Prva fabrika ove vrste u Crnoj Gori ne radi već pola godine i nema najava da bi mogla ponovo proraditi. Da li se može dogoditi čudo pa da na početku grejne sezone ponovo budu pokrenute mašine, ostaje da se vidi. Prije će, međutim, biti da je još jedna tajkunska misija u Andrijevici završena
Prva i za to vrijeme najsavremenija fabrika peleta na sjeveru Crne Gore, prva i u čitavoj državi, Televeks “Biotel” u Andrijevici, poslije punih deset godina i plasiranje na tržište vrlo kvalitetnog proizvoda, zatvorena je iz nepoznatih rezloga već više od šest mjeseci, a naznaka da bi ponovo mogla početi da radi za sada nema.
Time je ostalo dvadeset i pet radnika, što je za ovu malenu i siromašnu opštinu veliki udar. Oni su su nedavno na protestu ispred zatvorene kapije istakli da im je preduzeće u kojem su radili, a čiji je izvršni direktor Veselinko Mijajlović, ostalo dužno nekoliko zarada i da im doprinosi nijesu uplaćivani u periodu za period od pet godina.
“Izvršni direktor Mijajlović kazao nam je da će samo na kratko prekinuti proizvodnju i da ćemo brzo ponovo početi da radimo. Međutim, od toga nije bilo ništa. Osim plata i doprinosa, nikad nam nije isplaćena nadoknada za noćni rad, kao ni druge beneficije koje su nam pripadale. Mijajlović je prestao da nam se javlja, a mi ne uspijevamo da nađemo način da dođemo do zarađenog” – kazao je jedan od radnika, Marko Miketić.
Radnici tvrde da je vlasniku bilo omogućeno da ih drži na crno i da posluje suprotno zakonu. Traže zato od nadležnih državnih organa da se uključe u rješavanje ovog problema, jer je svojevremno i sa državnih adresa poručivano da je ova fabrika spas za Andrijevicu i da će lokalnom stanovništvu donijeti brojne benefite.
Nezadovoljni radnici “Biotela” smatraju da bi u ovom slučaju eventualno imalo posla i za Specijalno državno tužilaštvo.
“Fabrika je nekoliko puta mijenjala nazive. Negdje prije pet godina, doživjela je i uvođenje stečaja. Nakon toga je otvorena pod drugim imenom otkad su radnici radili po ugovoru na po mjesec ili dva. Dešavalo se da se zarade daju na ruke, dok doprinosi uopšte nijesu uplaćivani. Mi smo i pod tim uslovima morali da radimo, jer nam je obećavano da će biti bolje. Na kraju smo shvatili da smo izigrani i da se ovdje pribjegavalo nezakonitim radnjama i bahatom ponašanju onih koji su vodili fabriku” – tvrdi Duško Mišković.
Preduzeće “Biotel” je osnovano 2014. godine i, kao najveće te vrste u Crnoj Gori, registrovano je za obavljanje djelatnosti u okviru obnovljivih izvora energije sa primarnom djelatnošću, proizvodnja peleta.
Proizvodni pogoni su bili smješteni u zatvorenim halama površine 6.000 metara kvadratnih i otvorenom prostoru od 32.000 kvadrata. Tada je rečeno da ovaj projekt, sa čistim ekološkim proizvodom, predstavlja investicioni bum i da je kapacitet proizvodnje peleta na godišnjem nivou planiran na 23.000 tona.
Fabrika peleta “Bioetl” ostala je iza sebe dužna i lokalnoj upravi u Andrijevici po raznim osnovama.
“Samo po osnovu poreza Televeks Biotel je ostao dužan Opštini oko 50.000 eura. Takođe, dug za vodu je blizu 2.000 eura. U saznanju smo da ovo preduzeće ima veliki dug za struju i dugove brojnim drugim povjeriocima. Svakako da u cijelu priču treba da se uključi država, s obzirom na to da su vlasnici ove fabrike dobijali brojne pogodnosti i podsticaje za proizvodnju peleta. Od nadležnih treba da dobijemo odgovor kako se došlo do ovakvog stanja, s obzirom na to da su ogromne količine drveta iz državnih šuma sa ovog prostora prerađene u ovoj fabrici” – istakli su iz lokalne uprave.
Malo poznata kompanija svojevremeno je počela da radi u prostorijama nekadašnjeg giganta „Termoventa“, koji je zatvoren još prije tri decenije. Predstavljajući se kao suvlasnik, Mijajlović je rekao da je tu doveo idealan poslovni prostor. Preuređena, ova fabrika, izgledala je kao da je „pala sa neba“ u malenu varoš ispod Komova. Evropska tehnologija proizvodnje peleta potpuno usvojena još tada, automatizovan proces rada, prekatično „na dugme“, djelovala je kao astronomski brod.
Izvršni direktor i suvlasnik „Biotela“ u to vrijeme je saopštavao da se devedeset odsto proizvodnje plasira u inostranstvu, najviše Italiju, Austriju i Njemačku, jer tada, deset godina unazad, grijenje na pelet u Crnoj Gori još nije bilo zaživjelo. Nije Mijajlović kazao ništa što nije tačno, samo što je ostao dužan da otkrije ko je stvarno vlasnik, s obzirom da je on suvlasnik.
To je bilo onih godina kada je Demokratska partija socijalista u žestojoj ofanzivi osvojila Andrijevicu. Kasnije, ili bolje reći nedavno, otkrilo se da su motivi bili da se tajkunima omogući izgradnja malih hidroelektrana iza kojih je, osim brata predsjednika opštine Srđana Mašović, Igora, stajalo još moćnika.
Zvanični vlasnik fabrike “Biotel” u Andrijevici pričao je i o planovima da se u krugu te kompanije izgradi prva energana na biomasu u Crnoj Gori, da se taj gradić na taj način toplifikuje poput evropskih malih gradova koje imaju slične fabrike, i to nije u tom trenutku djelovalo nerealno.
Šta se u međuvremenu izdešavalo, pa se od tih velikih planova stiglo do zatvaranja, trenutno niko ne zna pouzdano da kaže. Istina, DPS je izgubio vlast u Andrijevici, i mada pregovori nakon nedavnih lokalnih izbora još nisu završeni, teško može da se vrati.
Činjenica je i da je grijanje na biomasu, odnosno pelet, polako počelo da osvaja i Crnu Goru. To znači da se pojavila velika konkurencija jer su ubrzo nakon toga počele da se grade fabrike peleta po čitavom sjeveru države. Samo u susjednim Beranama u ovom trenutku ima ih makar pet, od kojih su neke najvećih kapaciteta, i rade u tri smjene.
Vjerovatno je i konkurencija učinila svoje. Bilo kako bilo, prva fabrika ove vrste koja je izgrađena u Crnoj Gori, ne radi već pola godine i nema najava da bi mogla ponovo proraditi. Da li se može dogoditi čudo pa da na početku grejne sezone i pojačane potražnje ponovo budu pokrenute mašine, ostaje da se vidi. Prije će, međutim, biti da je još jedna tajkunska misija u Andrijevici završena.
Tufik SOFTIĆ