Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: OBJEKTI TURISTIČKE PONUDE NA METI VANDALA: Svijest je daleko

Objavljeno prije

na

kolasin

Samo pet dana nakon što je otvoreno šetalište pored Tare, prije tri godine, ukraden je dio mobilijara kojim je bilo opremljeno. Iz nekoliko kanti za smeće izvučeni su metalni ulošci, a Komunalna policija spriječila je sugrađane da sa dječjeg igrališta, u okiru tog objekata, ukradu tobogan. Šetelište je meta vandala i dalje, pa nadležne službe ulažu ogromne napore da sačuvaju mobilijar i uklone ogromne količine smeća. U Komunalnoj policiji kažu da nekada u tom naumu uspiju, a nekada su nemoćni. Nejasan je, kažu, odnos sugrađana, prema vrijednom dijelu kolašinske turističke ponude.

„Na dječjem igralištu, koje je sastavni dio šetališta, prije par godina, zatekli smo nekoliko članova jedne porodice iz obližnjeg naselja kako pokušavaju da odnesu tobogan. Došli su s kompletnim alatom, namjeravajući da tobogan odšarafe s postolja. Metalne uloške iz kanti za smeće mještani su nosili, koliko sam čuo, da bi iz njih hranili svinje. Zbog toga su na neko vrijeme bili sklonjeni i preostali djelovi kanti za smeće, ali i ljuljaške s igrališta”, sjeća se jedan komunalni policajac.

Šetalište na desnoj obali Tare izgrađeno je u okviru Poziva za male infrastrukturne projekte koji je raspisan 2011. godine. Većinski dio od 300.000 eura finansiran je grantom Evropske unije, a izgradnju su pomogle i Vlada Crne Gore preko Direkcije javnih radova i kolašinska Opština. Na šetalištu su izgrađene pješačke i biciklističke staze s pratećim mobilijarom. Na taj način prostor uz obalu Tare, 2014. godine, dobio je dodatnu vrijednost, a predstavlja i značajno unapređivanje turističke ponude.

Nerijetko se dešava da prostor oko šetališta bude zatrpan gomilama, uglavnom, građevinskog, ali i ostalih vrsta otpada. Uništavane su sadnice drveća, samo nekoliko mjeseci nakon što su posađene. U Komunalnom preduzeću tvrde da kontinuirano vode bitku s neogovornošću Kolašinaca. Po više puta mjesečno, kako kaže direktor Dragan Šekularac, uklanjaju se divlje deponije, s te i ostalih javnih površina. Prostor oko šetališta čišćen je više puta i volonterskim akcijama, ali gotovo nikada razultati tih napora nijesu ostali vidljivi duže od dva-tri dana.

,,Gotovo svakodnevno formiraju se divlje deponije. Ljudi, jednostavno, istovare smeće gdje im je najlakše, ne vodeći računa o kojoj lokaciji se radi. Tako je i sa šetalištem. Još jednom apelujemo na sugrađane da vode računa o tome, kao i o utiscima koje prizori javnih površina zatrpanih smećem ostavljaju na turiste”.

Prema riječima potpredsjednika Opštine Đura Miloševića, problemi na toj lokaciji nastaju ne zbog nebrige nadležnih službi već zbog neodgovornosti građana, koji ,,ne shvataju važnost prostora pored Tare”.

,,Mnogo puta je odatle uklanjan otpad, prošle godine je organizovana i volonterska akcija čišćenja, u kojoj je učestvovalo mnogo građana. Nažalost, nedugo nakon toga stanje je bilo isto. Uništavanje mobilijara na šetelištu, takođe, govori o stanju svijesti pojednih Kolašinca. Kao i do sada, ulagaćemo napore da se ta, kao i ostale javne površine po gradu, redovno održavaju”, kaže Milošević.

U lokalnoj upravi se nadaju da će nedavnim raspisivanjem oglasa za izvršioce javnih radova, kojim je predviđeno i angažovanje dva zaposlena za održavanje šetališta i parkova, djelimično riješti problem. Sa sviješću pojedinih sugrađana, priznaju, ipak, teško će se izboriti.

Još gori je odnos Kolašinaca prema drugom objektu, sagrađenom, takođe, stranom donacijom. Stijene za penjanje u Biočinovićima, na tri kilometra od grada turistička su atrakcija i omiljeno mjesto ljubitelja ekstremnih sportova. Nažalost, ovih dana se do stijena ne može, jer je most preko rijeke Svinjače, koji vodi od magistrale do terena za penjanje, potpuno spaljen.

Tereni za slobodno penjanje rezultat su realizacije projekta, koje su podržali Austrijsko-crnogorsko partnerstvo i Opstina.

Kao nastavak aktivnosti, uz podršku Ministarstva turizma, nevladine organizacije Natura i Highlander su

izgradili platformu s nadstrešnicom na samoj stijeni.

Prije nego što je spaljen most, prošle sedmice, tokom minulih nekoliko godina više puta je bila uništavana i ostala infrastruktura blizu stijena. Oštećena je nadstrešnica platforme i veći dio materijala od kojeg je napravljena je ukraden.

„Tri puta je rušena tabla koja se nalazi na pristupnom putu stijeni, ispisvani su grafiti neprimjerenog sadrzaja, podmetnut je požar ispod platforme s nadsterešnicom i konačno, sada je taj ‘posao’ završen. Ovakvim djelovanjem jako se umanjuje šansa za razvoj Kolašina kao turističke destinacije, a samim tim smanjuju se i razvojne šanse. Pozivamo sve ljude dobre volje da pruže doprinos kako bi se stalo na put ovim i sličnim destruktivnim radnjama, koje zbog obijesti ili sticanja male materijalne koristi nanose veliku štetu”, kazao je Mikan Medenica iz NVO Natura.

Sve je prijavljivano policiji, ali do sada nijesu otkriveni počinioci. Željko Pejović iz NVO Highlander, misli da će tako biti i kad je riječ o spaljivanju mosta. On podsjeća da stijena za slobodno penjanje u Biočinovicima predstavlja izuzetno vrijedan objekat za bavljenje tom vrstom sporta, kao i za pružanje turističkih usluga. Poligon u Biočinovićima dobro je opremljen i sastoji se od dva dijela. Tu stijenu su trasirali i uredili francuski alpinisti Rado Jovanović i Catrin Coque.

,,Slobodno penjanje na stijeni ima sve više poklonika u

Evropi i svijetu. Pokazuje se veliko interesovanje za ovakvim atraktivnim

lokacijama što potvrđuju i eksperti u pružanju turističkih

usluga. Na žalost, nemoguće je obezbijediti cjelodnevni nadzor terena za slobodno penjanje, a nezaštićeni su izloženi obijesti nerazumnih. Veliki je problem ponovo obezbijediti novac za popravke svega onoga što su vandali uništili do sada”, kaže Pejović.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo