Povežite se sa nama

INTERVJU

Igor Bogojević, slikar: Originalnost se ne može stvoriti na silu

Objavljeno prije

na

Igor Bogojević je rođen 10. marta 1980. godine u Podgorici, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na cetinjskom Fakultetu likovnih umjetnosti diplomirao je 2002. u klasi Dragana Karadžića, a titulu magistra umjetnosti na istom fakultetu stekao je 2007. gdje mu je mentor bio Bane Sekulić. Nagrađen je nagradom Univerziteta Crne Gore za postignute rezultate tokom studija.

Godine 2003. nagrađen je stipendijom grčke vlade za dvogodišnje specijalističke studje na atinskoj Akademiji lijepih umjetnosti, koju je uspješno završio dvije godine kasnije u klasi prof. Triandafilosa Patraskidisa. Naredne godine priređuje veliku samostalnu izložbu u galeriji atinskog Kulturnog centra Melina Merkuri, koja nailazi na veliko interesovanje grčkih medija.

U Atini je živio do 2007. godine kada se vraća u Crnu Goru i nedugo zatim, sljedeće godine, odlazi u Pariz u Cite des Art gdje boravi devet mjeseci. Nakon toga provodi godinu dana u ateljeu slikara Petra Omčikusa i Kose Bokšan u Parizu. Godine 2011. odlazi u Njujork na poziv The Broadway Gallery NYC gdje ostaje da živi i stvara u svom ateljeu na Menhetnu.

Dobitnik je Zlatne medalje na Salonu Academie Internationale Ecole de la Loire, France 2009. godine i nagrade za crtež Atlantic Gallery New York 2015.

MONITOR: Kako Vas je životni put odveo u Njujork?
BOGOJEVIĆ: Bilo je to u ljeto 2011. godine. Boravio sam u Parizu, privodeći kraju svoju samostalnu izložbu u galeriji Museum, na Gare d’ Austerlitz. Jednog jutra na svoj email primio sam pismo Broadway galerije iz Njujorka, koja me je pozivala da učestvujem na grupnoj izložbi Artists at Home and Abroad. Izložba je organizovana u oktobru te godine. Na na njoj sam učestvovao sa svojim radovima i od tada neprekidno boravim u Njujorku.

MONITOR: Da li je boravak u Njujorku inspirativan za Vas kao slikara?
BOGOJEVIĆ: Njujork je za mene bio potpuno nova i nepoznata sredina i poslije Atine i Pariza djelovala mi je kao osvježenje. Pun pozitivne i dinamične energije, s bezbroj dešavanja u umjetnosti i umjetnika sa svih strana svijeta koji u njima učestvuju, doprinio je da se osjećam kao kod kuće. Dobra energija koju sam tu osjetio motivisala me je da se zadržim i pokušam da budem dio te sredine. Četvrtkom uveče otvaraju se izložbe. Tada, bilo da ste u Chelsea-u, gdje je koncentracija umjetničkih galerija najveća na svijetu, ili na Lower East Side-u, gdje galerije rade sa umjetnicima koji se tek afirmišu, u prilici ste da budete svjedoci i dio jednog neizmjerno bogatog umjetničkog života koji je veoma interaktivan i gdje za vrlo kratko vrijeme postajete i vi neraskidivi dio toga.

MONITOR: Poznati ste po monumentalnim platnima na kojima dominira Vaša umjetnička fascinacija konjima… Otkud to da su konji čest motiv na Vašim platnima?
BOGOJEVIĆ: Konj je motiv koji razvijam duže od deceniju na svojim slikama. Moj djed je imao konje i te slike nosim iz djetinjstva. Oni su za mene metafora ljudske duše. U moj likovni svijet uplovili su spontano, kada sam tražio način da svom gestu nađem formu koja će na najbolji način ovaplotiti ono što nosim u sebi. Na mojim platnima i crtežima ta tijela su u stalnom pokretu, ispreplijetana u veliku, kompaktnu formu.

MONITOR: Da li je danas moguće biti originalan slikar?
BOGOJEVIĆ: Originalnost je nešto što se ne može na silu stvoriti. Mislim da umjetnik koji je iskren u svom izrazu može u svom djelu dati tu vrstu posebnosti koja će doprinijeti da njegovo djelo stoji iznad mase. To nešto, duboko lično, izvučeno iz dubina umjetnikove utrobe, može da da taj individualni pečat koji će umjetničko djelo odrediti kao originalno.

MONITOR: Šta je dominantna karakteristika savremenog slikarstva u svijetu?
BOGOJEVIĆ: Njujork je centar svjetske umjetnosti i prateći svakodnevna dešavanja stičem utisak da je glavna karakteristika raznovrsnost. Raznovrsnost likovnih poetika, stilova. Umjetnost služi kao sredstvo nesvjesnog poniranja u dubinu umjetnikove intime ili kao reakcija na društvene, pa i političke pojave i odnose u društvu. Velike galerije su, na kraju, te koje diktiraju šta je aktuelno. Osim njih, postoji i mnoštvo manjih galerija koje su zadržale svoju autonomnost i svojim izložbama daju jedan širi pogled na umjetnost danas. U svakom slučaju, raduje činjenica da je slikarstvo danas i te kako živo i stoji potpuno ravnopravno, rame uz rame sa ostalim vidovima umjetničkog izražavanja: multimedijima, instalacijama i performansima.

MONITOR: Na Salonu međunarodne škole na Loari 2009. godine za sliku Na Seni osvojili ste Zlatnu medalju. Koliko Vam je ta prestižna nagrada pomogla u daljem radu?
BOGOJEVIĆ: U konkurenciji od sto umjetnika iz čitavog svijeta, žiri Salona dodijelio mi je Zlatnu medalju – prvu nagradu za sliku na izložbi u dvorcu Beauregard, smještenom u predivnoj dolini Loare. Ta nagrada je za mene bila ogroman podsticaj. Činjenica da je vaš rad odabran kao najbolji u Francuskoj, zemlji sa nevjerovatnom umjetničkom tradicijom, čini vas izuzetno ponosnim i motivisanim da istrajete u svom radu. Nagrade koje umjetnik osvoji na međunarodnoj sceni objektivan su pokazatelj kako druge sredine vrednuju vaš umjetnički rad. Ta nagrada otvorila mi je put za izložbe koje su uslijedile u Parizu nedugo poslije nje.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o savremenom crnogorskom slikarstvu i koje slikare posebno cijenite?
BOGOJEVIĆ: Crna Gora je iznjedrila neke od najvećih svjetskih slikara.U sjećanju mi je ostao susret sa gromadom crnogorskog i svjetskog slikarstva Dadom Đurićem 2009. godine u Zizoru. U Parizu sam godinu dana boravio u ateljeu velikih slikara Petra Omčikusa i Kose Bokšan, koji su mi pružili nesebično gostoprimstvo i podršku i čije prijateljstvo nosim u srcu kao najvredniji relikt mog boravka u Francuskoj. Tu je i Jarmila Vešović, sa kojom sam imao čast da izlažem u Parizu 2009. godine. Ona je dobitnica mnogih prestižnih francuskih i svjetskih priznanja i nagrada.

Izložbe

Samostalne izložbe:

• Atlantic Gallery, Winners of Atlantic Gallery's Summer Invitational: “Drawing: The Art of Seeing” with Joseph Shepler and Scip Barnhart, New York 2015
• Ariana Rockefeller Pop-Up Shop, New York 2014
• The Four Seasons, New York 2013
• Gallery Museum, Paris, France 2011
• Gallery Space Marmelade, Paris, France 2011
• Gallery Space Marmelade, Paris, France 2010
• Gallery Le Petit Consulat, Valjevo, Serbia 2010
• Gallery Museum (with Yarmila Vešović), Paris, France 2009
• Open studio exhibition, Cité Internationale des Arts, Paris, France 2008
• Contemporary Art Center of Montenegro, Centar Gallery, Podgorica, Montenegro 2007
• Rusko Poslanstvo, Academy of Fine Arts (M.A. exam exhibition), Cetinje, Montenegro 2007
• Melina Merkouri Gallery – Athens Cultural Center, Athens, Greece 2006
• Embassy of Serbia and Montenegro, Athens, Greece 2004
• Rusko Poslanstvo, Academy of Fine Arts (graduation exhibition), Cetinje, Montenegro 2002
• Art Gallery, Sveti Stefan, Montenegro 2002

Grupne izložbe:

• National Juried Exhibition of drawings: Art of Seeing”, Atlantic Gallery, New York 2015
• The Broadway Gallery NYC, New York 2011
• Salon Academie internationale Ecole de la Loire, chateau de Beauregard ( Medaille d'Or) 2009
• “Les passants”, Galerie Art'est, Paris, France 2009
• Art Babel 2009, Cite internationale des Arts, Paris, France 2009
• Pizana Gallery, Podgorica, Montenegro
• Art-Lab Gallery, Athens, Greece 2007
• Technousia Gallery, Thessaloniki, Greece 2005
• Academy of Fine Arts, Athens, Greece 2005
• Association of Fine Artists of Montenegro, Podgorica, Montenegro 2005
• Academy of Fine Arts, Athens, Greece 2004
• Rusko poslanstvo, Cetinje, Montenegro 2002

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo