,,Super lopovima”, nazvao je potpredsjednik Skupštine Branko Radulović, protekle nedjelje advokate iz advokatske kancelarije Jovović, Mugoša, Vuković. On je u Skupštini predočio slučaj koji datira iz 2010, kada je Pokret za promjene pozvao građane da tuže Elektroprivredu zbog nelegalnog obračuna na računima za struju.
Sud je odlučio u korist Elektroprivrede koju je zastupala ova advokatska kancelarija, a sudski troškovi za koje Radulović tvrdi sa kamatama iznosi više od 140 hiljada eura pali su na teret PZP-a i građana.
U Skupštini je reagovala poslanica Pozitivne Azra Jasavić tražeći od Radulovića da se izvini advokatskoj profesiji. Izvinjenje advokatima od Radulovića je tražio i predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović. Nijesu ga dobili.
Iz advokatske kancelarije Jovović, Mugoša, Vuković najavili su tužbu protiv Radulovića zbog uvrede i, kako tvrde, iznošenja netačnih podataka o visini sudskih troškova.
Radulović je u Skupštini objasnio da su svi tužbeni zahtjevi bili na iznose od pet do sedam eura. Dok advokatski troškovi, za samo tri ročišta u četiri tužbe koje su 273 građanina, uz besplatnu pravnu pomoć advokata PzP, podnijeli protiv EPCG, iznose nešto manje od 100.000 eura, a da su ukupni troškovi sa tarifom sudskog izvršitelja i kamatama, oko 145.000 eura.
Jasavić je u Skupštini poručila Raduloviću da podrži izmjene zakona koji će spriječiti ,,divljanje advokatskih tarifa”, napomenuvši da su advokati samo postupali po postojećim zakonima.
Advokati sa kojima smo razgovarali tvrde da je, iako se radi o zakonitoj stvari, uobičajeno da se izbjegavaju ovakve masovne tužbe.U ovakvim slučajevima, prema Advokatskoj tarifi, advokat za prvu stranku obračunava važeću tarifu od 100 eura, a za svakog sljedećeg se ta tarifa uvećava za 50 odsto. To u slučajevima kao što je ovaj dovodi do enormnih troškova i velikih honorara advokatima.
Kako to u praksi funkcioniše ilustrativan je primjer iz aprila ove godine. Bivši radnici Radoja Dakića protestuju jer su ogorčeni zbog načina na koji je obračunata raspodjela 622.500 eura prihodovanih od prodaje hale kompaniji Čelebić. Naime, sav novac su dobili njihovi advokati, a njima nije ostao ni cent.
Predsjednik Koordinacionog odbora povjerilaca Milan Vukčević
kazao je da su ukupna potraživanja svih advokata pet miliona eura, a da je ukupno dosuđeno potraživanje radnika sa kamatama nešto više od 50 miliona. On smatra da je advokati trebalo da dobiju novac, kao i ostali, srazmjerno svom učešću u ukupnom potraživanju, odnosno oko 10 odsto od svake prodaje. Međutim, sud je odlučio da advokati imaju prioritet.
Pa tako advokatskoj kancelariji Veselina Raspopovića trebalo bi da bude isplaćeno 253,6 hiljada eura, kancelariji Prelević 155 hiljada eura, kancelariji Branislava Ćupića 85 hiljada, kancelariji Ljubomira Markovića 44 hiljade, advokatu Milanu Sekuloviću 31,2 hiljada, zavisno od broja bivših radnika koje zastupaju.
Sve su češći i slučajevi u državnim institucijama, prvenstveno zdravstvu i školstvu, gdje radnici tuže poslodavce zbog neisplaćenih obaveza – plata, regresa, zimnice, toplog obroka… Čelnici institucija obično do kraja izbjegavaju da ispune obaveze, milije im je da radnici čekaju par godina da preko suda naplate svoja potraživanja. Uz velike sudske troškove i advokatske honorare.
,,Tu je strašni haos. Država na kraju plaća i jare i pare. Starešine organa ne mare, pa neće da se dogovore sa radnicima, nekad se ide pa se namjerno to prolongira iako se na kraju mora platiti”, ističe jedan od advokata s kojim smo razgovarali.
Čuven je slučaj iz 2012. kada je zbog neisplaćenih zarada proces protiv Višeg suda i države pokrenuo predsjednik Višeg suda u Podgorici Mušika Dujović. Presudom Osnovnog suda u Podgorici on i njegove kolege sudije Radomir Ivanović i Miroslav Bašović dobili 60.000 eura na ime zaostalih zarada.
,,Nakon istupa u Skupštini dobio sam desetine poruka podrške. Smatraju da konačno treba da se raskrinkaju prljave rabote i u advokatskoj profesiji. Ljudi navode svoje slučajeve kako su opljačkani”, kaže za Monitor Branko Radulović.
On objašnjava da advokati ne mogu da imaju enormne profite dok je većina građana na ivici. ,,Ne mogu da žive van ovog ekonomskog okvira i da ubiraju tolike profire. Problem je i sa advokatima koji su se uhvatili u kolo sa korumpiranim sudijama i korumpiranim tužiocima i oni brane razbojnike i narko dilere za enormne cifre. To je ta mreža korupcije”.
Radulović kao problem vidi i to što je postojeće odredbe o tarifama advokata odredila Advokatska komora. ,,Ostavljeno je njima pa su oni napravili enormne tarife, sat advokata košta više od dežurstva najboljeg ljekara u Crnoj Gori”.
Advokatska tarifa koja je važila od 2005, promijenjena je 20. marta ove godine. Novom Advokatskom tarifom povećani su minimalni novčani iznosi za advokatske usluge. Umjesto dosadašnjih 75 eura, za svaki izlazak pred sud advokatu će sljedovati 100 eura. Pravni ljekovi poput žalbe i tužbe napaćuju se zavisno od visine zaprijećene kazne, odnosno visine spora, počev od 100 eura pa nadalje.
Kod sporova koji su vrijedni preko milion eura, zastupanje na ročištima može da košta do 2.700 eura, a sastavljanje pravnih ljekova i odgovor na njih čak do 5.400 eura.
Do sada su ovakve poslove radili uglavnom braća, sestre ili advokati bliski vlasti. Među njima je najpoznatija kancelarija Kolarević, premijerove sestre Ane, koja je posredovala u privatizaciji Jugopetrola, Telekoma, nikšićke Željezare, zastupala milionera Pitera Manka u privatizaciji tivatskog Arsenala, singapurski Aman rizorts, rusku kompaniju Sonuba… Spisak je dugačak.
Radulović je najavio da će do septembra pripremiti četiri izmjene zakona koje se tiču advokatskih tarifa, koji će izmijeniti i odredbu da Advkatska komora ima samostalnost da utvrđuje tarfie.
,,Ustavom je definisano da je advokatura samostalna i nezavisna djelatnost. Jedino izmjenom Ustava može da se mijenja to pravo. Tarife se donose uz saglasnost Ministarstva pravde, a oni nijesu imali zamjerki na dosadašnje tarife”, kaže za Monitor Zdravko Begović, predsjednik Advokatske komore.
U Crnoj Gori trenutno radi 820 advokata i 450 advokatskih pripravnika. Begović kaže da je za šest godina, od kada je on predsjednik Komore, u ovo strukovno udruženje primjeno 420 advokata. ,,Upisano je više nego što ih je do tada bilo. Advokatura je postala utočište prvenstveno za mlade ljude koji ne mogu drugdje da nađu posao. To je ogroman priliv, a mislim i da smo mi uradili dobru stvar što smo tim mladim ljudima omogućili da sa diplomama ne budu na ulici”.
Većina advokata sa kojima smo razgovarali slažu se da samo mali dio advokata, posebno velike kancelarije, imaju značajne profite, ostali, većina, preživljavaju.
,,Od 10 slučajeva, u prosjeku osam se naplati. U 80 odsto slučajeva ne može da se primijeni advokatska tarfija. Narod nema novca, pa se ne naplaćuje. Ja sam advokat krivičar, i više mi se isplati da branim po službenoj dužnosti jer je tada garantovano da će država platiti polovinu troškova, a od klijenta često ne mogu naplatiti ni četvrtinu”, kaže Begović.
Nije pravo da se o ovoj zahtjevnoj profesiji slika u javnosti uglavnom stvara prema malobrojnim advokatima koji su se dobro ,,snašli” i koji ubiraju enormne profite. Međutim, treba naći pravu mjeru i odgovor na Radulovićevo pitanje: ,,Kako mogu troškovi suđenja da budu 700 eura, ako je tužbeni zahtjev bio pet eura?”. Sve je po zakonu, ali što je mnogo mnogo je.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU1 sedmica