Povežite se sa nama

INTERVJU

HAJRUDIN SOMUN, PRVI AMBASADOR BiH U TURSKOJ: Puč nisu režirali ni Gulen ni Erdogan

Objavljeno prije

8 godina

na

hajrudin-somun

Dugogodišnji novinar i diplomata Hajrudin Somun bio je ambasador u Maleziji, a od 1993. do 1998. godine bio je prvi ambasador Bosne i Hercegovine u Turskoj. Kao intelektualac dobro je upućen u političke prilike te zemlje. To je bio i povod da sa njim za Monitor razgovaramo o pokušaju dijela vojske te zemlje da u noći između prošlonedjeljnog petka i subote svrgne tursku vladu. Razgovor sa gospodinom Somunom započeli smo o tome da Vlada Turske optužuje muslimanskog sveštenika u egzilu Fetulaha Gulena da stoji iza vojnog puča.
SOMUN: Predsjedenik Turske Redžep Taip Erdogan odmah je optužio svog nekadašnjeg saveznika, islamskog mislioca i misionara Gulena da je dirigirao ovim neuspjelim državnim udarom. Kao što to biva u sličnim situacijama, odmah se traži vinovnik negdje na strani, a ne u vlastitoj zemlji ili čak u porodici.

MONITOR: Gdje onda treba tražiti uzroke puča?
SOMUN: Uzroci se moraju radije tražiti u nezadovoljstvu dijela generala i mnogo većeg dijela vojske zbog dvije stvari. Prvo, generali koji su samo poslušno izražavali lojalnost Erdoganovoj „Novoj Turskoj” školovani su na turskim i zapadnim akademijama u duhu Ataturkove sekularne i prozapadne vojne teorije, pa im je dozlogrdila islamizacija kako turskog društva, tako i armije. Drugo, nezadovoljni su zbog novog rata koji moraju da vode protiv separatističke kurdske formacije PKK. Rat je obnovljen prošlog ljeta ubrzo nakon izbora na kojima su Kurdi glasali – ne više za Erdogana kao ranije kad im je obećavao djelimična nacionalna i kulturna prava – nego za umjerenu kurdsku partiju i njenog lidera Demirtaša, koji je, prvi put od postanka republike, izbio u vrh turskih političara i za koga su glasali i mnogi sekularni, manje nacionalistički Turci.

U tom ratu sa PKK, kao i prethodnom koji je trajao tri decenije, ponovo su mnoge majke zaplakale za sinovima, vojnicima i policajcima, ali još mnogo više kurdskih majki čiji su sinovi, i mnogi nedužni civili, pa i djeca nedorasla za bilo kakvu političku aktivnost, ginuli, a njihove kuće i sela rušeni. Ni u turskim medijima, koje je gotovo sve pokupovao Erdogan, a koji se nisu dali iako im je pohapsio urednike, malo se priča šta sve radi armija i policija na jugoistoku Turske. Ima svjedoka koji su preživjeli masakr, pa pričaju kako je prošlog februara u Džizreu, na samoj granici s Irakom, spaljeno pedesetak porodica u podrumima kuća u koje su se bili sklonili od policijske racije.

MONITOR: Bečki ekspert za Tursku Čengiz Ginaj ne isključuje mogućnost da je Erdogan iscenirao puč. Šta Vi mislite da li je to istina?
SOMUN: Koliko vjerujem u tu varijantu da je Fethulah Gulen režirao udar iz Pensilvanije, toliko vjerujem i u konspirativnu tezu da je to učinio Erdogan da bi do kraja očistio armijski vrh od protivnika njegove politike. Ne vjerujem, dakle, ni u jednu od tih opacija. Susretao sam se s obojicom i kasnije, prateći kako zajedno dobijaju izbore i osvajaju sve više vlasti, pa se onda rastavljaju, pokušavao sam da sklopim priču o njima i nađem razloge njihovog današnjeg totalnog neprijateljstva koje je stiglo dotle da Gulena njegov učenik Erdogan, koji bez njega ne bi nikad postao ovo što je danas, optužuje za izdaju, a od Amerikanaca traži njegovo izručenje.

MONITOR: Vi ste se upoznali Erdogana… I ?
SOMUN: Erdogan je potekao iz siromašne porodice, kao dječak prodavao je one perece, koje Turci nazivaju simitima, na daski koju je nosio na glavi, pored istanbulskog Galata, mosta pod kojim su bogataši i strani probisvijeti igrali bridž, a sa Sulejmanove džamije mujezini pozivali na molitvu. Šta li je takav dječak mogao sanjati u takvom stanju? Da postane neko i nešto i dokaže se pred tim svijetom. I uspio je, kasnije, kad je postao gradonačelnik Istanbula, da riješi probleme koje ta turska nacionalistička gospoda i socijaldemokratska ljevica nisu mogli da riješe: doveo je vodu s crnomorskih brežuljaka do istanbulskih miliona domova, a bio sam svjedok kako su, baš kao mi Sarajlije za vrijeme rata protiv Bosne, ponosni građani veličanstvenog Carigrada noću vodom koja je curila punili kade i kanistere, kako bi danju mogli da se njome umivaju i kuhaju. Tada sam mu čestitao na takvom uspjehu i rekao mu da u njemu vidim velikog političara.

Da ne bih dužio s ovom pričom, samo da dodam da se takvim ljudima dogodi, kao i drugdje u svijetu koji se još uči demokratiji, da izgube kontrolu kad uđu u politiku i ne osjete kada su prešli granicu mogućeg. To se dogodilo Erdoganu prije nekoliko godina, a to se događa i nekim našim političarima na Balkanu, samo što su oni i njihove zemlje mnogo manje važne za mir i stabilnost regiona od Erdogana i njegove Turske.

MONITOR: A kako biste našim čitaocima predstavili Gulena?
SOMUN: Gulen je druga priča, i on je islamista, kako se to kaže, ne spada u krug ljudi s kojima bih volio živjeti, kao ni Erdogan, ali poštujem njegov credo koji nedostaje većini muslimana svijeta: da je suština napretka tog svijeta u obrazovanju, a ne u borbi za vlast. Posjećivao sam njegove koledže u Turskoj, u kojima se na izgledu i odjeći đaka ne bi reklo da su muslimani, iako su obavljali islamske namaze, ali su zato morali biti dobri učenici, disciplinirani, i obučeni svim znanjima savremene civilizacije, a ne samo životopisima svetaca. Tada bih se sjetio kako je u Visokom kod Sarajeva bila katolička gimnazija, u koju su svoju djecu slali i muslimani i pravoslavni, jer su iz nje izlazili maturanti obogaćeni znanjima cijelog svijeta, a ne samo svoje vjere.

Evo to bi bio moj doprinos razmišljanju vaših čitalaca ovih dana kada se mnogo priča o Turskoj – o ta dva vodeća čovjeka „Nove Turske” koji su se razišli kad je u jednom od njih porasla ambicija za totalnom vlašću, a drugi se povukao u Pensilvaniju kad je osjetio da će ga generali uhapsiti zbog opasnih propovijedi u istanbulskim džamijama. Onima koji vole čistu politiku dopašće se i podsjećanje da je Erdogan bio bolji političar i da je bio hrabriji, pa se nije plašio zatvora u koji su ga strpale sekularne vlasti zato što su protumačili da misli isto što i jedan stari turski pjensik koji je pjevao o „munarama kao sabljama”.

MONITOR: Zanimljivo je da su podršku Vladi Turske dali, i to u ranoj fazi dešavanja, i Vašington i Moskva… Da li predsjednik Turske ima stvarnu podršku izvana ili svijetu više odgovara „totalitarni mir”, nego krvavi građanski rat?
SOMUN: Upravo su prva reagiranja među turskim zapadnim saveznicima, pa i SAD i krugovima NATO, i ona koja su uslijedila kada se saznalo da je puč propao, potvrdila to što ste imali na umu kad ste mi postavili to pitanje. Treba samo porediti neutralno reagiranje državnog sekretara Kerryja kad je čuo za udar, i onu kasniju otvorenu podršku turskoj vlasti, pa shvatiti da bi se prihvatila i neka nova varijanta, ali da je ipak bolje da ostane Erdogan kao garant stabilnosti zemlje.

MONITOR: Šta se sve može izroditi iz vojnog udara?
SOMUN: Erdogan nije omiljen na Zapadu, ali nije izvjesno ni šta bi se moglo izroditi iz vojnog udara, možda neka nova varijanata egipatskih pučista koji su oborili predsjednika Mursija, koji, opet, pripada istoj političkoj filozofiji kao i Erdogan.

MONITOR: Puč je pokazao da Erdogan i premijer Binali imaju snažnu podršku naroda iako je do juče na desetine hiljada ljudi demonstriralo protiv Erdogana. Čime to objašnjavate?
SOMUN: Pitanje je šta podrazumijevate pod „turski narod”. On je veoma jasno podijeljen na proislamistički i sekularni koncept vlasti. Tako je istina da je puč pokazao da je polovina Turske, ona koja je glasala za Erdogana i stranku AKP ovih godina, i koju čini pobožniji dio stanovništva i biznisa, Erdoganu dovoljna da nastavi putem zavođenja punog predsjedničkog sistema, bez obzira na opoziciju one druge, sekularne Turske, koja je politički oslabljena i podijeljena, jer se godinama udaljavala od masa koje su imale potrebu za boljim životom. A to im je upravo Erdogan omogućio posljednjih desetak godina.

MONITOR: Je li ovo bila odbrana ,,demokratskih institucija” ili su u pitanju samo nečiji interesi? Erdogan sprovodi čistke u Vojsci, sudstvu, prosvjeti… Čemu to vodi?
SOMUN: Kažu da je do danas, u utorak u podne, pohapšeno oko 18. 000 osoba, od toga najviše iz armije, policije i sudstva. Svi će oni, bili to ili ne, biti obilježeni kao „gulenisti” i optuženi za izdaju domovine. Ima zahtjeva, kojima se Erdogan ne opire, da se zavede ponovo smrtna kazna. U ranijim vojnim pučevima u Turskoj to se dogodilo samo premijeru Adnanu Menderesu, koji je optužen za izdaju i smaknut 1961. godine. Teško onima koji su na bilo koji način bili upetljani u ovaj posljednji pokušaj turske armije da se nametne politici.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, PROFESOR ISTORIJE I POLITIČKI ANALITIČAR: Partijski  „predizborni brakovi“  zbog straha od izbornog kraha

Objavljeno prije

3 dana

na

13 Septembra, 2024

Objavio:

Naravno da će  rezultati izbora u Podgorici  biti na svoj način i ” lakmus papir ” stanja na republičkom nivou.  No, očekujem, ovi izbori neće baš u potpunosti razbistriti  podgoričku političku scenu

 

MONITOR: Bliže se podgorički izbori. Kako vidite saveze koji su za tu utrku napravljeni i kampanju koja je u toku?

PEPIĆ: Ovi  vanredni podgorički izbori privukli su najveći broj učesnika do sada . Primijetno je i  da u njima učestvuje najviše predizbornih koalicija. Naravno, one su legalne i legitimne, u nekim situacijama moglo bi se reći i poželjne, ali mislim da su ove i ovakve koalicije ” predizborni brak” većini političkih subjekata koji sačinjavaju, spas od njihovog političkog kraha . Prije da se udružuju zbog straha od birača. Slobodan sam reći, da se ove koalicije  stvaraju najviše iz ličnih razloga. Ako su već, kako nam se prikazuju, toliko  uvjereni  u svoje vizije i misije , dobro bi bilo da samostalno učestvuju, pa da se vidi koliko je onih koji ih podržavaju. Ovako,  kada se postigne neki izborni rezultat, na scenu  stupa njihovo pregovaračko i ucjenjivačko umijeće.
Što se tiče kampanje između učesnika , ona može da djeluje žestoko. Ali, ja sam očekivao još žešću. Poznato je da su ove podgoričke izbore  proizveli ne međupartijska  već unutarstranačka prepucavanja. Oni koji su se do nedavno kleli u ” vječna prijateljstva i saradnju ”  imaju i imali bi što reći jedni o drugima. Ostaje utisak bez obzira na ponekad žešću retoriku i prepucavanje , da i nijesu baš spremni da iznesu sve jedni o drugima. Drago mi je što su , bez obzira na prepucavanja političara , građani  sve imuniji na te pojave . Neka se taj i takav trend i nastavi.

MONITOR: Jesu li izbori u Podgorici „sve samo ne lokalni“, kako je kazao Saša Mujović, ministar energetike koji predvodi kampanju za PES i Demokrate?

PEPIĆ: Pa dobro, zbog broja birača izbori u Podgorici, nemaju samo lokalni  već  širi značaj.   Podsjećam  da su  vanredne izbore u glavnom gradu  proizvela unutarpartijska pucanja u PES- u. Ovi izbori su poseban  test za PES , i tu sam saglasan sa g. Mujovićem. Mislim da je onaj prošlogodišnji uspjeh na junskim republičkim izborima  dobrano uzdrman.  Predviđam  da će PES izgubiti značajan broj birača na ovim podgoričkim izborima. Ne samo zbg nekih pogrešnih političkih poteza, već i zbog primjetno iznevjerenih očekivanja i nejasnoća oko primjene i programa Evropa sad 2.
Naravno da će  rezultati izbora u PG biti na svoj način  lakmus papir stanja na republičkom nivou. No očekujem da ovi izbori neće baš u potpunosti ” razbistriti ” podgoričku političku scenu. Smatram da bi bilo jako dobro da pokret Preokret  postigne dobar rezultat. Iskreno mislim da je Srđan Perić daleko najbolja ponude za ove izbore!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RASTKO MOČNIK, SOCIOLOG IZ LJUBLJANE: Završetak rata u Ukrajini je u interesu Njemačke, ali o tome neće odlučivati ni EU ni Njemačka

Objavljeno prije

3 dana

na

13 Septembra, 2024

Objavio:

Kada je Zapad potkopao rusko-ukrajinski sporazum, rat je poprimio svjetsko-političke razmjere. A igrači koji odlučuju na tom planu su Kina, BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) i SAD

 

 

MONITOR: Njemački kancelar, Olaf Šolc, smatra da je neophodno brzo sazvati novu međunarodnu mirovnu konferenciju o prestanku rata u Ukrajini, ali na kojoj bi sada učestvovala i Rusija. Mogu li se predvidjeti rezultati tog novog pokušaja, s obzirom na Vaše stanovište da Rusija sada ratuje za novi svjetski poredak a ne – kao na početku, za „novu sigurnosnu arhitekturu u Evropi“?

MOČNIK: Izgleda da su ratni ciljevi Ruske federacije na početku bili da brzim udarom sruši režim u Kijevu, postigne neutralnost Ukrajine, zaustavi širenje NATO pakta i osigura ugodno rešenje za pobunjene oblasti na istoku Ukrajine. Režim nije pao, ali su se Rusi na pregovorima sa njegovim predstavnicima u Istanbulu početkom marta 2022. dogovorili više-manje u tom smislu. U tom trenutku je Zapad (tj. SAD sa saveznicima) hitno intervenisao preko Borisa Džonsona, zabranio ukrajinskoj vladi da se bilo šta dogovara sa Rusima i verovatno obećao izdašnu pomoć Ukrajini da protera rusku vojsku sa svoje teritorije. Evropska unija se smesta – i protiv svojih interesa – svrstala uz SAD i uključila u njihov „posrednički rat“ protiv Rusije. To je gurnulo EU u recesiju, a posebno je pogodilo Nemačku i njenu strategiju uvoza energenata i sirovina iz Rusije i izvoza visokotehnoloških proizvoda u Rusiju i Kinu. Nemačka sada vojnom industrijom pokušava da spase svoju privredu, pa nameće svoje oružje saveznicima, ali to nije dovoljno. Završetak rata u Ukrajini je u interesu Nemačke, ali o tome neće odlučivati ni EU ni Nemačka. Šolc rešava spoljnopolitički i unutrašnjepolitički debakl svoje vlade. Ali sumnjam da će uspeti. Kada je Zapad potkopao rusko-ukrajinski sporazum, rat je poprimio svetsko-političke razmere. A igrači koji odlučuju na tom planu su Kina, BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) i SAD.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. septembra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Sjaši Kurta, da uzjaše Murta

Objavljeno prije

1 sedmica

na

6 Septembra, 2024

Objavio:

Svakodnevna politička praksa  pokazuje da su političke partije interesne grupacije kojima je prva rupa na svirali lični interes njihovih rukovodstava i prvih ešalona klijenata, a javni interes ona deveta. Vezivno tkivo u takvim interesnim grupacijama mogu biti i nacionalna, religiozna i ko zna još kakva osjećanja, ali ona su tu da zamagle suštinu.  To je malograđanska politička šema koja sve više udaljava Crnu Goru od ideje građanske države

 

 

MONITOR: Boris Raonić opet je izabran na poziciju generalnog direktora RTCG. Očekivano?

VUKOVIĆ: Da, nažalost, opet ćemo na neodređeno vrijeme imati nezakonito izabranog generalnog direktora nacionalnog javnog medijskoj servisa i, sljedstveno, nezakonite ishode svega što on bude činio, čak i ako to, nekim čudom, na dobro izađe. I ko zna koliko dugo će trajati to neodređeno vrijeme – možda onoliko koliko je Borisu Raoniću trebalo da okonča studije prava na crnogorskom državnom univerzitetu. (Pohvalno je što Raonić nije kupio diplomu, nego je marljivo godinama učio i spremao se za ovako odgovornu funkciju.)

Raonić i njegovi politički mentori skrivaju od javnosti da je ovdje riječ o namjeri da se obori neki Ginisov rekord. Red bi bio da nam makar kažu koji rekord napadaju.

Da li je bilo očekivano? Naravno da je bilo. Organizovanu grupu lovaca na Ginisove rekorde nije mogla omesti javna kritika niti sudske presude. Za njih ne važe pravila ni zakoni. Oni uvode revolucionarne novine u naš pravni sistem i društveno-politički život. Ej, za revolucionare važe samo zakoni koje oni vaspostavljaju.

MONITOR: Kako vidite stanje RTCG nakon avgusta 2020.?

VUKOVIĆ: Sjaši Kurta da uzjaše Murta… To bi, u najkraćem, bila slika medija koji je u javnom vlasništvu i od koga građanke i građani (koliko god da ih ima s pravom da se tako zovu) očekuju da bude nezavisan, u njihovoj službi i radi u njihovom interesu. Od nove vlasti se očekivalo da ne ponavlja loše prakse svojih prethodnika i ona je tako nešto i najavljivala, ali se vrlo brzo viđelo da od suštinskih promjena na bolje neće biti ništa. Kada je u pitanju RTCG, to je odmah bilo vidljivo kroz kadrovsku politiku koja je vonjala na partijske katakombe. Novi, nezakonito izabrani, menadžment je nastojao da zasjeni navodnom otvorenošću, povećavajući u programima politička laprdanja na entu, a zanemarujući suštinske novinarske sadržaje koji bi trebalo da svestrano, produbljeno i kritički izvještavaju o svemu što se tiče života i perspektiva obične crnogorske čeljadi.

Novi menadžment nije, čak, promijenio ni glupi redosljed informacija u meteo prognozi, koji je naslijedio od prethodnika, a po kome ispada da je publici RTCG važnije da prvo čuje kakvo će vrijeme biti u Skandinaviji nego u Crnoj Gori. Time se, valjda, zaklinje da se neće skrenuti s euroatlantskog puta. Sprdnja!

Posebno je indikativno to što Skupština, kao formalni osnivač RTCG, nije našla za shodno da otvori debatu povodom sudski potvrđenog kriminalnog ponašanja menadžmenta nacionalnog javnog emitera. Sve partije, izgleda, od toga imaju neke koristi.

MONITOR: A generalno, rezulatate vlada koje su se izmijenile nakon pada DPS-a? Nedavno je obilježeno četiri godine od tog datuma.

VUKOVIĆ: Jedini rezultat koji je vrijedan pažnje je nova politička dinamika koja, na duži rok, možda izrodi neke pozitivne rezultate. Promućkali smo političku retortu i sada nam preostaje da čekamo i vidimo krajnji rezultat toga procesa.

MONITOR: Vidite li promjene?

VUKOVIĆ: Suštinske ne, a jedino su one važne. Suštinske u smislu da se uspostavi sistem institucija koje će garantovati ostvarivanje strateških ciljeva, zapisanih u Članu. 1 Ustava – „Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine. Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava“.

MONITOR:  Bliže se podgorički izbori. Kako vam izgledaju svakodnevne međusobne optužbe većine političkih aktera u ovoj skoroj utrci?

VUKOVIĆ: Nedavno sam na svome FB profilu, inspirisan aktuelnim političkim dešavanjima, napisao da su naši političari članovi legalizovanih bandi od kojih društvo, za sada, nema efikasnu zaštitu! Moja FB prijateljica i koleginica je rekla da je to definicija za udžbenike. Možda je ovo pregruba definicija, ali svakodnevna politička praksa – i ne samo kod nas – pokazuje da su političke partije interesne grupacije kojima je prva rupa na svirali lični intres njihovih rukovodstava i prvih ešalona klijenata, a javni interes ona deveta rupa. Vezivno tkivo u takvim interesnim grupacijama mogu biti i nacionalna, religiozna i ko zna još kakva osjećanja, ali ona su tu da zamagle suštinu.  To je malograđanska politička šema koja sve više udaljava Crnu Goru od ideje građanske države. Tako kontaminirana politička podloga je prirodno tlo za ogovaranja i svađe, a te svađe odličan predložak za svakodnevno palanačko ispiranje usta, koje dodatno podstiču mediji i društvene mreže.

MONITOR: Koliko je često ugroženo funkcionisanje institucija zbog političkih borbi unutar vlasti?

VUKOVIĆ: Mi imamo fasadne institucije i one su takve zahvaljujući malograđanskom shvatanju politike koja zanemaruje javni interes i opštu dobrobit.

MONITOR: Šta  to govori?

VUKOVIĆ:  Da mi tek treba da izgradimo institucije koje će biti armatura na kojoj počiva društveni dogovor o onim ciljevima koji su definisani na početku aktuelnog Ustava.

MONITOR: Popis, odnosno nacionalni identitet i jezik i dalje su teme koje su u fokusu i koje dijele crnogorsko društvo.  Kada ćemo izaći iz tog narativa?

VUKOVIĆ:  Nesporno je da je pitanje identiteta važno. Takođe je nesporno da u Crnoj Gori žive ljudi koji se različito nacionalno samoidentifikuju, pri čemu nacionalna binarnost (dvojediničnost) nije karakteristična samo za ljude koji pripadaju tzv. pravoslavnom korpusu (Crnogorci/Srbi) već je ima i u grupaciji koja se samoidentifikuje preko islama (Bošnjaci/Muslimani). Nesporno je i to da politička klasa ova pitanja posmatra iz malograđanske perspektive koristi i štete, i njima manje ili više vješto manipuliše.

Bojim se da nećemo ni brzo ni lako izađi iz te i takve priče. Preduslov za izlazak je napuštanje neustavnog modela koji podsjeća na takozvanu konsocionalnu demokratiju, karakterističnu za Liban, gdje se političke funkcije popunjavaju na osnovu vjerske pripadnosti. Preduslov je, takođe, bataljivanje priče o potrebi pomirenja, pri čemu se prvenstveno misli na mirenje Crnogoraca i Srba. Pojam pomirenja je manipulativan, samim tim što nikada nije postojao nacionalni sukob između Crnogoraca i Srba, pa se čini da se ovdje četništvo potura crnogorskim Srbima, a partizanstvo vezuje za Crnogorce ili – da odemo dalje u prošlost – bjelaštvo vezuje za Srbe, a zelenaštvo za Crnogorce. Pomirenje bi trebalo da znači traganje za zajedničkim imeniteljem, za kolektivnim MI koje će afirmisati sve, a neće unižavati nikoga. To kolektivno MI treba da bude izraženo i kroz naziv jezika i kroz državne simbole.

MONITOR: I dalje slušamo optimistične najave zvaničnka da bi mogli uskoro ući u EU. Krećemo li se suštinski ka društvu evropskih vrijednosti?

VUKOVIĆ: Jedina vizija koju dijeli naša politička klasa sastavljena od predstavnika svih nacija i konfesija je ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, ali nikada nije jasno objašnjeno ni analizirano u čemu se tačno sastoji korist od toga ulaska i je li ta korist taktička i kratkoročna ili strateška i dugoročna. Sada, recimo, na primjeru odnosa prema Srbiji kada je u pitanju rudarenje vidimo da EU, tačnije jedna od njenih viđenijih članica (Njemačka) gleda na Srbiju iz perspektive kolonizatora. Da li to znači da bi sjutra, kada Crna Gora postane članica EU, naša politička klasa lakše pretvorila planinu Sinjavinu u vojni poligon ili u najveće balkansko pasište za preživare?  Bojim se da bi se prije desilo ovo prvo, ako geopolitički interesi Brisela i NATO-a budu to zahtijevali.

Kada je ova vizija artikulisana, EU je djelovala kao nešto što je vječno i u stalnom napredovanju. Sada je ta iluzija razbijena – EU ne izgleda ni vječno niti je u napredovanju. Prije bi se reklo da je riječ o ozbiljnom nazadovanju. To bi podrazumijevalo strateško preispitivanje odnosa Crne Gore prema EU, ali tako nešto se od ove i ovakve političke klase ne može očekivati.

„Proces pridruživanja EU na kraju može razočarati javnost“, skorašnja je izjava bivšeg euroatlantiste i doskorašnjeg ’sve i svja’ Crne Gore Mila Đukanovića.

Kada govorimo o evropskim vrijednostima, treba vidjeti da li je sadašnja EU na tragu vrijednosti koje mi podrazumijevamo kao evropske. Naša mila Evropa je kao kolonizator pljačkala druge kontinente, dva svjetska rata je zametnula, genocidom je rješavala jevrejsko pitanje, a onda, perući savjest, zajedno sa Amerikancima, otela Palestincima dio teritorije i darovala ga Jevrejima, koje sada podržava u njihovom genocidnom pohodu na Palestince.

Mislim da je Ustav Crne Gore pisan u duhu najviših civilizacijskih, što znači i evropskih vrijednosti. Na nama je da tu ustavnu formu ispunimo sadržajem. Ako mi nijesmo za to sposobni, ne očekujmo da će nam taj sadržaj oktroisati Brisel i njegova plutokratska birokratija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo