Povežite se sa nama

BALKAN MONITOR

Gulaš, bućkuriš

Objavljeno prije

4 mjeseca

na

foto: European Union

Putinovski model “suverene demokratije”, što je eufemizam za izolacionističku autokratiju, sa korupcijom i bliskim vezama sa Istokom više nije neuništiv

 

 

PREOKRET: Poraz Viktora Orbána na izborima 12. aprila 2026. godine predstavlja historijski preokret ne samo za Mađarsku, već i za Zapadni Balkan. Péter Magyar i njegova stranka Tisza osvojili su ubjedljivu dvotrećinsku većinu (138 od 199 mandata), čime je završena 16-godišnja vladavina Orbána i njegovog “neliberalnog” modela. Nova mađarska vladajuća partija deklarativno je pro-EU, fokusirana na borbu protiv korupcije i normalizaciju odnosa sa Unijom koje je Orbán potpuno poremetio. Posljedice brutalnog poraza Fidesza osjetit će se u cijelom svijetu – počevši od izolacije sada posljednjeg proruskog glasa u EU, slovačkog premijera Roberta Fica, pa do mogućeg lančanog urušavanja i drugih autokratskih konstrukcija, na krilima premoćne pobjede mađarske opozicije. Sve oči su sada uprte u Pétera Magyara i Tiszu, koji sada imaju dovoljno moći u parlamentu da ponište sve što je Orbán uništio, mada oprezni glasovi ukazuju na njihove ideološke sličnosti i nacionalistička stremljenja. Zapravo je pravo pitanje hoće li u Magyaru prevagnuti antikorupcionaški pragmatični centrist, ili antimigrantski mađarski izolacionist i konzervativac.

GULAŠ: Među prvima koji strahuju kakvu će čorbu zapržiti Magyar svakako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je sva svoja jaja strpao u Orbánovu korpu, pružajući mu podršku i razmijevanje, svojstveno autokratama na svim meridijanima. Vučić je izgubio najvažnijeg saveznika unutar EU, onoga koji mu je godinama pružao diplomatsku zaštitu, blokirao kritike Bruxelessa i omogućavao “srpski kanal” u Uniji. Magyar je već u prvim izjavama spominjao “gospodara lutaka” iza veza Orbán–Vučić–Fico i najavio da odnosi neće zavisiti od pojedinaca. Vučić je naposljetku čestitao pobjedniku, ali je jasno da će Beograd morati brže da se prilagođava EU standardima bez mađarskog “štita”, naročito zbog već započetih zajedničkih infrastrukturnih projekata, kao što su naftovod i željeznička pruga Beograd-Budimpešta, te još uvijek neizvjesnog ishoda nakane mađarskog MOL-a da otkupi većinski ruski udio u vlasništvu srbijanskog NIS-a.

TROJANAC: Još jedan žilavi autorkrat koji je s Orbánovim porazom zadobio žestok udarac je svakako “Lukašenko iz Laktaša”, odnosno bivši, ali još  utjecajni predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske Milorad Dodik. Orbán je javno podržavao Dodikovu separatističku retoriku i blokirao sankcije, a sasma je izvjesno da nova Budimpešta neće imati isti entuzijazam za Dodikove projekte, kao i to da bi EU mogla lakše uvesti dugo odlagane sankcije protiv lidera RS-a. Uopće, koncept “srpskog sveta” će ubuduće biti znatno teže održavati na životu. I to ne samo u Bosni i Hercegovini. Manje mađarske podrške srpskim pozicijama znači slabiji otpor Prištini u nekim evropskim forumima. Magyarov pro-EU pristup ide u korist stabilizacije i evropskog puta Kosova, iako Mađarska nije bila najveći protivnik Prištine. Gledano zapadno od BiH – i Hrvatska će, kao članica EU i NATO, dobiti stabilniju regiju bez Orbánovog “trojanskog konja” koji je često igrao na kartu Srbije, zbog čega će trilateralna saradnja Hrvatska–Albanija–Kosovo sigurno prodisati u novim okolnostima. Što se tiče juga, odnosno Sjeverne Makedonije, Magyar je već javno izjavio da odbjegli bivši premijer Nikola Gruevski nema mjesta u Mađarskoj i da će nova vlada izručiti “međunarodno tražene kriminalce” (uključujući Gruevskog koji je 2018. dobio azil od Orbána). Skoplje će vjerovatno uskoro tražiti ekstradiciju, što bi moglo destabilizirati VMRO-DPMNE i vladu Hristijana Mickoskog.

PRESLAGIVANJE: Prošlo je više od četvrt vijeka od uspostavljanja NATO mirovne misije na Kosovu (KFOR), a u posljednje vrijeme se sve češće postavlja pitanje njene sudbine. Ta je sila na početku 1999. brojala preko 50.000 vojnika (od čega 7.000 Amerikanaca), dok je danas više nego deset puta manja. Najave hirovitog i nepredvidivog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa o preispitivanju američkog vojnog prisustva u Europi sve su učestalije i glasnije, a to bi sigurno uključivalo i povlačenje oko 600 američkih vojnika sa Kosova. Iako Pentagon zvanično negira konkretne planove o povlačenju, mediji poput Politicoa redovno izvještavaju o pritiscima SAD-a na saveznike da preuzmu veći teret, uključujući i Kosovo. Stručnjaci poput Igora Tabaka, prenosi RSE, smatraju da Evropa ima kapacitete da zamijeni američko vojno prisustvo, jer KFOR-u nisu potrebne specijalizirane američke sposobnosti poput raketne odbrane. Međutim, stručnjaci poput bivšeg albanskog ministra odbrane Fatmira Mediua ističu da američke trupe imaju ključnu političku i odvraćajuću ulogu prema Srbiji i drugim akterima, te da njihovo slabljenje može potaknuti provokacije i eskalacije, posebno uz interese Rusije.

ZAVISNOST:  Kosovske sigurnosne snage se transformiraju u punu vojsku, uz konstantni rast budžetskih izdvajanja za odbranu, koja sada iznose preko 216 miliona eura. No, bez obzira na to, one ne mogu samostalno djelovati na sjeveru Kosova bez odobrenja KFOR-a. Uz sve to, realnost je da su one još uvijek relativno male (oko 5.000–6.000 pripadnika), slabo naoružane teškim naoružanjem i bez ikakvog borbenog iskustva. Kosovsko vodstvo poziva na jačanje diplomatije prema SAD-u i regionalnu saradnju (kao što je trilateralni sporazum sa Hrvatskom i Albanijom) kako bi se osigurala stabilnost bez potpune ovisnosti o Washingtonu. U slučaju američkog povlačenja, Evropa bi se suočila s ozbiljnim testom svoje sigurnosne uloge na Balkanu. Što se Kosova tiče, procjene su da neće postići spremnost da samostalno vojno garantira stabilnost i sigurnost svoje sjeverne granice još najmanje pet do sedam godina. Drugim riječima, Kosovo je u potpunosti zavisno od prisustva KFOR-a, a naročito od diplomatske i političke zaštite Zapada, mnogo više nego od vojne.

BUĆKURIŠ: Orbánov poraz slabi čitavu “illiberalnu mrežu” na Balkanu (Vučić–Dodik–Mickoski–Gruevski). To ne znači automatski pad ovih lidera, ali im oduzima važan oslonac unutar EU i šalje jasnu poruku: model “suverene demokratije” sa korupcijom i bliskim vezama sa Istokom više nije neuništiv. Magyarova Mađarska vraća se u evropski mainstream – a Balkan će morati brže da bira između Bruxelessa i starih zaštitnika. Promjene neće biti preko noći, ali vjetar definitivno mijenja smjer. Kako rekosmo, zaista od Magyara zavisi hoće li njegova čorba biti gulaš ili paprikaš, ili možda bezukusni bućkuriš. Bilo kako bilo, svi će je morati kusati.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

BALKAN MONITOR

Granica srama

Objavljeno prije

2 sedmice

na

1 Augusta, 2026

Objavio:

Jedina granica koju regionalne politike brišu jest granica ljudskog dostojanstva

 

PLANINARI: Slučaj tragične pogibije bosanskohercegovačkih planinara na ruskoj planini Elbrus potresao je regionalnu javnost, ali je u Bosni i Hercegovini ponovno na površinu istjerao sav apsurd njene administrativne podjele. Nakon vijesti o nesreći, Vlada Federacije BiH najavila je proglašenje Dana žalosti, dok vlasti u drugom entitetu Republika Srpska tu odluku nisu ni uvrstile na dnevni red. Razlog tome je činjenica da su stradali dolazili iz Zenice, grada u drugom entitetu, čime je politika još jednom pokazala da empatija prestaje na entitetskoj liniji. Ovo je zapravo nastavak dugogodišnje prakse u kojoj Vijeće ministara BiH ostaje potpuno pasivno tokom velikih tragedija. Jedan od najdrastičnijih primjera dogodio se tokom požara u Domu penzionera u Tuzli, kada su ministri iz RS-a blokirali proglašenje Dana žalosti na razini cijele države. Vlasti u Republici Srpskoj svako donošenje takvih odluka na državnom nivou posmatraju kao opasnost od takozvanog „prijenosa nadležnosti“ s entiteta na državu. S druge strane, političari iz Federacije BiH su vremenom u potpunosti odustali od pokretanja sličnih inicijativa u Vijeću ministara, svjesni unaprijed sigurne blokade. Time je izostanak reakcije na nivou Bosne i Hercegovine postao nepisano pravilo i pokazatelj duboke moralne letargije društva. Republika Srpska uporno pokušava na svaki način međuentitetsku liniju predstaviti kao granicu. Tako da je sada bez granice ostao samo – sram.

PAD: Albanski parlament usvojio je sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama vrijedan 302 miliona dolara za nabavku američke vojne opreme, ali je glasanje zasjenio bizaran incident. Neposredno prije rasprave, opozicioni poslanik Agron Shehaj ukrao je vladin dokument iz jedne od prostorija. Uslijedila je potjera hodnicima parlamenta tokom koje je sekretarica, pokušavajući zaustaviti Shehaja, pala niz stepenice. Zastupnik je stao kako bi provjerio njeno stanje, ali je odbio vratiti papire. Video-snimak događaja začas je preplavio društvene mreže. Nakon incidenta, lider vladajućih socijalista Taulant Balla tražio je trenutno hapšenje Shehaja zbog krađe tajnih dokumenata. Shehaj je odbacio optužbe, tvrdeći da spisi nisu napustili zgradu parlamenta. Sporazum pruža Albaniji povoljan kredit za modernizaciju oružanih snaga i jačanje savezništva sa SAD-om. Ipak, opozicija je bojkotovala glasanje, tvrdeći da je čitava procedura bila protivustavna.

MEĐUGORJE: Nakon što je poljski državljanin oskrnavio svetište i zapalio oltar u Međugorju, hrvatska europarlamentarka Željana Zovko odmah je osudila incident kao „pokušaj zastrašivanja katolika u BiH“. Umjesto smirivanja tenzija, Zovko je događaj iskoristila za tvrdnje o dugotrajnoj ugroženosti kršćana, njihovih vjerskih objekata i prava na slobodu vjere u Bosni i Hercegovini. Reakcija Zovko se uklapa u širi politički narativ koji u javnosti često plasiraju pojedini desničarski i regionalni političari, poput lidera SNSD-a Milorada Dodika. On već duže vrijeme tvrdi da su kršćani pod pritiskom većinskog muslimanskog stanovništva te da je u BiH na djelu „sukob civilizacija“. Analitičari ističu da Zovko plasiranjem ovakvih brzopletih optužbi, prije utvrđivanja činjenica i motiva počinitelja, nastoji privući pažnju međunarodnih i kršćansko-desničarskih lobija. Primarni cilj tog djelovanja jeste utjecaj na vanjsku politiku zapadnih sila, prvenstveno SAD-a, prema BiH, pri čemu se pojedinačni incidenti koriste za ostvarivanje dnevnopolitičke koristi i podgrijavanje međunacionalnih tenzija.

DOKUMENTACIJA: Premijer Kosova u ostavci Albin Kurti i direktor Instituta za zločine Atdhe Hetemi predstavili su preliminarni izvještaj o ratnim stradanjima od 1. januara 1998. do 20. juna 1999. godine. Institut je ukupno dokumentovao 13.227 žrtava (ubijeni, nestali i umrli od posljedica rata), od čega su 12.230 ubijene osobe. Među stradalima je više od 10.000 Albanaca, preko 1.900 Srba, te pripadnici drugih zajednica, uz 1.047 ubijene djece. Čak 81,3 posto žrtava stradalo je između marta i juna 1999. godine. Objava izvještaja koincidirala je s novim iskopavanjima sumnjive masovne grobnice u Kaludru kod Zubinog Potoka, gdje su uhapšene dvije osobe. Kurti je naglasio da bez dokumentovanja nema pravde te je pozvao međunarodnu zajednicu da izvrši pritisak na Srbiju da otvori vojne arhive, posebno 37. motorizovane brigade. Iako su se Kosovo i Srbija Briselskom deklaracijom od 2. maja 2023. obavezali na rasvjetljavanje sudbine oko 1.600 nestalih osoba uz pristup „povjerljivim dokumentima“, Kurti optužuje Srbiju za neprovođenje dogovora i izbjegavanje odgovornosti, ističući da je Beograd tajnost pojedinih arhiva produžio sve do 2044. godine.

GRUBAČ: U Kneževu, varošici na prelazu između Bosanske krajine i Srenje Bosne, prijeratnom Skender Vakufu, uhapšen je Danijel Grubač, nakon što je pištoljem prijetio stricu. Policija je na njegovom imanju pronašla automatsko oružje, municiju i 177 saksija marihuane. Okružno tužilaštvo u Banjoj Luci zatražilo je pritvor, dok je učešće tri državljanina Srbije završeno njihovim puštanjem na slobodu nakon ispitivanja. Prema podacima ukrajinskog projekta „Želim živjeti“, Grubač se kao mlađi narednik ruske vojske borio u Ukrajini. Pridruživanje stranim vojnim formacijama u BiH je krivično djelo, ali nije poznato hoće li Tužilaštvo BiH pokrenuti istragu. Sigurnosni stručnjaci upozoravaju na opasan obrazac spajanja ratnog iskustva i kriminalnog miljea, ističući da fragmentirani sigurnosni sistem u BiH često zakazuje u koordinaciji. Prema podacima koje je nedavno objavio Radio Slobodna Evropa, više od 20 bh. državljana pridružilo se ruskim snagama od početka invazije. Ipak, procesuiranje povratnika s ratišta u BiH suočava se s velikim pravnim preprekama. Mnogi borci, poput Darija Ristića kojem je optužnica odbijena, uz ugovor s vojskom dobiju i rusko državljanstvo, izbjegavaju suđenje u BiH.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

BALKAN MONITOR

Turizam mržnje

Objavljeno prije

3 sedmice

na

24 Jula, 2026

Objavio:

Umjesto turističke, otvorena je sezona čekanja: na granici, u dijalogu, u Bruxellesu, dok mržnja prolazi bez zadržavanja

 

 

TURIZAM: Na turističko-zabavnoj manifestaciji Drinska regata u Bajinoj Bašti, grupa učesnika je tokom spusta rijekom Drinom pjevala nacionalističku pjesmu „Ne volim te Alija“ i isticala ikonografiju s likovima presuđenih ratnih zločinaca. Snimak, objavljen na društvenoj mreži TikTok, brzo se proširio drugim mrežama uz oštre osude javnosti. Organizatori i nadležne institucije Srbije nisu reagirali na ovaj incident, koji se na prirodnoj granici između Srbije i Bosne i Hercegovine dogodio svega nekoliko dana nakon obilježavanja 31. godišnjice genocida u Srebrenici. Drinska regata je najstarija i najmasovnija ljetna manifestacija na vodi u regiji, koju zvanično organizuju Općina Bajina Bašta, TO „Tara-Drina“ i Ministarstvo turizma Srbije. Događaj koji promoviše turizam i spajanje ljudi iskorišten je za širenje međuetničke mržnje i veličanje ratnih zločina, kao jedinog autentičnog turističkog potencijala Srbije, kojega nikada ne manjka.

GRANICA: S dolaskom ljeta na graničnim prijelazima između zemalja regije i Europske unije nastaju kilometarske kolone. Razlog usporavanja je, naravno, puna primjena novog Entry-Exit sistema (EES) EU, koji zahtijeva uzimanje biometrijskih podataka, odnosno otisaka prstiju i fotografiranje lica pri svakom ulasku. Teoretski, EES je automatizovani IT sistem EU dizajniran za jačanje sigurnosti vanjskih granica Šengena i praćenje dužine boravka putnika iz trećih zemalja. Prema navodima hrvatskog MUP-a, sistem je već spriječio ulazak 5.000 neovlaštenih osoba, ali je ujedno stvorio uska grla na ključnim tranzitnim tačkama.

TORTURA: Za građane BiH i druge putnike van EU, prelazak granice pretvorio se u pravu torturu. Višesatna čekanja na ljetnim vrućinama, neizvjesnost i komplicirane procedure stvaraju ogroman frustrirajući pritisak. Ljudi koji putuju poslom, u posjetu porodici ili na odmor primorani su uračunavati sate zastoja, dok sporadično gašenje biometrije vide tek kao privremenu i nedovoljnu mjeru za problem koji ozbiljno otežava svakodnevni mobilitet i regionalnu povezanost. Navodno, radi smanjenja gužvi, hrvatske vlasti povremeno primjenjuju pravilo privremene fleksibilizacije – kada čekanje pređe 45 minuta, sistem se djelomično suspendira i biometrija se privremeno ne uzima. No, kilometarske kolone i sati čekanja na graničnim prelazima, naročito između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, pričaju drugu priču. U toj priči se spominju i majke i uža i šira rodbina, za vrijeme strpljivog čekanja na ulazak u zemlju u kojoj ljetovanje košta skuplje nego u Grčkoj ili Portugalu.

OBUSTAVA: Sjedinjene Američke Države obustavile su Strateški dijalog s Kosovom i uslovile nastavak pregovora između Beograda i Prištine. Portparol State Departmenta potvrdio je za Radio Slobodna Evropa da razgovori neće biti nastavljeni sve dok Vlada Kosova ne ispuni preuzete obaveze prema srpskoj manjini. Dijalog je suspendovan još u septembru 2025. godine na neodređeno vrijeme usljed zabrinutosti Washingtona zbog jednostranih poteza prištinskih vlasti. Ukratko, SAD i Evropska unija insistiraju da Kosovo sprovede ranije prihvaćene sporazume – prije svega Osnovni sporazum iz 2023. i Ohridski aneks. To podrazumijeva uspostavljanje Zajednice općina sa srpskom većinom i osiguravanje određenog stepena samouprave za kosovske Srbe. Pored formiranja ZSO, od vlasti u Prištini zahtijeva se rješavanje imovinskih i drugih sporova sa Srpskom pravoslavnom crkvom, zaštita vjerskih sloboda, te obustava jednostranih akcija na sjeveru Kosova koje narušavaju stabilnost. Iako State Department nije naveo precizne rokove, poruka je jasna: bez konkretnih ustupaka prema srpskoj zajednici i koordinacije sa zapadnim partnerima, kosovska vlada ne može računati na nastavak strateškog partnerstva sa SAD. Prištinske vlasti, odnosno premijer Albin Kurti, ne izgledaju naročito uzbuđeno oko američkih pritisaka, budući da im je daleko uzbudljivije tek najavljeno održavanje konstitutivne sjednice parlamenta najmlađe balkanske države, e da bi ona napokon i nakon ponovljenog izbornog ciklusa – dobila novu vlast.

FAJON: Visoka predstavnica Europske unije Kaja Kallas povukla je kandidaturu bivše slovenačke ministrice vanjskih poslova Tanje Fajon za poziciju specijalne predstavnice EU za Sahel, pri čemu je za novu kandidatkinju navodno izabrana danska diplomatkinja Birgitte Nygaard Markussen. Do povlačenja je došlo nakon opstrukcije nove slovenačke vlade na čelu s Janezom Janšom i pritiska Evropske narodne stranke (EPP). I sad svaka strana tvrdi da je u pravu: Slovenačka vlada tvrdi da je potez bio pravne prirode, navodeći da je interno utvrđeno kako je proces nominacije bio nezakonit i potencijalno korumpiran, zbog čega se priprema i krivična prijava, dok Tanja Fajon tvrdi da je žrtva političkog revanšizma i lične diskreditacije. Navodi i da je Janšina vlada poslala pismo protiv nje u sve prijestolnice članica EU, usljed čega je Kallas, ostavši bez podrške EPP i matične države kandidatkinje, bila primorana obustaviti glasanje. Fajon je izrazila žaljenje što su unutrašnje političke prepirke nadjačale nacionalne i evropske interese, nazvavši ovaj događaj opasnim presedanom kojim je Slovenija narušila sopstveni ugled u EU.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

BALKAN MONITOR

Sistem postoji

Objavljeno prije

4 sedmice

na

18 Jula, 2026

Objavio:

Istup ministarke vlade Srbije Snežane Paunović nije incident, već simptom političkog sistema koji retoriku devedesetih više ne skriva, nego normalizira

 

 

PAUNOVIĆ: „Da sam bila Slobodan Milošević, etnički bih očistila Kosovo 1998. godine“. Ova izjava, koju je u programu televizije Kurir izrekla ministarka državne uprave i lokalne samouprave Srbije Snežana Paunović, dodajući pritom i da je one koji su se opredijelili za terorističke akcije trebalo likvidirati na način na koji se s teroristima obračunava i danas, naišla je na zgražavanje i osudu u cijeloj regiji, dijelu opozicije i nevladinog sektora u Srbiji, predstavnika Srba na Kosovu, te niza europskih zvaničnika. Istup ministarke Paunović mahom je na domaćem terenu ocijenjen kao govor mržnje, opravdavanje i normalizacija etničkog čišćenja, ugrožavanje sigurnosti preostalih Srba na Kosovu, dok su iz Bruxellesa stizale poruke da je ovakva retorika suprotna vrijednostima ljudskog dostojanstva, pomirenja i dobrosusjedskih odnosa na kojima se temelji EU.

SRAM: Dok je ministar unutrašnjih poslova Kosova, Xhelal Sveçla, proglasio Snežanu Paunović personom non grata i trajno joj zabranio ulazak i tranzit preko teritorije Kosova, uključujući i njen rodni grad Peć, ona se u naknadno objavljenom saopštenju odbila izviniti ili povući svoju izjavu, naglasivši da se „ne odriče ni sebe niti politike SPS iz devedesetih“. Pritom je predsjednik njene stranke Ivica Dačić stao u njenu odbranu, nazvavši osude iz Brisela i javnosti „sramnim i licemjernim“. „Sram vas bilo. Ona je rekla da svi koji ne osećaju Srbiju, trebalo bi da se vrate u svoju matičnu državu, državu Albaniju. Kakvo je to etničko čišćenje u kojem danas Srba ima manje nego što ima Albanaca?“, rekao je Dačić. Ovakvom odbranom, drugi čovjek Vlade Srbije ne samo da je relativizirao pojam etničkog čišćenja, već je potvrdio da unutar vladajuće koalicije postoji apsolutni konsenzus o nepovredivosti njenih članova, bez obzira na stavove koji osim zgražavanja ne asociraju ni na šta drugo nego na masovne progone, ubojstva i zločine počinjene u ime Srbije.

ČISTINA: Tek je predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić za Tanjug izjavila kako stav ministarke Paunović ne predstavlja zvaničnu politiku Srbije. Da budemo načisto: izjava Ane Brnabić i pokušaj spiranja ljage kojom se Paunović sama ukaljala, kudikamo je problematičnija i treba je istjerati na čistac kao uzrok zla, a ne kao posljedicu, ili tek puku „kontrolu štete“. Naime, kada ministar u aktivnom mandatu iznese stav koji relativizira ili priziva metode etničkog inženjeringa bez ikakve, pa makar i deklarativne ograde, a kamoli sankcija, takav narativ de facto postaje politički mainstream i prećutna zvanična doktrina. Argumenti koji potvrđuju da je ovakva retorika duboko integrisana u sistem vlasti u Srbiji ne leže u diplomatskim izjavama za medije, već u konkretnim političkim praksama.

KONTINUITET: Najeksplicitniji dokaz političkog kontinuiteta sa devedesetim godinama dogodio se upravo u danima kada su se nizale domaće, regionalne i međunarodne osude na račun ministarke Paunović. Državni vrh je u jeku tog skandala promovirao otvaranje dionice obilaznice oko Beograda koja nosi ime Milutina Mrkonjića – jednog od osnivača SPS-a i ključnih aktera Miloševićevog režima. Ovo nije koincidencija, već jasna poruka: država ne samo da se ne odriče politike iz devedesetih, već aktivno nastavlja sa njenom simboličkom i infrastrukturnom rehabilitacijom. Iako sam Mrkonjić nije nikada postao haški pacijent, poput njegovog šefa Miloševića, on se isto tako nikada nije distancirao od njegove politike, te je do vlastite smrti bio i ostao jedan od najodanijih Miloševićevih apologeta.

TIŠINA: Premijer Srbije Đuro Macut bi u svakom iole funkcionalnom demokratskom društvu bio dužan hitno pokrenuti postupak smjene ili barem javno i nedvosmisleno osuditi izjavu članice svog kabineta i zbog daleko manjeg skandala od javnog zagovaranja jednog od najtežih zločina po mjeri bilo kojeg pravosuđa, domaćeg i međunarodnog. Nema potrebe naglašavati da se ni predsjednik Srbije, najviši autoritet vlasti i čovjek koji se inače očituje o svemu i svačemu van vlastite nadležnosti, uključujući – vjerovali ili ne – i rupe na putevima, ovim povodom nije oglasio. A i zašto bi – zar ima još ikoga ko sumnja da on ne misli ono što je ministarka Paunović izrekla naglas? U Srbiji se često može reći da je sistem urušen i da ne postoji, ali ništa nije dalje od istine. Jer, naprotiv, u Srbiji je jedino sistem konstanta – onaj u kojem se za spoljnopolitičku upotrebu fingira kooperativnost, dok se na unutrašnjem planu rutinski njeguje i normalizira najmračnija retorika iz krvavih devedesetih godina prošloga stoljeća.

Eldin HADŽOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo