INTERVJU
AIDA PETROVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CRNOGORSKOG ŽENSKOG LOBIJA: Institucije dodatno viktimizuju žrtve nasilja

MONITOR: Nedavno je vaša NVO protestovala zbog niskih kazni i neadekvatnog kažnjavanja svih vrsta nasilnika. Nosile ste transparente sa natpisom U čemu je problem. I, u čemu je problem?
PETROVIĆ: Prije desetak godina smo prvi put protestovale pod sloganom U čemu je problem, upućujući tako pitanje ljudima iz pravosudnih institucija zbog blagih ili oslobađajućih sankcija prema nasilnicima.
To ćemo raditi u kontinuitetu i podsjećati sve sudije i tužioce na njihov neprofesionalni odnos i neadekvatnu primjenu sankcija prema počiniocima bilo koje vrste nasilja prema ženama i djeci, u slučajevima kada donose blage i oslobađajuće presude. Prateći rad sudova, često mi se čini da forma ima primat nad suštinom i smislom, te da sudovi nekada rade kao da nisu tu zbog građana (žrtava nasilja) nego da je upravo obrnuto. Kao da građani (žrtve nasilja) postoje zbog toga da bi sudovi radili. Kad bi žrtve nasilja imale adekvatnu pravnu pomoć i zastupanje, puno bi se rjeđe događalo da se nasilniku izreknu minimalne ili baš nikakve sankcije.
MONITOR: Viši sud u Bijelom Polju za obljubu djeteta kaznio je pedesetšestogodišnjeg V.R. na četiri i po godine zatvora. U medijima mu je dodatno zaštićen identitet. Šta takve kazne poručuju?
PETROVIĆ: Zaštita identiteta nasilnika, u ovom slučaju silovatelja, je nešto što se skoro redovno praktikuje od strane institucija (sudstva , tužilastva , policije). Izrečena kazna za obljubu maloljetnog djeteta ne samo da je blaga u odnosu na posljedice po djevojčicu i doživotne trauma koje će je pratiti , već je i nehumana . S druge strane, kazna je ohrabrujuća i podsticajna za sve eventualne buduće silovatelje i nasilnike.
Takva kazna je izuzetno obeshrabrujuća za žrtve nasilja , posebno maloljetnike, da ukoliko im se desi nešto slično, prijave takav oblik nasilja.Takve i slične kazne govore najviše o (ne) primjeni zakonodavstva prema nasilnicima, ali i koliko je rodni aspekt nasilja još uvjek tamna strana mnogih institucija , odnosno ljudi koji se bave ovom problematikom.
MONITOR: Ovih dana radite i na javnoj kampanji u cilju da se problematizuje incest. Koliko se o tome govori u Crnoj Gori?
PETROVIĆ: Problemom incesta se bavimo u kontinuitetu od slučaja do slučaja, zavisno od prijava koje dodju do CŽL-a . Incest je “zabranjena” tema u CG, o tome se ne govori jer se smatra da ne postoji i da nije svojstvena našem podneblju. To je još jedna od mnogih predrasuda i stereotipa koji žive u Crnoj Gori po pitanju nasilja nad ženama i djecom. Svoje korijene takvi stavovi imaju u patrijarhalnom društvu sa nazadnim konceptima poimanja ovog surovog oblika nasilja. Nemamo edukacije o prepoznavanju, prevenciji i posljedicama incesta, ali njegujemo i podstičemo predrasude o ovom problemu čineći ga tako nevidljivim i dajući nasilnicima “širom otvorena vrata” da uništavaju tuđe živote, najčešce dječije.
MONITOR: Kakvi su podaci sa terena ?
PETROVIĆ: U posljednjih 11 godina našu pomoć zatražilo je sedam djevojka u poodmakloj trudnoći, uzrasta od 16 do 21 godine, koje su preživjele incest. Bebe su rođene iz incestnih „veza” između oca i kćerke u 4 slučaja, strica i bratanične u jednom slučaju i brata i sestre u dva slučaja.
Sve žrtve su ćutale o silovanju koje im se desilo od najbližih srodnika, a bebe su date na usvajanje u inostranstvo. Samo u jednom slučaju obratio nam se mladić, osamnaestogodišnjak, koji je prijavio incestnu vezu sa majkom (43), tražeći pomoć kako da iz toga izađe.
U ovom periodu jedna djevojčica (16 ) ubila je oca zbog višegodišnjeg silovanja i nje i starije sestre, i sekualnog zlostavljanja troje mlađe djece.
U istom periodu za pomoć, podršku i savjet obratilo nam se 27 osoba ženskoga pola, uzrasta od 16 do 29 godina koje su preživjele neku vrstu seksualnog zlostavljanja od incestnika: oca, strica, ujaka , brata.
Ovo su samo slučajevi koje smo mi evidentirale kada su nam se obratili za pomoć. Kolko su druge organizacije i institucije imali sličnih slučajeva nismo u saznanju jer nema tačne statistike.
Svi nasilnici i žrtve incesta koji su se nama obratili su građani/građanke Crne Gore.
Ukoliko je incestnik otac, najčešće je vrlo teško odlučiti što dalje činiti jer je u većini tradicionalnih i patrijarhalnih crnogorskih porodica otac dominantna figura pa otuda i majka žrtve prolazi svoju vlastitu psihološku dramu i sunovrat identiteta. Saznanje o incestu za članove porodice u toj mjeri je devastirajuće da oni radije negiraju prisustvo problema nego da zatraže pomoć.
Po razotkrivanju incesta, žrtva počinje razrješavati konflikt ili bolje reći ulazi u konflikt sa incestnikom, ali se tada često otvara novi konlifkt – sa porodicom. U nekim slučajevima i sa zajednicom, koja često ne vjeruje žrtvi, stigmatizuje je i stavlja na doživotni “stub srama”.
MONITOR : Upozoravali ste i na web prostituciju u kojoj je sve više maloljetnica.
PETROVIĆ: Mnoge djevojčice srednjoškolskog uzrasta (pa i osnovnih škola) našle su nov način da zarade, tako što se registruju na sajtovima za odrasle na kojima ostavljaju svoje golišave fotografije koje u prosjeku naplaćuju od 30 do 50 eura. Pored ovog, neke ugovaraju i sastanak “naslijepo” uglavnom sa mnogo starijim muškarcima i na taj način svoj život dovode u opasnost. Većina tih sajtova je na tankoj liniji između pornografije i pedofilije. Glavni motiv im je novac, jer vide da neki njihovi drugari sebi mogu da priušte mnoge skupe stvari koje i oni žele. To je sve za njih igra, smatraju da ništa nije opasno ako neka njihova slobodnija slika bude “tamo negdje” na internetu, a one zarade novca koliko i njihovi roditelji za cio mjesec.Maloljetnice su na ovaj način izložene opasnosti da postanu žrtve trafikinga ili se to sve može kasnije razviti u prostituciju.Ukoliko djete sa 14-15 godina na taj način navikne da zarađuje novac, kasnije je mnogo teško da se od toga i odvikne. Velike su mogućnosti da na takav način postane žrtva trafikinga a izlaz iz takvog pakla je težak i neizvjestan.
MONITOR: Nakon skoro dvije decenije otkako postoji Crnogorski ženski lobi, mislite da stvari idu na bolje?
PETROVIĆ: Pisanje, potpisivanje i unapređivanje zakonskog okvira, procedura, sporazuma, memoranduma i njihovo usklađivanje sa međunarodnim standardima, kada je u pitanju nasilje nad ženama i djecom, ide jako dobro. Primjena istih u praksi često je loša , nepravovremena, neadekvatna, što dodatno viktimizuje žrtvu. Ali, sada u mnogo težem obliku jer viktimizacija dolazi iz institucija.
Potrebna je edukacija u kontinuitetu sa predstavnicima institucija o rodnom pitanju i rodnim “politikama” kao i razvijanje ličnog senzibiliteta i empatije za žene i djecu žrtve nasilja.
Saradnja izmedju civilnog sektora i institucija je neophodna radi samih žrtava i ostvarivanja njihovih prava.Ta saradnja i dalje često nije na partnerskim osnovama osim deklarativno, već se nerijetko dešava da se bar mi u CŽL-u doživljavamo kao konkurencija i građanke drugoga reda koje rade sa “svim i svakim”(aludira se naravno na najgore slučajeve nasilja nad ženama i djecom).
Milena PEROVIĆ KORAĆ
Komentari
INTERVJU
DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje
MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?
KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.
Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.
Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.
Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.
Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.
Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.
MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?
KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.
Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.
Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.
Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.
Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.
Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške
MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?
LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG) biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.
SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.
MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?
LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.
MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?
LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi
MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?
KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.
Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.
MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?
KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
HORIZONTI4 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmice
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
INTERVJU2 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno4 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
Izdvojeno2 sedmice
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
FOKUS4 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
DUHANKESA3 sedmice
Zašto smo na zemlji?