Povežite se sa nama

MONITORING

SELEKTIVNI ABORTUSI: Sedmi u svijetu po većem broju dječaka

Objavljeno prije

na

Prema podacima iz Monstatove publikacije Žene i muškarci u Crnoj Gori, među djecom starom do 14 godina ima 52 odsto dječaka i 48 odsto djevojčica. U brojkama: muške djece ima 61.766, ženske 56.985; dječaka je više za 4.781. Analiza polne strukture stanovništva prema starosti pokazuje dominaciju muške populacije sve do starosti od 20 godina. Riječ je o podacima zasnovanim na popisu 2011.

U narednim godinama nije zabilježena bitno drugačija slika – 2012. djevojčica je bilo 47,9 odsto, 2013. – 48,1. Tokom prošle godine u Crnoj Gori je rođeno 365 dječaka više nego djevojčica. Na prvi pogled može i da ne izgleda mnogo, ali ako se zna da je 2014. broj novorođenčadi bio 7.529 razlika postaje znatno uočljivija.

Fond Ujedinjenih nacija za stanovništvo (UNFPA – United Nations Population Fund) ove godine je objavio publikaciju Prevencija rodno pristrasnog izbora pola u istočnoj Evropi i Srednjoj Aziji prema kojoj je Crna Gora na sedmom mjestu po ,,višku” broja dječaka u odnosu na djevojčice. Na prvom mjestu je Kina sa 117,6 dječaka na sto djevojčica, slijede Azerbejdžan, Jermenija, Vijetnam, Gruzija, Albanija, pa Crna Gora sa 110,2 dječaka rođenih na sto djevojčica u periodu od 2008. do 2012. Iza nas su Indija, Makedonija, Kosovo i Južna Koreja. Kao ,,biološki normalan” odnos polova pri rođenju uzima se 102 do 106 muškaraca na sto žena.

Odnos polova pri rođenju u međunarodnim publikacijama označava se kao SRB (sex ratio at birth) i bilježi broj muških u odnosu na broj ženskih novorođenčadi. Ukoliko taj broj prelazi 105,1 smatra se da prelazi standardni biološki nivo. UNFPA bilježi da su velika odstupanja prema raspoloživim statistikama prvi put zabilježena 1980-ih u azijskim zemljama. ,,Do porasta muškog nataliteta u jugoistočnoj Evropi došlo je oko 1990. godne”, bilježe UN.

Prije dvije godine u Crnoj Gori se nekoliko mjeseci govorilo o biranju pola djeteta prije rođenja. U decembru 2013. potvrđeno je da je Savjet Evrope tražio od Crne Gore podatke o abortusima. Podatak da se u Crnoj Gori rađa 100 devojčica na 110 dečaka, pojedine međunarodne organizacije naveo je na sumnju da je riječ o zloupotrebi savremenih medicinskih metoda ranog utvrđivanja pola i selektivnim abortusima. Pričalo se, pa prestalo.

Ostalo je umiveno ime ,,selektivni abortusi”. Na običnom jeziku to znači da žena koja ostane trudna ode na ispitivanje kojim savremena medicina rano otkriva pol djeteta i, ako se pokaže da je dijete žensko, ide na abortus.

Ginekolozi, sagovornici Monitora, objašnjavaju da se u perinatalnoj dijagnostici za otkrivanje eventualnih anomalija ploda koristi nekoliko metoda: biopsija horiona,odnosno tkiva posteljice; amniocenteza, postupak u kojem se analizira plodova voda i kordocenteza u kojoj se za analizu koristi uzorak krvi ploda. Prenatalno određivanje pola, prije 12 nedelje trudnoće, do kada je zakonski moguć abortus, dozvoljeno je samo ako se sumnja da sa plodom medicinski nešto nije u redu.

,,Najčešće zloupotrebljavana metoda je biopsija horiona jer se može raditi već u osmoj nedjelji tudnoće. Civilizovane zemlje to rade zbog dijagnostike genetskih grešaka, a mi najčešće zbog otkrivanja pola djeteta”, objašnjava ginekološkinja, jedna od Monitorovih sagovornica. Po njenom mišljenju trebalo bi zakonski urediti da se biopsija horiona može raditi tek u 11 ili 12 nedjelji trudnoće. ,,Ako je trudnoća starija, koliko toliko se mijenja odnos prema budućem djetetu, teže se odlučiti za prekid trudnoće”.

Iako su ginekolozi sa kojima smo razgovarali saglasni da je riječ o veoma korisnoj medicinskoj proceduri, ona se u Crnoj Gori ne može obaviti u sistemu javnog zdravstva. Pacijenti kojima ljekari preporuče ovu proceduru odlaze kod privatnika. U klinici Ars medica biopsija horiona košta 400, u Codri 380 eura. Fond za dravstvo, provjerili smo, ne refundira novac.

Na pitanje ko može da obavi proceduru uzimanja tkiva posteljice, naš sagovornik ginekolog kaže – svaki iskusni ginekolog perinatolog. Iako u Crnoj Gori postoji nekoliko ljekara te uske specijalizacije, niko ne radi biopsiju horiona. To, praktično znači da oni kojima je rana dijagnostika zaista potrebna, a nemaju 400 eura da je plate, ne mogu ni da je urade u državnim bolnicama, dok je onima kojima služi za biranje pola djeteta, ako imaju para, dostupna. Prosto – zdravlje i pol djeteta, u ovakvim slučajevima reguliše – tržište.

Rana biopsija horiona nosi određene rizike. Zbog poremećaja u prokrvljenosti posteljice, koji nastaje zbog oštećenja tkiva tokom intervencije, postoji mogućnost rađanja djece bez djelova ekstremiteta, objašnjavaju stručnjaci. Monitor zna za dječaka iz jednog od crnogorskih gradova koji nema ruku ispod ramena. Ima tri starije sestre.

Kako bi izbjegli ovakve slučajeve ljekari koji rade biopsiju horiona savjetuju pacijentkinjama da u drugom tromjesečju trudnoće, od 20 do 25 nedjelje, urade ,,ekspertski ultrazvuk”, samo zato da bi vidjeli da li je prilikom prethodne intervencije nešto pošlo po zlu.

,,Svega ima. Nedavno je na našem odjeljenju ležala pacijentkinja čija beba, druga djevojčica u familiji, nije bila dobrog zdravlja. Tokom dva mjeseca, svekrva ni jednom nije došla da je obiđe. Muž se tek povremeno interesovao za zdravlje djeteta”, objašnjava naša sagovornica, ginekološkinja. Prijetnje razvodom ženama koje rode drugu ili treću djevojčicu, sasvim su uobičajena stvar. ,,Rano utvrđivanje pola djeteta ženama je često način da sačuvaju brak. Primorane su na to. Nikoga nije briga je li dijete zdravo, još manje se misli o zdravlju majke”, kaže naša sagovornica.

Direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević za Monitor kaže da je kod njih bilo dvadesetak žena koje su iz porodilišta sa djevojčicom došle u sklonište jer nijesu smjele da odu kući. ,,Bez imalo stida muževi su u stanju da kažu ‘Da je rodila muško, sve bi imala, ovako neka kurva gaji kurvu'”, priča Ljiljana Raičević.

Medicina napreduje, po internetu se već reklamiraju klinike u okruženju na kojima se pol djeteta može utvrditi na osnovu uzorka krvi majke. Košta oko hiljadu eura.

Na pitanje – da li su razmatrali problem ,,selektivnih abortusa” u Ministarstvu za ljudska prava, koje ima odjeljenje za poslove rodne ravnopravnosti, Monitoru su kazali da je problem u nadležnosti Ministarstva zdravlja. (Odgovor PR službe tog ministarstva na naše pitanje objavljujemo u boksu.)

Branka Bošnjak, poslanica Demokratskog fronta i članica skupštinskog Odbora za ravnopravnost, objašnjava za Monitor da je na jednoj od tematskih sjednica Odbora, kad je bio prisutan tadašnji ministar rada Predrag Bošković, pomoćnik ministra zdravlja Mensud Grbović postavio to pitanje i predočio – jezive podatke.

,,Selektivni abortusi samo potvrđuju da smo mi još uvijek zarobljena, tradicionalna, a mogu slobodno reći i primitivna sredina. Uništiti plod zato što je ženskog pola je monstruozan zločin, tako da priča o ravnopravnosti žena i ‘silovanje’ jezika rodno sezitivnim izrazima postaju besmisleni i smiješni”, kaže Branka Bošnjak. Ona smatra da bi trebalo kažnjavati prije svega ljekare, koji pristaju, vjerovatno za ,,debele” pare na ovo, a onda i roditelje.

Žene izložene intenzivnom pritisku članova porodice i zamrznutih društvenih normi da rode mušku djecu, često postaju žrtve nasilja, posebno psihičkog, ocjenjuje UNFPA. Žene koje nose djevojčice često su prisiljene na ponovne uzastopne pobačaje sa ozbiljnim poljedicama za njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Demografska neravnoteža stvara potencijal za povećanje trgovine ljudima i nasilja nad ženama.

Kao mjere kojima bi se moglo uticati na smanjenje polne neravnoteže UN, preporučuju detaljna istraživanja o uzrocima ove pojave i njenim posljedicama, kao i rad sa zdravstvenim radnicima na razvoju novih smjernica o etičnom korištenju relevantnih tehnologija. Neke od mogućih mjera su i kampanje za podizanje svijesti o jednakosti polova, ali i razmatranje uvođenja programa finansijske pomoć, bilo putem direktnih subvencija ili drugih podsticaja poput smanjenja poreza, dodatnih socijalnih naknada porodicama sa djevojčicama ili stipendija za obrazovanje djevojčica.

Ne znaju oni nas i naše roditelje koji imaju ,,tri đevojke i jedno dijete”, spremne da njihovu stipendiju daju nasljedniku. One neka se udaju, trag im se utro.

Mjere Ministarstva zdravlja

„Monitoring odnosa među polovima u posljednje dvije dekade ukazuje na poremećaj ravnoteže među polovima na rođenju, u smislu predominacije muškog pola i to u odnosu 109 muških na 100 ženskih novorođenčadi”, navodi PR služba mnistarstva zdravstva. ,,U cilju suzbijanja ove pojave u posljednih nekoliko godina Crna Gora je donijela značajan set zakona u oblasti zdravstva, (Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće, Zakon o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama, apostrofira Zakon o zaštiti genetičkih podataka), koji, između ostalog, definišu i jasan odnos države prema odabiru pola prije začeća i rođenja. Pored dobrog zakonskog okvira, koji sa više aspekata štiti osnovna ljudska prava i zabranjuje prenatalnu selekciju pola, u okviru javnog zdravstvenog sistema organizovana je centralizovana služba za medicinsku genetiku, a genetska istraživanja obavljaju se i u nekoliko privatnih zdravstvenih ustanova. U cilju smanjenja i eliminacije zloupotrebe genetskih ispitivanja u svrhu selekcije pola prije rođenja i žrtvovanja zdravog potomstva, sprovodi se kontinuirani monitoring i jačanje mehanizama kontrole primjene zakonske regulative u svim segmentima zdravstva u Crnoj Gori, a i kroz podizanje senzitivnosti opšte javnosti o ozbiljnosti i posljedicama neravnoteže među polovima na rođenju.”

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo