Vrhovni vođa najveće vojne sile na svijetu obećavao je brisanje jedne civilizacije. Brisanje civilizacije nije se desilo u utorak uveče, ali je ostalo kao opcija neke naredne noći
Put od „Cijela jedna civilizacija će večeras nestati“ do „Zlatnog doba Bliskog istoka“ prešli smo za nepuna dvadesetčetiri sata. Nema puno iznenađenih promjenama raspoloženja američkog predsjednika Donalda Trampa. Njegove izjave tokom marta varirale su – od „Porazili smo Iran“ do „Moramo ih napasti“ u dva dana; od molbi NATO-u za pomoć do uvrijeđenih poruka da njihova pomoć nikada nije ni trebala. Svejedno, svijet je zgrožen izjavom vrhovnog vođe najveće vojne sile na planeti kojom obećava brisanje jedne civilizacije. Iranske. Uspostavljeni su novi standardi u javnom govoru. Brisanje civilizacije nije se desilo u utorak uveče, ali je ostalo kao opcija neke naredne noći. Dno svjetske politike je dublje nego što se čovjek usudi da povjeruje.
„Na osnovu razgovora s premijerom Šehbazom Šarifom i maršalom Asimom Munirom iz Pakistana, nakon što su zatražili da odgodim destruktivnu silu koja je večeras trebala biti poslana na Iran, a uz uslov da Islamska Republika Iran pristane na POTPUNO, ODMAH I SIGURNO OTVARANJE Hormuškog moreuza, slažem se da obustavim bombardovanje i napad na Iran na period od dvije sedmice. Ovo će biti dvostrani prekid vatre!“, slavodobitno je najavio na svojoj društvenoj mreži predsjednik SAD-a. Zaboravio je reći – moreuz je postao problem tek nakon što je on napao Iran. Riječima najvećeg evropskog kritičara američko-izraelskog poduhvata u Iranu, španskog premijera Pedra Sančeza: „Prekidi vatre su uvijek dobra vijest. Posebno ako vode ka pravednom i trajnom miru. Ali trenutni osjećaj olakšanja ne smije nas natjerati da zaboravimo haos, razaranje i izgubljene živote. Vlada Španije neće aplaudirati onima koji pale svijet samo zato što se pojave s kantom vode“.
Kao razlog za svoje mirotvorstvo, Tramp je naveo uspjeh vojne akcije u kojoj je SAD, kaže, premašio sve vojne ciljeve. Napomenuo je da su napredovali sa Sporazumom o dugoročnom miru s Iranom i miru na Bliskom istoku. Pakistan je bio zemlja posrednica između zaraćenih strana, pa će se i pregovori održavati u Islamabadu. Pregovarački rok može biti produžen uz saglasnost strana.
I u Iranu – pobjedničko slavlje. Nacionalna televizije Irana navodi da je američki predsjednik prihvatio iranske zahtjeve. Ovo ne znači kraj rata. Iran će prihvatiti završetak tek kada svi detalji mira budu konačno usaglašeni u pregovorima. Iranska vojska će koordinisati prolaz brodova kroz ključni moreuz tokom trajanja prekida vatre, naglasio je iranski ministar vanjskih poslova.
U suštini, gledali smo krvavu epizodu dugotrajne američke politike. I raniji američki predsjednici držali su vojnu opciju na stolu. Džordž Buš mlađi prijetio je zbog iranskog nuklearnog programa. Barak Obama nije isključivao vojne akcije, iako je preferirao diplomatiju. U predsjedničkoj kampanji 2008. godine, Hilari Klinton u intervjuu za BBC News zaprijetila je da bi, u slučaju da Iran napadne Izrael, SAD mogle potpuno uništiti Iran….
Sve je nadmašio ovaj Predsjednik. Tramp je u prvom mandatu, nakon što su američke snage ubile iranskog generala Kasima Soleimanija, prijetio napadima na desetine ciljeva u Iranu. U drugom mandatu ušli smo u eru preventivnih udara. Njegova administracija je odbacila odgovornost za napad na osnovnu školu sa velikim brojem žrtava. Djece, učenica. Poslednja prijetnja napadom na civilnu infrastrukturu pokazuje koliko je Tramp odlučan da normalizuje masovni ratni zločin.
Ko prati situaciju – nije iznenađen. Tramp je ovo i ranije najavljivao. Tokom kampanje 2016. kritikovao je Ženevsku konvenciju, tvrdeći da su vojnici uplašeni da se bore. Obećao je drugačije pejzaže. Pit Hegset, tada voditelj na Fox Newsu lobirao je, privatno i javno, za pomilovanja vojnika osuđenih za ratne zločine. Tramp je ta pomilovanja odobrio 2019. Hegset, hrišćanski fundamentalista koji na agresiju na Iran gleda kao nastavak krstaških ratova, pisao je u svojoj knjizi iz 2024. da vojnici ne treba da ratuju po pravilima koja su napisali uglađeni ljudi u skupim kancelarijama prije osamdeset godina. On je danas američki ministar odbrane.
U prvim mjesecima Trampovog mandata, Hegset je smijenio glavne vojne pravnike kopnene vojske, mornarice i vazduhoplovstva, navodeći da ne želi da budu prepreke naredbama vrhovnog komandanta.
Uprkos pritiscima vlasti, u SAD su uzavreli mediji i društvene mreže nakon obećanja o brisanju civilizacije. Demokrate su govorile o ludaku i budućem ratnom zločincu. Berni Sanders, jedan od najglasnijih kritičara aktuelnog predsjednika, apelovao je na kolege iz suprotnog tabora. „Dosta je Republikanaca u Kongresu koji znaju da je ono što Tramp propagira ne samo nemoralno već je akcija poremećene individue koja pati od ekstremnog narcisizma“, rekao je on i pozvao Republikance da zajedno zaustave ovo ludilo.
Senator Sanders je najavio da će sljedeće sedmice predstaviti rezoluciju za zaustavljanje američke vojne pomoći Izraelu, jer ovako SAD postaju suodgovorne za postupke Izraela. „Ne možemo dozvoliti Izraelu da nastavi oblikovati američku vojnu i vanjsku politiku“, rekao je.
Američki senat će sledeće nedjelje razmotrati rezoluciju kojom se ograničava mogućnost predsjednika Trampa da nastavi vojne operacije u Iranu, najavio je i Čak Šumer, prvi čovjek američkih demokrata u Senatu.
Američki političari i mediji ovih su dana veoma glasni u vezi dvadesetpetog amandmana. Ova stavka reguliše šta se dešava ako predsjednik SAD umre, podnese ostavku, bude smijenjen ili nije sposoban da obavlja dužnost. Usvojen je 1967. godine, nakon ubistva Džon F. Kenedija. Osmišljen je za situacije kada se dovodi u pitanje kontinuitet i stabilnost izvršnog odlučivanja. Njegova svrha je – zaštita države. Radi se o sposobnosti Predsjednika na promišljeno rasuđivanje zasnovano na razumijevanju posljedica. Uprkos prekidu vatre s Iranom, demokratski zakonodavci nastavljaju sa zahtjevima za Trampovim opozivom ili uklanjanjem sa funkcije.
Stranice primirja tek treba da se ispišu, a na njima se pojavljuje velika praznina. Liban. Iako je pakistanski posrednik saopštio da dogovor važi za cijeli region uključujući Liban, u izraelsko tumačenje tačaka primirja ne ulaze njihove akcije u toj zemlji. Za sada, izraelski se napadi nastavljaju.
Britanski Gardijan analizira da je Netanjahu u ovom sukobu doživio fijasko. Procjena američke obavještajne zajednice da su izraelska predviđanja o promjeni režima i revoluciji u Iranu bila farsična, pokazala se tačnom. Izraelska procjena da će rat trajati u najboljem slučaju svega nekoliko dana, a u najgorem nekoliko nedjelja, daleko je od stvarnosti. Gardijan, pozivajući se na izraelski Channel 12 piše da je i prije dva dana Netanjahu vršio pritisak na Trampa da ne pristane na prekid vatre.
Dok zaključujemo novinu stižu vijesti da zbog izrelskih napada na Liban, Iran najavljuje zatvaranje moreuza. To bi moglo značiti kraj primirja. Opet dolazimo do pitanja da li ono obuhvata cijeli region. Američki predsjednik je u srijedu kontrirao onome što je iznio pakistanski medijator. Kazao je pred novinarima da je Liban posebni okršaj. „To nije dio dogovora zbog Hezbolaha. Biće i to sređeno“, njegove su riječi. Tramp nastavlja da prijeti: „Ukoliko ne provedete sporazum tada počinje pucnjava veća bolja i snažnija nego šđto je ikada iko vidio“. Pri tom očito nije mislio na Izrael.
Zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Saeed Khatibzadeh je u intervjuu za BBC rekao da izraelski napadi na Liban predstavljaju “teško kršenje” primirja između SAD-a i Irana. Khatibzadeh je napomenuo je da je Iran poslao poruku Ovalnom uredu: “Ne možete imati kolač i pojesti ga u isto vrijeme….Ne možete tražiti primirje, prihvatiti njegove uvjete i područja na koja se odnosi, uključujući izričito Libanon, a onda vaš saveznik samo pokrene masakr”.
Neizvjesno je šta donosi sjutrašnji dan.
Novinar Ivica Puljić, koji redovno prati situaciju u Vašingtonu za dnevnik.hr ovako je prokomentarisao tvrdnje ministra odbrane Petea Hegsetha da su SAD postigle uvjerljivu pobjedu i da je Iran molio za to primirje.: „Sad ćemo vidjeti kakvo je to milosrđe nakon ovih najnovijih informacija, jer upravo je Hormuški tjesnac temeljna stvar koje se Tramp plaši… I kad god ponovo dođe do poremećaja opskrbe naftom, a doći će vjerojatno, to će biti prilika da se mnogi Amerikanci ponovo okome na predsjednika Trampa“.
Svijet je uhvatio malo vazduha, ali sa ovoliko nestabilnih elemenata, veliko je pitanje kako će izgledati naredne dvije sedmice. Novi krug pregovora priziva u sjećanje ženevske pregovare tokom kojih je krenulo bombardovanje. Pred odlazak u štampu ovog broja Monitora, dan nakon pominjanja dvonedeljnog primirja, situacija nije puno obećavala.
BOMBE I POLITIKA
Rat u Iranu većina analitičara opisuje kao konflikt bez vojnog pobjednika, ali sa različitim političkim posljedicama za svaku stranu. Krajnji ishod je više oblikovan političkim narativima i strateškim pozicioniranjem nego konkretnim vojnim rezultatima.
Izbori za Kneset su krajem godine. „Prekid vatre nije kraj kampanje, već korak na putu koji će nas dovesti do ostvarenja svih naših ciljeva“, branio se premijer Izraela Benjamin Netanjahu nakon dogovora između SAD i Irana. Mediji su ga okarakterisali kao najvećeg političkog gubitnika. Dio njegove koalicije već se oglasio kritikom rezultata bliskoistočne kampanje. Bibi je i tokom primirja u Gazi koristio sličnu retoriku. Idu izbori, valja tražiti slamke spasa. Izraelskoj vladajućoj strukturi posebno teško pada percepcija da je Izrael bio u drugom planu u procesu pregovora. To slabi političku poziciju premijera. U obraćanju naciji Netanjahu je odbacio „političke glasine“ da je bio iznenađen prekidom vatre u posljednjem trenutku. Rekao je da je prekid stupio na snagu u potpunoj koordinaciji s Izraelom.
Za Iran, uprkos ogromnim ljudskim gubicima i materijalnoj šteti, ključni politički dobitak je to što sistem nije razoren i što država nije utonula u haos. Izdržali su neravnopravnu borbu i pronašli model da bolno uzvrate višestruko jačem protivniku. Ojačao je iranski uticaj u regionu, posebno kroz kontrolu važnih geostrateških tačaka poput Hormuškog moreuza. Zbog hrabrog otpora, Iran je pobrao i simpatije znatnog dijela svijeta.
U izvanredni uspjeh SAD Tramp nije u stanju ubijediti ni sve MAGA pristalice. Njegov rejting odobravanja pao je na oko 36 odsto. To je najniži nivo otkako se vratio u Bijelu kuću. Većina Amerikanaca ne odobrava Trampovo vođenje politike prema Iranu, a njegovo ukupno vođenje posla ocenjuje se negativno u mnogim anketama.
Najznačajniji saveznici Irana su osim osuda napada, preduzeli i konkretne mjere. Kina i Rusija u utorak su stavile veto na rezoluciju Ujedinjenih nacija koja je ohrabrivala države da koordiniraju napore u zaštiti komercijalne plovidbe u Hormuški moreuz. Uzalud je ambasador SAD-a pri svjetskoj organizaciji pozivao „odgovorne države“ da se pridruže njima u obezbjeđivanju tog plovnog puta.
Iz Evropske unije su nakon oglašavanja petnaestodnevnog primirja krenuli pozdravi i čestitke. Unija, međutim još nema jedinstven pristup američko – iranskom sukobu. Dok pojedine zemlje sve oštrije istupaju protiv američkih akcija, Tramp traži ranjiva mjesta EU. Potpredsjednik Džej Di Vens gostuje u Mađarskoj dajući jasnu podršku Viktoru Orbanu odanom fanu Donalda Trampa. Vens je usput očitao lekciju Evropljanima kako se miješaju u tamošnje izbore. Vođe naših malih balkanskih država, sa izuzetkom Slovenije, i dalje spremno čekaju kako bi u pravom trenutku klimnuli glavom.
Dok počinje varljivo primirje nesumnjivo je: rat je dodatno destabilizovao svijet i naglasio važnost energetskih ruta i resursa. Kontrola nad ključnim tačkama poput Hormuškog moreuza postaje još značajnija. Globalna tržišta dramatično reaguju na neizvjesnost. To ovaj rat čini dijelom šire, velike geopolitičke igre.
PA GDJE JE TAJ NATO?
Prije par dana obilježena je sedamdeset sedma godišnjica NATO-a. Američki predsjednik, čije vojne snage čine najveći dio ove alijanse, rekao je novinarima da osjeća gađenje prema toj organizaciji zbog toga što nije pomogla SAD u otvaranju Hormuškog prolaza. Od tada je povlačenje SAD iz saveza znatno učestalija priča.
Upitana da li Donald Taump i dalje razmatra povlačenje SAD iz NATO, glasnogovornica Bijele kuće Karolajn Levit je rekla da je to nešto o čemu će predsjednik razgovarati sa generalnim sekretarom NATO-a Markom Ruteom. Bijela kuća je podvukla da joj je NATO okrenuo leđa. Savez je testiran i nije prošao. Već smo čuli taj refren.
Rute se suočava sa delikatnim zadatkom uvjeravanja Trampa u prednosti ostanka u NATO-u. Ranije je on bio kritikovan od strane evropskih partnera za dodvorivanje američkom predsjedniku. Sada i neki od kritičara polažu nade u njegove ubjeđivačke sposobnosti.
Dragan LUČIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice