Povežite se sa nama

MONITORING

SELEKTIVNI ABORTUSI: Sedmi u svijetu po većem broju dječaka

Objavljeno prije

na

Prema podacima iz Monstatove publikacije Žene i muškarci u Crnoj Gori, među djecom starom do 14 godina ima 52 odsto dječaka i 48 odsto djevojčica. U brojkama: muške djece ima 61.766, ženske 56.985; dječaka je više za 4.781. Analiza polne strukture stanovništva prema starosti pokazuje dominaciju muške populacije sve do starosti od 20 godina. Riječ je o podacima zasnovanim na popisu 2011.

U narednim godinama nije zabilježena bitno drugačija slika – 2012. djevojčica je bilo 47,9 odsto, 2013. – 48,1. Tokom prošle godine u Crnoj Gori je rođeno 365 dječaka više nego djevojčica. Na prvi pogled može i da ne izgleda mnogo, ali ako se zna da je 2014. broj novorođenčadi bio 7.529 razlika postaje znatno uočljivija.

Fond Ujedinjenih nacija za stanovništvo (UNFPA – United Nations Population Fund) ove godine je objavio publikaciju Prevencija rodno pristrasnog izbora pola u istočnoj Evropi i Srednjoj Aziji prema kojoj je Crna Gora na sedmom mjestu po ,,višku” broja dječaka u odnosu na djevojčice. Na prvom mjestu je Kina sa 117,6 dječaka na sto djevojčica, slijede Azerbejdžan, Jermenija, Vijetnam, Gruzija, Albanija, pa Crna Gora sa 110,2 dječaka rođenih na sto djevojčica u periodu od 2008. do 2012. Iza nas su Indija, Makedonija, Kosovo i Južna Koreja. Kao ,,biološki normalan” odnos polova pri rođenju uzima se 102 do 106 muškaraca na sto žena.

Odnos polova pri rođenju u međunarodnim publikacijama označava se kao SRB (sex ratio at birth) i bilježi broj muških u odnosu na broj ženskih novorođenčadi. Ukoliko taj broj prelazi 105,1 smatra se da prelazi standardni biološki nivo. UNFPA bilježi da su velika odstupanja prema raspoloživim statistikama prvi put zabilježena 1980-ih u azijskim zemljama. ,,Do porasta muškog nataliteta u jugoistočnoj Evropi došlo je oko 1990. godne”, bilježe UN.

Prije dvije godine u Crnoj Gori se nekoliko mjeseci govorilo o biranju pola djeteta prije rođenja. U decembru 2013. potvrđeno je da je Savjet Evrope tražio od Crne Gore podatke o abortusima. Podatak da se u Crnoj Gori rađa 100 devojčica na 110 dečaka, pojedine međunarodne organizacije naveo je na sumnju da je riječ o zloupotrebi savremenih medicinskih metoda ranog utvrđivanja pola i selektivnim abortusima. Pričalo se, pa prestalo.

Ostalo je umiveno ime ,,selektivni abortusi”. Na običnom jeziku to znači da žena koja ostane trudna ode na ispitivanje kojim savremena medicina rano otkriva pol djeteta i, ako se pokaže da je dijete žensko, ide na abortus.

Ginekolozi, sagovornici Monitora, objašnjavaju da se u perinatalnoj dijagnostici za otkrivanje eventualnih anomalija ploda koristi nekoliko metoda: biopsija horiona,odnosno tkiva posteljice; amniocenteza, postupak u kojem se analizira plodova voda i kordocenteza u kojoj se za analizu koristi uzorak krvi ploda. Prenatalno određivanje pola, prije 12 nedelje trudnoće, do kada je zakonski moguć abortus, dozvoljeno je samo ako se sumnja da sa plodom medicinski nešto nije u redu.

,,Najčešće zloupotrebljavana metoda je biopsija horiona jer se može raditi već u osmoj nedjelji tudnoće. Civilizovane zemlje to rade zbog dijagnostike genetskih grešaka, a mi najčešće zbog otkrivanja pola djeteta”, objašnjava ginekološkinja, jedna od Monitorovih sagovornica. Po njenom mišljenju trebalo bi zakonski urediti da se biopsija horiona može raditi tek u 11 ili 12 nedjelji trudnoće. ,,Ako je trudnoća starija, koliko toliko se mijenja odnos prema budućem djetetu, teže se odlučiti za prekid trudnoće”.

Iako su ginekolozi sa kojima smo razgovarali saglasni da je riječ o veoma korisnoj medicinskoj proceduri, ona se u Crnoj Gori ne može obaviti u sistemu javnog zdravstva. Pacijenti kojima ljekari preporuče ovu proceduru odlaze kod privatnika. U klinici Ars medica biopsija horiona košta 400, u Codri 380 eura. Fond za dravstvo, provjerili smo, ne refundira novac.

Na pitanje ko može da obavi proceduru uzimanja tkiva posteljice, naš sagovornik ginekolog kaže – svaki iskusni ginekolog perinatolog. Iako u Crnoj Gori postoji nekoliko ljekara te uske specijalizacije, niko ne radi biopsiju horiona. To, praktično znači da oni kojima je rana dijagnostika zaista potrebna, a nemaju 400 eura da je plate, ne mogu ni da je urade u državnim bolnicama, dok je onima kojima služi za biranje pola djeteta, ako imaju para, dostupna. Prosto – zdravlje i pol djeteta, u ovakvim slučajevima reguliše – tržište.

Rana biopsija horiona nosi određene rizike. Zbog poremećaja u prokrvljenosti posteljice, koji nastaje zbog oštećenja tkiva tokom intervencije, postoji mogućnost rađanja djece bez djelova ekstremiteta, objašnjavaju stručnjaci. Monitor zna za dječaka iz jednog od crnogorskih gradova koji nema ruku ispod ramena. Ima tri starije sestre.

Kako bi izbjegli ovakve slučajeve ljekari koji rade biopsiju horiona savjetuju pacijentkinjama da u drugom tromjesečju trudnoće, od 20 do 25 nedjelje, urade ,,ekspertski ultrazvuk”, samo zato da bi vidjeli da li je prilikom prethodne intervencije nešto pošlo po zlu.

,,Svega ima. Nedavno je na našem odjeljenju ležala pacijentkinja čija beba, druga djevojčica u familiji, nije bila dobrog zdravlja. Tokom dva mjeseca, svekrva ni jednom nije došla da je obiđe. Muž se tek povremeno interesovao za zdravlje djeteta”, objašnjava naša sagovornica, ginekološkinja. Prijetnje razvodom ženama koje rode drugu ili treću djevojčicu, sasvim su uobičajena stvar. ,,Rano utvrđivanje pola djeteta ženama je često način da sačuvaju brak. Primorane su na to. Nikoga nije briga je li dijete zdravo, još manje se misli o zdravlju majke”, kaže naša sagovornica.

Direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević za Monitor kaže da je kod njih bilo dvadesetak žena koje su iz porodilišta sa djevojčicom došle u sklonište jer nijesu smjele da odu kući. ,,Bez imalo stida muževi su u stanju da kažu ‘Da je rodila muško, sve bi imala, ovako neka kurva gaji kurvu'”, priča Ljiljana Raičević.

Medicina napreduje, po internetu se već reklamiraju klinike u okruženju na kojima se pol djeteta može utvrditi na osnovu uzorka krvi majke. Košta oko hiljadu eura.

Na pitanje – da li su razmatrali problem ,,selektivnih abortusa” u Ministarstvu za ljudska prava, koje ima odjeljenje za poslove rodne ravnopravnosti, Monitoru su kazali da je problem u nadležnosti Ministarstva zdravlja. (Odgovor PR službe tog ministarstva na naše pitanje objavljujemo u boksu.)

Branka Bošnjak, poslanica Demokratskog fronta i članica skupštinskog Odbora za ravnopravnost, objašnjava za Monitor da je na jednoj od tematskih sjednica Odbora, kad je bio prisutan tadašnji ministar rada Predrag Bošković, pomoćnik ministra zdravlja Mensud Grbović postavio to pitanje i predočio – jezive podatke.

,,Selektivni abortusi samo potvrđuju da smo mi još uvijek zarobljena, tradicionalna, a mogu slobodno reći i primitivna sredina. Uništiti plod zato što je ženskog pola je monstruozan zločin, tako da priča o ravnopravnosti žena i ‘silovanje’ jezika rodno sezitivnim izrazima postaju besmisleni i smiješni”, kaže Branka Bošnjak. Ona smatra da bi trebalo kažnjavati prije svega ljekare, koji pristaju, vjerovatno za ,,debele” pare na ovo, a onda i roditelje.

Žene izložene intenzivnom pritisku članova porodice i zamrznutih društvenih normi da rode mušku djecu, često postaju žrtve nasilja, posebno psihičkog, ocjenjuje UNFPA. Žene koje nose djevojčice često su prisiljene na ponovne uzastopne pobačaje sa ozbiljnim poljedicama za njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Demografska neravnoteža stvara potencijal za povećanje trgovine ljudima i nasilja nad ženama.

Kao mjere kojima bi se moglo uticati na smanjenje polne neravnoteže UN, preporučuju detaljna istraživanja o uzrocima ove pojave i njenim posljedicama, kao i rad sa zdravstvenim radnicima na razvoju novih smjernica o etičnom korištenju relevantnih tehnologija. Neke od mogućih mjera su i kampanje za podizanje svijesti o jednakosti polova, ali i razmatranje uvođenja programa finansijske pomoć, bilo putem direktnih subvencija ili drugih podsticaja poput smanjenja poreza, dodatnih socijalnih naknada porodicama sa djevojčicama ili stipendija za obrazovanje djevojčica.

Ne znaju oni nas i naše roditelje koji imaju ,,tri đevojke i jedno dijete”, spremne da njihovu stipendiju daju nasljedniku. One neka se udaju, trag im se utro.

Mjere Ministarstva zdravlja

„Monitoring odnosa među polovima u posljednje dvije dekade ukazuje na poremećaj ravnoteže među polovima na rođenju, u smislu predominacije muškog pola i to u odnosu 109 muških na 100 ženskih novorođenčadi”, navodi PR služba mnistarstva zdravstva. ,,U cilju suzbijanja ove pojave u posljednih nekoliko godina Crna Gora je donijela značajan set zakona u oblasti zdravstva, (Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće, Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama, apostrofira Zakon o zaštiti genetičkih podataka), koji, između ostalog, definišu i jasan odnos države prema odabiru pola prije začeća i rođenja. Pored dobrog zakonskog okvira, koji sa više aspekata štiti osnovna ljudska prava i zabranjuje prenatalnu selekciju pola, u okviru javnog zdravstvenog sistema organizovana je centralizovana služba za medicinsku genetiku, a genetska istraživanja obavljaju se i u nekoliko privatnih zdravstvenih ustanova. U cilju smanjenja i eliminacije zloupotrebe genetskih ispitivanja u svrhu selekcije pola prije rođenja i žrtvovanja zdravog potomstva, sprovodi se kontinuirani monitoring i jačanje mehanizama kontrole primjene zakonske regulative u svim segmentima zdravstva u Crnoj Gori, a i kroz podizanje senzitivnosti opšte javnosti o ozbiljnosti i posljedicama neravnoteže među polovima na rođenju.”

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo