Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MIJOVIĆ, ČLAN BORDA DIREKTORA EPCG: Vlada tjera A2A na štetu Crne Gore

Objavljeno prije

na

Opozicija je bila jednoglasna u zahjevu da se u ugovoru jasno precizira da jedino država može kupiti akcije A2A u slučaju njenog izlaska iz EPCG, odnosno, dati saglasnost toj kompaniji da svoje akcije proda trećem licu. I to je na sastanku u utorak prihvaćeno, potvrđuje za Monitor Dejan Mijović, koordinator URA za ekonomsku politiku i, odnedavno, opozicioni predstavnik u bordu direktora EPCG. “Ne isključujem, međutim, ni mogućnost da se taj dogovor dezavuiše pošto je premijer rekao da za ovaj slučaj ne važi Sporazum o fer izborima prema kojem se za sve odluke od posebnog značaja i ugovore o privatizaciji mora postići consensus”.

MONITOR: Koja su moguća problematična mjesta novog aranžmana Vlade i A2A?
MIJOVIĆ: Prema postojećem tekstu ugovora italijanski partner mogao bi prodati svoje akcije bilo kome a ne samo – kako su nas uvjeravali – državi za 250 miliona eura u sedam godišnjih rata.

Međutim, čak i da preuzme tih 41,7 odsto akcija za 250 miliona eura, državu će čitav posao koštati mnogo više, na što sam skrenuo pažnju na sastanku. Za tih sedam godina A2A će ostati u EPCG i učestvovati u profitu srazmjerno svom udjelu u vlasništvu. Na bazi prosječnog profita od 35 miliona eura koji EPCG već sada ostvaruje, A2A bi za tih sedam godina prihodovala dodatnih 60 miliona eura. Ako država pusti menadžment da radi svoj posao, profiti će i dalje rasti, pa bi A2A pripalo možda i svih 90 – 100 miliona eura.

Ni to nije sve, izvjesno je da će nakon odluke o gradnji drugog bloka TE, država preko EPCG morati da otkupi akcije koje A2A (39,49 odsto) i drugi manjinski akcionari (29,4 odsto) imaju u Rudniku uglja. Naime, Rudnik ne može dobiti kredit od najmanje 50 miliona koji mu je potreban za sopstveno prestrukturiranje i razvoj da bi mogao snabdijevati novu TE. Država ne smije direktno dati toliku državnu pomoć, A2A neće imati interes da ulaže sopstvena sredstva, pa je jedino realno rješenje da država u svojstvu budućeg vlasnika skoro 99 odsto akcija EPCG preuzme Rudnik. Te dodatne milione eura koje će se platiti za akcije Rudnika takođe treba ukalkulisati u troškove razlaza sa A2A, a troškove prestrukturiranja i razvoja Rudnika u cijenu gradnje druge faze TE koji su samo djelimično obuhvaćeni u studiji Deloitte Touche.

MONITOR: Zašto se troškovi Rudnika koji su vezani za gradnju drugog bloka TE ne pominju u procjeni da će njena gradnja koštati 321- 325 miliona?
MIJOVIĆ: Pored kupovine nove opreme, troškova eksproprijacije i otvaranja novih kopova, potrebno je isplatiti i otpremnine za 450 prekobrojnih radnika da bi Rudnik mogao spustiti cijenu sa sadašnjih 26 eura na 17 eura kako bi nova termoelektrana mogla rentabilno poslovati. Dosad smo slušali od predstavnika vlasti da će gradnja druge faze kreirati novu zaposlenost u Pljevljima, ali radi se o velikoj manipulaciji jer ni Termoelektrana neće kreirati značajnu novu zaposlenost. O tome nam premijer ne reče ni riječ tokom nedavne predizborne posjete Pljevljima.

MONITOR: Jeste li naveli sve troškove mogućeg izlaska A2A iz Crne Gore?
MIJOVIĆ: Nisam još pomenuo onaj najveći. Radi se o stotinama miliona eura koje bi mogle – a neće – ući u našu zemlju narednih desetak godina. Naime, poslije odlaska iz Crne Gore jedne evropske firme koja se kotira na berzi, nema tog ozbiljnog investitora koji će nam povjerovati da mi nismo za to krivi i započeti ovdje neki posao, već će nas u dalekom luku zaobilaziti najmanje desetak godina. A šanse da A2A proda svoje akcije nekom uglednom evropskom proizvođaču električne energije još su manje.

Kad se sabere sve što sam naveo, jasno je da će i u najboljem scenariju da država otkupi akcije A2A za 250 miliona eura, ukupni društveni trošak te transakcije daleko prevazići iznos od 434 miliona eura koje je A2A unijela u Crnu Goru. Zato sam apelovao na sve učesnike sastanka da prije donošenja odluka svi zajedno dobro izvagamo sve konsekvence nepotrebne predizborne žurbe da se hitno zaključi ugovor o gradnji druge faze TE koji je sigurni okidač za skupi izlazak A2A iz EPCG.

MONITOR: Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović juče vas je optužio da zastupate interese A2A. Navodno ste im ponudili i neke svoje kontakte sa Italijanima?
MIJOVIĆ: Da nijesu maliciozne, te bi optužbe bile smiješne. Do sada sam sa predstavnicima A2A kontaktirao samo preko video linka na sastancima Borda EPCG. Imao sam i jedan susret, od oko sat vremena, sa Oreste Bramantijem, članom Borda EPCG u Podgorici, tako da gospodinu Lazoviću nisu potrebne moje usluge jer ih mnogo bolje poznaje od mene. Tačno je, međutim, da sam iznio stav da ih je svojim pregovaračkim umijećem praktično istjerao odavde, i to na štetu Crne Gore. Ne zbog rezultata poslovanja već zato što evropske kompanije pa i A2A ne dijele Lazovićevu i razvojnu filozofiju Vlade, koja nas je dovela tu đe smo – da se skoro pola prihodne strane budžeta mora popunjavati sve skupljim kreditima srazmjerno padu našeg kreditnog rejtinga.

MONITOR: Zašto je gradnja TE II bila toliko problem Italijanima?
MIJOVIĆ: Italijanima su mnoge stvari problem, među njima i to što im uprkos dobrom poslovanju ovdašnja vlast raznim zavrzlamama već nekoliko godina ne dozvoljava da dobiju svoj dio profita na koji imaju pravo kao vlasnici 41,7 odsto akcija. Kada ih, povrh toga, država kao većinski partner u EPCG još tjera da uđu u ogromnu investiciju u čiju komercijalnu isplativost nisu uvjereni, ne čudi da im je svega dosta i da žele što prije otići odavde.

MONITOR: Zašto mislite da oni neće povjerovati novim studijama koje, navodno, nepobitno dokazuju da je nova TE ekonomski isplativa?
MIJOVIĆ: Zato što oni kao velika evropska firma i suvlasnici EPCG i Rudnika bolje znaju kakva je ovdje realna situacija nego sve studije koje su naručile zainteresovane strane sa ciljem da se dokaže opravdanost ove investicije. Oni znaju kakvo je sadašnje i kako će izgledati buduće evropsko i regionalno tržište električne energije. Ne može njih koji godinama trguju na tom tržištu ubijediti hipoteza iz Poyry-eve studije da bi cijene električne energije u regionu mogle imati stalni visoki rast, niti da penali za emisiju štetnih gasova neće drastično rasti jer će se Poljska i neke druge članice EU sa evropskog istoka uspješno oduprijeti namjeri najjačih evropskih zemalja da se oni nametnu.

MONITOR: Vlada nije predočila javnosti efekte dosadašnjeg partnerstva sa A2A. Kakvo je vaše mišljenje o njima i njihovom dosadašnjem upravljanju EPCG?
MIJOVIĆ: Veoma je indikativno da to Vlada nije uradila, a pošto mi nije dostupna takva analiza ne mogu da ocjenjujem njihove rezultate. Potpredsjednik Lazović kaže da su realizovali preko 60 odsto ambiciozno postavljenih ciljeva iz ugovora o privatizaciji. Ipak, vidljivo je da se današnji EPCG razlikuje kao nebo od zemlje od onog od prije sedam godina. Svi menadžeri i članovi sa kojima sam razgovarao smatraju da A2A ima velike zasluge za to, što zna i potpredsjednik Lazović jer je čuo takve ocjene na prethodnoj sjednici KEP-a.

Uostalom, ne može se sakriti da EPCG trenutno ima preko 220 miliona eura oročenih u bankama, a nove desetine miliona eura keša i dalje pristižu i traže plasman. Taj ogromni novac je možda razlog što je sročen ugovor koji omogućava brzopotezni transfer vlasništva u potpuno nepoznate ruke, nekog ko se ne plaši da bi ovdje imao bilo kakav rizik u poslovanju.

Predlažem da postavite nagradno pitanje čitaocima ko bi to mogao biti i vidjećete da će skoro svi izgovoriti isto ime. S obzirom na to da nam je dobro poznato poslovno umijeće tog kupca, prihvatanje te ponude značio bi naš kraj, jer bismo ostali bez jedinog preostalog resursa koji je u stanju da generiše značajnu novu vrijednost.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo