Povežite se sa nama

MONITORING

KRALJIČINA PLAŽA I MAMULA IZMEĐU DPS I SDP INTERESA: Vlast najveća investicija

Objavljeno prije

na

Nije gotovo. To što je Skupština Crne Gore odbila predloženi aneks ugovora sa grčkom kompanijom Adriatic Properties i švajcarskim Orascom nije uticalo na namjere odgovornih iz Vlade.

Ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović obećava – ili prijeti – kako će Skupština, prije ili kasnije izglasati ono što nije uradila prošle nedjelje. ,,Naša su očekivanja da ćemo brzo donijeti ta rješenja”, kaže Gvozdenović Anteni M uz najavu da će parlamentu biti ponuđena ista rješenja.

Gvozdenović objašnjava kako su resorno Ministarstvo i Vlada uradili sve kako bi projekti Kraljičina plaža i Mamula bili realizovani, pa ,,ne snose nikakvu odgovornost za to što nijesu prošli u Skupštini”!?

Ostavka? Ta riječ ne postoji u rječniku Branimira Gvozdenovića i njegovih saradnika iz vlasti. Oni su bezgrešni.

,,Siguran sam da je direktni krivac SDP i predsjednik parlamenta”, cijeni ministar koji je, svojevremeno, jednako žestoko branio prodaju Kombinata aluminijuma. A direktna šteta koju je država imala iz poslovnog aranžmana Mila Đukanovića i Olega Deripaske nekoliko je puta veća od svih benefita koje nam je donio aranžman sa Rusima. I mjeri se stotinama miliona eura.

Vlada u Skupštini nije dobila većinu za već potpisan Ugovor sa Oraskomom o zakupu ostrva Lastavica (39 hiljada kvadratnih metara) sa tvrđavom Mamula (bivši austrougarski zatvor, danas kulturno-istorijski spomenik) i pripadajućim dijelom mora. Ideja je bila da se prostor izda na period od 49 godina uz mjesečni zakup od 4.000 eura. Do skoro su se lokali u podgoričkoj ulici Slobode izdavali po višestruko većoj cijeni.

,,Ovim ugovorom zagarantovana je otvorenost lokacije i potpuna zaštita kulturno-istorijskog prostora”, ubjeđivao je ministar Gvozdenović insistirajući da zakupac nema pravo da otuđi bilo koji dio ostrva ili tvrđave. Njegovi oponenti pobijali su svako od navedenih obećanja. Uz tvrdnje da je ponuđeni, a već potpisani, Ugovor – nezakonit.

,,Postoje odredbe ugovora koje su suprotne najvažnijim zakonima kojima se uređuje ova oblast”, ustvrdila je Draginja Vuksanović, poslanica SDP-a i predavač na Pravnom fakultetu UCG, nabrajajući kako su prekršeni Zakon o svojinsko-pravnim odnosima, Zakon o morskom dobru, Zakon o državnoj imovini i Zakon o državnom premjeru i katastru. ,,Takođe ovim projektom nisu na adekvatan način zaštićeni državni interesi, a samim tim i oni ekonomski interesi”.

O Lastavici i Mamuli su, u konačnom, odlučile dvije stvari. Ministar Gvozdenović nije uspio prikriti ono što u ponuđenom Ugovoru piše – da zakupac ima pravo da postojeće i novoizgrađene nekretnine stavi pod hipoteku, kako bi obezbijedio potreban novac (zašto se onda on naziva investitor, druga je priča). Šta će biti ako Oraskom ne vrati kredit, pitali su opozicija i SDP (nedavni prebjezi iz ove partije nijesu pitali ništa, samo su glasali isto kao i njihove kolege iz DPS-a). A šta ako taj zajmodavac, nekim slučajem, bude Prva banka? Upućeni znaju da je to čest slučaj na Crnogorskom primorju.

Ništa manji problem nije bio ni dio Ugovora koji zakupcu propisuje da lokalnom stanovništvu može ograničiti pristup na određenim djelovima Lastavice i Mamule. Bez detelja o tome šta, kako i koliko to ograničenje može biti.

Jasno je da se ove odredbe u Ugovoru o zakupu nijesu našle slučajno. Tim prije će biti interesantna buduća reakcija DPS-a i njihovih, potencijalnih saradnika u narednom pokušaju usvajanja ovog dokumenta.

Vlast je odlučila da u Crnoj Gori turizam razvija po modelu zatvorenih atraktivnih lokacija, odnosno, nemiješanja gostiju i lokalnog stanovništva. Taj model ponude imamo u dijelu egzotičnih i siromašnih turističkih destinacija. A šta o tome misle Evropljani vidjeli smo nedavno, kada su stanovnici Kana protestvovali zbog zatvaranja dijela javne plaže, na zahtijev ekskluzivnog gosta i njegove svite.

Slični razlozi spriječili su usvajanje, takođe već ranije potpisanog, aneksa ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža. Zapravo, tu smo imali dva aneksa. Jedan, kojim je zakup Svetog Stefana produžen sa 30 na 42 godine uz smanjenje ugovorene rente, dobio je potrebnu podršku (41 glas) zahvaljujući glasovima dijela Krivokapićevog SDP-a. Taj prijedlog su podržali Boro Banović, Rifat Rastoder i Izet Bralić. Tako predsjednik SDP Ranko Krivokapić sjutra može da kaže kako on nikada nije glasao za ovaj ugovor. Kao što voli da kaže da nije glasao ni za privatizaciju Telekoma i KAP-a. A DPS završava planirano. Što im ne bi pošlo za rukom da je SDP, u punom sastavu, bio protiv.

Naknadno, stiglo je objašnjenje da je pola preostalog kluba SDP-a ruku podiglo kako bi preduprijedili novu arbitražu i moguće štete zbog toga što lokalna i državna vlast nijesu izvršile preuzete obaveze. Zašto onda za usvojeni aneks nijesu svi glasali? Pomenuta arbitraža je zanimljiv ali moguće i netačan alibi.

Vratimo li se u vrijeme zaključenja ovog ugovora – kraj 2005. i početak 2006. godine – pronaći ćemo i izjave kojima nam je tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić otkrivao detalje ugovora sa Amanom, pošto kompletan ugovor nikad nije dospio u javnost. Tada nam je rečeno kako će Sveti Stefan i Miločer biti otvoreni najkasnije 2008, renovirani ali u dotadašnjim gabaritima. Ništa od ovog. Grad hotel je počeo sa radom tek prije četiri godine iako do danas njegovo renoviranje nije do kraja završeno. Zakupci su na divlje, u parku, podigli dvije zgrade (navodni vešeraj) kojima je SO Budva dala status privremenih objekata. Sada se radi na njihovom prevođenju u hotelske apartmane, ili stanove.

Iz pregovora se izašlo sa godišnjim zakupom koji neće biti manji od 1,9 miliona eura, ali će ubuduće rasti. Zakupac će, obećavao je Nenezić, vlasnicima plaćati deset odsto ostvarenog prihoda ili minimalni ugovoreni zakup. A on je u međuvremenu smanjen za skoro 50 odsto. Kraljičina plaža će biti renovirana iz temelja ali u istim ili sličnim gabaritima, tvrdio je bivši ministar čudeći se najavama gradnje novih vila i apartmana u Miločerskom parku, o čemu je Monitor pisao još 2007. godine. ,,Ko bi bio lud da gradi u stoljetnoj park šumi”, čudio se, kao, ministar. Neka sad ode na sjednicu Vlade pa postavi isto pitanje. Ili su u pravu oni što tvrde da je još prije desetak godina napravljen projekat prema kome će se ponuda najljepšeg dijela crnogorske obale obogatiti sa stotinjak ekskluzivnih vikendica i nekoliko zgrada za stanovanje i izdavanje?

U međuvremenu je Zeku Amana kao zakupca, zamijenio grčki brodovlasnik Viktor Restis. Nakon njegovog hapšenja u domovini, zbog optužbi za pranje novca, u igru kao novi zakupac ulazi Restisov saradnik Viktor Statis. Sve se obavlja preko of-šor kompanija, tako da se o stvarnim akterima ovog posla može samo nagađati. A način na koji država pomaže zakupca na račun vlastitih interesa stvara prostor za brojne spekulacije.

Krajnje je neobično da direktni konkurenti navijau za Statisa i statise. Tako Dragan Ivančević, direktor hotela Kvin of Montenegro, kaže nakon prošlonedjeljnog odbijanja parlamenta da usvoji aneks Kraljičina plaža: ,,Bojim se da se ovo može nazvati veleizdaja nacionalnih interesa Crne Gore”. Žarko Radulović, suvlasnik Splendida je još direktniji. Biznismen nekada blizak SDP-u, je poslanike optužio da su uzeli novac kako bi Crna Gora ostala bez investicija koje bi donijele nova radna mjesta. To govori čovjek koji je još ljetos prijetio da će zatvoriti goste u hotelske sobe (ili nešta jednako besmisleno) ukoliko Vlada ne prolongira primjene zakona o prioritetnom zapošljavanju domaće radne snage. ,,Bićemo prinuđeni da idemo na drastičnije mjere pokazivanja nezadovoljstva… Da svi osjete po svom džepu, da smo mi u teškoj situaciji”, prijetio je Radulović. Vlada mu je, podrazumijeva se, izašla u susret.

Sada se priča neka druga priča. Ali su interesi i dalje isti – vlast i novac.

Evolucija interesa

Među najglasnijim kritičarima prošlonedjeljne odluke parlamenta našao se bivši političar, potom biznismen i ekonomski analitičar Predrag Drecun. Propuštena je prilika da Crna Gora dobije još jedan renomirani hotelski kompleks, citiraju Drecuna Dnevne novine. A on kaže: ,,Opravdanje da je riječ o reprezentativnom dijelu obale ne pije vodu. I Monte Karlo je unikatno i reprezentativno mjesto. Jasno je da smo ovakvom odlukom izgubili mnogo, država neće ubirati porez, a neće biti ni dodatnog zapošljavanja uslužnih radnika”. Prije desetak godina Drecun je pričao drugu priču. U martu 2006. Dan pod naslovom Drecun: ,,Sveti Stefan” daju džabe objavljuje kritiku tada tek najavljenog sporazuma Vlade i Aman risortsa. Drecun je tada cijenio da nije ponuđeno dovoljno novca za zakup Svetog Stefana, Miločera i Kraljičine plaže, savjetujući Vladi da ne trči pri donošenju te odluke. ,,Ozbiljnih investitora za Sveti Strefan je bilo i na početku tranzicionog perioda, pa ga nijesmo dali”, citira Dan Drecuna, prenoseći njegove sumnje u kredibilitet Vladinog partnera. Evoluciju u Drecunovim stavovima možda bi mogla da objasni informacija iz DN, iz teksta citiranog na početku ovog antrfilea. Tamo piše kako će početkom septembra Predrag Drecun preuzeti funkciju izvršnog direktora Maestrala, nakon što je poznati hotel u Pržnom nedavno kupio Viktor Statis, zvanično većinski vlasnik firme-zakupca hotela Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina plaža. Ali i Dnevnih novina. Predrag Drecun je jedno vrijeme u ime braće Đukanović vodio i njihovu Prvu banku. Teško da je to jedina veza između Đukanovića i Statisa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo