INTERVJU
Igor Bogojević, slikar: Originalnost se ne može stvoriti na silu

Igor Bogojević je rođen 10. marta 1980. godine u Podgorici, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na cetinjskom Fakultetu likovnih umjetnosti diplomirao je 2002. u klasi Dragana Karadžića, a titulu magistra umjetnosti na istom fakultetu stekao je 2007. gdje mu je mentor bio Bane Sekulić. Nagrađen je nagradom Univerziteta Crne Gore za postignute rezultate tokom studija.
Godine 2003. nagrađen je stipendijom grčke vlade za dvogodišnje specijalističke studje na atinskoj Akademiji lijepih umjetnosti, koju je uspješno završio dvije godine kasnije u klasi prof. Triandafilosa Patraskidisa. Naredne godine priređuje veliku samostalnu izložbu u galeriji atinskog Kulturnog centra Melina Merkuri, koja nailazi na veliko interesovanje grčkih medija.
U Atini je živio do 2007. godine kada se vraća u Crnu Goru i nedugo zatim, sljedeće godine, odlazi u Pariz u Cite des Art gdje boravi devet mjeseci. Nakon toga provodi godinu dana u ateljeu slikara Petra Omčikusa i Kose Bokšan u Parizu. Godine 2011. odlazi u Njujork na poziv The Broadway Gallery NYC gdje ostaje da živi i stvara u svom ateljeu na Menhetnu.
Dobitnik je Zlatne medalje na Salonu Academie Internationale Ecole de la Loire, France 2009. godine i nagrade za crtež Atlantic Gallery New York 2015.
MONITOR: Kako Vas je životni put odveo u Njujork?
BOGOJEVIĆ: Bilo je to u ljeto 2011. godine. Boravio sam u Parizu, privodeći kraju svoju samostalnu izložbu u galeriji Museum, na Gare d’ Austerlitz. Jednog jutra na svoj email primio sam pismo Broadway galerije iz Njujorka, koja me je pozivala da učestvujem na grupnoj izložbi Artists at Home and Abroad. Izložba je organizovana u oktobru te godine. Na na njoj sam učestvovao sa svojim radovima i od tada neprekidno boravim u Njujorku.
MONITOR: Da li je boravak u Njujorku inspirativan za Vas kao slikara?
BOGOJEVIĆ: Njujork je za mene bio potpuno nova i nepoznata sredina i poslije Atine i Pariza djelovala mi je kao osvježenje. Pun pozitivne i dinamične energije, s bezbroj dešavanja u umjetnosti i umjetnika sa svih strana svijeta koji u njima učestvuju, doprinio je da se osjećam kao kod kuće. Dobra energija koju sam tu osjetio motivisala me je da se zadržim i pokušam da budem dio te sredine. Četvrtkom uveče otvaraju se izložbe. Tada, bilo da ste u Chelsea-u, gdje je koncentracija umjetničkih galerija najveća na svijetu, ili na Lower East Side-u, gdje galerije rade sa umjetnicima koji se tek afirmišu, u prilici ste da budete svjedoci i dio jednog neizmjerno bogatog umjetničkog života koji je veoma interaktivan i gdje za vrlo kratko vrijeme postajete i vi neraskidivi dio toga.
MONITOR: Poznati ste po monumentalnim platnima na kojima dominira Vaša umjetnička fascinacija konjima… Otkud to da su konji čest motiv na Vašim platnima?
BOGOJEVIĆ: Konj je motiv koji razvijam duže od deceniju na svojim slikama. Moj djed je imao konje i te slike nosim iz djetinjstva. Oni su za mene metafora ljudske duše. U moj likovni svijet uplovili su spontano, kada sam tražio način da svom gestu nađem formu koja će na najbolji način ovaplotiti ono što nosim u sebi. Na mojim platnima i crtežima ta tijela su u stalnom pokretu, ispreplijetana u veliku, kompaktnu formu.
MONITOR: Da li je danas moguće biti originalan slikar?
BOGOJEVIĆ: Originalnost je nešto što se ne može na silu stvoriti. Mislim da umjetnik koji je iskren u svom izrazu može u svom djelu dati tu vrstu posebnosti koja će doprinijeti da njegovo djelo stoji iznad mase. To nešto, duboko lično, izvučeno iz dubina umjetnikove utrobe, može da da taj individualni pečat koji će umjetničko djelo odrediti kao originalno.
MONITOR: Šta je dominantna karakteristika savremenog slikarstva u svijetu?
BOGOJEVIĆ: Njujork je centar svjetske umjetnosti i prateći svakodnevna dešavanja stičem utisak da je glavna karakteristika raznovrsnost. Raznovrsnost likovnih poetika, stilova. Umjetnost služi kao sredstvo nesvjesnog poniranja u dubinu umjetnikove intime ili kao reakcija na društvene, pa i političke pojave i odnose u društvu. Velike galerije su, na kraju, te koje diktiraju šta je aktuelno. Osim njih, postoji i mnoštvo manjih galerija koje su zadržale svoju autonomnost i svojim izložbama daju jedan širi pogled na umjetnost danas. U svakom slučaju, raduje činjenica da je slikarstvo danas i te kako živo i stoji potpuno ravnopravno, rame uz rame sa ostalim vidovima umjetničkog izražavanja: multimedijima, instalacijama i performansima.
MONITOR: Na Salonu međunarodne škole na Loari 2009. godine za sliku Na Seni osvojili ste Zlatnu medalju. Koliko Vam je ta prestižna nagrada pomogla u daljem radu?
BOGOJEVIĆ: U konkurenciji od sto umjetnika iz čitavog svijeta, žiri Salona dodijelio mi je Zlatnu medalju – prvu nagradu za sliku na izložbi u dvorcu Beauregard, smještenom u predivnoj dolini Loare. Ta nagrada je za mene bila ogroman podsticaj. Činjenica da je vaš rad odabran kao najbolji u Francuskoj, zemlji sa nevjerovatnom umjetničkom tradicijom, čini vas izuzetno ponosnim i motivisanim da istrajete u svom radu. Nagrade koje umjetnik osvoji na međunarodnoj sceni objektivan su pokazatelj kako druge sredine vrednuju vaš umjetnički rad. Ta nagrada otvorila mi je put za izložbe koje su uslijedile u Parizu nedugo poslije nje.
MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o savremenom crnogorskom slikarstvu i koje slikare posebno cijenite?
BOGOJEVIĆ: Crna Gora je iznjedrila neke od najvećih svjetskih slikara.U sjećanju mi je ostao susret sa gromadom crnogorskog i svjetskog slikarstva Dadom Đurićem 2009. godine u Zizoru. U Parizu sam godinu dana boravio u ateljeu velikih slikara Petra Omčikusa i Kose Bokšan, koji su mi pružili nesebično gostoprimstvo i podršku i čije prijateljstvo nosim u srcu kao najvredniji relikt mog boravka u Francuskoj. Tu je i Jarmila Vešović, sa kojom sam imao čast da izlažem u Parizu 2009. godine. Ona je dobitnica mnogih prestižnih francuskih i svjetskih priznanja i nagrada.
Izložbe
Samostalne izložbe:
• Atlantic Gallery, Winners of Atlantic Gallery's Summer Invitational: “Drawing: The Art of Seeing” with Joseph Shepler and Scip Barnhart, New York 2015
• Ariana Rockefeller Pop-Up Shop, New York 2014
• The Four Seasons, New York 2013
• Gallery Museum, Paris, France 2011
• Gallery Space Marmelade, Paris, France 2011
• Gallery Space Marmelade, Paris, France 2010
• Gallery Le Petit Consulat, Valjevo, Serbia 2010
• Gallery Museum (with Yarmila Vešović), Paris, France 2009
• Open studio exhibition, Cité Internationale des Arts, Paris, France 2008
• Contemporary Art Center of Montenegro, Centar Gallery, Podgorica, Montenegro 2007
• Rusko Poslanstvo, Academy of Fine Arts (M.A. exam exhibition), Cetinje, Montenegro 2007
• Melina Merkouri Gallery – Athens Cultural Center, Athens, Greece 2006
• Embassy of Serbia and Montenegro, Athens, Greece 2004
• Rusko Poslanstvo, Academy of Fine Arts (graduation exhibition), Cetinje, Montenegro 2002
• Art Gallery, Sveti Stefan, Montenegro 2002
Grupne izložbe:
• National Juried Exhibition of drawings: Art of Seeing”, Atlantic Gallery, New York 2015
• The Broadway Gallery NYC, New York 2011
• Salon Academie internationale Ecole de la Loire, chateau de Beauregard ( Medaille d'Or) 2009
• “Les passants”, Galerie Art'est, Paris, France 2009
• Art Babel 2009, Cite internationale des Arts, Paris, France 2009
• Pizana Gallery, Podgorica, Montenegro
• Art-Lab Gallery, Athens, Greece 2007
• Technousia Gallery, Thessaloniki, Greece 2005
• Academy of Fine Arts, Athens, Greece 2005
• Association of Fine Artists of Montenegro, Podgorica, Montenegro 2005
• Academy of Fine Arts, Athens, Greece 2004
• Rusko poslanstvo, Cetinje, Montenegro 2002
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično