Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MIJOVIĆ, ČLAN BORDA DIREKTORA EPCG: Vlada tjera A2A na štetu Crne Gore

Objavljeno prije

na

Opozicija je bila jednoglasna u zahjevu da se u ugovoru jasno precizira da jedino država može kupiti akcije A2A u slučaju njenog izlaska iz EPCG, odnosno, dati saglasnost toj kompaniji da svoje akcije proda trećem licu. I to je na sastanku u utorak prihvaćeno, potvrđuje za Monitor Dejan Mijović, koordinator URA za ekonomsku politiku i, odnedavno, opozicioni predstavnik u bordu direktora EPCG. “Ne isključujem, međutim, ni mogućnost da se taj dogovor dezavuiše pošto je premijer rekao da za ovaj slučaj ne važi Sporazum o fer izborima prema kojem se za sve odluke od posebnog značaja i ugovore o privatizaciji mora postići consensus”.

MONITOR: Koja su moguća problematična mjesta novog aranžmana Vlade i A2A?
MIJOVIĆ: Prema postojećem tekstu ugovora italijanski partner mogao bi prodati svoje akcije bilo kome a ne samo – kako su nas uvjeravali – državi za 250 miliona eura u sedam godišnjih rata.

Međutim, čak i da preuzme tih 41,7 odsto akcija za 250 miliona eura, državu će čitav posao koštati mnogo više, na što sam skrenuo pažnju na sastanku. Za tih sedam godina A2A će ostati u EPCG i učestvovati u profitu srazmjerno svom udjelu u vlasništvu. Na bazi prosječnog profita od 35 miliona eura koji EPCG već sada ostvaruje, A2A bi za tih sedam godina prihodovala dodatnih 60 miliona eura. Ako država pusti menadžment da radi svoj posao, profiti će i dalje rasti, pa bi A2A pripalo možda i svih 90 – 100 miliona eura.

Ni to nije sve, izvjesno je da će nakon odluke o gradnji drugog bloka TE, država preko EPCG morati da otkupi akcije koje A2A (39,49 odsto) i drugi manjinski akcionari (29,4 odsto) imaju u Rudniku uglja. Naime, Rudnik ne može dobiti kredit od najmanje 50 miliona koji mu je potreban za sopstveno prestrukturiranje i razvoj da bi mogao snabdijevati novu TE. Država ne smije direktno dati toliku državnu pomoć, A2A neće imati interes da ulaže sopstvena sredstva, pa je jedino realno rješenje da država u svojstvu budućeg vlasnika skoro 99 odsto akcija EPCG preuzme Rudnik. Te dodatne milione eura koje će se platiti za akcije Rudnika takođe treba ukalkulisati u troškove razlaza sa A2A, a troškove prestrukturiranja i razvoja Rudnika u cijenu gradnje druge faze TE koji su samo djelimično obuhvaćeni u studiji Deloitte Touche.

MONITOR: Zašto se troškovi Rudnika koji su vezani za gradnju drugog bloka TE ne pominju u procjeni da će njena gradnja koštati 321- 325 miliona?
MIJOVIĆ: Pored kupovine nove opreme, troškova eksproprijacije i otvaranja novih kopova, potrebno je isplatiti i otpremnine za 450 prekobrojnih radnika da bi Rudnik mogao spustiti cijenu sa sadašnjih 26 eura na 17 eura kako bi nova termoelektrana mogla rentabilno poslovati. Dosad smo slušali od predstavnika vlasti da će gradnja druge faze kreirati novu zaposlenost u Pljevljima, ali radi se o velikoj manipulaciji jer ni Termoelektrana neće kreirati značajnu novu zaposlenost. O tome nam premijer ne reče ni riječ tokom nedavne predizborne posjete Pljevljima.

MONITOR: Jeste li naveli sve troškove mogućeg izlaska A2A iz Crne Gore?
MIJOVIĆ: Nisam još pomenuo onaj najveći. Radi se o stotinama miliona eura koje bi mogle – a neće – ući u našu zemlju narednih desetak godina. Naime, poslije odlaska iz Crne Gore jedne evropske firme koja se kotira na berzi, nema tog ozbiljnog investitora koji će nam povjerovati da mi nismo za to krivi i započeti ovdje neki posao, već će nas u dalekom luku zaobilaziti najmanje desetak godina. A šanse da A2A proda svoje akcije nekom uglednom evropskom proizvođaču električne energije još su manje.

Kad se sabere sve što sam naveo, jasno je da će i u najboljem scenariju da država otkupi akcije A2A za 250 miliona eura, ukupni društveni trošak te transakcije daleko prevazići iznos od 434 miliona eura koje je A2A unijela u Crnu Goru. Zato sam apelovao na sve učesnike sastanka da prije donošenja odluka svi zajedno dobro izvagamo sve konsekvence nepotrebne predizborne žurbe da se hitno zaključi ugovor o gradnji druge faze TE koji je sigurni okidač za skupi izlazak A2A iz EPCG.

MONITOR: Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović juče vas je optužio da zastupate interese A2A. Navodno ste im ponudili i neke svoje kontakte sa Italijanima?
MIJOVIĆ: Da nijesu maliciozne, te bi optužbe bile smiješne. Do sada sam sa predstavnicima A2A kontaktirao samo preko video linka na sastancima Borda EPCG. Imao sam i jedan susret, od oko sat vremena, sa Oreste Bramantijem, članom Borda EPCG u Podgorici, tako da gospodinu Lazoviću nisu potrebne moje usluge jer ih mnogo bolje poznaje od mene. Tačno je, međutim, da sam iznio stav da ih je svojim pregovaračkim umijećem praktično istjerao odavde, i to na štetu Crne Gore. Ne zbog rezultata poslovanja već zato što evropske kompanije pa i A2A ne dijele Lazovićevu i razvojnu filozofiju Vlade, koja nas je dovela tu đe smo – da se skoro pola prihodne strane budžeta mora popunjavati sve skupljim kreditima srazmjerno padu našeg kreditnog rejtinga.

MONITOR: Zašto je gradnja TE II bila toliko problem Italijanima?
MIJOVIĆ: Italijanima su mnoge stvari problem, među njima i to što im uprkos dobrom poslovanju ovdašnja vlast raznim zavrzlamama već nekoliko godina ne dozvoljava da dobiju svoj dio profita na koji imaju pravo kao vlasnici 41,7 odsto akcija. Kada ih, povrh toga, država kao većinski partner u EPCG još tjera da uđu u ogromnu investiciju u čiju komercijalnu isplativost nisu uvjereni, ne čudi da im je svega dosta i da žele što prije otići odavde.

MONITOR: Zašto mislite da oni neće povjerovati novim studijama koje, navodno, nepobitno dokazuju da je nova TE ekonomski isplativa?
MIJOVIĆ: Zato što oni kao velika evropska firma i suvlasnici EPCG i Rudnika bolje znaju kakva je ovdje realna situacija nego sve studije koje su naručile zainteresovane strane sa ciljem da se dokaže opravdanost ove investicije. Oni znaju kakvo je sadašnje i kako će izgledati buduće evropsko i regionalno tržište električne energije. Ne može njih koji godinama trguju na tom tržištu ubijediti hipoteza iz Poyry-eve studije da bi cijene električne energije u regionu mogle imati stalni visoki rast, niti da penali za emisiju štetnih gasova neće drastično rasti jer će se Poljska i neke druge članice EU sa evropskog istoka uspješno oduprijeti namjeri najjačih evropskih zemalja da se oni nametnu.

MONITOR: Vlada nije predočila javnosti efekte dosadašnjeg partnerstva sa A2A. Kakvo je vaše mišljenje o njima i njihovom dosadašnjem upravljanju EPCG?
MIJOVIĆ: Veoma je indikativno da to Vlada nije uradila, a pošto mi nije dostupna takva analiza ne mogu da ocjenjujem njihove rezultate. Potpredsjednik Lazović kaže da su realizovali preko 60 odsto ambiciozno postavljenih ciljeva iz ugovora o privatizaciji. Ipak, vidljivo je da se današnji EPCG razlikuje kao nebo od zemlje od onog od prije sedam godina. Svi menadžeri i članovi sa kojima sam razgovarao smatraju da A2A ima velike zasluge za to, što zna i potpredsjednik Lazović jer je čuo takve ocjene na prethodnoj sjednici KEP-a.

Uostalom, ne može se sakriti da EPCG trenutno ima preko 220 miliona eura oročenih u bankama, a nove desetine miliona eura keša i dalje pristižu i traže plasman. Taj ogromni novac je možda razlog što je sročen ugovor koji omogućava brzopotezni transfer vlasništva u potpuno nepoznate ruke, nekog ko se ne plaši da bi ovdje imao bilo kakav rizik u poslovanju.

Predlažem da postavite nagradno pitanje čitaocima ko bi to mogao biti i vidjećete da će skoro svi izgovoriti isto ime. S obzirom na to da nam je dobro poznato poslovno umijeće tog kupca, prihvatanje te ponude značio bi naš kraj, jer bismo ostali bez jedinog preostalog resursa koji je u stanju da generiše značajnu novu vrijednost.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo