Rastući broj AI aplikacija je povećao potražnju za moćnim hardverima, čime se indirektno povećava i uticaj na životnu sredinu kroz proizvodnju i transport. Potražnja za novim data centrima ne može se zadovoljiti na održiv način. Brzina kojom kompanije grade nove centre znači da se većina potrebne struje mora dobiti iz elektrana na fosilna goriva

Nedavno je na društvenim mrežama iskočio novi trend vezan za AI modele. Na sve strane korisnici generišu bejbi likove poznatih ličnosti. Kada je jedan od njih generisao seriju od dvadesetak likova jedne popularne serije postavio je usput i pitanje koliko je potrošio struje praveći ovako „važnu“ stvar.

Nije sasvim jasno koliko energije troše AI sistemi, ali neki istraživači procjenjuju da su u pitanju užasno velike količine.

Data centri koji služe za rad ovakvih sistema su klimatizovane zgrade, hale… u kojima se nalazi računarska infrastruktura – serveri, memorijski uređaji, mrežna oprema… Na primjer, Amazon ima više od 100 data centara širom svijeta, a svaki od njih sadrži oko 50.000 servera.

Naučnici procjenjuju da su energetske potrebe data centara u Sjevernoj Americi porasle sa 2.688 megavata krajem 2022. na 5.341 megavat krajem 2023. godine, djelimično zbog zahtjeva generativne AI. Na globalnom nivou, potrošnja struje data centara porasla je na 460 teravata u 2022. godini.

To bi učinilo da data centri zauzmu 11. mjesto među najvećim potrošačima električne energije u svijetu – između Saudijske Arabije (371 teravat) i Francuske (463 teravata), prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj.

Do 2026. očekuje se da će potrošnja električne energije data centara dostići oko 1.050 teravata. To bi ih stavilo na 5. mjesto globalne liste, između Japana i Rusije.

Bilo je i onih koji su računali koliko energije je potrebno za obučavanje i primjenu modela poput GPT-3. Opet je teško dati precizne podatke, ali… U istraživačkom radu iz 2021. godine, naučnici iz Google-a i Univerziteta Kalifornije u Berkliju procijenili su da je samo proces obuke potrošio 1.287 megavat-sati struje. Objasnili su da je to energija dovoljna za napajanje oko 120 prosječnih američkih domaćinstava tokom godinu dana. Tokom ovog procesa proizvedeno je oko 552 tone ugljen-dioksida.

Rastući broj AI aplikacija je povećao potražnju za moćnim hardverima, čime se indirektno povećava i uticaj na životnu sredinu kroz proizvodnju i transport.

Potražnja za novim data centrima ne može se zadovoljiti na održiv način. Brzina kojom kompanije grade nove centre znači da se većina potrebne struje mora dobiti iz elektrana na fosilna goriva.

I to nije sve, upozoravaju stručnjaci. Proizvodnja moćnih kompjuterskih čipova potrebnih za rad AI programa takođe zahtijeva mnogo struje i vode za hlađenje.

Neke velike tehnološke kompanije investirale su u načine za smanjenje ili ponovno korišćenje potrebne vode, ili su se opredijelile za alternativne metode, poput hlađenja vazduhom. To je već posebna priča.

„Kada razmišljamo o uticaju generativne AI na životnu sredinu, ne radi se samo o struji koju trošimo kada uključimo računar. Posljedice su mnogo šire, na nivou cijelog sistema, i traju kroz sve akcije koje preduzimamo“, kaže profesorka Elsa A. Oliveti sa Odjeljenja za nauku o materijalima i inženjering na MIT-u i vođa Misije dekarbonizacije u okviru novog MIT Klimatskog projekta.

„Potrebno nam je sveobuhvatnije i sistemsko razumijevanje posljedica koje donose nove tehnologije. Zbog brzine razvoja, nijesmo uspjeli da uhvatimo korak“, upozorava Oliveti.

Priredio: D.L.

Uprkos apelima hiljada umjetnika, aukcijska kuća Christie’s je u martu odradila prvu aukciju u potpunosti posvećenu AI umjetnosti. Ukupan prihod aukcije iznosio je 728.784 dolara, nadmašivši projekciju od 600.000 dolara

Više od 3.000 ljudi potpisalo je prije par mjeseci otvoreno pismo aukcijskoj kući Christie’s u Njujorku. Od menadžmenta su tražili otkazivanje aukcije Augmented Intelligence posvećene isključivo umjetnosti stvorenoj pomoću vještačke inteligencije. Iz Christiesa su naveli da je to prva aukcija takve vrste koju organizuje neka velika aukcijska kuća. U pismu se izražava zabrinutost zbog toga što su programi korišćeni za kreiranje određenih generativnih digitalnih djela, trenirani na zaštićenim autorskim djelima, čime se, kako navode potpisnici, eksploatišu stvarni umjetnici.

„Ovi modeli i kompanije koje stoje iza njih eksploatišu ljudske umjetnike, koristeći njihova djela bez dozvole ili naknade kako bi razvili komercijalne AI proizvode koji im postaju konkurencija,“ navedeno je u pismu.

Aukcijska kuća je, u odgovoru, branila legitimitet izloženih umjetnika, predstavljajući AI kao alat koji proširuje kreativne mogućnosti, a ne zamjenu za umjetnike. „Umjetnici predstavljeni na ovoj aukciji imaju snažnu, multidisciplinarnu umjetničku praksu, neki su priznati i u vodećim muzejskim kolekcijama. Djela koriste AI za unapređenje svog umjetničkog rada“, rekli su iz Christiesa za portal ArtNews.

U saopštenju za javnost, Nicole Sales Giles, potpredsjednica i direktorica prodaje digitalne umjetnosti, izjavila je: „Ovim projektom željeli smo da istaknemo briljantne kreativne glasove koji pomjeraju granice tehnologije i umjetnosti. Nadali smo se da će kolekcionari i šira zajednica prepoznati njihov značaj u savremenom umjetničkom pejzažu. Rezultati aukcije su to i potvrdili“.

Sarp Kerem Yavuz, umjetnik koji ponekad koristi AI u svom radu i čije djelo je takođe bilo na aukciji, smatra da su optužbe o krađi zasnovane na pogrešnom razumijevanju kako AI funkcioniše. „Većina AI-generisanih slika rezultat je kombinovanja miliona slika. Bukvalno miliona. Što znači da nijedan pojedinačni umjetnik ne može tvrditi da je neka slika livade, viteza, mačke ili cvijeta zasnovana baš na njegovom djelu“, napisao je u izjavi. „AI slike imitiraju ljudsku inspiraciju na mnogo načina – samo su efikasnije u obradi informacija“.

Kako AI tehnologija sve više napreduje i postaje dio svakodnevnog života, zakoni o autorskim pravima i dozvoljenoj upotrebi teško prate taj razvoj. Prošlog mjeseca, Američki zavod za autorska prava odlučio je da umjetnici mogu zaštititi djela stvorena uz pomoć AI alata, ali da isključivo AI-generisani materijal i dalje nije podoban za pravnu zaštitu.

Bez obzira na otvoreno pismo i gnijev dijela publike, Christies je u martu završio prvu aukciju u potpunosti posvećenu AI umjetnosti. Ukupan prihod iznosio je 728.784 dolara, nadmašivši projekciju od 600.000 dolara.

Prema navodima aukcijske kuće, njihova akcija je privukla novu generaciju kolekcionara. Rečeno je da se gotovo polovina učesnika identifikovala kao pripadnici Milenijalaca ili Gen Z generacije, dok je 37 odsto njih prvi put kupovalo na Christie’s aukciji. Najskuplji predmet bio je Machine Hallucinations – ISS Dreams – A Refika Anadola, koji je prodat za 277.200 dolara – znatno više od procijenjenih 200.000.

Djelo Holly Herndon i Mat Dryhursta, diptih Embedding Study 1 & 2 (iz serije xhairymutantx), dostiglo je cijenu od 94.500 dolara, opet iznad očekivanja. Aukcija, koja se sastojala od 34 predmeta, imala je stopu prodaje od 82 odsto.

Priredio: R.M.

AI generisane predstave, od Netanjahuovih distopijskih mapa do zastrašujuće čudnih pjesama koje izlaze iz desničarskih AI studija, imaju isti zajednički cilj: dehumanizaciju. Ne nužno zato što AI „želi“ dehumanizaciju, već zato što je to modus operandi svijeta koji ga je stvorio

Slike generisane uz pomoć AI-a koriste se na sve strane. Zapaženo je u poslednje vrijeme da desnica obožava ovakve slike. Za veoma kratko vrijeme, cijela jedna polovina političkog spektra kolektivno je pala pod uticaj uznemirujućih vizuala krojenih algoritmima AI-a. 

Osim američkog predsjednika koji od prvog dana u ovalnoj sobi koristi sve mogućnosti AI slikovnih generatora, znakovit primjer je i njegov argentinski susjed. Javier Milei, jednako strastveni korisnik AI-generisane umjetnosti, želi da pošalje poruku da bilo ko može završiti na pogrešnoj strani njegove motorne testere. Uz pomoć AI i užasno loše grafike njegovu poruku vidjelo je 5.9 miliona Instagram pratilaca.

Online magazin Newsocialist postavlja jednu zanimljivu tezu. Za desničare, odsustvo ljudskog bića u AI umjetnosti je važna karakteristika. Tamo gdje je nekada mehanička  umjetnost isticala svoju vještačku prirodu – sjetimo se masovno proizvedenog modernizma Bauhausa (uzgred budi rečeno koji su nacisti zabranili, a današnji AfD osudio), ili muzike Kraftwerka – AI umjetnost se pretvara da je realistična. Kao takva u stanju je da pravi slike kakve desnici trebaju. One nude samo jedno, autorovo značenje. Ne manje važno, bez potrebe za umjetnicima.

Postoji ideološki razlog zašto je AI toliko privlačan desnici. Iznenađujuće je koliko ljudi, čak i oni koji mrze AI, ne primjećuju koliko je on duboko antihumanistički. Njegova obećanja i njegov učinak nisu nova verzija utopijskog humanizma – ideje da bi tehnologija mogla da nas oslobodi dosadnih zadataka, kako bismo se bavili višim duhovnim ciljevima. Naprotiv, AI pretpostavlja da ništa od toga nikada nije ni postojalo. Nema zadatka koji ljudsko biće može da obavi, a da nije podložan digitalizaciji i optimizaciji. U konačnici, nema ničeg vrijednog u umjetnosti, jeziku, stvaranju, empatiji, intuiciji, mašti, samom razmišljanju – ničeg osim funkcije.

AI ne zna da je tekst koji piše poezija, molba, propaganda, rasistički ispad ili šala. Njemu su svi ti oblici jednaki, i svi su korisni samo u mjeri u kojoj podstiču angažman. Kapitalizam je oduvijek pokušavao da sve pretvori u robu – prirodu, vrijeme, odnose, znanje – ali se često saplitao o granice ljudske stvarnosti. AI uklanja te granice. On poručuje: sve je tekst. Sve se može analizirati, predvidjeti, reprodukovati…

Zato desničari – iako često glume nostalgičare za duhovnim vrijednostima, religijom, „pravim” umjetničkim nasljeđem – zapravo nemaju nikakav problem s tim da njihovi video snimci izgledaju kao loši renderi iz video igara iz 2007. godine. Dok god „završavaju posao“. Kič, ružnoća, površnost – sve je to korisno, sve dok djeluje.

U tom svijetu, primjera radi, slika uplakanog vojnika nije tu da izrazi ljudsku patnju, već da se iskoristi kao emocionalna poluga za mobilizaciju bijesa. Ako AI može da proizvede više takvih slika, brže i bez potrebe za pregovorima s umjetnicima koji možda neće biti politički ili ideološki podobni – utoliko bolje.

I tako, sve što gledamo – od Netanjahuovih distopijskih mapa do zastrašujuće čudnih pjesama koje izlaze iz desničarskih AI studija – ima isti zajednički cilj: dehumanizaciju. Ne nužno zato što AI „želi“ dehumanizaciju, već zato što je to modus operandi svijeta koji ga je stvorio. 

Naravno, AI ne mora biti alat represije. Ali, u rukama onih koji vladaju i uz ideološko pokriće desnice, on postaje najefikasniji alat za pretvaranje ljudske kulture, stvaralaštva i međusobnog razumijevanja u puku simulaciju.

priredio: DL