Rastući broj AI aplikacija je povećao potražnju za moćnim hardverima, čime se indirektno povećava i uticaj na životnu sredinu kroz proizvodnju i transport. Potražnja za novim data centrima ne može se zadovoljiti na održiv način. Brzina kojom kompanije grade nove centre znači da se većina potrebne struje mora dobiti iz elektrana na fosilna goriva
Nedavno je na društvenim mrežama iskočio novi trend vezan za AI modele. Na sve strane korisnici generišu bejbi likove poznatih ličnosti. Kada je jedan od njih generisao seriju od dvadesetak likova jedne popularne serije postavio je usput i pitanje koliko je potrošio struje praveći ovako „važnu“ stvar.
Nije sasvim jasno koliko energije troše AI sistemi, ali neki istraživači procjenjuju da su u pitanju užasno velike količine.
Data centri koji služe za rad ovakvih sistema su klimatizovane zgrade, hale… u kojima se nalazi računarska infrastruktura – serveri, memorijski uređaji, mrežna oprema… Na primjer, Amazon ima više od 100 data centara širom svijeta, a svaki od njih sadrži oko 50.000 servera.
Naučnici procjenjuju da su energetske potrebe data centara u Sjevernoj Americi porasle sa 2.688 megavata krajem 2022. na 5.341 megavat krajem 2023. godine, djelimično zbog zahtjeva generativne AI. Na globalnom nivou, potrošnja struje data centara porasla je na 460 teravata u 2022. godini.
To bi učinilo da data centri zauzmu 11. mjesto među najvećim potrošačima električne energije u svijetu – između Saudijske Arabije (371 teravat) i Francuske (463 teravata), prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj.
Do 2026. očekuje se da će potrošnja električne energije data centara dostići oko 1.050 teravata. To bi ih stavilo na 5. mjesto globalne liste, između Japana i Rusije.
Bilo je i onih koji su računali koliko energije je potrebno za obučavanje i primjenu modela poput GPT-3. Opet je teško dati precizne podatke, ali… U istraživačkom radu iz 2021. godine, naučnici iz Google-a i Univerziteta Kalifornije u Berkliju procijenili su da je samo proces obuke potrošio 1.287 megavat-sati struje. Objasnili su da je to energija dovoljna za napajanje oko 120 prosječnih američkih domaćinstava tokom godinu dana. Tokom ovog procesa proizvedeno je oko 552 tone ugljen-dioksida.
Rastući broj AI aplikacija je povećao potražnju za moćnim hardverima, čime se indirektno povećava i uticaj na životnu sredinu kroz proizvodnju i transport.
Potražnja za novim data centrima ne može se zadovoljiti na održiv način. Brzina kojom kompanije grade nove centre znači da se većina potrebne struje mora dobiti iz elektrana na fosilna goriva.
I to nije sve, upozoravaju stručnjaci. Proizvodnja moćnih kompjuterskih čipova potrebnih za rad AI programa takođe zahtijeva mnogo struje i vode za hlađenje.
Neke velike tehnološke kompanije investirale su u načine za smanjenje ili ponovno korišćenje potrebne vode, ili su se opredijelile za alternativne metode, poput hlađenja vazduhom. To je već posebna priča.
„Kada razmišljamo o uticaju generativne AI na životnu sredinu, ne radi se samo o struji koju trošimo kada uključimo računar. Posljedice su mnogo šire, na nivou cijelog sistema, i traju kroz sve akcije koje preduzimamo“, kaže profesorka Elsa A. Oliveti sa Odjeljenja za nauku o materijalima i inženjering na MIT-u i vođa Misije dekarbonizacije u okviru novog MIT Klimatskog projekta.
„Potrebno nam je sveobuhvatnije i sistemsko razumijevanje posljedica koje donose nove tehnologije. Zbog brzine razvoja, nijesmo uspjeli da uhvatimo korak“, upozorava Oliveti.
Priredio: D.L.