-SNP-UCG-Slobodna dok napadaju jednako katastrofalno stanje pravosuđa u Crnoj Gori zbog hapšenja Vesne Bratić.

Istovremeno im ne smeta što Vučićevo pravosuđe ne dira Svetozara Marovića u Beogradu i što Vučićevog prijatelja Mila Đukanovića niko ne procesuira već petu godinu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

TOMPSONI, MALE KNINDŽE I BALKANSKI BJESOVI: Grad Zagreb protiv kiča i šovinizma

Objavljeno prije

4 sedmice

na

7 Februara, 2026

Objavio:

Nakon što su reprezantivci Hrvatske osvojili medalju na evropskom prvenstvu, grad Zagreb je želio da im organizuje doček. Rukometni savez Hrvatske je insistirao da se po želji rukometaša dogovorenim izvođačima mora priključiti i Tompson. Gradonačelnik Zagreba  Tomislav Tomašević je to odbio, jer Tompson i u pjesmama  i u izjavama veliča ustaški pokret. Vlada Republike Hrvatske (RH) premijera Andreja Plenkovića je i formalno uskočila i preuzela doček. Tompson je pjevao

 

 

Osvajanje bronzane medalje hrvatske reprezentacije na Evropskom prvenstvu u rukometu je bio događaj koji je nesumnjivo obradovao domaću javnost ali i veliki dio sportske publike u nekadašnjoj Jugoslaviji. Međutim,  politika u regionu ne želi nijednom propustiti priliku za korištenje sportskih uspjeha ex – YU reprezentacija za ličnu promociju i agende koje dijele građane i narode.

Nakon što je hrvatska rukometna reprezentacija ušla u polufinale Evropskog prvenstva Grad Zagreb je počeo pripreme za doček rukometaša u dogovoru s Hrvatskim rukometnim savezom (HRS). Dogovoreno je, pozivajući se na želje rukometaša, da se doček priredi u slučaju osvajanja bilo koje medalje što je i gradonačelnik Tomislav Tomašević ranije najavio. Kad je osvojena bronza, gradske vlasti i HRS su program dočeka “usaglasile do najsitnijih detalja, do razine minutaže svake pjesme”  kasnije će objasniti Tomašević. Međutim, gradske vlasti su otkazale svoje učešće u dočeku predviđenom za 2. februar u 15 sati na trgu Bana Jelačića. Razlog je što su  “rukometaši insistirali da se dogovorenim izvođačima mora priključiti i Marko Perković Tompson”. HRS je saopštio da je “želja svih igrača i stožera bila da Tompson pjeva na dočeku ,a da  grad Zagreb to nije dozvolio”.

Gradska uprava je Tompsonu već ranije zabranila nastup zbog izvođenja pjesme Bojna Čavoglave na koncertu u zagrebačkoj Areni 27. decembra prošle godine. Sporna pjesma počinje s ustaškim pozdravom Za Dom spremni (ZDS). Gradska skupština Grada Zagreba je 11. novembra 2025. godine izglasala Zaključak kojim se gradonačelnik poziva na preduzimanje mjera protiv korištenja fašističkih i ustaških simbola, slogana i pokliča, uključujući ZDS na svim javnim površinama i događajima pod gradskom nadležnošću. Vlasti glavnog grada su naglasile da to vrijedi za sve izvođače, pa i Tompsona, koji je ta pravila već prekršio na pomenutom koncertu, i stoga “nismo mogli udovoljiti zahtjevu rukometnih reprezentativaca”.

Prošlog ljeta Tompson je nastupao na zagrebačkom hipodromu pred oko pola miliona ljudi koji su organizovano dolazili iz svih djelova Hrvatske a prisutni su bili mnogi zvaničnici i države i crkve. Tadašnji koncert je bio miks klerikalizma (s tobožnjim molitvama i religijskim digitalnim efektima) i nacionalističke retorike. Hrvatski ministar odbrane Ivan Anušić je kasnije rekao da je na Tompsonov poziv na Hipodromu “za Dom” on takođe odgovorio “spremni” i da “tu nema ništa sporno” jer Bojna Čavoglave “nema veze ni s ustaštvom, ni sa NDH”. Tompson je poznat i po dočeku hrvatske fudbalske reprezentacije nakon svjetskog srebra 2018. godine kada su mnogo sportisti čekali u redu za selfi sa njim.

Iako je sadašnja proslava u Zagrebu otkazana od grada, Vlada Republike Hrvatske (RH) premijera Andreja Plenkovića je i formalno uskočila i preuzela doček. Na Jelačića placu se okupilo oko 10 hiljada ljudi. Tompson je svoj program otpočeo s pjesmom Ako ne znaš što je bilo kojom se evociraju uspomene na Domovinski rat za nezavisnost. Iako stihovi pjesme nisu sporni (govore o odbrani Hrvatske 1991. godine), sama pojava ovog u crno obučenog ustašofilnog pjevača upitnih pjevačkih kvaliteta je izazvala pravu buru u odnosima između opozicionog Zagreba i sve desnije Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) premijera Plenkovića koja predvodi koalicionu vladu.

Intervenciju Vlade RH u preuzimanju dočeka Tomašević je nazvao “udar države na Grad Zagreb” i “kršenje Ustava, kršenje zakona, kršenje… ovlasti policije i kršenje nadležnosti lokalne autonomije”. Pitao se da li je normalno i po kojem zakonu, da policija ne dozvoljava komunalnim redarima da djeluju kad neko postavlja binu na javnu površinu za koju nema dozvolu. Prvi čovjek Zagreba je poručio da se radi  o “nezapamćenom institucionalnom nasilju… premijera Plenkovića”. Uz opasku:  “Da li je Hrvatska uopšte  više pravna država”? Predsjednik države Zoran Milanović je poručio da je uplitanje Vlade u program dočeka “neustavan, nezakonit i piratski akt za čije donošenje nema baš nikakve pravne osnove”.

Perković (koji je, po riječima gradskih vlasti, pod kontrolom HDZ-a ) na dočeku rukometaša nije pjevao ni Bojnu Čavoglave ni dizao ruku “za Dom spreman”. Vlada je ranije javno rekla da je ZDS pozdrav neprihvatljiv i za osudu u kontekstu Drugog svjetskog rata ali kada je u kontekstu Domovinskog rata onda se treba imati određeno razumijevanje. Vlada nikada nije jasno objasnila kontekste i kada je ZDS (ne)poželjan. Neke ustaške pjesme tipa Jasenovac i Gradiška Stara kojima se otvoreno slavi klanje Srba u Drugom svjetskom ratu Perković je odavno izbacio iz svog repertoara.

Poznavaoci situacije kažu da je sve ovo bilo  očekivano jer HDZ zna da je nepopularan u glavnom gradu i  zato redovno koristi Tompsona u pokušajima destibilizacije gradskih vlasti. Na lokalnim izborima 18. maja prošle godine HDZ je doživio težak poraz ne plasiravši se u drugi krug 1. juna i osvojivši manje od 13 odsto glasova. Vlasti Zagreba su u oktobru prošle godine  preimenovale četiri ulice koje su nosile imena osoba koje , iako nisu proglašene za ratne zločince, jesu bile povezane za režimom kvislinške NDH.

Desničarski blok u skupštini grada, preimenovanje je nazvao “jugoslavenskim, komunističkim zloduhom i nadahnutim nasrtajem na hrvatsko narodno pamćenje”. Vrijedi napomenuti:  Zagreb je tokom Drugog svjetskog rata bio jedno od glavnih žarišta otpora nacizmu i ustaškom teroru. Preko 50 hiljada Zagrepčana ( tada svaki peti stanovnik) se borilo u partizanima ili kao ilegalci na okupiranoj teritoriji.

HDZ i njegovi sateliti pokušavaju naći žicu kojom bi se grad optužio za antidržavno i antinarodno djelovanje u nedostatku druge argumentacije. Posmatrači primjećuju da Plenković sve češće oponaša nacionalistički populizam vlasti Aleksandra Vučića u Srbiji kao pokrivalicu za probleme svoje Vlade i široko rasprostranjeno nezadovoljstvo zbog korupcije. Tomašević je nekoliko puta poručio da neće “povinuti glavu apsolutno nikome” i da je samo odgovoran građanima koji su ga birali.

Srbijanski režimski mediji su sa radošću dočekali nastup Perkovića u Zagrebu uz konstatacije da je Hrvatska i javno postala ustaška država. Istovremeno, Vučićevski mediji ne samo da žmure na zvanično veličanje fašizma i kriminala  u Srbiji (i od države i od crkve) već neki daju lični doprinus sveopštem kiču i primitivizmu. Tako je za pravoslavni Božić žuta televizija Informer Dragana Vučićevića organizavala uživo na ekranima božićno “slavlje”. Među zvanicama su bili formalna predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić, osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, ministar informacija Boris Bratina, ministar za javna ulaganja Darko Glišić, i ministarka rada, boračkih i socijalnih pitanja “Zavetnica” Milica Đurđević-Stamenkovski. Na početku proslave se pojavio i predsjednik Srbije sa kojim se slikao glavni pjevač te večeri. Umjesto pjesama o Hristu i božićnoj tematici gledaoci su mogli slušati pjesme Vrati se vojvodo na Dinaru ponovo, Gledaj majko za četnika da me daš, Spavaj dete – četnici će tebe da osvete… . Kao krem na torti se zapjevalo i  “Turkinja se pred džamijom klela, da je samo Srbina volela” uz obilatu svinjetinu i alkohol “slavljenika” i tobožnjih vjernika SPC-a. Pjevao im je Dragan Ašanin, osuđeni kriminalac koji je 1994. godine ubio djevojku od 18 godina i za to dobio 11 godina zatvora. Opozicija u Srbiji je primijetila da se četnički pjevač i kriminalac savršeno  uklapa u profil ljudi sadašnjeg režima.

Malo prije hrvatske bronze u rukometu, srpska vaterpolo reprezentacija je osvojila evropsko zlato po četvrti put – što je svakako vrijedno pohvale. Osim prijema kod šefa režima i patrijarha ovoga puta država nije organizovala svečani doček vaterpolista ispred skupštine grada. Možda je procijenjeno da nije politički trenutak zbog ostataka Ćacilenda i sveopšte situacije u zemlji. Tokom ranijih dočeka srbijanskih sportista redovno su pjevane nacionalističke pjesme.

U Srbiji nema ni jedne opštinske ili druge vlasti koja će se javno suprotstaviti novom naletu desničarskog primitivizma i tzv. srpskog sveta. Vlast braće Vučić priprema i uklanjanje nepodobnih tužilaca i sudija koji se usuđuju raditi po zakonu i savjesti. I studenti u blokadi se sve više okreću nacionalnom diskursu i proslavama srbijanskih nacionalnih praznika.

Primjer grada Zagreba i njegovih građana je, na žalost, samo izuzetak u matrici koja proizvodi balkanske bjesove.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo