Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MIJOVIĆ, ČLAN BORDA DIREKTORA EPCG: Vlada tjera A2A na štetu Crne Gore

Objavljeno prije

na

dejan-mijovic

Opozicija je bila jednoglasna u zahjevu da se u ugovoru jasno precizira da jedino država može kupiti akcije A2A u slučaju njenog izlaska iz EPCG, odnosno, dati saglasnost toj kompaniji da svoje akcije proda trećem licu. I to je na sastanku u utorak prihvaćeno, potvrđuje za Monitor Dejan Mijović, koordinator URA za ekonomsku politiku i, odnedavno, opozicioni predstavnik u bordu direktora EPCG. “Ne isključujem, međutim, ni mogućnost da se taj dogovor dezavuiše pošto je premijer rekao da za ovaj slučaj ne važi Sporazum o fer izborima prema kojem se za sve odluke od posebnog značaja i ugovore o privatizaciji mora postići consensus”.

MONITOR: Koja su moguća problematična mjesta novog aranžmana Vlade i A2A?
MIJOVIĆ: Prema postojećem tekstu ugovora italijanski partner mogao bi prodati svoje akcije bilo kome a ne samo – kako su nas uvjeravali – državi za 250 miliona eura u sedam godišnjih rata.

Međutim, čak i da preuzme tih 41,7 odsto akcija za 250 miliona eura, državu će čitav posao koštati mnogo više, na što sam skrenuo pažnju na sastanku. Za tih sedam godina A2A će ostati u EPCG i učestvovati u profitu srazmjerno svom udjelu u vlasništvu. Na bazi prosječnog profita od 35 miliona eura koji EPCG već sada ostvaruje, A2A bi za tih sedam godina prihodovala dodatnih 60 miliona eura. Ako država pusti menadžment da radi svoj posao, profiti će i dalje rasti, pa bi A2A pripalo možda i svih 90 – 100 miliona eura.

Ni to nije sve, izvjesno je da će nakon odluke o gradnji drugog bloka TE, država preko EPCG morati da otkupi akcije koje A2A (39,49 odsto) i drugi manjinski akcionari (29,4 odsto) imaju u Rudniku uglja. Naime, Rudnik ne može dobiti kredit od najmanje 50 miliona koji mu je potreban za sopstveno prestrukturiranje i razvoj da bi mogao snabdijevati novu TE. Država ne smije direktno dati toliku državnu pomoć, A2A neće imati interes da ulaže sopstvena sredstva, pa je jedino realno rješenje da država u svojstvu budućeg vlasnika skoro 99 odsto akcija EPCG preuzme Rudnik. Te dodatne milione eura koje će se platiti za akcije Rudnika takođe treba ukalkulisati u troškove razlaza sa A2A, a troškove prestrukturiranja i razvoja Rudnika u cijenu gradnje druge faze TE koji su samo djelimično obuhvaćeni u studiji Deloitte Touche.

MONITOR: Zašto se troškovi Rudnika koji su vezani za gradnju drugog bloka TE ne pominju u procjeni da će njena gradnja koštati 321- 325 miliona?
MIJOVIĆ: Pored kupovine nove opreme, troškova eksproprijacije i otvaranja novih kopova, potrebno je isplatiti i otpremnine za 450 prekobrojnih radnika da bi Rudnik mogao spustiti cijenu sa sadašnjih 26 eura na 17 eura kako bi nova termoelektrana mogla rentabilno poslovati. Dosad smo slušali od predstavnika vlasti da će gradnja druge faze kreirati novu zaposlenost u Pljevljima, ali radi se o velikoj manipulaciji jer ni Termoelektrana neće kreirati značajnu novu zaposlenost. O tome nam premijer ne reče ni riječ tokom nedavne predizborne posjete Pljevljima.

MONITOR: Jeste li naveli sve troškove mogućeg izlaska A2A iz Crne Gore?
MIJOVIĆ: Nisam još pomenuo onaj najveći. Radi se o stotinama miliona eura koje bi mogle – a neće – ući u našu zemlju narednih desetak godina. Naime, poslije odlaska iz Crne Gore jedne evropske firme koja se kotira na berzi, nema tog ozbiljnog investitora koji će nam povjerovati da mi nismo za to krivi i započeti ovdje neki posao, već će nas u dalekom luku zaobilaziti najmanje desetak godina. A šanse da A2A proda svoje akcije nekom uglednom evropskom proizvođaču električne energije još su manje.

Kad se sabere sve što sam naveo, jasno je da će i u najboljem scenariju da država otkupi akcije A2A za 250 miliona eura, ukupni društveni trošak te transakcije daleko prevazići iznos od 434 miliona eura koje je A2A unijela u Crnu Goru. Zato sam apelovao na sve učesnike sastanka da prije donošenja odluka svi zajedno dobro izvagamo sve konsekvence nepotrebne predizborne žurbe da se hitno zaključi ugovor o gradnji druge faze TE koji je sigurni okidač za skupi izlazak A2A iz EPCG.

MONITOR: Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović juče vas je optužio da zastupate interese A2A. Navodno ste im ponudili i neke svoje kontakte sa Italijanima?
MIJOVIĆ: Da nijesu maliciozne, te bi optužbe bile smiješne. Do sada sam sa predstavnicima A2A kontaktirao samo preko video linka na sastancima Borda EPCG. Imao sam i jedan susret, od oko sat vremena, sa Oreste Bramantijem, članom Borda EPCG u Podgorici, tako da gospodinu Lazoviću nisu potrebne moje usluge jer ih mnogo bolje poznaje od mene. Tačno je, međutim, da sam iznio stav da ih je svojim pregovaračkim umijećem praktično istjerao odavde, i to na štetu Crne Gore. Ne zbog rezultata poslovanja već zato što evropske kompanije pa i A2A ne dijele Lazovićevu i razvojnu filozofiju Vlade, koja nas je dovela tu đe smo – da se skoro pola prihodne strane budžeta mora popunjavati sve skupljim kreditima srazmjerno padu našeg kreditnog rejtinga.

MONITOR: Zašto je gradnja TE II bila toliko problem Italijanima?
MIJOVIĆ: Italijanima su mnoge stvari problem, među njima i to što im uprkos dobrom poslovanju ovdašnja vlast raznim zavrzlamama već nekoliko godina ne dozvoljava da dobiju svoj dio profita na koji imaju pravo kao vlasnici 41,7 odsto akcija. Kada ih, povrh toga, država kao većinski partner u EPCG još tjera da uđu u ogromnu investiciju u čiju komercijalnu isplativost nisu uvjereni, ne čudi da im je svega dosta i da žele što prije otići odavde.

MONITOR: Zašto mislite da oni neće povjerovati novim studijama koje, navodno, nepobitno dokazuju da je nova TE ekonomski isplativa?
MIJOVIĆ: Zato što oni kao velika evropska firma i suvlasnici EPCG i Rudnika bolje znaju kakva je ovdje realna situacija nego sve studije koje su naručile zainteresovane strane sa ciljem da se dokaže opravdanost ove investicije. Oni znaju kakvo je sadašnje i kako će izgledati buduće evropsko i regionalno tržište električne energije. Ne može njih koji godinama trguju na tom tržištu ubijediti hipoteza iz Poyry-eve studije da bi cijene električne energije u regionu mogle imati stalni visoki rast, niti da penali za emisiju štetnih gasova neće drastično rasti jer će se Poljska i neke druge članice EU sa evropskog istoka uspješno oduprijeti namjeri najjačih evropskih zemalja da se oni nametnu.

MONITOR: Vlada nije predočila javnosti efekte dosadašnjeg partnerstva sa A2A. Kakvo je vaše mišljenje o njima i njihovom dosadašnjem upravljanju EPCG?
MIJOVIĆ: Veoma je indikativno da to Vlada nije uradila, a pošto mi nije dostupna takva analiza ne mogu da ocjenjujem njihove rezultate. Potpredsjednik Lazović kaže da su realizovali preko 60 odsto ambiciozno postavljenih ciljeva iz ugovora o privatizaciji. Ipak, vidljivo je da se današnji EPCG razlikuje kao nebo od zemlje od onog od prije sedam godina. Svi menadžeri i članovi sa kojima sam razgovarao smatraju da A2A ima velike zasluge za to, što zna i potpredsjednik Lazović jer je čuo takve ocjene na prethodnoj sjednici KEP-a.

Uostalom, ne može se sakriti da EPCG trenutno ima preko 220 miliona eura oročenih u bankama, a nove desetine miliona eura keša i dalje pristižu i traže plasman. Taj ogromni novac je možda razlog što je sročen ugovor koji omogućava brzopotezni transfer vlasništva u potpuno nepoznate ruke, nekog ko se ne plaši da bi ovdje imao bilo kakav rizik u poslovanju.

Predlažem da postavite nagradno pitanje čitaocima ko bi to mogao biti i vidjećete da će skoro svi izgovoriti isto ime. S obzirom na to da nam je dobro poznato poslovno umijeće tog kupca, prihvatanje te ponude značio bi naš kraj, jer bismo ostali bez jedinog preostalog resursa koji je u stanju da generiše značajnu novu vrijednost.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo