Povežite se sa nama

MONITORING

ADVOKATSKE TARIFE I MI: Neki to vole skupo

Objavljeno prije

na

,,Super lopovima”, nazvao je potpredsjednik Skupštine Branko Radulović, protekle nedjelje advokate iz advokatske kancelarije Jovović, Mugoša, Vuković. On je u Skupštini predočio slučaj koji datira iz 2010, kada je Pokret za promjene pozvao građane da tuže Elektroprivredu zbog nelegalnog obračuna na računima za struju.

Sud je odlučio u korist Elektroprivrede koju je zastupala ova advokatska kancelarija, a sudski troškovi za koje Radulović tvrdi sa kamatama iznosi više od 140 hiljada eura pali su na teret PZP-a i građana.

U Skupštini je reagovala poslanica Pozitivne Azra Jasavić tražeći od Radulovića da se izvini advokatskoj profesiji. Izvinjenje advokatima od Radulovića je tražio i predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović. Nijesu ga dobili.

Iz advokatske kancelarije Jovović, Mugoša, Vuković najavili su tužbu protiv Radulovića zbog uvrede i, kako tvrde, iznošenja netačnih podataka o visini sudskih troškova.

Radulović je u Skupštini objasnio da su svi tužbeni zahtjevi bili na iznose od pet do sedam eura. Dok advokatski troškovi, za samo tri ročišta u četiri tužbe koje su 273 građanina, uz besplatnu pravnu pomoć advokata PzP, podnijeli protiv EPCG, iznose nešto manje od 100.000 eura, a da su ukupni troškovi sa tarifom sudskog izvršitelja i kamatama, oko 145.000 eura.

Jasavić je u Skupštini poručila Raduloviću da podrži izmjene zakona koji će spriječiti ,,divljanje advokatskih tarifa”, napomenuvši da su advokati  samo postupali po postojećim zakonima.

Advokati sa kojima smo razgovarali tvrde da je, iako se radi o zakonitoj stvari, uobičajeno da se izbjegavaju ovakve masovne tužbe.U ovakvim slučajevima, prema Advokatskoj tarifi, advokat za prvu stranku obračunava važeću tarifu od 100 eura, a za svakog sljedećeg se ta tarifa uvećava za 50 odsto. To u slučajevima kao što je ovaj dovodi do enormnih troškova i velikih honorara advokatima.

Kako to u praksi funkcioniše ilustrativan je primjer iz aprila ove godine. Bivši radnici Radoja Dakića protestuju jer su ogorčeni zbog načina na koji je obračunata raspodjela 622.500 eura prihodovanih od prodaje hale kompaniji Čelebić. Naime, sav novac su dobili njihovi advokati, a njima nije ostao ni cent.

Predsjednik Koordinacionog odbora povjerilaca Milan Vukčević

kazao je da su ukupna potraživanja svih advokata pet miliona eura, a da je ukupno dosuđeno potraživanje radnika sa kamatama nešto više od 50 miliona. On smatra da je advokati  trebalo da dobiju novac, kao i ostali, srazmjerno svom učešću u ukupnom potraživanju, odnosno oko 10 odsto od svake prodaje. Međutim, sud je odlučio da advokati imaju prioritet.

Pa tako advokatskoj kancelariji Veselina Raspopovića trebalo bi da bude isplaćeno 253,6 hiljada eura, kancelariji Prelević 155 hiljada eura, kancelariji Branislava Ćupića 85 hiljada, kancelariji Ljubomira Markovića 44 hiljade, advokatu Milanu Sekuloviću 31,2 hiljada, zavisno od broja bivših radnika koje zastupaju.

Sve su češći i slučajevi u državnim institucijama, prvenstveno zdravstvu i školstvu, gdje radnici tuže poslodavce zbog neisplaćenih obaveza – plata, regresa, zimnice, toplog obroka… Čelnici institucija obično do kraja izbjegavaju da ispune obaveze, milije im je da radnici čekaju par godina da preko suda naplate svoja potraživanja. Uz velike sudske troškove i advokatske honorare.

,,Tu je strašni haos. Država na kraju plaća i jare i pare. Starešine organa ne mare, pa neće da se dogovore sa radnicima, nekad se ide pa se namjerno to prolongira iako se na kraju mora platiti”, ističe jedan od advokata s kojim smo razgovarali.

Čuven je slučaj iz 2012. kada je zbog neisplaćenih zarada proces protiv Višeg suda i države pokrenuo predsjednik Višeg suda u Podgorici Mušika Dujović. Presudom Osnovnog suda u Podgorici on  i njegove kolege sudije Radomir Ivanović i Miroslav Bašović dobili 60.000 eura na ime zaostalih zarada.

,,Nakon istupa u Skupštini dobio sam desetine poruka podrške. Smatraju da konačno treba da se raskrinkaju prljave rabote i u advokatskoj profesiji. Ljudi navode svoje slučajeve kako su opljačkani”, kaže za Monitor Branko Radulović.

On objašnjava da advokati ne mogu da imaju enormne profite dok je većina građana na ivici. ,,Ne mogu da žive van ovog ekonomskog okvira i da ubiraju tolike profire. Problem je i sa advokatima koji su se uhvatili u kolo sa korumpiranim sudijama i korumpiranim tužiocima i oni brane razbojnike i narko dilere za enormne cifre. To je ta mreža korupcije”.

Radulović kao problem vidi i to što je postojeće odredbe o tarifama advokata odredila Advokatska komora. ,,Ostavljeno je njima pa su oni napravili enormne tarife, sat advokata košta više od dežurstva najboljeg ljekara u Crnoj Gori”.

Advokatska tarifa koja je važila od 2005, promijenjena je 20. marta ove godine. Novom Advokatskom tarifom povećani su minimalni novčani iznosi za advokatske usluge. Umjesto dosadašnjih 75 eura, za svaki izlazak pred sud advokatu će sljedovati 100 eura. Pravni ljekovi poput žalbe i tužbe napaćuju se zavisno od visine zaprijećene kazne, odnosno visine spora, počev od 100 eura pa nadalje.

Kod sporova koji su vrijedni preko milion eura, zastupanje na ročištima može da košta do 2.700 eura, a sastavljanje pravnih ljekova i odgovor na njih čak do 5.400 eura.

Do sada su ovakve poslove radili uglavnom braća, sestre ili advokati bliski vlasti. Među njima je najpoznatija kancelarija Kolarević, premijerove sestre Ane, koja je posredovala u privatizaciji Jugopetrola, Telekoma, nikšićke Željezare, zastupala milionera Pitera Manka u privatizaciji tivatskog Arsenala, singapurski Aman rizorts, rusku kompaniju Sonuba… Spisak je dugačak.

Radulović je najavio da će do septembra pripremiti četiri izmjene zakona koje se tiču advokatskih tarifa, koji će izmijeniti i odredbu da Advkatska komora ima samostalnost da utvrđuje tarfie.

,,Ustavom je definisano da je advokatura samostalna i nezavisna djelatnost. Jedino izmjenom Ustava može da se mijenja to pravo. Tarife se donose uz saglasnost Ministarstva pravde, a oni nijesu imali zamjerki na dosadašnje tarife”, kaže za Monitor Zdravko Begović, predsjednik Advokatske komore.

U Crnoj Gori trenutno radi 820 advokata i 450 advokatskih pripravnika. Begović kaže da je za šest godina, od kada je on predsjednik Komore, u ovo strukovno udruženje primjeno 420 advokata. ,,Upisano je više nego što ih je do tada bilo. Advokatura je postala utočište prvenstveno za mlade ljude koji ne mogu drugdje da nađu posao. To je ogroman priliv, a mislim i da smo mi uradili dobru stvar što smo tim mladim ljudima omogućili da sa diplomama ne budu na ulici”.

Većina advokata sa kojima smo razgovarali slažu se da samo mali dio advokata, posebno velike kancelarije, imaju značajne profite, ostali, većina, preživljavaju.

,,Od 10 slučajeva, u prosjeku osam se naplati. U 80 odsto slučajeva ne može da se primijeni advokatska tarfija. Narod nema novca, pa se ne naplaćuje. Ja sam advokat krivičar, i više mi se isplati da branim po službenoj dužnosti jer je tada garantovano da će država platiti polovinu troškova, a od klijenta često ne mogu naplatiti ni četvrtinu”, kaže Begović.

Nije pravo da se o ovoj zahtjevnoj profesiji slika u javnosti uglavnom stvara prema malobrojnim advokatima koji su se dobro ,,snašli” i koji ubiraju enormne profite. Međutim, treba naći pravu mjeru i odgovor na Radulovićevo pitanje: ,,Kako mogu troškovi suđenja da budu 700 eura, ako je tužbeni zahtjev bio pet eura?”. Sve je po zakonu, ali što je mnogo mnogo je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo