Povežite se sa nama

OKO NAS

AFIRMATIVNA AKCIJA ZA ROMSKE UČENIKE SAMO NA PAPIRU: Dočekali neočekivano

Objavljeno prije

na

Iako je počela četvrta nedelja školske godine, dvoje mladih učenika romske i egipćanske nacionalnosti nakon završene osnovne škole ostala su neupisana u srednju školu. Njima nije omogućen upis na željene smjerove, iako je zakonima predviđena afirmativna akcija, odnosno olakšice za upis u škole Romima i Egipćanima.

Erdi Beriša završio je OŠ ,,Božidar Vuković Podgoričanin” sa dobrim uspjehom. Živi u sedmočlanoj porodici na Koniku i naglašava da se u njihovoj kući, kao i kod većine njihovih sunarodnika, priča romskim jezikom.

,,S obzirom da mi je maternji jezik romski, na početku školovanja nijesam dovoljno dobro poznavao crnogorski jezik pa mi je to otežavalo da savladam gradivo. Ali, zahvaljujući porodici koja me je podržavala, poslednja tri razreda završio sam sa dobrim uspjehom”, priča petnaestogodišnji Erdi.

Nakon završene osnovne škole javila se, kaže, želja da nastavi školovanje te se prijavljuje u Srednju trgovinsku školu ,,Sergije Stanić”.

,,Vidim sebe kao tehničara prodaje i iz tog razloga sam se prijavio za ovaj smjer kako bih se u budućnosti bavio tim poslom. Kada sam vidio da me nema na spisku, nijesam gubio nadu. Očekivao sam da ću na osnovu afirmativne akcije ipak biti primljen u školu, iako moj uspjeh u osnovnoj nije bio dovoljno dobar za ovaj smjer”, priča Erdi.

Javljao se Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, Međunarodnoj nevladinoj organizaciji Romski edukativni fond kao i Zavodu za školstvo za pomoć oko upisa, ali kako kaže, ni oni nijesu uspjeli da mu pomognu.

,,Predložili su mi da upišem jedan od trogodišnjih smjerova, za konobara ili kuvara. Ja, međutim, ne želim da se bavim tim poslovima, jer se ne pronalazim u tome”, priča ovaj mladić.

,,Volio bih da, ukoliko mi se omogući, upišem smjer koji volim. Ukoliko mi se ta mogućnost ne ostvari, biću prinuđen da upišem neki drugi smjer samo da ne izgubim godinu”, ističe Beriša ne krijući razočaranje.

Erdi nije jedini Rom koji je ostao neupisan. Propisi o afirmativnoj akciji nisu pomogli ni Sebastijanu Baftijariju koji se u istoj školi prijavio na smjer za turističkog tehničara, gdje je dva puta odbijen.

,,I prije nego što sam završio osnovnu školu, planirao sam da upišem smjer za turističkog tehničara. Trudio sam se tokom školovanja da postignem što bolji uspjeh, baš zbog te moje želje da nastavim sa školom koju volim. Nije bilo lako, imao sam dosta problema jer je moj maternji jezik romski, na kraju smatram da sam uspio, bio sam vrlodobar đak”, kaže Baftijari i nastavlja sa pričom:

,,U osnovnoj školi, nažalost, nisam postigao odličan uspjeh. Kazali su mi u školi da sa vrlo dobrom uspjehom ne mogu da upišem smjer turističkog tehničara”, priča razočarano.

Sebastijan ima 16 godina, završio je OŠ ,,Božidar Vuković Podgoričanin” i jedan je od aktivnih mladih Roma. Živi u osmočlanoj porodici u Kampu na Koniku. Želja za dalje školovanje se, kaže, pojavila kako bi bio i primjer svojim vršnjacima u zajednici.

I Sebastijan smatra da bi po afirmativnoj akciji škola trebala da ga upiše na smjer koji želi, jer im je tako ranije objašnjeno od strane različitih nevladinih organizacija i državnih institucija. On smatra da bi bio izvanredan za posao u turizmu, zna više jezika, a engleski mu je među omiljenima.

I Sebastijanu je predloženo da upiše trogodišnji smjer, ali njemu to ne odgovara. Hoće da kroz četvorogodišnji smjer stekne bolje znanje, koje će mu pomoći kasnije na studijama.

,,Teče četvrta nedelja od kako je škola počela, a ja sam još uvijek neupisan”, žali se Baftijari.

Ako već nije mogao da se upiše na smjer turističkog tehničara, Sebastijan kaže da je njegov drugi izbor medicinska škola, smjer za farmaceuta.

,,Iz Ministarstva prosvjete, međutim rečeno mi je da ne mogu da upišem ni taj smjer, već samo hemijsku školu i to da učim za tehničara metalurgije, hemijskog laboranta, poljoprivrednog tehničara ili smjer šumarstvo”, priča nezadovoljan i obeshrabren.

Iz Romskog edukativnog fonda (REF) saopšteno je da je u ovoj školskoj godini upisano 132 učenika i učenica iz romske i egipćanske populacije u srednje škole u Crnoj Gori. Od tog broja u prvi razred srednjih škola krenulo je njih 62, dok je 70 učenika i učenica koji su nastavili sa obrazovanjem i upisani su u drugi, treći i četvrti razred.

,,Konačan broj učenika će se znati krajem septembra mjeseca, ali prema iskustvima iz prethodnih godina pomjeranja nijesu veća od pet odsto”, priča koordinator REF-a Andrija Đukanović.

Prema njegovim riječima u akademskoj 2017-2018. godini ukupno ima 27 studenata i studentkinja romske i egipćanske populacije, od kojih je sedam novoupisanih u prvu godinu studija.

Na pitanje, koliko je romskih i egipćanskih srednjoškolaca upisano na osnovu afirmativne akcije i koliki je broj onih koji su morali da izaberu alternativne opcije, odnosno smjerove zbog nemogućnosti primjene afirmativne akcije, koordinator REF-ovog programa odgovara da su gotovo svi upisani srednjoškolci i studenti primljeni na osnovu afirmativne akcije.

Đukanović je ranije u emisiji o obrazovanju Roma na televiziji Vijesti kazao da je broj učenika koji se upisuju na osnovu afirmativne akcije sve manji i manji.

No, iako u srednjim školama još uvijek ne postoji jasno propisana kvota odnosno broj učenika, učenica iz romske i egipćanske populacije koji se mogu upisati, Đukanović ističe da se svim učenicima izlazi u susret i u većini slučajeva ostvare upis na smjerove koje žele da pohađaju.

,,U slučajevima kada upis nije moguć na smjerove koje su učenici željeli da pohađaju, sa školom i porodicama učenika ili učenica se traži alternativno rješenje i razmatraju mogućnosti upisa na neki drugi smjer”, priča Đukanović za CIN-CG.

U samo nekoliko slučajeva morali su, kaže Đukanović, da izaberu alternativna rješenja odnosno smjerove. Navodi i da trenutno pokušavaju da riješe problem pet neupisanih učenika.

,,Ti učenici nijesu bili zainteresovani da se upišu na smjerove koji su im ponuđeni, shodno procedurama, već samo na one za koje su konkurisali”, ističe Đukanović, navodeći da oni nijesu upisani samo zato što njihov uspjeh tokom školovanaj u osnovnoj školi nije bio na onom nivou koji se zahtijeva.

Đukanović kaže da je tim učenicima i njihovim roditeljima ponuđeno da se upišu na neki od smjerova na kojima ima mjesta ili da se upišu u neku drugu školu.

Serđan Baftijari, bivši obrazovni medijator i aktivista za prava Roma smatra da se afirmativna akcija ne primjenjuje u praksi i da ona stoji samo na papiru.

,,Upravo u ovim slučajevima kada romski učenici ne mogu da upišu željene smjerove zbog slabog uspjeha u osnovnoj školi, treba uzeti u obzir afirmativnu akciju i omogućiti im upis. U suprotnom desiće se ono što se desilo. Imamo dvoje neupisanih u srednju školu i veliki broj onih koji su morali da upišu smjerove gdje će steći manji nivo znanja”, priča Baftijari i dodaje da se time povećava mogućnost odustajanja ove djece od škole zbog manje motivisanosti.

Vlada je još prošle godine usvojila Strategiju prema kojoj je trebalo da se uvedu kvote za upis romskih učenika u srednje škole.

,,Da su uvedene kvote i da se poštuje princip afirmativne akcije ne bismo imali neupisanu djecu u srednje škole i imali bismo veći broj onih sa završenom četvorogišnjom srednjom školom, a samim tim i novoupisanih na fakultetima”, kaže Baftijari za naš list.

Ministarstvo prosvjete i srednja stručna škola ,,Sergije Stanić” nijesu odgovorili na naša pitanja vezana za neupisanu djecu i primjenu afirmativne akcije u pomenutim slučajevima.

Enis EMINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVI POŽARI I STARE PRIČE: Nemoć pred stihijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju  za gašenje požara. Nekada ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji ih gube  jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura

 

Turisti koji posjete Herceg Novi, iznad Njivica,  imaće priliku da vide predio nemoći pred vatrenom stihijom. Požar je iza sebe ostavio crni ožiljak koji će još dugo ,,krasiti” Novi.

Da požari nijesu nehat već da se radi o namjeri javno je izjavio Ratko Radošević iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Požar u Njivicama je pod kontrolom, a Radošević kaže da su vatrogasci branili 15 kuća i da su im životi bili ugroženi.

Ljudska solidarnost u ovakvim situacijama nije upitna. U gašenju požara učestvovali su vatrogasci iz cijele Boke, na terenu je bilo više od 50 vatrogasaca i preko 10 cisterni, u logistiku su se uključili i privatnici.

Ono što nedostaje je oprema, i pomoć iz vazduha. Iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novog zahtjev za pomoć Direktoratu za vanredne situacije uputili su neposredno nakon što je požar izbio u 9:30 ujutru. Iz Direktorata su im odgovorili da su dva aviona prizemljena, jedan je neispravan, a da drugi ne može da poleti zbog vjetra. Pomoć je stigla tek popodne oko 15 sati.

Pomoć je tražena i iz Hrvatske, ali i kod njih je bio aktivan požar u zaleđu Dubrovnika tako da nijesu mogli da pomognu kanaderima. Tokom gašenja poginuo je vatrogasac, a u utorak je zbog toga u Dubrovniku proglašen dan žalosti.

Novljanin Antonije Pušić (Rambo Amadeus) se na Fejsbuku zapitao koliko koštaju ,,nedostižni kanaderi” i ,,odvaja li se na protivpožarnu zaštitu neki dinar od ogromnih profita koje poslovna elita pravi od turizma”.

Naravno da ne. Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju, pojedinih sezona ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji gube licence jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura, a jedan novi ‘air traktor’ košta tri miliona eura.

,,Biće sve većih požara  dok se funkcioneri voze u limuzinama čak od nekoliko stotina hiljada eura, a sve veći broj vatrogasnih vozila su stara preko 30 godina, u fazi raspada, ugrožavaju živote vatrogasaca od kojih ovih dana najviše zavisi hoćemo li moći slobodno udahnuti vazduh i prespavati jer opet su nam gradovi i sela u plamenu”, napisao je na svom FB profilu biolog Vuk Iković. On je opomenuo da stalno slušamo kako nema para za kanadere i postavio pitanje kako ima novca za  preko 4.000 službenih vozila? ,,Slovenija ima preko 100 puta manje površina koje stradaju u požarima, ali zato njihova Vlada ima samo oko 20 službenih vozila, manje nego pojedina naša ministartva”.

Nemar i nemanje strategije nas više košta. Iz Organizacije KOD izračunali su da je samo tokom prošle godine u Crnoj Gori izgorjelo oko 143 km2 šuma što su uporedili sa površinom od blizu 24.000 fudbalskih terena. Prema evropskom modelu ,,ukupne štete” procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. U prevodu, samo jedne godine izgori nam 28 kanadera, koji bi štetu značajno smanjili.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEGATIVAN PRIRODNI PRIRAŠTAJ U SJEVERNOM REGIONU: Zabrinjavajuća statistika 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima Monstata, svi gradovi na sjeveru države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih

 

Prema svim pokazateljima, postoji jasan trend negativnih demografskih kretanja na sjeveru države, odnosno izražene migracije i negativni prirodni priraštaj u gradovima tog siromašnog crnogorskog regiona.

Prema podacima Monstata, svi gradovi na toj teritoriji države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih.

Na drastičan pad nataliteta na sjeveru Crne Gore ukazuje i sve manji broj đaka u školskim klupama. Tako je prošle godine u tri beranske gradske škole, sa svim područnim odjeljenjima, upisano oko 2.500 đaka, od čega 257 prvaka, što je duplo manje nego u ranijem periodu.

Nastavu u pet seoskih škola u ovoj opštini pohađalo je 296 učenika, dok je taj broj prije nekoliko decenija bio deset puta veći, dok je u svih pet seoskih škola prošle godine bilo samo 28 prvaka.

Stanje nije bolje ni u ostalim opštinama. O tome govore i nesporna činjenica da je Osnovnu školu Bajo Jojić u Andrijevici ove godine pohađalo 338 đaka, od čega svega 38 prvaka. Nekoliko decenija ranije, u ovoj školi je bilo preko hiljadu učenika.

U ovoj opštini, u pojedinim mjestima kao što su Кuti, Cecuni i Jošanica, područna odjeljenja su odavno zatvorena. Tamošnje škole u prosjeku su brojale po 40 učenika.

Alarmantno stanje kada je broj učenika u pitanju nije zaobišlo ni područje Bihora, o čemu svjedoči i podatak da je ove godine na cijeloj teritoriji opštine Petnjica, na kojoj ima pet osnovnih škola, upisano  53 đaka prvaka, što je četiri puta manje u odnosu na period od prije samo pet godina.

Broj učenika u odnosu na period od prije dvije decenije prepolovljen je i na području opština Plav i Gusinje. Osnovna škola u Murini je prošle godine zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici brojala svega 12 prvaka, dok je taj broj prije pet decenija bio blizu stotinu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

U PETNJICI ORGANIZOVANA PROJEKCIJA FILMA O OSMANU RASTODERU: Pokušaj rehabilitacije proglašenog ratnog zločinca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Projekcija kontroveznog dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava” organizovana je prošle sedmice u Petnjici. Događaj je propraćen negodovanjem dijela javnosti, za sada je izostala reakcija političkih partija i državnih institucija

 

Projekciju dokumentarca, autora Avda Huseinovića, u Petnjici je organizovao Bošnjački kulturni centar Sandžak. Plakate sa likom proglašenog ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, danima su sa raznih mjesta u varoši pozivale stanovnike na promociju.

Na dan održavanja projekcije oglasili su se boračke organizacije Berana i Petnjice, predstavnici beranske Mjesne zajednice Polica i Opštinski odbor SNP Berane, osuđujući namjeru da se film prikaže, ukazujući da se time čini krivično djelo veličanja ratnih zločina. Naknadno je to učinio i DPS koji je pozvao nadležne organe da utvrde da li je projekcijom filma došlo do kršenja zakona.

Predsjednik beranske Organizacije boraca NOR Berane (OBNOR) Petar Labudović, kazao je da je neprihvatljivo veličanje nekoga ko je proglašen ratnim zločincem i ko je, kako je rekao, „činio zulum po petnjičkom i beranskom kraju”.

„Mi osuđujemo organizovanje projekcije filma o ratnom zločincu i podgrijavanje tenzija i novih podjela oko stvari oko kojih je istorija kazala svoju riječ”, rekao je Labudović. On navodi da su snage kvislinškog pokreta Muslimanske milicije, kojima je u Bihoru komandovao Osman Rastoder, 1944. godine, u zaseoku Krake, kod Vrbice, likvidirale 55 partizana, među kojima i dvadeset pripadnika italijanske partizanske divizije Garibaldi. Oni su, poslije rata, prenešeni i sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Beranama.

I predsjednik Udruženja boraca i antifašista opštine Petnjica Faik Adrović, negoduje zbog projekcije spornog filma. Ovaj devedesešestogodišnjak je među rijetkim živim učesnicima Drugog svjetskog rata. Adrović kaže da je lično poznavao Osmana Rastodera, i slaže se da se radi o ratnom zločincu. „On je bio imam u Petnjici prije rata i odmah po formiranju odreda muslimanske milicije postavljen je za komandanta te fomacije koja je sarađivala sa fašističkim okupatorima. Naravno da osuđujem prikazivanje tog filma, kao što isto tako osuđujem i ideju da se u Petnjici podigne spomenik proglašenom ratnom zločincu”, rekao je Adrović.

Predsjednik Savjeta MZ Polica Novak Zekić je apelovao na institucije Crne Gore da preduzmu adekvatne korake kako bi se prekinulo sa praksom promocije, odnosno slavljenja ratnih zločinaca, upozoravajući da se na taj način vrijeđaju žrtve.

Slične stavove iznijeli su i iz Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije u Beranama, pozivajući državne organe na raekciju. Ostale partije, pa ni one sa nacionalnim predznakom, Stranka pravde i pomirenja, kao i Bošnjačka stranka, nisu se do danas oglašavale.

Osman Rastoder je rođen krajem devetnaestog vijeka u, za tadašnje prilike, imućnoj porodici. Školovao se na medresama u Novom Pazaru i Đakovici, a kasnije i u Istanbulu. Njegova porodica se poslije povlačenja Turaka sa ovih prostora, odselila za Istanbul, ali se Osman vratio u Novi Pazar, gdje se po drugi put oženio. Sa obje žene i sedmoro djece vratio se u Petnjicu gdje je imenovan za imama u selima Petnjica i Savin Bor, nakon toga i u mjesnoj džamiji u Petnjici.

U junu 1941. godine Osman Rastoder je imenovan za komandanta odreda Muslimanske milicije Sandžaka za Gornji Bihor. Tokom Trinaestojulskog ustanka, njegov odred je napao ustanike oko Berana. Njegove snage su zapalile nekoliko pravoslavnih sela na području Police. Podržana od albanskih neregularnih snaga, kao i njemačkih okupatora, Muslimanska milicija je pobila crnogorske i italijanske partizane u blizini sela Vrbica. Saradnja Osmana Rastodera sa okupatorskim snagamna je nesporna.

Nakon što je pred kraj rata proglašen za ratnog zločinca, Osman Rastoder je ubijen 1946. godine. Istoričar Šerbo Rastoder je jednom prilikom za lokalni radio u Petnjici izjavio da, usljed činjenice da je Osman štitio muslimanski živalj tog kraja od četnika, „pokušava da ga razumije”, kao i da Muslimanska milicija nije pokret niti vojska, već skupina ljudi koji su branili svoj prag. „Gornji Bihor je sačuvan zahvaljujući tome što je postojala neka naoružana organizovana sila koja je branila te ljude. To je bila muslimanska milicija na čelu sa Osmanom” – kazao je tada Rastoder. Šerbo Rastoder nikada nije sporio da je Osman Rastoder proglašen za ratnog zločinca, i da svako treba da odgovara za svoja djela, a da oni koji smatraju da njegovo proglašenje za ratnog zločinca nije utemeljeno na činjenicama, mogu to da pokušaju da ospore samo pred nadležnim sudovima.

Bošnjačka kulturna zajednica Luksemburg, koja njeguje i nastavlja da slijedi djelo nedavno preminulog muftije Muamera Zukorlića, finansirala je snimanje ovog dokumentarnog filma i taj zadatak povjerila bosanskom dokumentaristi Avdu Huseinoviću.

Snimanje je trajalo dvije godine, da bi film premijerno bio prikazan 26. januara u Luksemburgu, na dan pogibije Osmana Rastodera. Toj promociji je prisustvovao i predsjednik Bošnjaškog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Almir Muratović, i njemu je uručena novoustanovljena nagrada koja nosi ime Osmana Rastodera. Sa tog skupa je poručeno da se traži njegova rehabilitacija.

Tada je najavljeno da će uslijediti promocije tog filma, prvo u Petnjici, a potom i u Rožajama i Novom Pazaru. Muratović je, tako, ovih dana organizovao projekciju u Petnjici, kojoj je prisutvovao i autor filma.

Predsjednik Bošnjačkog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Monitoru je kazao da „razumije i jedne i druge”.

„Nemamo namjeru da podgrijavamo tenzije, već upravo da pokrenemo da se ispitaju istorijske činjenice. Treba pogledati taj dokumentarni film i vidjeti da u njemu nema slova mržnje. Želja je samo da se dođe do istine iz Drugog svjetskog rata”, rekao Muratović.

On tvrdi da Stranka pravde i pomirenja (SPP) na čelu čijeg je Opštinskog odbora u Petnjici, nema nikakve veze sa promocijom dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava”.

Još 2015. godine tadašnji predsjednik lokalne skupštine u Petnjici, i u tom trenutku predsjednik Opštinskog odbora Bošnjačke stranke Adnan Muhović, postavio je, navodno samoinicijativno, u jednom sokaku tablu sa imenom Osmana Rastodera i izjavio da se radi o značajnoj ličnosti za Bošnjake. Sve je prošlo u tišini.

Na upit Monitora, iz Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju saopšteno je da je, nakon informacija u medijima, formiran predmet i od policije zatraženo prikupljanje podataka u vezi sa prošlonedjeljnom projekcijom, kako bi utvrdili da li je u Petnjici počinjeno neko krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo