Povežite se sa nama

Izdvojeno

PALESTINA NAKON TRI GODINE RATA I GODINE PRIMIRJA: Smrt kao jedina konstanta

Objavljeno prije

na

Nakon godina planskog raseljavanja, razaranja i uništavanja, Palestinci se suočavaju sa četvrtom zimom. Bez odgovarajuće zaštite od kiše, poplava, hladnoće, bolesti… Nedovoljno finansiranje i kontinuirana ograničenja izraelskih vlasti na unošenje ključnih potrepština sprečavaju humanitarne organizacije da odgovore u potrebnom obimu

 

 

Tri godine rata i godina primirja u Gazi obilježiće ovaj oktobar. Razliku između ta dva razdoblja teško je uočiti. Organizacija Islamic Relief navela je da su izraelske snage, otkako je primirje stupilo na snagu, u prosjeku svakih 90 minuta ubile ili ranile jednog Palestinca u Gazi.

Nakon godina planskog raseljavanja, razaranja i uništavanja, Palestinci se suočavaju sa četvrtom zimom bez odgovarajuće zaštite od kiše, poplava, hladnoće, bolesti… Nedovoljno finansiranje i kontinuirana ograničenja izraelskih vlasti na unošenje ključnih potrepština za smještaj sprečavaju humanitarne organizacije da odgovore u potrebnom obimu. Dogovori postignuti tokom prije godinu su mrtvo slovo na papiru.

„Spoljni svijet možda živi u opasnoj iluziji da se život u Gazi vraća u normalu, ali stvarnost govori sasvim drugačije“, rekla je Sara Sanbar, vršiteljka dužnosti istraživačice za Izrael i Palestinu u Human Rights Watchu. „Nema ničeg normalnog u životu u šatoru pod bombama, bez dovoljno hrane ili pijaće vode za porodicu“.

Prema podacima Ministarstva zdravlja Gaze, od početka primirja do 12. oktobra ubijene su 1.493 osobe, a ranjeno 5.299. Nedjelju ranije broj ubijenih iznosio je 1.460. Ukupan broj poginulih od oktobra 2023. dostigao je 74.382. Među poginulima je više od 21.000 djece.

Zdravstveni sistem Gaze nastavio je da se urušava. Po podacima Ministarstva zdravlja Gaze 44 odsto osnovnih lijekova potpuno je nestalo iz zaliha. Nijedna bolnica u Gazi ne radi punim kapacitetom javljaju redovno svjetski mediji. Al Džazira je objavila da više od 18.500 pacijenata treba medicinsku evakuaciju, a više od 1.000 ih je umrlo čekajući pomoć.

Famozna žuta linija i dalje se polako pomjera nauštrb palestinskih teritorija. Njeno pomjeranje prema zapadu obuhvata i punktove za vodu i zdravstvene ustanove, dodatno ograničavajući Palestincima pristup ključnim uslugama. Ovi problemi su naročito osjetni tokom berbe maslina koja je u ovim krajevima simboličan čin koji okuplja porodice Palestinaca. Zahvaljujući doseljenicima to je bilo teže organizovati. Izraelska organizacija za ljudska prava Ješ Din dokumentovala je 109 incidenata povezanih sa berbom u 75 palestinskih zajednica tokom desetodnevnog perioda od 27. septembra do 6. oktobra. Mediji pominju i brojku od 50.000 stabala maslina koje su uništili doseljenici. Nakon svega je jasno da toliko hvaljen Donald Trampov Odbor za mir nije ispunio ono zbog čega je i osnovan. On je ovlašćen Rezolucijom 2803 SBUN da procjenjuje da li strane poštuju plan za okončanje sukoba u Gazi. Obećanja o humanitarnoj pomoći i obnovi osnovne civilne infrastrukture ključni su dio plana.

Situacija se komplikuje. U Gazi će se od oktobra znatno smanjiti dnevna priprema toplih obroka i mjesečna podjela paketa domaćinstvima zbog nedostatka novca, upozorava UN-ova kancelarija za koordinaciju humanitarnih aktivnosti. Još saopštavaju da više od 13 odsto stanovništva Gaze živi na lokacijama za raseljene osobe, izloženim poplavama ili u nebezbjednim zgradama. Uoči zime, Klaster za upravljanje lokacijama za raseljene (SMC) procijenio je više od 400 lokacija širom Pojasa Gaze i utvrdio da je 217 izloženo srednjem do visokom riziku od poplava. Na tim lokacijama ukupno boravi približno 235.000 ljudi. Pored toga, više od 4.000 nebezbjednih zgrada širom Gaze zahtijeva potpuno ili djelimično rušenje, ali je više od 2.300 tih objekata i dalje nastanjeno i u njima boravi gotovo 44.000 ljudi. Ove grupe zajedno čine više od 13 odsto stanovništva Gaze. Nedavna procjena UN-a pokazala je da je broj uništenih objekata širom Gaze porastao za devet odsto od proglašenja primirja u oktobru 2025.

Jeziva priča vezana je za urušene zgrade i stanovništvo ovog područja. „Procijenjena ukupna količina ruševina u Gazi iznosi 61 milion tona. To je približno 20 puta više od količine ruševina nastalih u svim ratovima širom svijeta tokom posljednjih 18 godina“, rekao je prošlog mjeseca Džejko Siliers, specijalni predstavnik programa UN-a za razvoj u Palestini. Tada je ocijenjeno da posmrtni ljudski ostataci zatrpani ispod ruševina, ostaje jedan od najhitnijih humanitarnih problema.

U septembru je visoki komesar UN-a za ljudska prava Volker Türk upozorio na uklanjanje ruševina u područjima pod kontrolom izraelske vojske. Po njegovim riječima to se radi buldožerima, bez poštovanja prema mrtvima. Euro-Med Human Rights Monitor, nevladina organizacija sa sjedištem u Ženevi, izvijestila da bi takve aktivnosti mogle izbrisati dokaze o ratnim zločinima. Prošle godine nezavisna istraga UN-a utvrdila je da je Izrael počinio genocid u Gazi, što je izraelska vlada odbacila.

Poizvodnja vode u dva postrojenja za desalinizaciju morske vode u južnoj Gazi pala je na najniži nivo zbog nedostatka rezervnih djelova i opreme, što izaziva zabrinutost za snabdijevanje pijaćom vodom približno 500.000 ljudi u Deir al Balahu i Kan Junisu. Dopremanje vode kamionima i dalje je od presudnog značaja, pa 68 organizacija nastavlja da svakodnevno isporučuje prosječno 24.995 kubnih metara pijaće vode. Procjenjuje se da se 74 odsto stanovništva trenutno oslanja na pijaću vodu dopremljenu kamionima.

Prema EU i UN-u, potrebe za oporavkom i obnovom Gaze procijenjene su na 71,4 milijarde američkih dolara tokom naredne decenije. Odbor za mir predstavio je 23. septembra 2025. Šestomjesečni program oporavka Gaze, spreman da počne onog trenutka kada finansiranje i pristup to omoguće, ali godinu kasnije nikakve aktivnosti oporavka nijesu počele.

Palestina se uporedo bori i na političkoj ravni. Predsjednik Palestinske uprave Mahmud Abas ponovo je odložio palestinske parlamentarne izbore. Iz ovog novembra, prebačeni su za septembar naredne godine. Za odlaganje i objedinjavanje predsjedničkih i parlamentarnih izbora naveo je izraelska ograničenja za unošenje izbornog materijala i ulazak posmatrača u Gazu i Istočni Jerusalim, kao i kontinuirano nasilje doseljenika. Mustafa Barguti iz Palestinske nacionalne inicijative rekao je da ta odluka pokazuje da je sve koncentrisano u rukama izvršne vlasti, bez parlamenta ili nezavisnog pravosuđa koji bi je kontrolisali.

Važniji izbori za Palestinu možda su oni zakazani u Izraelu za utorak, 27. oktobra. Biće to glasanje sa velikim političkim ulozima. Svjesni su toga i palestinski političari, pa lider Zajedničke liste Jusef Jabaren kaže da je njegov savez, koji je sastavljen pretežno od palestinskih građana Izraela, spreman da podrži koaliciju protiv izraelskog premijera Benjamina Netanjahua. Podršku nudi u zamjenu za obaveze u pogledu određenih politika, uključujući put ka palestinskoj državnosti, izvijestio je The Times of Israel. To bi moglo omogućiti formiranje većine koju, prema anketama, nijedan blok ne može dostići bez podrške arapskih stranaka. Ima li zainteresovanih za ovu ponudu saznaćemo brzo.

U Izraelu se osluškuje puls Vašingtona, pa otuda i nervoza dugogodišnjeg premijera. Tramp je u nedavnom intervjuu za Tajm tri puta izbjegao da direktno podrži Netanjahua. Upitan za njegovog protivnika Gadi Eisenkota, izraelskog političara i penzionisanog generala i načelnika Generalštaba izraelske vojske koji predvodi stranku Yashar, Tramp je rekao: „Ne čujem loše stvari“.

Eisenkot je obećao umjereniji pristup od Netanjahuovog, ali te promjene, vjeruje se, uglavnom imaju za cilj da poprave ugled Izraela među evropskim vladama i u svjetskoj javnosti, uz mali uticaj na odnose s Trampovom administracijom, koja mu već ostavlja veliku slobodu djelovanja.

Trampova uzdržanost vjerovatno odražava i podjelu unutar njegove administracije u odnosu prema sadašnjoj izraelskoj vladi. Ona je odraz šire podjele u Republikanskoj stranci. Oprezni su Amerikanci jer se približavaju i američki izbori za Kongres na polovini predsjedničkog mandata. Ankete su pokazale da podrška Izraelu među republikancima ostaje visoka, ali da je posljednjih godina donekle opala. Povjerenje u Netanjahua takođe se smanjilo unutar stranke.

U Izraelu se promijenila percepcija Trampovog uticaja. Netanjahuovi kritičari isticali su američku ulogu u ograničavanju izraelskih operacija u Libanu koje su prijetile da ugroze memorandum o razumijevanju iz juna, kojim je nakratko zaustavljen američko-izraelski rat protiv Irana.

Anketa Izraelskog instituta za demokratiju, objavljena u junu, pokazala je da je 44 odsto izraelskih Jevreja smatralo da je bezbjednost Izraela jedan od Trampovih glavnih prioriteta. To je pad u odnosu na 61 odsto u martu, ubrzo nakon što su SAD i Izrael pokrenuli rat s Iranom.

Da je Netanjahu dvije nedjelje pred izbore dobro zabrinut pokazao je i dokumentarni film Naza. Dokumentarac, koji je producirao Gardijan, a režirali oskarovci Juval Abraham i Rejčel Szor, istražuje masovno ubijanje civila u Gazi. Njegov naslov potiče od skraćenice koju izraelske obavještajne službe koriste kao eufemizam za izračunavanje očekivanih civilnih žrtava u vazdušnim napadima.

Nakon što je film ugledao svjetlo dana i postigao zavidan uspjeh, premijer je naredio državnoj tužiteljki, načelniku Generalštaba i šefu domaće obavještajne službe Šin Bet da hitno identifikuju pripadnike izraelske vojske intervjuisane u dokumentarnom filmu i pokrenu krivične postupke protiv njih, prenijeli su svjetski mediji. Netanjahu je zatražio istrage zbog navodnih kršenja propisa o bezbjednosti informacija, krivičnog djela klevete i nanošenja štete diplomatskim i bezbjednosnim interesima Izraela.

Sve ove brojke i izvještaji grade tmurne pejzaže u kojima danas preživljavaju Palestinci, ali i scenografiju u kojoj će svoju budućnost tražiti Izraelci. Utorak koji dolazi za dvije sedmice mogao bi biti veoma znakovit i za jedne i za druge.

Dragan LUČIĆ

 

 

Komentari

FOKUS

PREDIZBORNO BUDŽETIRANJE OD REBALANSA DO EURO MODELA: Kuća časti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naredna godina donosi parlamentarne i lokalne izbore u svim opštinama, pa je prilično sigurno da će novca biti za sve i svakoga. Makar do sredine godine. Šta dalje, pokazaće neki od narednih rebalansa. Za sada, sigurno je samo da njih neće faliti

 

 

Umjesto prvog izlistavanja prijedloga budžeta za 2027, parlament se u ponedjeljak bavio predloženim rebalansom državnog budžeta za ovu godinu. Onaj za narednu još nije stigao u Skupštinu, iako je Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti nedvosmislen: Vlada parlamentu mora dostaviti prijedlog budžeta za narednu godinu najkasnije do 15. novembra.

Biće to, u mandatu ove Vlade, četvrti put da prijedlog budžeta u parlament dolazi sa zakašnjenjem. Umjesto da taj manir osudi, makar verbalno, vladajuća većina u Skupštini mu se priklonila. Rasprava o rebalansu budžeta okončana je bez glasanja. Poslanici će se o novom troškovniku države izjasniti naknadno.

Svi što čekaju novac neka se još malo strpe. Za početak, riječ je o decembarskom dodatku od sto eura za svakog crnogorskog penzionera. To im je obećao premijer Milojko Spajić predstavljajući Euro model. Vlada je u rebalansu ovogodišnjeg budžeta za tu isplatu predvidjela 13 miliona.

U istom dokumentu, predviđeno je još 25 miliona za zdravstvo, oko 21 milion za subvencije poslodavcima koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom, više od osam miliona za prosvjetu i 1,6 miliona za staračke naknade. Makar tri od ta četiri dodatna izdatka (za zdravstvo, subvencije za poslodavce i staračke naknade) idu na obaveze koje država mora podmiriti do kraja godine.

„Cilj je da se ovim institucijama osiguraju neophodna sredstva za nesmetano funkcionisanje do kraja godine“ potvrdio je ministar finansija Novica Vuković.

Rebalansom, izvorni prihodi planirani su oko 21 milion eura iznad prvobitnog plana. Ukupna izdvajanja rastu za 100,65 miliona, a planirano kreditno zaduženje za 80 miliona. I sve se to dešava u godini za koju je ministar finansija podigao prognozu realnog rasta ekonomije sa 3,1 na četiri odsto. Pored tog rasta, država pred kraj godine mora da dopiše troškove i uzajmi novac da bi izmirila dio redovnih budžetskih rashoda.

Ne mareći za to, Vlada u narednu godinu, po svemu sudeći, ulazi sa namjerom da ukine doprinose za penzijsko osiguranje i uvede tri nova praga minimalne zarade. Najavljeni Euro model predstavljen je bez javno objavljene računice o tome koliko će koštati budžet i čime će Vlada nadomjestiti doprinose za PIO, pa ćemo prvu priliku da sagledamo njegov uticaj na državne finansije dobiti nakon što Vlada predstavi prijedlog budžeta za 2027. Otud se ovaj dokument očekuje s dodatnim nestrpljenjem.

Do tada, imamo želje, očekivanja i prognoze.

Ministar Vuković računa da će veće plate, makar i nametnute odlukom Vlade a ne tržišnim zakonitostima, pomoći da mladi i kvalifikovani radnici ostanu u Crnoj Gori uoči željenog ulaska u EU. Dio zapošljenih, kaže, može dobiti veću neto zaradu zahvaljujući manjem poreskom opterećenju, uz isti trošak za poslodavca. Novi minimalci od 1.000, 1.250 i 1.400 eura podižu trošak firmama koje moraju da povećaju najniže plate. Koliki će taj izdatak na kraju biti zavisi i od toga šta će poslodavci uraditi sa ostalim zaradama. Kad se podigne plata početniku, treba li nešto dodati i na zaradu iskusnog radnika da bi on ostao u firmi? Lojalan i motivisan za rad. Ili se samo treba nadati da mu niko neće ponuditi više?

U primjeru Privredne komore koji prenosi CIN-CG, firmi sa deset zaposlenih godišnji trošak zarada porastao bi 33 odsto ako bi samo podigla plate sa sadašnjih na najavljene minimalne iznose. Ako bi, mimo toga, poslodavac odlučio da sačuva postojeće razlike među platama, rast troškova zarada iznosio bi 54,7 odsto. Prema varijanti gdje svih desetoro zapošljenih sada prima minimalac, prelazak na novi minimum zarade nosi dodatni trošak od 78,4 odsto. Prihvatljivo?

U anketama i analizama Privredne komore i Unije poslodavaca, u koje su Vijesti imale uvid, procjenjuje se da bi bez posla moglo ostati 14.000 do 18.000 radnika u privatnom sektoru. Gdje će ti ljudi?

CIN-CG je anketirao privrednike. Od 425 ispitanika koji su odgovorili šta bi uradili ako im znatno porastu troškovi rada, 163 je odgovorilo da bi podigli cijene, 119 bi smanjilo broj zaposlenih, a 52 bi zatvorila firmu. Toliko o raspoloženju među anketiranima. Koliko bi firmi u cijeloj privredi postupilo tako, iz te ankete se ne može izračunati.

Savjet stranih investitora je za 38 svojih članica izračunao dodatni godišnji trošak uvođenja Euro modela. Po njihovoj računici, on iznosi od 27,6 do 30 miliona eura. Zato upozoravaju da bi neke kompanije mogle odložiti ulaganja, a neke se i povući sa ovdašnjeg tržišta. Odnosno preseliti proizvodnju tamo gdje ona (p)ostaje jeftinija. Posebno su izloženi pogoni koji proizvode za izvoz. Njihovi kupci imaju dobavljače i drugdje, a cijene za dio isporuka već su ugovorene i ne mogu se mijenjati shodno naumima i odlukama naše Vlade i parlamenta.

Ministar Vuković, izgleda, ne dijeli te brige. Prema onome što je rekao u Skupštini tokom rasprave o rebalansu budžeta, on dogodine (u prvoj godini primjene Euro modela) očekuje realni rast BDP-a od 6,1 odsto i rast produktivnosti rada od oko pet odsto. Rast BDP-a Vuković obrazlaže većom potrošnjom i ubrzanjem investicija u osnovna sredstva. Evropska komisija u osnovnom scenariju, u koji je već uračunala velike putne i željezničke projekte, očekuje rast investicija od 7,2 odsto ove i 7,1 odsto naredne godine. Na kojim dodatnim ulaganjima ministar zasniva najavljeno ubrzanje?

Profesorica Ekonomskog fakulteta Mirjana Kuljak u najavljenom rastu zarada vidi priliku da radnik bude manje zavisan od poslodavca i partije. Mogućnost da Euro model trajnije promijeni ovdašnju ekonomiju ona vezuje za jačanje vladavine prava, razbijanje uvoznih kartela i smanjenje troškova poslovanja. Pod tim uslovima veća kupovna moć mogla bi podstaći i domaću proizvodnju. Pitanje je, ipak, koliko od tog posla Vlada može završiti prije nego što firmama stigne prvi

obračun novih zarada. Odnosno, prije nego ih novi troškovi natjeraju na smanjenje broja zapošljenih ili zatvaranje firme.

Poskupljenja , sa svake strane gledano, izgledaju  kao neminovnost.

Potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj kaže da bi ograničenje marži, najavljivano za 1. januar, moglo početi već 1. decembra. Procjenjuje da bi obuhvatilo oko petine proizvoda u marketima. Potrošačke cijene u oktobru bile su 5,9 odsto veće nego godinu ranije, a Đeljošaj odbacuje vezu tog rasta sa Euro modelom. Dok Vlada licitira datumom, trgovci koji očekuju veće troškove mogu pokušati da ih unaprijed ugrade u cijene. Novembarska statistika pokazaće je li rast cijena ubrzao dok se čekala odluka o primjeni Euro modela i ograničenju marži.

U predizbornu računicu uključio se i DPS. Donedavno su se protivili Euro modelu. Počasni predsjednik partije Milo Đukanović u intervjuu Pobjedi opisao ga je kao „model neodgovorne populističke politike“. Sada poslanik Mihailo Anđušić kaže da će ga DPS podržati ako Vlada prihvati njihov paket. U njemu su povećanje svih penzija za 30 odsto od 1. januara, smanjenje poreza na dobit i niži PDV za turizam i ugostiteljstvo. Budžetu bi tako ostala još veća obaveza prema penzionerima i, pri istom obimu poslovanja, manje poreskih prihoda. Vlada časti jednom, DPS bi da isplata bude veća svakog mjeseca.

Prethodno je i URA izašla sa programom ekonomsko-socijalnih mjera kojima se predviđa povećanje penzija, plata, dječjeg dodatka, naknada za radnike stečajce, naknade za majke sa troje djece… pod zajedničkim nazivom Bolji standard. Istina, oni svoje prijedloge nijesu vezivali za podršku Euro modelu (URA je svoj paket predstavila prije Spajića), ali i njihove mjere za plate, penzije i naknade podrazumijevaju dodatna budžetska izdvajanja.

Nema sumnje da bi nam, sa više novca, bilo bolje. Ili barem lakše. Ali od čega? I šta će biti ako se, u dogledno vrijeme, ponovi globalna kriza nalik na jednu od tri-četiri koje smo doživjeli samo u prethodnih dvadeset godina (svjetska ekonomska kriza, pandemija kovida, rat u Ukrajini, zatvaranje Hormuškog moreuza)? Ili se u bližem okruženju dogodi nešto sa značajnim negativnim uticajem na turističku sezonu?

Goran Radosavljević, nekadašnji savjetnik u Vladi Zdravka Krivokapića i saradnik na pripremi prve Evrope sad, u intervjuu Vijestima procijenio je da bi potpuno ukidanje doprinosa za PIO odnijelo nekoliko stotina miliona eura prihoda godišnje. Dio penzija već se plaća iz opštih budžetskih prihoda. Kad se ukinu preostali doprinosi, valja svake godine naći i taj novac. Radosavljević upozorava da je rizično unaprijed računati da će razliku pokriti porezi od veće potrošnje i zaposlenosti. Zato predlaže da se doprinosi smanjuju postepeno, uz praćenje naplate poreza, zaposlenosti, deficita i duga. Nešto slično smo već čuli. Od Unije poslodavaca, na primjer.

Ne izgleda, međutim, da je PES spreman na povlačenje. Novica Vuković najavljuje da će fiskalne efekte Euro modela predstaviti uz prijedlog budžeta za 2027. Tu bi trebalo da vidimo koliko će država naplatiti, koliko potrošiti, koliko pozajmiti i čime će nadomjestiti doprinose za PIO koje namjerava da ukine.

Do zaključenja ovog broja, u četvrtak u 15 časova, Vlada nije objavila prijedlog budžeta.

On je, kažu upućeni, pripremljen prošle nedjelje. Onda je, u ponedjeljak, vraćen na doradu jer su proračunati troškovi i deficit (višak rashoda u odnosu na planirane prihode) bili neprihvatljivo veliki. Sada se, navodno, pokušava uštedjeti tako što se, na papiru, smanjuju planirani troškovi budžetskih korisnika. Prije svega, rezovi se prave u izdacima predviđenim za normalan rad većine ministarstava Spajićeve Vlade. Ako se iza „uštede“ krije račun koji će svejedno stići na naplatu, novac će im vratiti rebalansom. Kao što to rade sada.

Naredna godina donosi parlamentarne i lokalne izbore u svim opštinama u Crnoj Gori, pa je prilično sigurno da će novca biti za sve i svakoga. Makar do sredine godine. Kuća časti. Šta dalje, pokazaće nam neki od narednih rebalansa. Za sada, sigurno je samo da njih neće faliti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VODA ZA PIĆE, MAREZA I VELJE BRDO: Ima neka tajna veza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vodu sa Mareze koristi preko 60 odsto građana najvećeg grada u državi– preko 100.000 ljudi. Za sada će, prema najavama, morati i dalje da računaju da nedjelju-dvije voda nije za piće. I to ako bude sve u redu sa Veljim brdom

U subotu su iz Vodovoda Podgorica obavijestili građane da voda sa Mareze nije za piće. Kako nedjeljom ne rade prodavnice, građani Podgorice su u nedjelju ispraznili zalihe vode benzinskih pumpi.

Podgoričani su navikli da čim kiša zaređa vodu ne smiju piti. Tokom prošle godine nije bila ispravna za piće tokom januara, oktobra i novembra. Prije ove restrikcije, ove godine nije bila za piće ni početkom januara.

Prošlog decembra počelo je čišćenje kanala Mareza. Mediji su tada izvještavali da će se riješiti dugogodišnji problem zamućenja vode, te da će nevolje sa pijaćom vodom postati prošlost. Kada su radovi završeni, iz Vodovoda su objavili da je kanal, nakon više od dvije decenije, ponovo prohodan cijelom dužinom od oko 8,5 kilometara. Takođe, saopštili su  da se očekuje pozitivan efekat čišćenja na pojavu mutnoće vode, ali da će precizni podaci biti dostupni tek nakon dužeg perioda praćenja i detaljnije analize.

Praćenje je pokazalo zamućenost i u novembru, pa je ove sedmice  direktor Vodovoda Aleksandar Nišavić izjavio je da je kanal nakon čišćenja bio bez problema sa zamućenjem čak i tokom obilnih padavina u februaru i martu, ali da je sada ponovo bilo prepreka u kanalu. On je za Radio Crne Gore kazao da su ga nesavjesni pojedinci i firme ponovo zatrpavali ili u njemu odlagali građevinski materijal.

Objasnio je i da je kanal nedavno ponovo očišćen: „Nadležne inspekcije rade svoj posao, ali nisu u mogućnosti da 24 časa nadziru kanal koji je dužine oko 8 kilometara i na taj način preventivno spriječe neke nedozvoljene radnje“, naglašava Nišavić. Prevedeno, kad nema preventive ima zamućenja jer čišćenje samo po sebi očigledno nije dovoljno.

U međuvremenu je Srđan Perić, predsjednik Skupštine Glavnog grada Podgorice i lidera Pokreta Preokret, Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) podnio krivičnu prijavu protiv nepoznatih odgovornih lica zbog osnova sumnje na ugrožavanje i moguće zagađivanje podgoričkog vodoizvorišta Mareza usljed aktivnosti povezanih sa projektom Velje brdo.

Podsjetimo, svečano otvaranje radova na Veljem brdu upriličeno je krajem marta, da bi početkom ovog mjeseca iz Vlade obavijestili da se radovi na pristupnom bulevaru nastavljaju.

,,Zanimljivo je što je kanal Mareze očišćen i stvorene su pretpostavke da nema zamućenja vode sa vodoizvorišta Mareza po tom osnovu, a u međuvremenu se radi na gradnji bulevara na Veljem brdu. To je dodatan motiv da se do kraja ispita zbog čega je došlo do zamućenja vode za piće”, izjavio je Perić.

On je u prijavi naveo da su povod javno dostupni stručni dokumenti i informacije o projektu izgradnje bulevara i naselja Velje brdo, kao i upozorenja o mogućoj hidrogeološkoj povezanosti tog područja sa vodoizvorištem Mareza. Navodi  da preliminarna hidrogeološka studija koju je naručilo Ministarstvo javnih radova, a izradila kompanija ,,Geoprojekt”, ukazuje na mogućnost direktne hidrauličke veze između djelova karstno-pukotinske izdani na području Veljeg brda i izvorišta Mareza.

„Podnošenje krivične prijave je zapravo institicuionalna zaštita kroz pitanje da li radovi koji se izvode na Veljem brdu mogu naškoditi vodoizvorištu Mareza. Podsjetiću da sam u samoj prijavi naznačio, citiram: ‘Ne tvrdim da je navedeno zamućenje neposredno izazvano radovima na Veljem brdu, niti unaprijed pripisujem krivičnu odgovornost određenim licima. Međutim, imajući u vidu dokumentovanu mogućnost hidrogeološke povezanosti, nedovršena istraživanja i značaj Mareze za javno vodosnabdijevanje, smatram da postoje razlozi da nadležno tužilaštvo ispita sve okolnosti i utvrdi da li je došlo do protivpravnog ugrožavanja izvorišta’“, objašnjava on za Monitor.

Perić kaže da bismo, da vlast nije zarobljena u principu samovolje, kao reakciju nadležnih dobili nedvosmileno obrazložen odgovor, a ne salvu ličnih uvreda i političkih optužbi. „ Da naglasim, krivičnu prijavu sam podnio na osnovu navoda iz preliminarne hidrogeološke studije, a saslušao sam i ozbiljnu zabrinutosti univerzitetskih profesora da može da postoji hidraulička veza između gradnje na lokaciji na Veljem Brdu i Mareze, Dakle, povod za prijavu predstavljaju javno dostupni stručni dokumenti i informacije o projektu izgradnje bulevara i naselja Velje brdo“.

„Jedna ravan je ta što vlast ima problem da vodi racionalan dijalog, ali ona mnogo značajnija je da se ovdje radi o pitanju potencijalne ugroženosti izvorišta koje je ključno za vodosnabidjevanje Podgorice, a to iziskuje trezven pristup – a ne politikansku odbranu megaprojekta i prejudiciranje šta će biti konačna riječ struke“, zaključuje on. Perić za Monitor najavljuje i dopunu krivične prijave: „Trenutno provjeravam dodatne materijale koji bi mogli ukazivati na nove činjenice ili sadržati nove dokaze u vezi sa ovim slučajem, tako da je izvjesno da ću podnijeti i dopunu“.

Po prijavi, direktor Vodovoda Nišević je izjavio da se trenutno zamućenje ne može dovesti u vezu sa aktivnostima na Veljem brdu i da je jasno da ono što utiče na mutnoću jesu obilne padavine tokom jesenjih i zimskim mjeseci.

Ove sedmice je i Maša Knežević (iz GP Vodovod) za TV Podgorica izjavila da ovo preduzeće ne raspolaže podacima koji ukazuju na moguću vezu između područja Velje brdo i vodoizvorišta Mareza. ,,Prema našim saznanjima, radovi i aktivnosti na Veljem brdu su počeli mnogo ranije nego što smo imali pojavu zamućenja koja je bila uslovljena obilnim padavinama sad u novembru mjesecu“, rekla je Knežević.

Ipak, mogućnost hidrogeološke povezanosti između Veljeg Brda i Mareze nije nepoznata, poručuje Knežević: ,,Podgorički Vodovod je kao i šira javnost upoznata sa preliminarnom hidrogeološkom studijom koja upućuje na moguću vezu između područja Velje brdo i vodoizvorišta Mareza. Međutim, aktivnosti su i dalje u toku, traju, nakon što se okončaju moći ćemo sa sigurnošću da govorimo na ovu temi da li postoji moguća veza između Veljeg Brda i vodoizvorišta Mareza“, navela je ona.

Perić je u krivičnoj prijavi predložio tužilaštvu da ispita brojne nepoznanice oko Veljeg brda i mogućeg uticaja na Marezu. Da se utvrdi da li su radovi povezani sa projektom Velje brdo započeti i izvođeni uz prethodno pribavljanje svih zakonom propisanih vodnih uslova, saglasnosti, dozvola i potrebnih stručnih analiza, te da li su nadležna lica bila upoznata sa mogućom direktnom hidrogeološkom vezom Veljeg brda i Mareze.

Tužilaštvu je predloženo i da pribavi kompletnu hidrogeološku dokumentaciju, uključujući preliminarnu i detaljnu studiju, ugovore, projektne zadatke i izvještaje o sprovedenim istraživanjima. Kao i da se pribavi stručno vještačenje rezultata mjerenja mutnoće i kvaliteta vode na Marezi, uključujući podatke prije i tokom izvođenja radova. Te da se utvrdi postoji li uzročno-posljedična veza između građevinskih aktivnosti i eventualnog pogoršanja kvaliteta vode.

Da se ispita da li su preduzete sve propisane mjere zaštite izvorišta od slučajnog ili namjernog zagađenja, kao i da se utvrdi eventualnu odgovornost izvođača, odgovornih lica kod investitora i drugih odgovornih lica u nadležnim institucijama.

,,S obzirom na značaj Mareze za javno zdravlje i bezbjednost vodosnabdijevanja Podgorice, predlažem hitno postupanje i preduzimanje mjera radi očuvanja svih relevantnih materijalnih i tehničkih dokaza”, napisao je Perić u prijavi.

,,Agencija za zaštitu životne sredine izdala je dvije dozvole Ministarstvu javnih radova, kojima je omogućena izgradnja Bulevara Velje brdo, uz obavezu poštovanja propisanih mjera. Zato se sada nameće sasvim logično pitanje – hoće li gospodin Perić podnijeti krivičnu prijavu i protiv Agencije, kao i svih onih koji su učestvovali u izdavanju dozvola?”, saopštila je Anđela Mićović, predsjednica Kluba odbornika Pokreta Evropa sad (PES) u Skupštini Glavnog grada. Uzgred optužujući Perića za opstrukciju i saradnju sa DPS-om.

Iz Vodovoda su najavili da je ,,u toku raspisivanje tendera za određena hidrogeološka istraživanja samog izvorišta i neposredne okoline, kako bi utvrdili odakle dolaze vode na sami izvor“, kazao je Nišavić.

Najavio je  da će narednih nedjelja biti sproveden manji pilot-projekat i ugrađeni filteri za prečišćavanje vode i uklanjanje čestica mutnoće. On se nada da će to biti rješenje, ali kao trajno naveo je izgradnju postrojenja: „Ali isto nije isplativo, jer je njegova vrijednost preko 20 miliona eura, dok sa druge strane imamo mutnoću koja je negdje na nedjelju-dvije dana godišnje, tako da je ovo rješenje za sada neisplativo“, istakao je direktor Vodovoda.

Vodu sa Mareze koristi preko 60 odsto građana najvećeg grada u državi –100.000 ljudi. Za sada će, prema najavama, morati i dalje da računaju da nedjelju-dvije voda nije za piće. I to ako bude sve u redu sa Veljim brdom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STVARNOST, MITOMANIJA I POLITIČKO ORUĐE: Banalizacija Njegoša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je Njegoševo književno djelo i nasljeđe kontroverzno i različito tumačeno već je, decenijama, nepobitna činjenica. I malo ko dozvoljava Njegošu da bude to što je bio – veliki pjesnik 19. vijeka

 

 

Dan pred Njegošev praznik rođenja, Aleksa Bečić, potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku, predložio je da se novi Dan vojske slavi 28. jula u znak sjećanja na bitku na Vučijem dolu. Sadašnji datum 7. oktobar obilježava pobjedu dukljanskog kneza Stefana Vojislava nad vizantijskom vojskom i njenim saveznicima – Raškom, Bosnom i Zahumljem. Ovom pobjedom je učvršćena nezavisnost Duklje i njene dinastije Vojisavljević koja će vladati zemljom do kraja 12. stoljeća. Tada je Duklja, tj. sadašnja Crna Gora bila dominantno rimokatolička.

Stefanov sin i nasljednik, kralj Mihailo I, kao i unuk Bodin, jasno su se okrenuli Rimu i zapadnom (latinskom) obredu, što je kulminiralo dobijanjem kraljevske krune od pape Grgura VII (1077.) i uzdizanjem Barske biskupije na nivo nadbiskupije. Da li ovaj dio istorije Crne Gore smeta Bečiću, koji rado voli biti viđen na liturgijama u prisustvu mitropolita crnogorsko primorskog, ostaje za nagađanje. Međutim, vidljiva su nastojanja Demokrata (koji su kao partija proizašli iz Socijalističke narodne partije a ona opet iz nekad jedinstvenog DPS-a) da se u svakom kontekstu stavlja naglasak na njegoševsko-petrovićku istoriju i meko prosrpsko viđenje Crne Gore.

Bečić je, odgovarajući na poslaničko pitanje u Skupštini, rekao da se oko prijedloga saglasio s ministrom odbrane (iz njegovih Demokrata) i načelnikom Generalštaba te da su „na slatkim mukama kad se treba opredijeliti koju bitku izabrati kao dan kada će se proslavljati Dan Vojske“. On je naglasio da je bitka na Vučijem dolu uz koju ide i bitka na Fundini, nešto što je trasiralo put ka međunarodnom priznanju zemlje na Berlinskom kongresu 1878. godine.

Dan kasnije oglasio se i Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić upozorenjem da se najavljenom promjenom datuma „Turska locira kao dežurni neprijatelj“. Istog (neradnog Njegoševog) dana, Fejziću je odgovorio ministar odbrane Dragan Krapović osporivši „ozbiljnost poređenja današnje moderne Turske i Otomanskog carstva…to bi nasmijalo i dijete u osnovnoj školi“. U roku manje od jednog sata Fejzić je odgovorio Krapoviću da je „najiskrenije skrenuo pažnju…donijeli smo onu rezoluciju o Jasenovcu i baš nam je ‘olakšala’ put ka EU… država nije igračka“.

To nije bilo sve. Na Njegošev dan je u rožajskoj gimnaziji organizovan kreativni zadatak učenika i nastavnika o životu i književnom stvaralaštvu Petra II Petrovića Njegoša. Objava o tome je zasmetala nekada visokom funkcioneru Bošnjačke stranke (BS) Adnanu Muhoviću. „Ako ovo dozvolimo rožajskoj gimnaziji, bolje da kao narod ne postojimo“ napisao je Muhović na Facebook-u i tražio da se Bošnjačko vijeće i stranka uključe i „ne dozvole ovu sramotu“. Dan poslije, u subotu, Muhović je pozvan u policiju po nalogu tužilaštva radi objašnjenja objave. Muhović je rekao da je branio svoj narod i islam „od islamofobnog djela Gorskog vijenca“ uz zaključak napisan velikim slovima da „mi ne moramo da volimo Njegoṣ̌a! Je l’ vam to jasno?!“.

Izjavu policiji dao je i rožajski imam Elmaz Kurtagić zbog svoje propovijedi u petak 13. novembra. Na propovjedi se Kurtagić osvrnuo na isti događaj u gimnaziji rekavši da je „žalosno je što se ovakve stvari dešavaju u našem društvu…posebno je žalosno što naše djevojke oblače crnogorske narodne nošnje i da se ponose s njom“. Tada je Kurtagić napravio usporedbu rekavši  „zamislite da Jevreji… imaju čas posvećen Adolfu Hitleru…A upravo nešto slično dešava se kod nas – Njegoš na času“.

U policiji je imam rekao da mu nije bilo ni „u podsvijesti da upoređuje Njegoša sa određenim narodom – nacijom kojoj je on pripadao” i da je njegova izjava istrgnuta iz konteksta. Fokus njegove besjede je „bilo Njegoševo književno djelo“ koje vrijeđa pripadnike Islama.

Da je Njegoševo književno djelo i nasljeđe kontroverzno i različito tumačeno već je, decenijama, nepobitna činjenica. I malo ko dozvoljava Njegošu da bude to što je bio –  veliki pjesnik 19. stoljeća. Poslanički klub Demokrata stoji iza sadašnjeg zakona u Skupštini, kojim je 13. novembar proglašen za Njegošev dan – crnogorski praznik kulture. Koliko je Demokratama zaista do kulture se za sada se ne može vidjeti.

Među radikalnijim elementima s bošnjačke strane je, još u doba Titove Jugoslavije, bilo onih kojima je smetalo čitanje Njegoša u školama i koji su Njegošev Gorski vijenac smatrali genocidnim i islamofobnim, te tražili ograničavanje njegovog opusa. S velikosrpske strane Njegoš je nebrojeno puta služio kao političko oruđe i nadahnuće za „istragu poturica“ (koja je dokazano istorijska fikcija) i svih onih koji stoje na putu njihove megalomanske državne ideje. Vrijedno je napomenuti da je kult Njegoša (onakvog kakvim ga percipiraju velikosrbi) veoma izražen u BiH entitetu Republika Srpska (RS) stvorenom oružanom agresijom režima Slobodana Miloševića i njegovih marioneta Mila Đukanovića i Momira Bulatovića. Završnica rata je donijela i genocid nad Bošnjacima u UN-ovoj zaštićenoj zoni Srebrenica.

Danas veliki broj obrazovnih institucija u RS-u nosi ime Petra Petrovića Njegoša –  osnovne škole u Banja Luci, Bileći, Berkovićima, Istočnom Sarajevu, Tesliću, Velikoj Obarskoj, Maslovarima. Srednjoškolski centri u Šekovićima i Čajničima takođe nose ime crnogorskog vladike. Možda je najupečatljiviji Orden Njegoša u tri reda, ustanovljen 1993. godine na prijedlog prvog predsjednika RS-a i kasnije pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića. Jedan od prvih nosilaca (1994. godine) je i pokojni crnogorsko primorski mitropolit Amfilohije Radović.

Amfilohije će kasnije, kao pravoslavni vladika pokušati progurati kanonizaciju Njegoša kao sveca na arhijerskom saboru SPC 19. maja 2013. godine. Dva dana ranije je na svečanoj liturgiji u Cetinjskom manastiru unio ikonu sa Njegoševim likom nazvavši ga Svetim Petrom Drugim Lovćenskim Tajnovidcem. Ustanovio je i datum za njegovo praznovanje na nivou svoje Mitropolije. Amfilohije je tvrdio da ideja Njegoša kao sveca ima uporište u Ruskoj crkvi, navodeći da je moskovski KGB patrijarh Kiril Gunđajev neposredno prije SPC Sabora poslao patrijarhu Irineju ikonu sa Njegoševim likom. Većina episkopa na Saboru SPC nije podržala prijedlog.

Amfilohije je kasnije izjavio da „većina u Saboru još nije u stanju da shvati Njegoša“. Nejasno je na osnovu kojih kanonskih i drugi normi mitropolit Amfilohije je shvatio Njegoša kao sveca. Ima jako malo ili nimalo dokaza da je Petar II uopšte bio dogmatski hrišćanin a kamoli svetac. U memoarima austrijskog kapetana Fridriha Oreškovića bliskog Vladici Radu citiraju se Njegoševe riječi „da bi još sjutra sunce obožavao kad bi mu to bilo od koristi“. Uopšte, „on nema bogzna kakvo mišljenje o religiji, oslanja se više na oružje nego na crkvene ceremonije, posjećuje crkvu u godini najviše dva puta“ zapisao je Orešković. I drugi izvori slično pišu.

Na Njegoša, tj. predstavu koju su imali o njemu, nisu se ugledali samo nacionalisti. Njegoš je bio uzor i balkanskim autokratama poput Mila Đukanovića i Aleksandra Vučića. Od  dolaska na crnogorski tron krajem 1830. godine on je radio na zavođenju jake centralne vlasti i formiranju državnih institucija koje su više  bile privatnog karaktera i  kojima su upravljali članovi uže porodice.

Sa stvaranjem ondašnje crnogorske državne vlasti, kako navodi istoričar Dragutin Papović,  polažu se i temelji tajkunizacije i kartelizacije Crne Gore čiji rodonačelnik je upravo bio Petar II. Porodica Đukanović je samo nastavljač „svijetle tradicije“. Novi glavarski/tajkunski sloj je Njegošu bio bezrezervno odan. U zamjenu, nova bogataška klasa i njihove porodice dobili su privilegije, monopole i „ugradnje“ kako se danas popularno zovu. Sam Njegoš je donekle držao distancu od direktnog prljanja. Pa je na vrh državnog kartela postavio brata – Pera Tomova Petrovića.

Pero je bio i predsjednik crnogorskog Senata. Istoričar dr Mirčeta Ðurović navodi da je Pero Tomov od 1835. godine „imao posebna ovlašćenja za trgovinu s inostranstvom, pa je preko njega išao najveći dio uvoza i izvoza“.  Bio je glavni uvoznik žita za Crnu Goru. Od Njegoša je dobio i 50 hiljada forinti za trgovinu i zelenašenje. Prvi brat je na pozajmljeni novac uzimao kamatu od 100 odsto. Istoričar Jagoš Jovanović piše da je Pero sa bratom od strica, Ðorđijem Petrovićem, “sklapao posebne trgovačke ugovore sa trgovačkim kućama u Beču, Beogradu i Carigradu“ i da je stavio ruku na trgovinu i tranzit soli i drugih strateških proizvoda uvezenih s Primorja. Dragutin Papović piše da je bogatstvo koje su „prvi crnogorski tajkuni“ uspjeli da steknu za kratko vrijeme bilo basnoslovno, u odnosu na siromaštvo ogromnog dijela naroda. Njegošev brat se sam hvalio kako je imao toliko novca da „za 10 godinah moji’em parama mogu u Crnoj Gori sud držati.“  Njegovi najbliži saradnici, serdari cucki i bajički su se takođe razmetali novcem i bahatim ponašanjem. Paralele i usporedbe s braćom Đukanović i Vučić teško je izbjeći.

Njegoš se pobrinuo da monopolske privilegije dobiju i njegov otac Tomo Markov Petrović, i ujak, njeguški kapetan i komandant Gvardije Lazar Proroković. Njegošev otac je posebno razvio kamatašenje i upisivao hipoteke nad zemljom svojih dužnika. Od prljavog novca je na Njegušima podigao svoju zadužbinu – crkvu Svetog Đorđa.

Njegošev ujak i komandant Gvardije je bio na još lošijem glasu od Toma Petrovića. Fridrih Orešković navodi u svojim memoarima da je Proroković „drski zlikovac, koji je sposoban za sve zločine i užase”.

Očigledno je da ranije priče Demokrata da se treba okrenuti životnim temama i ne vraćati u istoriju ne važe kada je u pitanju njihov politički dobitak. Ostaje da se vidi da li je u viziji Bečića i njegove partije Crna Gora građanska i evropska zemlja ili je, sada, zgodnije ponovo dijeliti narod, podastirući pred njega njegoševske vrijednosti. One stvarne književne, ali i mitske s tajkunsko mafijaškim elementima.

Možda će tako lakše ostati na vlasti.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo