OKO NAS
AFIRMATIVNA AKCIJA ZA ROMSKE UČENIKE SAMO NA PAPIRU: Dočekali neočekivano

Objavljeno prije
8 godinana
Objavio:
Monitor online
Iako je počela četvrta nedelja školske godine, dvoje mladih učenika romske i egipćanske nacionalnosti nakon završene osnovne škole ostala su neupisana u srednju školu. Njima nije omogućen upis na željene smjerove, iako je zakonima predviđena afirmativna akcija, odnosno olakšice za upis u škole Romima i Egipćanima.
Erdi Beriša završio je OŠ ,,Božidar Vuković Podgoričanin” sa dobrim uspjehom. Živi u sedmočlanoj porodici na Koniku i naglašava da se u njihovoj kući, kao i kod većine njihovih sunarodnika, priča romskim jezikom.
,,S obzirom da mi je maternji jezik romski, na početku školovanja nijesam dovoljno dobro poznavao crnogorski jezik pa mi je to otežavalo da savladam gradivo. Ali, zahvaljujući porodici koja me je podržavala, poslednja tri razreda završio sam sa dobrim uspjehom”, priča petnaestogodišnji Erdi.
Nakon završene osnovne škole javila se, kaže, želja da nastavi školovanje te se prijavljuje u Srednju trgovinsku školu ,,Sergije Stanić”.
,,Vidim sebe kao tehničara prodaje i iz tog razloga sam se prijavio za ovaj smjer kako bih se u budućnosti bavio tim poslom. Kada sam vidio da me nema na spisku, nijesam gubio nadu. Očekivao sam da ću na osnovu afirmativne akcije ipak biti primljen u školu, iako moj uspjeh u osnovnoj nije bio dovoljno dobar za ovaj smjer”, priča Erdi.
Javljao se Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, Međunarodnoj nevladinoj organizaciji Romski edukativni fond kao i Zavodu za školstvo za pomoć oko upisa, ali kako kaže, ni oni nijesu uspjeli da mu pomognu.
,,Predložili su mi da upišem jedan od trogodišnjih smjerova, za konobara ili kuvara. Ja, međutim, ne želim da se bavim tim poslovima, jer se ne pronalazim u tome”, priča ovaj mladić.
,,Volio bih da, ukoliko mi se omogući, upišem smjer koji volim. Ukoliko mi se ta mogućnost ne ostvari, biću prinuđen da upišem neki drugi smjer samo da ne izgubim godinu”, ističe Beriša ne krijući razočaranje.
Erdi nije jedini Rom koji je ostao neupisan. Propisi o afirmativnoj akciji nisu pomogli ni Sebastijanu Baftijariju koji se u istoj školi prijavio na smjer za turističkog tehničara, gdje je dva puta odbijen.
,,I prije nego što sam završio osnovnu školu, planirao sam da upišem smjer za turističkog tehničara. Trudio sam se tokom školovanja da postignem što bolji uspjeh, baš zbog te moje želje da nastavim sa školom koju volim. Nije bilo lako, imao sam dosta problema jer je moj maternji jezik romski, na kraju smatram da sam uspio, bio sam vrlodobar đak”, kaže Baftijari i nastavlja sa pričom:
,,U osnovnoj školi, nažalost, nisam postigao odličan uspjeh. Kazali su mi u školi da sa vrlo dobrom uspjehom ne mogu da upišem smjer turističkog tehničara”, priča razočarano.
Sebastijan ima 16 godina, završio je OŠ ,,Božidar Vuković Podgoričanin” i jedan je od aktivnih mladih Roma. Živi u osmočlanoj porodici u Kampu na Koniku. Želja za dalje školovanje se, kaže, pojavila kako bi bio i primjer svojim vršnjacima u zajednici.
I Sebastijan smatra da bi po afirmativnoj akciji škola trebala da ga upiše na smjer koji želi, jer im je tako ranije objašnjeno od strane različitih nevladinih organizacija i državnih institucija. On smatra da bi bio izvanredan za posao u turizmu, zna više jezika, a engleski mu je među omiljenima.
I Sebastijanu je predloženo da upiše trogodišnji smjer, ali njemu to ne odgovara. Hoće da kroz četvorogodišnji smjer stekne bolje znanje, koje će mu pomoći kasnije na studijama.
,,Teče četvrta nedelja od kako je škola počela, a ja sam još uvijek neupisan”, žali se Baftijari.
Ako već nije mogao da se upiše na smjer turističkog tehničara, Sebastijan kaže da je njegov drugi izbor medicinska škola, smjer za farmaceuta.
,,Iz Ministarstva prosvjete, međutim rečeno mi je da ne mogu da upišem ni taj smjer, već samo hemijsku školu i to da učim za tehničara metalurgije, hemijskog laboranta, poljoprivrednog tehničara ili smjer šumarstvo”, priča nezadovoljan i obeshrabren.
Iz Romskog edukativnog fonda (REF) saopšteno je da je u ovoj školskoj godini upisano 132 učenika i učenica iz romske i egipćanske populacije u srednje škole u Crnoj Gori. Od tog broja u prvi razred srednjih škola krenulo je njih 62, dok je 70 učenika i učenica koji su nastavili sa obrazovanjem i upisani su u drugi, treći i četvrti razred.
,,Konačan broj učenika će se znati krajem septembra mjeseca, ali prema iskustvima iz prethodnih godina pomjeranja nijesu veća od pet odsto”, priča koordinator REF-a Andrija Đukanović.
Prema njegovim riječima u akademskoj 2017-2018. godini ukupno ima 27 studenata i studentkinja romske i egipćanske populacije, od kojih je sedam novoupisanih u prvu godinu studija.
Na pitanje, koliko je romskih i egipćanskih srednjoškolaca upisano na osnovu afirmativne akcije i koliki je broj onih koji su morali da izaberu alternativne opcije, odnosno smjerove zbog nemogućnosti primjene afirmativne akcije, koordinator REF-ovog programa odgovara da su gotovo svi upisani srednjoškolci i studenti primljeni na osnovu afirmativne akcije.
Đukanović je ranije u emisiji o obrazovanju Roma na televiziji Vijesti kazao da je broj učenika koji se upisuju na osnovu afirmativne akcije sve manji i manji.
No, iako u srednjim školama još uvijek ne postoji jasno propisana kvota odnosno broj učenika, učenica iz romske i egipćanske populacije koji se mogu upisati, Đukanović ističe da se svim učenicima izlazi u susret i u većini slučajeva ostvare upis na smjerove koje žele da pohađaju.
,,U slučajevima kada upis nije moguć na smjerove koje su učenici željeli da pohađaju, sa školom i porodicama učenika ili učenica se traži alternativno rješenje i razmatraju mogućnosti upisa na neki drugi smjer”, priča Đukanović za CIN-CG.
U samo nekoliko slučajeva morali su, kaže Đukanović, da izaberu alternativna rješenja odnosno smjerove. Navodi i da trenutno pokušavaju da riješe problem pet neupisanih učenika.
,,Ti učenici nijesu bili zainteresovani da se upišu na smjerove koji su im ponuđeni, shodno procedurama, već samo na one za koje su konkurisali”, ističe Đukanović, navodeći da oni nijesu upisani samo zato što njihov uspjeh tokom školovanaj u osnovnoj školi nije bio na onom nivou koji se zahtijeva.
Đukanović kaže da je tim učenicima i njihovim roditeljima ponuđeno da se upišu na neki od smjerova na kojima ima mjesta ili da se upišu u neku drugu školu.
Serđan Baftijari, bivši obrazovni medijator i aktivista za prava Roma smatra da se afirmativna akcija ne primjenjuje u praksi i da ona stoji samo na papiru.
,,Upravo u ovim slučajevima kada romski učenici ne mogu da upišu željene smjerove zbog slabog uspjeha u osnovnoj školi, treba uzeti u obzir afirmativnu akciju i omogućiti im upis. U suprotnom desiće se ono što se desilo. Imamo dvoje neupisanih u srednju školu i veliki broj onih koji su morali da upišu smjerove gdje će steći manji nivo znanja”, priča Baftijari i dodaje da se time povećava mogućnost odustajanja ove djece od škole zbog manje motivisanosti.
Vlada je još prošle godine usvojila Strategiju prema kojoj je trebalo da se uvedu kvote za upis romskih učenika u srednje škole.
,,Da su uvedene kvote i da se poštuje princip afirmativne akcije ne bismo imali neupisanu djecu u srednje škole i imali bismo veći broj onih sa završenom četvorogišnjom srednjom školom, a samim tim i novoupisanih na fakultetima”, kaže Baftijari za naš list.
Ministarstvo prosvjete i srednja stručna škola ,,Sergije Stanić” nijesu odgovorili na naša pitanja vezana za neupisanu djecu i primjenu afirmativne akcije u pomenutim slučajevima.
Enis EMINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
ODLAZAK NA LJETOVANJE LUKSUZ ZA CRNOGORSKU PORODICU: More preskupo i kad je svoje

Objavljeno prije
10 satina
15 Augusta, 2025
Pojas Crnogorskog primorja, obala, plaže, ponte, pristaništa, ostrva i uvale, u svojini je države koja nije obezbijedila model korišćenja po kom bi more bilo pristupačno svim njenim građanima. Četvoročlana crnogorska porodica sa dvoje zaposlenih i prosječnom platom oko 1.000 eura po osobi, odlazak na more doživljava kao luksuz. Zbog visokih troškova Crnogorci ljetuju kraće i skromnije, uz mnogo improvizacija i odricanja. Prema podacima o broju turista u hotelima i njihovoj strukturi, gosti iz Crne Gore broje se decimalima
Crna Gora je lijepa, ima predivne prirodne plaže i morsku obalu, koja decenijama privlači turiste iz cijelog svijeta. Ove riječi često se mogu čuti u opisima prirodnih ljepota Crnogorskog primorja koje je postalo turistički brend prepoznat u svijetu.
Sunce, more i pješčane plaže nisu ipak dostupni svima pod jednakim uslovima, kako je zakonskim propisima definisano. Prosječna crnogorska porodica svoja ljeta najčešće provodi “kod kuće” ili na svojoj obali, ali na način koji se prilično razlikuje od turističkih standarda u kojima uživaju stranci i malobrojniji, bogatiji dio stanovništva Crne Gore.
Pojas Crnogorskog primorja, obala, plaže, ponte, pristaništa, ostrva i uvale, u svojini je države koja nije obezbijedila model korišćenja po kojem bi more bilo pristupačno svim njenim građanima. Obalom se upravlja preko Javnog preduzeća Morsko dobro koje atraktivne pješčane plaže, ukupne dužine od 73 kilometra, izdaje privatnim licima pod zakup, od kojeg svi u lancu ubiraju značajne prihode.
Zakupci formiraju cijene usluga na ustupljenim kupalištima, koje su svake sezone više u odnosu na prethodnu. Mali je broj javnih plaža na koje posjetici mogu koristiti svoje plažne rekvizite, bez obaveze da iznajmljuju preskupe plažne komplete, ležaljke i suncobrane. Država nije odredila maksimum plažnog pojasa koji se može dati pod zakup, odnosno minimum slobodnog prostora kako bi zaštitila svoje građane ali i sve one turiste koji ne žele da plaćaju visoke cijene plastičnog mobilijara.
Realnost je takva da većina porodica sa prosječnim primanjima ne može da priušti pravi odmor, odnosno ljetovanje na obalama “svoga” mora. Odavno su iz turističkih mjesta nestala radnička odmarališta u kojima je svim zaposlenima bio zagarantovan godišnji odmor po izuzetno povoljnim uslovima. Prodata su investitorima koji su na tim atraktivnim lokacijama izgradili solitere i stanove za tržište.
Četvoročlana crnogorska porodica sa dvoje zaposlenih i prosječnom platom oko 1.000 eura po osobi (Monstat), odlazak na more doživljava kao luksuz. Zbog visokih troškova porodični Crnogorci ljetuju kraće i skromnije uz mnogo improvizacija i odricanja.
Za razliku od inostranih gostiju koji najčešće borave od 7 do 10 dana, domaće porodice na more odlaze obično za vikend ili na period od 4 do 7 dana. Ponekad i dva puta po par dana, početkom i krajem sezone kada su sve usluge mnogo jeftinije.
Popularan je i odlazak na more na dan, odnosno “spuštanje” na primorje iz Podgorice, Nikšića i gradova na sjeveru Crne Gore na jednodnevno kupanje i sunčanje i povratak u kasnim večernjim satima nazad. Silazi se u Budvu, Bečiće, na ulcinjsku Adu ili Risan, Herceg Novi, Tivat, zavisno od saobraćajne povezanosti sa primorjem.
Ni ovi jednodnevni izleti nisu jeftini. Za dan na plaži, odnosno za nekoliko sati sunčanja, treba izdvojiti minimum 100 eura. Plaže su prekrivene ležaljkama koje uslovljavaju posjetioce da plate sunčanje. Povrh toga, sva pića, kafe ili sladoledi za djecu, na plažama su i do tri puta skuplji u odnosu na kafiće udaljene od mora i gradskih centara. Cijene za dvije ležaljke i suncobran na budvanskoj rivijeri na primjer, kreću se od 15 do 60 eura, zavisno od pozicije plaže i opreme.
Na nekim “premijum” lokacijama cijene su “nepristojne”, poput plaže hotela Maestral u Pržnu na kojoj komplet košta 200 eura ili cijena na plažama na Rtu Zavala, hotela Dukley garden, koje se mijenjaju iz dana u dan, od 180 eura pa na više.
Plažni komplet na maloj plaži ispred hotel Avala, staje 150 eura na dan.
Zato domaći turisti dane provode na rijetkim javnim plažama, često noseći sopstvenu hranu, piće i opremu. Restorani se zaobilaze kao i lokalni supermarketi u kojima su cijene daleko veće nego u drugim djelovima Crne Gore. Dio rituala je i većernja šetnja rivom turističkog mjesta, uz obavezan sladoled za cijelu porodicu.
Za smještaj uglavnom biraju privatne apartmane prilično udaljene od mora zbog nižih cijena, odlaze kod prijatelja ili rodbine koji imaju stanove ili kuće na moru. Hotelski smještaj je rijetka opcija. Prema podacima o broju turista u hotelima i njihovoj strukturi, gosti iz Crne Gore broje se decimalima.
Top destinacije za porodice nižih primanja postale su Sutomore, Čanj, Bar, Ulcinj, šire područje Bečića i Budve, mala turistička mjesta u Boki, Bijela, Baošići, Kumbor, Krašići… Luksuzne zone poput Porto Montenegra, centra Budve ili Svetog Stefana, uglavnom ostaju van domašaja domaćeg stanovništva.
Visoke cijene usluga na plažama dovele su do pobune stanovništva u Italiji, o čemu izvještavaju mnogi domaći i strani mediji. Italijani se bune protiv rasta cijena koje naplaćuju vlasnici privatnih koncesija na plažama. Britanski Gardijan donio je tekst o događajima na plažama u Italiji koje bilježe smanjenje posjete do 25 odsto u junu i julu ove godine. Na društvenim mrežama šire se snimci uređenih plaža, sa redovima praznih ležaljki bez ijednog posjetioca.
Pad posjete poklapa se sa povećanjem cijena na plažama kojim upravljaju koncesionari i privatni plažni barovi i sa rastućim buntom protiv njihove dominacije na morskoj obali. Odlazak na plaže postaje “teret” za finansije ljudi, ističu tamošnje potrošačke asocijacije.
Italijansko more i obala po definicije su dostupni svima, dok je upravljanje povjereno privatnim plažnim klubovima putem licenci od lokalnih samouprava.
To znači da građani imaju pravo da priđu vodi i prošetaju uz obalu, baš kao i u Crnoj Gori, ali korišćenje prostora podrazumijeva iznajmljivanje plažnog mobilijara. Cijene ležaljki u Italiji povećane su za 17 odsto u odnosu na prošlu godinu. Na plažama u regionu Lazio, na primjer, teško je iznajmiti dvije ležaljke I suncobran za manje od 30 eura, dok je u popularnom ljetovalištu Galipoli u Pulji cijena dostigla 90 eura na dan.
Italijani sve češće odbijaju da plaćaju ležaljke i suncobrane ne samo zbog cijena već kao vid sociokulturnog otpora prema sve većoj privatizaciji mora. Javne plaže postaju simbol otpora gdje je more još dio zajedničkog dobra.
Udio javnih plaža je ispod zakonskog minimuma od 40 odsto. Javni prostor za slobodan pristup se drastično smanjuje što je sve zajedno izazvalo građanske proteste i aktivizam.
Pokret Mare Libero i kampanja “obala za sve” suprotstavlja se privatizaciji, organizuju simbolične akcije poput onih da građani postavljaju svoje suncobrane i peškire na plaže čije su koncesije istekle.
Šta bi tek susjedi rekli i uradili da vide cijene ležaljki na plažama Crnogorskog primorja.
Ovdje se niko ne buni. Bilo kakav aktivizam sa ciljem zaštite interesa građana od prekomjerne privatizacije plaža, u Crnoj Gori ne postoji. Nema javnih inicijativa, protesta i peticija sa zahtjevima da se očuva javni pristup obali.
Slobodan pristup moru, uz realne cijene i kontrolu koncesinara ključ je da obala zaista ostane javno dobro za sve, a ne luksuz dostupan samo rijetkima.
Branka PLAMENAC
Komentari

Od početka godine poginulo je 28 osoba u saobraćaju, od kojih skoro polovina, njih 12, u junu. Javni rizik u saobraćaju se stastički mjeri brojem stradalih na prema milion stanovnika. Prosječan rizik je pet, a u Crnoj Gori on iznosi čak 12. Što znači da je ovdje dva puta veća šansa da se dogodi saobraćajna nezgoda nego u većini zemalja svijeta. Ono što je i dalje najveći uzrok nesreća sa teškim posljedicama je vožnja pod dejstvom alkohola ili opijata
Crna Gora se ljeti najčešće pretvori u zemlju raskopanih puteva sa velikim brojem nesavjesnih vozača za volanom. Naša zemlja je inače rekorder po broju automobila po glavi stanovnika, a tokom turističke sezone broj vozila bude još veći. Kombinacija svega rezultira velikim brojem saobraćajnih nesreća.
Ono što je i dalje najveći uzrok nesreća sa teškim posljedicama je vožnja pod dejstvom alkohola ili opijata. Protekle nedjelje, službenici policije uhapsili su Nikšićanina (48) zbog vožnje pod dejstvom alkohola od 4.36 promila u krvi. I to nije vozio mali automobil, već teretno vozilo. Iz policije su u objavi na mreži X kazali da je sudija za prekršaje kaznio S.G. sa 60 dana zatvora.
U Budvi je nedavno lišen slobode Bjelopoljac (33) nakon što je utvrđeno da je vozio pijan, jer je prethodno izazvao saobraćajnu nezgodu i prevrnuo “mercedes” kojim je upravljao. Vozač je zadobio lakše povrede, a odbio je ukazivanje pomoći od strane ekipe Hitne medicinske pomoći. Uhapšen je zbog vožnje sa 2,12 promila alkohola u krvi.
Sa druge strane zaliva Novljanin (34) je pred Sudom za prekršaje u Budvi osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 21 dana.
“Njemu je sutkinja odjeljenja u Kotoru Ivana Vukasović izrekla kaznu jer je u hitnom postupku dokazano da je prethodne večeri upravijao vozilom po dejstvom alkohola u organizmu u količini od 2,5 promila, pri čemu je prekršaj napravio za vrijeme trajanja ranije izrečene zaštitne mjere zabrane upravijanja vozilima”, saopštio je predsjednik Suda za prekršaje u Budvi Marko Đukanović.
Tokom prošlog vikenda je na teritoriji cijele države uhapšeno 80 vozača i evidentirano 76 saobraćajnih nezgoda u kojima je jedna osoba smrtno stradala. Kako je saopšteno, izdat je 1.481 prekršajni nalog, podnijeto 170 prekršajnih prijava i privremeno oduzeto 15 pari registarskih oznaka.
“Od ukupnog broja lica lišenih slobode, 50 vozača je lišeno slobode zbog vožnje pod dejstvom alkohola u organizmu, 10 vozača zbog vožnje pod dejstvom opojnih droga i 20 vozača zbog počinjenih drugih težih prekršaja iz oblasti Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima”, navodi se u saopštenju UP.
Nedavno doneseni Zakon o bezbjednosti saobraćaja je jedan od najstrožijih u Evropi. Posebno su propisane kazne za mlade vozače i početnike. Ukoliko u organizmu tokom vožnje ima samo jedan promil alkohola crnogorska saobraćajna policija vozača može kazniti sa 60 eura, odnosno do 200 eura ukoliko se radi o mladom vozaču ili početniku. Za sve preko dva promila, kazna je zatvorska, od 15 dana do dva mjeseca.
Međutim, zakon još nije doživio svoju punu primjenu. Najviše zbog slabih kapaciteta saobraćajne policije u ljudstvu, opremi, vozilima i resursima. Često nemaju ni za gorivo, a uglavnom se „štekaju“ na opštepoznatim lokacijama. Posao im značajno otežavaju društvene mreže, aplikacije za praćenje radara. Odnedavno i najpopularnija aplikacija za puteve – Google Maps ima mogućnost praćenja patrola.
Direktor Alfa centra Crne Gore Miloš Perović kaže da je u poslednjje tri godine stanje u bezbjednosti saobraćaja u Crnoj Gori alarmantno i neuređeno. Nedovoljna i selektivna primjena zakonskih mjera, preklapanje nadležnosti, izbjegavanje odgovornosti, i sa druge strane veoma nizak stepen saobraćajne kulture kod učesnika u saobraćaju.
„Sve ovo stavlja Crnu Goru u nezavidan položaj da je ovdje stanje u bezbjednosti saobraćaja praktično i najgore u Evropi“, kazao je Perović.
On objašnjava da je prvi glavni rizik u saobraćaju brza vožnja, dok je alkohol na drugom mjestu. Kaže da u poslednje vrijeme Uprava policije zaista djeluje preventivno i represivno što se može vidjeti i po naslovima u medijima.
„Vidimo koliki je to prije svega procent mladih ljudi koji nakon testiranja imaju pozitivan test na psihoaktivne supstance“, kazao je Perović
Javni rizik u saobraćaju se stastički mjeri brojem stradalih na prema milion stanovnika. Prosječan rizik je pet , a u Crnoj Gori je 12. Što znači da je u Crnoj Gori dva puta veća šansa da se dogodi saobraćajna nezgoda nego u većini zemalja svijeta. Kada to uporedimo sa zemljama Skandinavije gdje je rizik od 1 do 2, ispada da je Crna Gora šest puta rizičnija zemlja u saobraćaju od Švedske.
Od početka godine poginulo je 28 osoba u saobraćaju, dok ih je skoro polovina, njih 12, poginula samo u junu, kada počinje turistička sezona. Podaci koji su dostavljeni Portalu Onogošt iz nikšićke policije pokazuju da je tokom 2024. godine zbog prekoračenja brzine i vožnje pod dejstvom alkohola i droga sankcinisano ukupno 9.745 vozača. To bi u konačnom skoru značilo da je policija dnevno pisala 26,6 kazni.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji treći uzročnik smrti kod muškaraca od 18 do 40 godina je greška u saobraćaju.
Kćerka Radoja Zvicera divljala u saobraćaju
Kćerka vođe kavačkog klana Radoja Zvicera, Iva Zvicer (18), lišena je slobode ove sedmice u kotorskom naselju Pržice. Kako je saopšteno iz Uprave policije, ona je vozila brzinom od 124 kilometara na čas na dijelu puta gdje je maksimalna dozvoljena brzina ograničena na 50 kilometara na čas.
Iva Zvicer kažnjena je na sudu novčanom kaznom od 175 eura, mjerom zabrane upravljanja vozilom B kategorije u trajanju od 60 dana i dva kaznena boda.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
OKO NAS
MIOČKI KATUN U GORNJEM VUČJU: Mali katun, velike nevolje

Objavljeno prije
10 satina
15 Augusta, 2025
Na Miočkom katunu stočari se suočavaju s alarmantnim problemima: nedostatkom vode, teško prohodnim putem i nemogućnošću dopreme hrane za stoku. Uprkos više obraćanja lokalnoj i državnoj vlasti tokom sedam godina, rješenja za njih još nema
Velike nevolje stočara na Miočkom katunu na Gornjem Vučju čelnici kolašinske opštine zanemaruju zbog “malog broja stočara”. Na tom katunu ovih dana je, međutim, preko 200 ovaca i nekoliko desetina govedi koji nemaju vodu, a do planine nema ni prohodnog puta kako bi se za telad i svinje dopremila hrana. Nema ni mogućnosti da do koliba stignu kola Hitne pomoći. „Tako je već sedam godina”, pričaju stočari ovog kraja za Monitor.
Svega tri domaćinstva su ove godine izdigla na Miočki katun, ali, tvrde, da to što ih nije više ne smije biti razlog za diskriminaciju kad se planiraju radovi na putnoj infrastrukturi. Bar dva mjeseca ranije nego što je običaj, spremaju se za povratak u moračka sela, jer za sada drugog rješenja nema. Pisali su tokom minulih sedam godina svim predsjednicima Opštine, a nedavno i premijeru.
“Ne čekamo više ništa, jer je jasno da je ovog ljeta niko neće naći način da nas pomogne. Nema više načina da za stoku obezbijedimo ni vodu ni hranu. Do nas ne može osim pješke. Zbog toga se spremamo da zadignemo, onako kako smo i izdigli, kao u 18. vijeku. Stvari na konja, a stoku pred sobom. Ne znam kako bih nazvao ovo što nam se radi i kako iko više može govoriti da brine o poljoprivredi. Neka prebroje koliko je ovaca na području kolašinske opštine, ovdje ih je preko 200, a lokalna vlast ne haje što će da pocrkaju od žeđi”, kaže za Monitor jedan od stočara sa Gornjeg Vučja.
Na makadamskom putu od Dubravice, zaseoka Mioške, do planine, kažu stočari, građevinsku mašinu nijesu vidjeli odavno, uprkos brojnim obraćanjima nadležnima na lokalnom nivou. Objašnjavaju da je ranije, kada je put bio u boljem stanju, nedostajuće količine vode obezbjeđivala kolašinska Služba zaštite.
“Ranije su nam iz Opštine odgovorili da nemaju adekvatnu mehanizaciju da nam izvrše čišćenje. Došli smo u situaciju da ne možemo da doturimo hranu za stoku koja se nalazi na katunu. Predsjednik opštine Kolašin ne konstatuje naše zahtjeve. Pored muke koju imamo da bi izdigli na Miočki katun i sačuvali stočni fond, ovih dana smo ostali bez vode za stoku i za nas”, napisali su stočari Miočkog katuna premijeru Milojku Spajiću u julu ove godine.
Premijera su obavijestili i da je na katunu osoba sa ozbiljnim zdravstvenim teškoćama, kojoj treba dostaviti lijekove. Podsjetili su i da se trenutno “do mnogih kolašinskih katuna s mnogo manjim stočnim fondom stiže asfaltnim putem”. Traže prohodan put za teretna vozila.
“Imamo saznanja da će pored svih ponižavanja što nam priređuju nadležni iz opštine Kolašin ove godine tek kasnije, tokom jeseni, poslati mašine ka katunu. Tada nam put neće biti potreban, a do narednog izdiga sasvim sigurno saobraćajnica će biti u istom stanju kao sada ”, kažu stočari.
U katunu su i starije osobe. Nedavno je jednoj starici pozlilo, pa je u vrlo lošem stanju više kilometara trebalo da pješači da bi stigla do kolašinskog Doma zdravlja. Na Miočkom katunu razumiju da, kako kažu, “izdigom na planinu uz takve uslove rizikuju ponekad i živote i ugrožavaju stoku”.
„Bilo bi nam dovoljno da neko iz opštine bar jednom dođe i vidi kako ovdje živimo i radimo. Da osjeti kako je podnositi ovakve uslove, bez vode, struje, prohodnog puta i mogućnosti da dopremimo hranu za stoku. Da vidi kako stariji ljudi i bolesni riskiraju živote da bi došli do osnovnih potrepština, dok stoka pati od žeđi i gladi. Možda bi tada shvatili koliko je hitno da nam pomognu i počnu rješavati probleme koje već godinama upozoravamo, “ kažu.
Lokalnu i državnu vlast podsjećaju da su tradicionalni katuni ionako ugroženi, a stočari, naročito mlađi, nemaju nikakvu motivaciju da svoj život vežu za selo.
U kolašinskoj Opštini nije bilo moguće dobiti zvaničnu informaciju o tome da li će i kada mehanizacija krenuti ka Gornjem Vučju. Nezvanično objašnjavaju da su prioritet katuni i zaseoci sa više domaćinstava. Nije bilo odgovora ni na pitanje Monitora da li su nadležni procijenili u kakvom je stanju put ka Miočkom katunu i koliko je novca potrebno da se obezbijedi prohodnost.
Umjesto odgovora, iz lokalne uprave su podsjetili na ulaganja u poljoprivredu i putnu infrastrukturu na području kolašinske opštine. Za sanaciju opštinskih puteva ove godine predviđeno je oko 1,7 miliona eura. Prema nedavno raspisanom tenderu traži se izvođač i za radove vrijedne preko milion eura na sanaciji i adaptaciji gradskih i prigradskih ulica i lokalnih i nekategorisanih puteva: Skrbuša-Rečine, Vranještica, Osreci-Ljuta, Lipovo, Trebaljevo, Bašanje Brdo, Cerovica, Javorje, Prekobrđe, Bojići…Iz kolašinske opštine podsjećaju i da je iz loklanog budžeta ove godine za realizaciju Programa podsticajnih mjera u poljoprivredi opredijeljeno 140.000 eura. Prema posljednjim zvaničnim podacima, na području kolašinske opštine je svega oko 5.000 ovaca i nekoliko stotina govedi.
Stočari na sve malobojnijim kolašinskim katunima odavno se suočavaju sa sve većim problemima koji ugrožavaju njihov način života i tradicionalno stočarstvo. Nedostatak struje i vode, teško prohodni putevi, ali i pritisak hipergradnje u okolnim područjima dodatno otežavaju održavanje stočnog fonda. Te teškoće ne samo da ugrožavaju egzistenciju stočara, već i dovode u pitanje opstanak tradicionalnih katuna i čuvanje kulturne baštine povezane s planinskim stočarstvom. S druge strane često izostaje adekvtana reakcija vlasti. Primjer je Miočki katun.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 10 sati
Vatra i mržnja
Zoran Radulović
-
ALTERVIZIJA / prije 1 sedmica
Tehno-manija
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 1 sedmica
Uskrsla metamorfoza Hirošime
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Testiranje
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Multipolarizam na ivici apokalipse
Milan Popović

Novi broj


CRNA GORA U PLAMENU: Skupa neispunjena obećanja

VUČIĆEVI JURIŠNICI U ZAOSTRU: Disciplinovnje srpskog sveta za još jače udare na Crnu Goru

GRENELOVA (NE)SLUŽBENA POSJETA REGIONU: Ponovno pazarenje u Crnoj Gori
Izdvajamo
-
Izdvojeno4 sedmice
JULSKI ŠPIC SEZONE 2025.: Turisti dolaze – nevolje ostaju
-
DRUŠTVO3 sedmice
ZAKLJUČANI SVETI STEFAN ČEKA PRESUDU: U petak završne riječi arbitraže u Londonu
-
INTERVJU4 sedmice
ŠEMSUDIN SKEJIĆ, NOVINAR: Opraštamo se od Al Jazeree balkans kao da je ljudsko biće
-
DRUŠTVO4 sedmice
SKY PREPISKE PROŠLE I VRHOVNI SUD: Kriptovana komunikacija jeste dokaz
-
FOKUS4 sedmice
DRŽAVA I DRŽAVNA PREDUZEĆA: Stečaj sad
-
Izdvojeno4 sedmice
ZAKON O LEGALIZACIJI: Novi pokušaj zaustavljanja divlje gradnje
-
DRUŠTVO3 sedmice
PRVA PRESUDA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA ZA RATNO SEKSUALNO NASILJE: Jedna presuda ne znači suočavanje
-
Izdvojeno3 sedmice
MISTERIJA POSJETE NIKA ĐELJOŠAJA SAD: Traži li zaštitu FBI