Povežite se sa nama

INTERVJU

Igor Bogojević, slikar: Originalnost se ne može stvoriti na silu

Objavljeno prije

na

IGOR-BOGOJEVIC

Igor Bogojević je rođen 10. marta 1980. godine u Podgorici, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na cetinjskom Fakultetu likovnih umjetnosti diplomirao je 2002. u klasi Dragana Karadžića, a titulu magistra umjetnosti na istom fakultetu stekao je 2007. gdje mu je mentor bio Bane Sekulić. Nagrađen je nagradom Univerziteta Crne Gore za postignute rezultate tokom studija.

Godine 2003. nagrađen je stipendijom grčke vlade za dvogodišnje specijalističke studje na atinskoj Akademiji lijepih umjetnosti, koju je uspješno završio dvije godine kasnije u klasi prof. Triandafilosa Patraskidisa. Naredne godine priređuje veliku samostalnu izložbu u galeriji atinskog Kulturnog centra Melina Merkuri, koja nailazi na veliko interesovanje grčkih medija.

U Atini je živio do 2007. godine kada se vraća u Crnu Goru i nedugo zatim, sljedeće godine, odlazi u Pariz u Cite des Art gdje boravi devet mjeseci. Nakon toga provodi godinu dana u ateljeu slikara Petra Omčikusa i Kose Bokšan u Parizu. Godine 2011. odlazi u Njujork na poziv The Broadway Gallery NYC gdje ostaje da živi i stvara u svom ateljeu na Menhetnu.

Dobitnik je Zlatne medalje na Salonu Academie Internationale Ecole de la Loire, France 2009. godine i nagrade za crtež Atlantic Gallery New York 2015.

MONITOR: Kako Vas je životni put odveo u Njujork?
BOGOJEVIĆ: Bilo je to u ljeto 2011. godine. Boravio sam u Parizu, privodeći kraju svoju samostalnu izložbu u galeriji Museum, na Gare d’ Austerlitz. Jednog jutra na svoj email primio sam pismo Broadway galerije iz Njujorka, koja me je pozivala da učestvujem na grupnoj izložbi Artists at Home and Abroad. Izložba je organizovana u oktobru te godine. Na na njoj sam učestvovao sa svojim radovima i od tada neprekidno boravim u Njujorku.

MONITOR: Da li je boravak u Njujorku inspirativan za Vas kao slikara?
BOGOJEVIĆ: Njujork je za mene bio potpuno nova i nepoznata sredina i poslije Atine i Pariza djelovala mi je kao osvježenje. Pun pozitivne i dinamične energije, s bezbroj dešavanja u umjetnosti i umjetnika sa svih strana svijeta koji u njima učestvuju, doprinio je da se osjećam kao kod kuće. Dobra energija koju sam tu osjetio motivisala me je da se zadržim i pokušam da budem dio te sredine. Četvrtkom uveče otvaraju se izložbe. Tada, bilo da ste u Chelsea-u, gdje je koncentracija umjetničkih galerija najveća na svijetu, ili na Lower East Side-u, gdje galerije rade sa umjetnicima koji se tek afirmišu, u prilici ste da budete svjedoci i dio jednog neizmjerno bogatog umjetničkog života koji je veoma interaktivan i gdje za vrlo kratko vrijeme postajete i vi neraskidivi dio toga.

MONITOR: Poznati ste po monumentalnim platnima na kojima dominira Vaša umjetnička fascinacija konjima… Otkud to da su konji čest motiv na Vašim platnima?
BOGOJEVIĆ: Konj je motiv koji razvijam duže od deceniju na svojim slikama. Moj djed je imao konje i te slike nosim iz djetinjstva. Oni su za mene metafora ljudske duše. U moj likovni svijet uplovili su spontano, kada sam tražio način da svom gestu nađem formu koja će na najbolji način ovaplotiti ono što nosim u sebi. Na mojim platnima i crtežima ta tijela su u stalnom pokretu, ispreplijetana u veliku, kompaktnu formu.

MONITOR: Da li je danas moguće biti originalan slikar?
BOGOJEVIĆ: Originalnost je nešto što se ne može na silu stvoriti. Mislim da umjetnik koji je iskren u svom izrazu može u svom djelu dati tu vrstu posebnosti koja će doprinijeti da njegovo djelo stoji iznad mase. To nešto, duboko lično, izvučeno iz dubina umjetnikove utrobe, može da da taj individualni pečat koji će umjetničko djelo odrediti kao originalno.

MONITOR: Šta je dominantna karakteristika savremenog slikarstva u svijetu?
BOGOJEVIĆ: Njujork je centar svjetske umjetnosti i prateći svakodnevna dešavanja stičem utisak da je glavna karakteristika raznovrsnost. Raznovrsnost likovnih poetika, stilova. Umjetnost služi kao sredstvo nesvjesnog poniranja u dubinu umjetnikove intime ili kao reakcija na društvene, pa i političke pojave i odnose u društvu. Velike galerije su, na kraju, te koje diktiraju šta je aktuelno. Osim njih, postoji i mnoštvo manjih galerija koje su zadržale svoju autonomnost i svojim izložbama daju jedan širi pogled na umjetnost danas. U svakom slučaju, raduje činjenica da je slikarstvo danas i te kako živo i stoji potpuno ravnopravno, rame uz rame sa ostalim vidovima umjetničkog izražavanja: multimedijima, instalacijama i performansima.

MONITOR: Na Salonu međunarodne škole na Loari 2009. godine za sliku Na Seni osvojili ste Zlatnu medalju. Koliko Vam je ta prestižna nagrada pomogla u daljem radu?
BOGOJEVIĆ: U konkurenciji od sto umjetnika iz čitavog svijeta, žiri Salona dodijelio mi je Zlatnu medalju – prvu nagradu za sliku na izložbi u dvorcu Beauregard, smještenom u predivnoj dolini Loare. Ta nagrada je za mene bila ogroman podsticaj. Činjenica da je vaš rad odabran kao najbolji u Francuskoj, zemlji sa nevjerovatnom umjetničkom tradicijom, čini vas izuzetno ponosnim i motivisanim da istrajete u svom radu. Nagrade koje umjetnik osvoji na međunarodnoj sceni objektivan su pokazatelj kako druge sredine vrednuju vaš umjetnički rad. Ta nagrada otvorila mi je put za izložbe koje su uslijedile u Parizu nedugo poslije nje.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o savremenom crnogorskom slikarstvu i koje slikare posebno cijenite?
BOGOJEVIĆ: Crna Gora je iznjedrila neke od najvećih svjetskih slikara.U sjećanju mi je ostao susret sa gromadom crnogorskog i svjetskog slikarstva Dadom Đurićem 2009. godine u Zizoru. U Parizu sam godinu dana boravio u ateljeu velikih slikara Petra Omčikusa i Kose Bokšan, koji su mi pružili nesebično gostoprimstvo i podršku i čije prijateljstvo nosim u srcu kao najvredniji relikt mog boravka u Francuskoj. Tu je i Jarmila Vešović, sa kojom sam imao čast da izlažem u Parizu 2009. godine. Ona je dobitnica mnogih prestižnih francuskih i svjetskih priznanja i nagrada.

Izložbe

Samostalne izložbe:

• Atlantic Gallery, Winners of Atlantic Gallery's Summer Invitational: “Drawing: The Art of Seeing” with Joseph Shepler and Scip Barnhart, New York 2015
• Ariana Rockefeller Pop-Up Shop, New York 2014
• The Four Seasons, New York 2013
• Gallery Museum, Paris, France 2011
• Gallery Space Marmelade, Paris, France 2011
• Gallery Space Marmelade, Paris, France 2010
• Gallery Le Petit Consulat, Valjevo, Serbia 2010
• Gallery Museum (with Yarmila Vešović), Paris, France 2009
• Open studio exhibition, Cité Internationale des Arts, Paris, France 2008
• Contemporary Art Center of Montenegro, Centar Gallery, Podgorica, Montenegro 2007
• Rusko Poslanstvo, Academy of Fine Arts (M.A. exam exhibition), Cetinje, Montenegro 2007
• Melina Merkouri Gallery – Athens Cultural Center, Athens, Greece 2006
• Embassy of Serbia and Montenegro, Athens, Greece 2004
• Rusko Poslanstvo, Academy of Fine Arts (graduation exhibition), Cetinje, Montenegro 2002
• Art Gallery, Sveti Stefan, Montenegro 2002

Grupne izložbe:

• National Juried Exhibition of drawings: Art of Seeing”, Atlantic Gallery, New York 2015
• The Broadway Gallery NYC, New York 2011
• Salon Academie internationale Ecole de la Loire, chateau de Beauregard ( Medaille d'Or) 2009
• “Les passants”, Galerie Art'est, Paris, France 2009
• Art Babel 2009, Cite internationale des Arts, Paris, France 2009
• Pizana Gallery, Podgorica, Montenegro
• Art-Lab Gallery, Athens, Greece 2007
• Technousia Gallery, Thessaloniki, Greece 2005
• Academy of Fine Arts, Athens, Greece 2005
• Association of Fine Artists of Montenegro, Podgorica, Montenegro 2005
• Academy of Fine Arts, Athens, Greece 2004
• Rusko poslanstvo, Cetinje, Montenegro 2002

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo