Na mjestu nekadašnje malene prodavnice koja je bila vlasništvo Akcionarskog društva Klanica, na atraktivnoj lokaciji kod zelene pijace u centru Berana, nikao je stambeno poslovni objekat impozantne veličine.
Objekat je zvanično podigao vlasnik preduzeća Laz promet Luka Lutovac, koji je na čudnovate načine za koje manjinski akcionari tvrde da su prevarantski, postao vlasnik Klanice.
Nezvanično nije baš samo on. Objekat je građen po građevinskoj dozvoli koja je izdata 10. marta 2015. godine, što bi moglo značiti da je neko iz aktuelne beranske lokalne vlasti, ko je u to vrijeme imao interesa, uticao na to da se dozvola izda.
Nešto više od godinu kasni se sa završetkom radova, ali koga je za to briga. Kada bude priveden namjeni, ovaj objekat će iz jedne male trošne prizemne kućice zanemarljive vrijednosti, prerasti u zgradu vrijednu makar nekoliko stotina hiljada eura. Možda milion, s obzirom na lokaciju na kojoj je podignut.
Objekat mnogima bode oči, ali niko osim manjinskih akcionara ne postavlja pitanje kako je tu mogao biti izgrađen. Jedino još oni vode donkihotovsku bitku s institucijama u dokazivanju da je Lutovac nekadšnju AD Klanica preuzeo putem klasične prevare.
Navodno se državno tužilaštvo po službenoj dužnosti zainteresovalo za ovaj slučaj, nakon pisanja medija i prijava manjinskih akcionara, ali ta informacija nije potvrđena, niti se zna šta je po tom pitanju urađeno.
Jedan od manjinskih akcionara AD Klanica je i sadašnji funkcioner Građanskog pokreta URA Radivoje Merdović, koji vjeruje da će prevarante kazna stići kad-tad.
„Krivična djela iz oblasti privrednog kriminala, pljačke i korupcije ne zastarijevaju. Ja čvrsto vjerujem da će nakon promjene vlasti u Crnoj Gori koja je neminovna, ovakvi i slični slučajevi biti podvrgnuti reviziji”, kaže Merdović.
Za njega je slučaj AD Klanica „klasičan primjer pljačkaške privatizacije i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara”.
„Građani koji su uložili vaučere i bivši radnici su opljačkani, a neko je preko noći stekao bogatstvo. Preduzeće Klanica tipičan je primjer prevarantske privatizacije, koja je završena rušenjem objekta gdje se Klanica nalazila i stvaranjem preduslova za promjenu djelatnosti, odnosno stvaranjem nečeg sasvim trećeg što nema veze s djelatnošću nekadašnje firme”, tvrdi Merdović.
On objašnjava da se, ulažući porodične vaučere u ovu firmu, rukovodio razmišljanjem da bi poljoprivreda mogla biti perspektivna grana na sjeveru, i da je vjerovao da ulaže u unapređenje proizvodnje.
Dogodila se, međutim, neshvatljiva stvar – veliki poljoprivredni kombinat u ovom gradu je rasturen, a mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom na čudne načine prisvajana.
„Sjećam se vremena masovne vaučerske privatizacije. Sjećam se vrlo dobro i kako su poznavaoci prilika pozivali da se ulaže u Telekom, Elektroprivredu, rudnike i druge velike kompanije. Ali, ja sam se, rukovodeći se lokal-patriotskim razlozima, odlučio da vaučere uložim u Klanicu. Ta firma mi je bila u komšiluku i računao sam da treba da pomognem da opstane. Zato ne možemo oprostiti pljačku koja je napravljena i nećemo oprostiti pljačkašima koji sada grade i na našoj imovini zgrću milione”, kaže Merdović.
Klanica AD nastala je segmentacijom bivšeg poljoprivrednog giganta u Beranama, Agropolimlja, koje je još 1988. godine rasparčano na desetak manjih kompanija. U procesu MVP Klanica je prešla sa pedeset osam procenata u vlasništvo Milosava Lutovca, dok su 42 procenta imali radnici i građani.
Lutovac, kako tvrde manjinski akcionari, od samog sebe pozajmio je dvadesetak hiljada eura i stavio Klanicu pod fiduciju, da bi poslije toga imovina, vrijedna najmanje 250 hiljada eura, postala samo njegova.
Oni objašnjavaju da je Lutovac kao član odbora direktora svojevremeno nagovorio predsjednika skupštine akcionara da sačini lažni i neovjereni zapisnik sa sastanka skupštine u koji je unio neistinite podatke o prisustvu pojedinih akcionara.
Na osnovu tog zapisnika, u rukopisu, na komadiću papira, skupština akcionarskog društva je, navodno, donijela odluku da se Klanica zaduži za 25 hiljada eura kod firme DOO Laz promet, čiji je vlasnik Lutovac, a za taj minorni iznos kompletna imovina kompanije, vrijedna makar deset puta više, stavljena je pod fiduciju.
„Dug je trabalo da se vrati u roku od 45 dana, što nije bilo moguće. Pošto nije vraćeno, Lutovac za jedan dan završava fiduciju, prevod i prenos. Kako je to moguće?”, pitaju akcionari.
Oni tvrde da je katastar Lutovcu omogućio da ubilježi i nešto što mu ne pripada, pa čak i ne postoji.
„Katastar mu još u to vrijeme upisuje dvanaest kvadrata dvorišta i 123 kvadrata stambenog prostora koji ne postoje, na mjestu prodavnice u blizini zelene pijace. Sve je to uredno zavedeno u katastru i upisano u list nepokretnosti broj 1836″, kažu akcionari.
Bilo je to, očigeledno vrlo vizionarski urađeno, jer su stambeni kvadrati sada tu, i to u znatno većoj površini nego što je to upisano u list nepokretnosti. Tu je stambeno poslovni, ili poslovno stambeni objekat kakav tu nikada nije postojao, i niko osim manjinskih akcionara ne postastavlja pitanje kako je to moguće.
Manjinski akcionari i bivši radnici zbog toga traže da se Klanica ponovo sagradi, odnosno vrati u prvobitno stanje.
„Da je Lutovac uložio jedan euro i održao firmu, mi se ne bi smo žalili”, kažu oni. Milosav Lutovac izjavio je ranije da tokom postupka privatizacije nije navodno uradio ništa nezakonito.
„Sudovi i tužilaštvo ovu su privatizaciju i prenos fiducije ispitivali”, kaže Lutovac.
On je dodao da je kao vlasnik Laz prometa srušio Klanicu da bi sagradio moderniji objekat.
„Kriza je učinila svoje, i to je još uvijek u planovima”, tvrdi Lutovac.
Sada je sasvim očigledno da od izgradnje nove klanice, koja je gradu neophodna, neće biti ništa. Izvjesno je, naime, da je sva ta priča u magli. Neko je već dobro zaradio, a neko će tek zaraditi na prodaji poslovno stambenig prostora kod gradske zelene pijace.
Ostaje takođe i atraktivno zemljište gdje se glavni objekat Klanice AD nekada nalazio. Prema nekim saznanjima to zemljište je išlo iz ruke u ruku i trenutno se ne zna čije je. Navodno je bilo prodato ruskom biznismenu za izgradnju hotela. Ni od toga nije bilo ništa. Klanica AD Berane klasičan je primjer zidanja na prevarama.
Tufik SOFTIĆ
Stav2 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU3 sedmice