Povežite se sa nama

INTERVJU

AIDA PETROVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CRNOGORSKOG ŽENSKOG LOBIJA: Institucije dodatno viktimizuju žrtve nasilja

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno je vaša NVO protestovala zbog niskih kazni i neadekvatnog kažnjavanja svih vrsta nasilnika. Nosile ste transparente sa natpisom U čemu je problem. I, u čemu je problem?
PETROVIĆ: Prije desetak godina smo prvi put protestovale pod sloganom U čemu je problem, upućujući tako pitanje ljudima iz pravosudnih institucija zbog blagih ili oslobađajućih sankcija prema nasilnicima.

To ćemo raditi u kontinuitetu i podsjećati sve sudije i tužioce na njihov neprofesionalni odnos i neadekvatnu primjenu sankcija prema počiniocima bilo koje vrste nasilja prema ženama i djeci, u slučajevima kada donose blage i oslobađajuće presude. Prateći rad sudova, često mi se čini da forma ima primat nad suštinom i smislom, te da sudovi nekada rade kao da nisu tu zbog građana (žrtava nasilja) nego da je upravo obrnuto. Kao da građani (žrtve nasilja) postoje zbog toga da bi sudovi radili. Kad bi žrtve nasilja imale adekvatnu pravnu pomoć i zastupanje, puno bi se rjeđe događalo da se nasilniku izreknu minimalne ili baš nikakve sankcije.

MONITOR: Viši sud u Bijelom Polju za obljubu djeteta kaznio je pedesetšestogodišnjeg V.R. na četiri i po godine zatvora. U medijima mu je dodatno zaštićen identitet. Šta takve kazne poručuju?
PETROVIĆ: Zaštita identiteta nasilnika, u ovom slučaju silovatelja, je nešto što se skoro redovno praktikuje od strane institucija (sudstva , tužilastva , policije). Izrečena kazna za obljubu maloljetnog djeteta ne samo da je blaga u odnosu na posljedice po djevojčicu i doživotne trauma koje će je pratiti , već je i nehumana . S druge strane, kazna je ohrabrujuća i podsticajna za sve eventualne buduće silovatelje i nasilnike.

Takva kazna je izuzetno obeshrabrujuća za žrtve nasilja , posebno maloljetnike, da ukoliko im se desi nešto slično, prijave takav oblik nasilja.Takve i slične kazne govore najviše o (ne) primjeni zakonodavstva prema nasilnicima, ali i koliko je rodni aspekt nasilja još uvjek tamna strana mnogih institucija , odnosno ljudi koji se bave ovom problematikom.

MONITOR: Ovih dana radite i na javnoj kampanji u cilju da se problematizuje incest. Koliko se o tome govori u Crnoj Gori?
PETROVIĆ: Problemom incesta se bavimo u kontinuitetu od slučaja do slučaja, zavisno od prijava koje dodju do CŽL-a . Incest je “zabranjena” tema u CG, o tome se ne govori jer se smatra da ne postoji i da nije svojstvena našem podneblju. To je još jedna od mnogih predrasuda i stereotipa koji žive u Crnoj Gori po pitanju nasilja nad ženama i djecom. Svoje korijene takvi stavovi imaju u patrijarhalnom društvu sa nazadnim konceptima poimanja ovog surovog oblika nasilja. Nemamo edukacije o prepoznavanju, prevenciji i posljedicama incesta, ali njegujemo i podstičemo predrasude o ovom problemu čineći ga tako nevidljivim i dajući nasilnicima “širom otvorena vrata” da uništavaju tuđe živote, najčešce dječije.

MONITOR: Kakvi su podaci sa terena ?
PETROVIĆ: U posljednjih 11 godina našu pomoć zatražilo je sedam djevojka u poodmakloj trudnoći, uzrasta od 16 do 21 godine, koje su preživjele incest. Bebe su rođene iz incestnih „veza” između oca i kćerke u 4 slučaja, strica i bratanične u jednom slučaju i brata i sestre u dva slučaja.

Sve žrtve su ćutale o silovanju koje im se desilo od najbližih srodnika, a bebe su date na usvajanje u inostranstvo. Samo u jednom slučaju obratio nam se mladić, osamnaestogodišnjak, koji je prijavio incestnu vezu sa majkom (43), tražeći pomoć kako da iz toga izađe.

U ovom periodu jedna djevojčica (16 ) ubila je oca zbog višegodišnjeg silovanja i nje i starije sestre, i sekualnog zlostavljanja troje mlađe djece.

U istom periodu za pomoć, podršku i savjet obratilo nam se 27 osoba ženskoga pola, uzrasta od 16 do 29 godina koje su preživjele neku vrstu seksualnog zlostavljanja od incestnika: oca, strica, ujaka , brata.

Ovo su samo slučajevi koje smo mi evidentirale kada su nam se obratili za pomoć. Kolko su druge organizacije i institucije imali sličnih slučajeva nismo u saznanju jer nema tačne statistike.

Svi nasilnici i žrtve incesta koji su se nama obratili su građani/građanke Crne Gore.

Ukoliko je incestnik otac, najčešće je vrlo teško odlučiti što dalje činiti jer je u većini tradicionalnih i patrijarhalnih crnogorskih porodica otac dominantna figura pa otuda i majka žrtve prolazi svoju vlastitu psihološku dramu i sunovrat identiteta. Saznanje o incestu za članove porodice u toj mjeri je devastirajuće da oni radije negiraju prisustvo problema nego da zatraže pomoć.

Po razotkrivanju incesta, žrtva počinje razrješavati konflikt ili bolje reći ulazi u konflikt sa incestnikom, ali se tada često otvara novi konlifkt – sa porodicom. U nekim slučajevima i sa zajednicom, koja često ne vjeruje žrtvi, stigmatizuje je i stavlja na doživotni “stub srama”.

MONITOR : Upozoravali ste i na web prostituciju u kojoj je sve više maloljetnica.
PETROVIĆ: Mnoge djevojčice srednjoškolskog uzrasta (pa i osnovnih škola) našle su nov način da zarade, tako što se registruju na sajtovima za odrasle na kojima ostavljaju svoje golišave fotografije koje u prosjeku naplaćuju od 30 do 50 eura. Pored ovog, neke ugovaraju i sastanak “naslijepo” uglavnom sa mnogo starijim muškarcima i na taj način svoj život dovode u opasnost. Većina tih sajtova je na tankoj liniji između pornografije i pedofilije. Glavni motiv im je novac, jer vide da neki njihovi drugari sebi mogu da priušte mnoge skupe stvari koje i oni žele. To je sve za njih igra, smatraju da ništa nije opasno ako neka njihova slobodnija slika bude “tamo negdje” na internetu, a one zarade novca koliko i njihovi roditelji za cio mjesec.Maloljetnice su na ovaj način izložene opasnosti da postanu žrtve trafikinga ili se to sve može kasnije razviti u prostituciju.Ukoliko djete sa 14-15 godina na taj način navikne da zarađuje novac, kasnije je mnogo teško da se od toga i odvikne. Velike su mogućnosti da na takav način postane žrtva trafikinga a izlaz iz takvog pakla je težak i neizvjestan.

MONITOR: Nakon skoro dvije decenije otkako postoji Crnogorski ženski lobi, mislite da stvari idu na bolje?
PETROVIĆ: Pisanje, potpisivanje i unapređivanje zakonskog okvira, procedura, sporazuma, memoranduma i njihovo usklađivanje sa međunarodnim standardima, kada je u pitanju nasilje nad ženama i djecom, ide jako dobro. Primjena istih u praksi često je loša , nepravovremena, neadekvatna, što dodatno viktimizuje žrtvu. Ali, sada u mnogo težem obliku jer viktimizacija dolazi iz institucija.

Potrebna je edukacija u kontinuitetu sa predstavnicima institucija o rodnom pitanju i rodnim “politikama” kao i razvijanje ličnog senzibiliteta i empatije za žene i djecu žrtve nasilja.

Saradnja izmedju civilnog sektora i institucija je neophodna radi samih žrtava i ostvarivanja njihovih prava.Ta saradnja i dalje često nije na partnerskim osnovama osim deklarativno, već se nerijetko dešava da se bar mi u CŽL-u doživljavamo kao konkurencija i građanke drugoga reda koje rade sa “svim i svakim”(aludira se naravno na najgore slučajeve nasilja nad ženama i djecom).

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo