Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu
MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?
VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.
MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?
VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.
Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta. Možete je „cjepkati“, kako biste je uklopili u taj okvir od 300 miliona i sve to na kraju može rezultirati time da recimo premijer sa par ministara može za nekim kafanskim stolom dogovarati uslove prodaje ključnih ekonomskih resursa ove države. Sjetimo se priče da je KAP prodavan u jednom podgoričkom kafiću, na kraju se završilo tako da smo plaćali garancije sa devetocifrenim iznosom. Podjela vlasti postoji upravo kao mehanizam uzajamne kontrole, tako da ukoliko pretpostavimo da su nekada motivi i iskreni u tome da se zaobiđu pravila kako bi se neka situacija riješila lakše ili brže, po pravilu je to uvijek vodilo u nešto što je bila samovolja i „kreativna“ primjena zakona i pravila, koja je u najvećem broju slučajeva rezultirala korupcijom na najvišem nivou. Više ne smijemo dozvoliti da moć bude koncentrisana u rukama jedne partije, jednog čovjeka, jedne interesne grupe. Inače ćemo za rezultat imati ono što smo imali priliku da gledamo na našoj javnoj sceni dugi niz godina, kada je sve bilo podređeno interesima onih koji su bili bliski centrima moći.
MONITOR: Zašto se o Evropi sad 2 više gotovo i ne govori, ne računajući to što nas je premijer nedavno obavijestio da i Donald Tramp ima slične ideje?
VUJOVIĆ: Djelovi vlasti kao da su se dogovarali kako da skrenu pažnju sa velikog obećanja. Sada ljudi hoće da uđu u Vladu i na ministarskom nivou ali ne da bi ispunili to obećanje na kojem su dobijeni izbori, već ulaze da ga ne ispune, odnosno da skrenu temu na nacionalni teren. Ko je što po naciji, vjeri, političkom opredjeljenju, njegova je ili njena stvar, ali kada je to jedina politika onda se zapitajte koja je namjera tih ljudi. Sve je jasnije, da dobar broj crnogorskih političara radi u interesu moćnih pojedinaca ili određenih interesnih grupa, a ne u opštem. U tom „poduhvatu“ kao da koriste svaku priliku da unize naše dostojanstvo podcjenjujući našu inteligenciju.
Sve liči na to da je njihova zamisao da vladaju na platformi zaštitnika identitetske politike iako su u predizbornoj kampanji stalno govorili o ekonomiji. Bio sam zapanjen kada je jedan od predstavnika koalicije koja se sprema da uđe u Vladu na ministarskom nivou pričao o tome da će u 10 godina izgraditi 100.000 stanova za građane. Da li je bio to gaf, nesmotrenost ili namjerno obmanjivanje ne znam, ali sada taj subjekt obećava umjesto stanova „zaštitu“ identiteta. Pa što to nisu govorili u kampanji? Znam da su se političari navikli da nas prave najblaže rečeno nepametnim, ali ovo je prevršilo svaku mjeru.
MONITOR: U susret rekonstrukciji Vlade, neke od partija u vlasti traže da se upoznaju sa tim programom. Kako to komentarišete?
VUJOVIĆ: Oni prije traže opravdanje za svoje buduće političko djelovanje, šta god da planiraju. Postoji jedan broj ljudi koji žele da vladaju nama na svim poljima bez ikakvog znanja, stručnosti i posvećenosti. Podgoričkim slengom rečeno: onako uz dojč kafu. Njima je to dolce vita, ali nama je agonija. Eto tako gledam najavu ulaska i izlaska iz Vlade. Znači kao igru u kojoj žele da se domognu vlasti. I nebitno je ko je tu koje profilacije, jer im je ponašanje veoma slično. Ako to rade namjerno, to je društvena bolest, ako je nenamjerno, valjalo bi da postanu svjesni toga i da nas rasterete te vrste ambicije koja troši naše vrijeme i jede našu budućnost.
Ako pogledamo hronologiju dešavanja, vidjećemo da su predsjednik države i premijer dok su gradili zajedničku stranku prezentovali Program Evropa Sad 2 za koji će kasnije predsjednik Milatović reći da ga nije vidio. Znači on je prezentovao program koji nije vidio. Premijer nikako da nam makar usmeno izloži koje su to osnovne smjernice za takav ekonomski bum. Odgovornost za uspjeh ili neuspjeh tog programa je zajednička, a, naravno, premijerova je veća. Nama treba da jednom promovišemo preduzetnički duh i odgovornost.
Nije poznato da postoji primjer u ekonomiji gdje nakon nerealnog skoka ne uslijedi ekonomski pad. Pravila politike su rastegljiva, ali logika je neumitna – da bi imao, moraš raditi više, bolje, pametnije ili sve to u isto vrijeme. Sve ono što mi ne radimo. Kod nas je pobijedila demagogija i sada će biti veliki izazov da se uopšte objasni da možemo trošiti koliko zaradimo, a da svako zaduživanje ima cijenu u koju je zaračunata kamata koja nerijetko rezultira usporavanjem ekonomije. A biće sve teže i skučenije odluke koje sa tim opterećenjem može donositi ne samo ova, već i svaka buduća vlast i Vlada.
MONITOR: Nova vlast je povjerenje dobila prvenstveno na obećanim ekonomskim reformama. Kako vidite ono što je u tom smjeru do sada uradila?
VUJOVIĆ: Osim povećanja minimalne penzije protiv čega u načelu nisam, gotovo ništa nije ispunjeno. I to povećanje je ostavilo utisak da je odrađeno da bi bilo dio sticanja nekog političkog kredita. U redu je da se penzionerima sa najmanjim penzijama omogući dostojanstven život, ali šta je sa svim drugim? Da su ponudili koncept dugoročne penzione reforme pa da recimo građani već znaju da plaćaju minimalnu penziju, a da svaki drugi osnov doplaćuju, to bi značilo da postoji plan sa kojim se možemo saglasiti ili ne, ali da postoji nekakava konkretna ideja koja je i stavljena na papir.
Ova vlast nema plan o tako osjetljivom pitanju. Reforme penzionog fonda su vrlo osjetljive za svako društvo, ali i za ekonomiju, jer se radi o fondu koji itekako utiče i na ukupnu potrošnju. Mnogo je primjera gdje se žurilo i time napravila ozbiljna šteta. Mi imamo i iskustvo devedesetih i trebalo nam je jako puno vremena da se oporavimo od te vrste nepromišljenosti. Bilo bi dobro da učimo na lekcijama koje živimo.
Ekonomske odluke ove Vlade će nas koštati mnogo i to ćemo plaćati jako dugo jer se zemlja uvodi u obesmišljavanje preduzetničkih, posebno onih malih inicijativa i potpuno neodržive fiskalne politike. Ne može se raditi manje, biti neinventivan, zaduživati se i ekonomski cvjetati. Sem naravno tokom političke kampanje, kada nam govore i da je ono nemoguće zapravo moguće.
MONITOR: Hoće li biti ispunjena silna ekonomska predizborna obećanja?
VUJOVIĆ: Ne vidim odakle bi moglo da se obezbijedi tih najmanje oko 800 miliona eura koliko po posljednjih projekcijama fali za sva ta obećanja. Čitajući državni budžet ne vidim gdje postoji prostor za toliki rast u naplati prihoda. Kako povećati poresku osnovicu na tako radikalan način? Da podignete PDV, povećate akcize, uvedete carinu mimo međunarodnih ugovora na koje smo se obavezali? Jedino mi pada na pamet čarobni štapić, ali to može u crtanom filmu, ali ne u stvarnom životu. Za brigu je to što zarad ispunjenja predizbornih obećanja i očuvanja pozicija, neki političari pohrle za nepromišljenim instant rješenjima koja mogu ostaviti trajne posljedice po našu zajednicu i fiskalnu održivost.
MONITOR: Šta je sa turizmom, kako stojimo sa onim što je trebalo uraditi i pred ovu sezonu?
VUJOVIĆ: U dvije riječi: beskrajna improvizacija. Imali smo ministra turizma koji na našem jeziku prezentuje turističku ponudu Crne Gore na međunarodnom sajmu. Ima li bolje slike od toga? Kada smo pustili političare da doslovno o svemu mogu odlučivati, ostalo je samo da još kada pođete da operišete slijepo crijevo ili srce, šta god, vidite nasmijanog poslanika koji nije završio medicinu, a ubjeđuje nas da će odlično izvesti operaciju. Treba ogoljavati ovu obmanu koju nam serviraju jer ćemo je, ponavljam, plaćati preskupo i predugo. Što prije zaustavimo takav trend, račun koji ćemo bez ikakve sumnje morati plaćati će biti manji. Kada smo pokretali KOD, imali smo slogan: „Od tebe zavisi“. Ne vidim adekvatniju poruku građanima kada je u pitanju njihova, odnosno naša budućnost.
Milena PEROVIĆ
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice