Iza niza naizgled nepovezanih događaja odvija se ista politička šarada u kojoj su krize režirane, uloge podijeljene, a ishod unaprijed određen

KONSULTACIJA: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić počeo je pregovore sa parlamentarnim strankama, predstavljajući ih kao put iz političke krize, iako je za sada riječ o razgovorima među istomišljenicima. Učesnici u konsultacijama redom nakon sastanaka izlaze sa izjavama u kojima “nemaju ništa protiv vanrednih izbora”, ali uglavnom s mišljenjem da oni nisu potrebni. Opozicija pregovore odbacuje apriori kao besmislene bez raspisivanja prijevremenih izbora. Paralelno, istaknuti članovi Vučićeve Srpske napredne stranke sve češće nastupaju u javnosti s najavama da će “zamoliti predsjednika” da razmisli o kandidaturi za premijera Srbije. Vućić se, sa svoje strane, javno otima toj ideji, ali je ne isključuje. Oni ga, kao, mole, a on se, kao, nećka, dok se u prorežimskim medijima do maksimuma pojačava narativ o Vučiću kao “nezamjenjivom” lideru. I to je sad predstava za srpsku javnost, iako svi znaju kakav će tačno ishod biti.

KONSOLIDACIJA: Ako Vučić preseli gluteus iz predsjedničke u premijersku fotelju – a pretpostavimo da hoće – dobio bi direktniju i operativniju kontrolu nad izvršnom vlašću u Srbiji, što bi se itekako osjetilo i na regionalnoj razini. Prvenstveno, premijerska pozicija bi donijela intenzivniju i koordiniraniju podršku Republici Srpskoj i Miloradu Dodiku u Bosni i Hercegovini, čime bi se mogla pojačati blokada državnih institucija i secesionistička retorika. Na Kosovu bi njegova pojačana dnevna kontrola nad vladom mogla dovesti do čvršćeg stava u pregovorima, posebno oko Zajednice srpskih opština, što bi dodatno usporilo normalizaciju odnosa sa Prištinom i uticalo na stabilnost sjevera Kosova. U Crnoj Gori bi takav potez vjerovatno ojačao utjecaj Beograda na srpske partije i identitetska pitanja (crkva, jezik, kultura, a odnedavno i zastava), što bi moglo zakomplikovati proevropski put Podgorice i izazvati nove tenzije u već krhkoj koaliciji. On računa da bi prelaskom na mjesto premijera konsolidirao srpski utjecaj u regionu, ali bi realno povećao rizik od zamrzavanja postojećih konflikata i usporavanja evropskih integracija svih zemalja u neposrednom okruženju Srbije.

PREDSTAVA: Predstava za javnost je, kažu Vučićevi kritičari, i slučaj pronalaska eksploziva na gasovodu kod Kanjiže, između Srbije i Mađarske, koji je cijelu vojno-sigurnosno-policijsku strukturu Srbije i Mađarske, uključujući i helikoptere i pse-tragače, digao na noge. Srpski i mađarski zvaničnici su operaciju odmah proglasili terorističkim aktom, a oponenti i jednih i drugih tvrde da je u pitanju montirana operacija, dizajnirana da mobilizira glasače u Mađarskoj, koji se spremaju na izbore, a na kojima aktualni premijer te zemlje Viktor Orban, prema svim dosadašnjim anketama, ne stoji dobro. Istoga dana u kom se desio incident, Orban je sazvao nacionalno Vijeće odbrane, pa digao vojsku, pa smrknutog lica obilazio gasovod, dok su njegova opozicija i istraživački novinari javno iznosili argumenate koji ukazuju na insceniranost. Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó sugeririsao je da Ukrajina stoji iza navodne sabotaže, što je ekspresno opovrgnuto. Slični “osujećeni teroristički akti” uoči izbora viđeni su i ranije, i oni služe za konsolidaciju biračke baze, skretanje pažnje sa ekonomskih problema (inflacija, stagnacija) i jačanje narativa “samo mi vas štitimo od haosa”.

POSLJEDICE: Incident kod Kanjiže se savršeno uklapa u energetsko-geopolitički kontekst u kojem Srbija i Mađarska ostaju među rijetkim evropskim zemljama zavisnim od ruskog gasa preko Balkanskog toka, a istovremeno služi i za optuživanje migranata za terorizam. Brza i koordinirana reakcija Vučića i Orbana, uključujući dramatično telefoniranje, trenutno obavještavanje i javno demonstriranje jedinstva, dodatno naglašava čvrsto savezništvo dvojice lidera koji se uzajamno podržavaju u teškim političkim momentima. Posljedice se ogledaju u jačanju imidža oba lidera kao “čuvara stabilnosti i energetske sigurnosti” kod kuće, dok istovremeno hrane unutrašnji narativ o stalnim prijetnjama koji opravdava veću kontrolu i oprez sa izborima. Na regionalnom planu ovakav događaj produbljuje podjelu između “proruskog bloka” (Srbija–Mađarska–dio BiH) i proevropskih snaga, dodatno komplicira energetsku saradnju i međusobno sigurnosno povjerenje. Pritom, ostanak Orbana na vlasti nije samo Vučićeva ideološka, već i vrlo pragmatična preferencija, budući da od Orbana umnogome ovisi sudbina srpskog NIS-a, u svjetlu činjenice da je američki OFAC odobrio produženje pregovora o prijedlogu mađarske MOL Grupe za kupovinu većinskog udjela ruskog Gazproma u NIS-u do 22. maja.

INTERKONEKCIJA: Dok Srbija i Mađarska demonstriraju privrženost ruskom gasu preko Balkanskog toka (Turski tok), Sjedinjene Države aktivno guraju diversifikaciju u Bosni i Hercegovini kroz projekat Južne interkonekcije. Početkom tjedna u Sarajevo je stigao Joshua Volz, specijalni izaslanik američkog Ministarstva energetike, koji se sastao sa najvišim domaćim zvaničnicima. Sve to samo dan uoči vanredne sjednice Parlamenta entiteta Federacije BiH na kojoj se raspravljalo baš o izmjenama Zakona o Južnoj interkonekciji. Cilj je bio ubrzati projekat kroz uvođenje američkog privatnog partnera — kompanije AAFS Infrastructure and Energy LLC, registrovane u Sarajevu, ali u vlasništvu američke matične firme. Predložene izmjene omogućavaju da AAFS preuzme razvoj, izgradnju, finansiranje i višedecenijsku koncesiju na upravljanje gasovodom. Projekat predviđa izgradnju gasovoda dužine oko 160–170 km na teritoriji BiH (plus dio u Hrvatskoj), koji bi povezao BiH sa hrvatskim gasovodnim sistemom i LNG terminalom na otoku Krk, čime bi BiH dobila pristup američkom ukapljenom prirodnom gasu i drugim ne-ruskim izvorima, umjesto dosadašnje 100-procentne zavisnosti od ruskog gasa koji dolazi preko Srbije. To se uklapa u nastojanja jednog dijela bosanskohercegovačkih vlasti da se oslobodi ovisnosti o ruskom gasu, ali i u politiku “America first”, koja podrazumijeva smanjenje ruskog utjecaja na Balkanu, a naročito u Bosni i Hercegovini.

JUNIORI: Istoga dana kad je u Sarajevo stigao Joshua Volz, u Banju Luku je doputovao sin predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, istoimeni Junior. Na aerodromu u Mahovljanima dočekao ga je sin Milorada, istoimeni Igor Dodik. Glavni događaj u kojem su učestvovala dva juniora bila je panel-diskusija u Banskom dvoru sa privrednicima iz Republike Srpske, na kojoj je Trump Jr. govorio o ekonomiji, investicijama, uticaju vještačke inteligencije, “woke” kulturi i globalnoj politici, na kojoj je Trump Junior Francusku i Englesku nazvao “muslimanskim zemljama”, aludirajući na vjersku pripadnost migranata. Šarada je, jasno, dio lobističkih napora vlasti RS da ojačaju veze sa desnim krilom američke politike. Dodik i njegovi saradnici su posjetu, koja nije bila zvanična, niti protokolirana kroz Ministarstvo vanjskih poslova ili bilo koju drugu državnu instancu, odmah iskoristili za širenje narativa da “Republika Srpska postaje centar svijeta“ i “rušenja globalističkog koncepta”. Mediji su uredno prenosili zaključke sa diskusije, podsjećajući da Trump Junior posjete ovog tipa solidno – naplaćuje.

Eldin HADŽOVIĆ

Između zeničkog sevdaha i beogradskog suzavca, region se i dalje najbolje snalazi u ofsajdu

ZMAJEVI: Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine izborila je plasman na Svjetsko prvenstvo 2026. godine pobjedom nad Italijom, na stadionu “Bilino polje” u Zenici. Utakmica je završena rezultatom 1:1 nakon 120 minuta igre, dok su u penal seriji Zmajevi Sergeja Barbareza bili sigurniji od Azzura Gennara Gattusa sa 4:1. Italijani su tako naučili da nije lijepo potcjenjivati protivnika, pošto su u minutama nakon utakmice drušvene mreže bile preplavljene video snimcima italijanskih nogometaša koji slave nakon saznanja da će im u finalu baraža protivnik biti Bosna i Hercegovina. Statistika utakmice pokazuje da je BiH bila bolja u svakom aspektu igre – od posjeda lopte, pa do broja šuteva na gol – tako da je svako dobio šta je zaslužio: BiH ide na Mundijal, a Italija će ga gledati sa kauča, i to po treći put zaredom.

ORLOVI: Reprezentacija Kosova je, nažalost po njih, propustila istorijsku priliku da se plasira na Mundijal, nakon što je na domaćem terenu poražena od reprezentacije Turske. Navijači banjalučkog Borca, uključujući i bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, podijelili su se između onih koji su te noći navijali za Italiju, a protiv Bosne i Hercegovine, i onih koji su navijali za Tursku, a protiv Kosova. Ova potonja grupa je, eto, dobila razlog za likovanje, a u digitalnoj sferi je u raznim formatima kružio vic – konačno se Srbi raduju pobjedi Turaka na Kosovu.

REKTORAT: U ranim jutarnjim časovima posljednjeg dana marta, pripadnici Posebnih jedinica policije upali su u zgradu Rektorata Univerziteta u Beogradu, po nalogu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu. Intervencija je izvedena kako bi se prekinula blokada studenata koji zahtijevaju poništavanje nedavnih lokalnih izbora i nezavisnu istragu o pogibiji studentice na Filozofskom fakultetu, koja je pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima poginula skočivši kroz prozor Filozofskog fakulteta 26. marta. Policija je vršila pretres prostorija, uključujući kabinet rektora Vladana Đokića, sa ciljem da provjeri postojanje eventualnih neobezbijeđenih ulaza iz Rektorata prema Filozofskom fakultetu, oduzme snimke nadzornih kamera i utvrdi moguće nepravilnosti u radu Rektorata. Rektor Đokić, kao i veliki dio civilnog sektora ocijenili su upad kao pritisak na akademsku autonomiju i zloupotrebu tragičnog događaja u političke svrhe. Akcija je izazvala proteste studenata i građana ispred Rektorata, uz tenzije i sukobe sa policijom tokom dana.

IZBORI: Lokalni izbori održani 29. marta 2026. godine u deset opština u Srbiji (Bor, Aranđelovac, Bajina Bašta, Kladovo, Knjaževac, Kula, Lučani, Majdanpek, Sevojno i Smederevska Palanka) završeni su pobjedom koalicije predvođene Srpskom naprednom strankom (SNS) u svim jedinicama lokalne samouprave. Posmatračka misija Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe, koja je pratila izbore sa 13 posmatrača, saopštila je da su procedure unutar biračkih mjesta uglavnom sprovedene u skladu sa propisima. Međutim, situacija van biračkih mjesta ocijenjena je kao alarmantna, sa zabilježenim nasilnim incidentima, pritiscima i prisustvom većih grupa neidentifikovanih, ponekad maskiranih osoba. Posmatrači su bili svjedoci nasilja u gotovo svim posjećenim opštinama, posebno u Aranđelovcu, uz kršenje tajnosti glasanja i fotografisanje glasačkih listića. Zabilježeni su i napadi na posmatrače, aktiviste i novinare, a sudeći po brojnim medijskim izvještajima, najpopularnije prevozno sredstvo u Srbiji u vrijeme izbora je Bugarski voz.

TENZIJE: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kojemu nije dosta tenzija unutar Srbije, nastavlja “izražavati zabrinutost” na svakom ćošku zbog produbljivanja odbrambene saradnje između Hrvatske, Albanije i Kosova, ocjenjujući je kao usmjerenu protiv Srbije i faktor koji ugrožava regionalnu stabilnost. Prema njegovim riječima, takvo povezivanje na relaciji Priština–Tirana–Zagreb predstavlja direktan pritisak na Srbiju, zbog čega sad Srbija jača sopstvene odbrambene kapacitete “kako bi svaka eventualna agresija bila unaprijed obesmišljena, uključujući nabavku savremenih raketnih sistema”. Sedmičnik NIN je nedavno objavio informaciju da je članstvo u tom savezu bilo ponuđeno i Srbiji, ali se Ministarstvo odbrane te zemlje o tome nikada nije zvanično izjasnilo.

BRIONI: Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović otkazao je planirani samit regionalne inicijative Brdo-Brioni Proces, koji je trebalo da se održi u maju na Brionima. Kao kopredsjedavajući procesa, Milanović je o odluci obavijestio šefove država učesnika. Kao razlog naveo je nedavne političke izjave i postupke predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koje smatra u potpunoj suprotnosti sa ciljevima inicijative – jačanjem regionalne saradnje i stabilnosti na jugoistoku Evrope. Prema saopštenju Ureda hrvatskog predsjednika, te izjave narušavaju međudržavne odnose i ugrožavaju mir u regionu. Milanović je zaključio da u takvim okolnostima ne postoje uslovi niti je moguć dolazak Aleksandra Vučića u Hrvatsku.

PEGLANJE: Nakon što je Milanović otkazao samit Brdo-Brioni Proces, kabinet predsjednice Slovenije Nataše Pirc Musar saopštio je da su u toku intenzivni diplomatski kontakti sa Zagrebom i ostalim prijestolnicama regiona. Kao kopredsjedavajuća inicijative, Pirc Musar je potvrdila da se vode razgovori o mogućnosti održavanja samita na alternativnoj lokaciji tokom 2026. godine. Iz njenog ureda naglašeno je da se ne žele miješati u odluku hrvatskog predsjednika, ali da je dijalog između lidera Zapadnog Balkana od ključnog značaja za regionalnu stabilnost i evropske integracije, uprkos postojećim bilateralnim sporovima. Tako da je Nizbrdo-Brioni sasvim realna alternativa.

Eldin HADŽOVIĆ

Uzaludan je trud da se od loših strateških sastojaka iz prošlosti danas umijesi energetska suverenost – znamo od čega pita ne biva

KROMPIR: Nastavlja se agonija oko sudbine Naftne industrije Srbije, a uz trenutno stanje na svjetskom tržištu nafte, prouzrokovanom ratom SAD-a i Izraela protiv Irana, NIS je postao vruć krompir, kojeg niko neće. Američki OFAC je prihvatio prijavu mađarskog MOL-a, i produžio rok za pregovore o kupovini većinskog paketa dionica (56,15 posto) Gazpromovog udjela u NIS-u do 22. maja 2026. Produženje istovremeno omogućava i američkim finansijskim institucijama da učestvuju u realizaciji transakcije. No, iza ovog tehničkog produženja krije se dublja neizvjesnost. Svi akteri su u zastoju, svako iz svojih razloga: MOL oklijeva zbog mađarskih izbora 12. aprila, jer bi pobjeda opozicije ugrozila upravu blisku Viktoru Orbanu i dovela cijeli posao u pitanje.

KROMPIR 2: Nacionalna naftna kompanija Abu Dabija, ADNOC, kojeg je Vučić lično ubijedio da uđe u konzorcijum, nema apetit za novim obavezama nakon napada na postrojenja u UAE. Rusija, pak, nema razloga da žuri, jer geopolitičko prisustvo u Srbiji kroz NIS vrijedi više od bilo kojeg iznosa prodaje. Srbija se u cijeloj stvari najmanje pita, a najviše gubi, tako da je u svakom slučaju bilans kratkovide prodaje NIS-a 2008. i kratkoročne kupovine geopolitičke zaštite – krompir. To jest, nula. Srbija je prisiljena prodati stratešku kompaniju pod rokovima koje diktira Washington, kupcu kojeg određuju međunarodne okolnosti, dok Moskva opstruira, Budimpešta oklijeva, a Abu Dhabi bukvalno gasi požare.

REGRESIJA: Sudeći po godišnjem izvještaju V-Dem Instituta Univerziteta u Göteborgu, demokratski svijet je u slobodnom padu. Demokratija za prosječnog globalnog građanina pala je na nivo iz 1978. godine, a dostignuća trećeg vala demokratizacije koji je počeo portugalskom Revolucijom karanfila 1974. gotovo su u potpunosti izbrisana. Što se tiče našeg okruženja, ovako stoje stvari: Albanija, Bosna i Hercegovina i Zambija prešle su iz kategorije izborne demokratije u kategoriju izborne autokratije, dok su Gvajana, Mongolija i Nigerija avanzovale u izborne demokratije.

AUTOKRATIJA: Srbija je u toj autokratskoj kategoriji već od 2014, što je čini rekorderom u regionu po dužini boravka na lošoj strani indeksa. Prema tvorcima jednog od najutjecajnijih demokratskih indeksa na svijetu, termin “izborna autokratija” se odnosi na sisteme u kojima se višestranački izbori i dalje održavaju, ali su osnovni demokratski uvjeti koji ih okružuju ocijenjeni kao preslabi. Poruka je jasna: glasanje još uvijek postoji, ali demokratija više ne funkcioniše na prihvatljivom standardu. Posebno je neugodan kontekst u koji (s)pada Albanija, koja je sada u društvu Alžira, Angole, Azerbejdžana, Kambodže, Kameruna, Čada, Egipta, Etiopije, Mađarske, Iraka, Kazahstana, Pakistana, Rusije, Ugande, Venecuele, i Zimbabvea. Za zemlju koja pozira kao stabilna članica NATO-a i ozbiljan kandidat za EU, ovo je katastrofalno i neodrživo.

PROGRES: Isti indeks demokracije, s druge strane, pokazuje pozitivne trendove na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji. Kosovo ostaje zemlja s najvišim LDI skorom u Zapadnom Balkanu, izuzimajući naravno EU članice Sloveniju i Hrvatsku – na 62. mjestu. Crna Gora je na 67. mjestu s 0,47, Albanija na 82. s 0,40, a Sjeverna Makedonija na 89. s 0,36. BiH ima 0,35, dok Srbija s 0,25 zauzima 107. mjesto. Jedan važan kontekst za čitanje ovih podataka: Kosovo bilježi najviši udio značajnih poboljšanja u demokratskim pokazateljima u cijelom regionu, dok Srbija bilježi najviši udio pada — u svim pokazateljima. Zajednička slabost svih zemalja regije ostaje korupcija — jedini pokazatelj u kojem su sve redom nisko rangirane. Iz lokalne perspektive, stvari možda i nisu tako loše. Na globalnom planu, najveći šok izvještaja nije neka balkanska zemlja nego Sjedinjene Američke Države, koje su izgubile dugogodišnji status, i postale “samo“ izborna demokratija.

AGITACIJA: Kako to sve skupa izgleda u praksi, pokazuje Aleksandar Vučić, jer se malo koje mjesto na planeti može pohvaliti time da predsjednik republike lično agituje za pobjedu na lokalnim izborima u deset malih opština. Sudeći prema porukama Aleksandra Vučića, lokalni izbori u desert opština, sa ukupno nešto manje od četvrt miliona građana, odlučivaće u nedjelju o opstanku Srbije, umesto o načinu rješavanja komunalnih problema, što je tema normalnih lokalnih izbora u slobodnim zemljama.

ESKALACIJA: Izbori za odbornike skupštine grada Bora i skupština opština Aranđelovca, Bajine Bašte, Kule, Knjaževca, Kladova, Majdanpeka, Lučana, Smederevske Palanke i Sevojna, odvijaju se u znaku bjesomučne kampanje, u kojoj lista vladajuće koalicije svuda u imenu nosi predsjednika Aleksandra Vučića i slogan “naša porodica”. Ministar finansija Siniša Mali obilazi nasumično odabrane porodice i uči geografiju; ministarka za brigu o porodici leti po cijeloj Srbiji gdje joj djeca poklanjaju cvijeće; a Vučić, koji zapravo nije ni kandidat, obilazi svaku od opština kao da se bira za gradonačelnika u svih deset istovremeno — pije rakiju, obećava puteve, i grdi direktora Puteva Srbije pred kamerama.

KULMINACIJA: Sve je kulminiralo mitingom u Beogradskoj areni, na kojem je demonstrirana, po mišljenju analitičara, jasna objava plana, volje i namjere da vlada doživotno. Opozicija i studenti nastupaju dijelom zajedno, dijelom odvojeno. Od ukupno 50 proglašenih izbornih lista, gotovo dvije od pet su lažne — fantomske liste bez infrastrukture, aktivista ili kampanje, od kojih neke u nazivu koriste riječ “studenti” bez ikakve veze sa studentskim pokretom, a neke zastupaju nacionalne manjine u sredinama gdje tih manjina praktično nema. Procjene su da opozicija ima šanse u Sevojnu i Boru, dok će eventualne promjene u Knjaževcu, Kladovu i Majdanpeku biti pravo iznenađenje.

Eldin HADŽOVIĆ