INTERVJU
ŽANA KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ, DEKANICA PMF: Poješće nas poltronstvo

MONITOR: U fokusu javnosti ovih dana je spor oko modela organizovanja studija između rektorata i uprave PMF-a. O čemu se radi ?
KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ: Da bih objasnila ovaj spor, moram opisati sam proces koji mu je prethodio i razloge našeg upornog zalaganja za organizaciju studija na PMF-u po modelu koji podrazumijava četvorogodišnje osnovne studije.
Krajem oktobra 2015. godine uprave svih univerzitetskih jedinica dobile su zadatak da naprave snimak i analizu stanja u pravcu reorganizacije svoje jedinice i, u skladu sa time, predlože stepen studija usklađen sa Bolonjom. U dopisu od 2. novembra, koji su potpisali rektorka Radmila Vojvodić i Direktor Centra za studije i kontrolu kvaliteta Aleksandar Vujović, stajalo je: ‘Kako je najčešće pitanje u našim konsultacijama tokom trenutnog procesa izrade ovih dokumenata određivanje modela studiranja, čini nam se upitno da u ovom obraćanju još jednom naglasimo: model 3+2+3 je logičan izbor koji UCG usklađuje sa izvornim bolonjskim programoma na evropskom prostoru visokog obrazovanja … Svakako, u slučaju odluke o modelu 4+1+3 (ili drugačije za regulisane profesije), očekujemo dodatnu argumentaciju univerzitetskih jedinica’ Dakle, u tom trenutku sve je izgledalo da ima svoj normalan tok, sučeljavanje argumentima i priznavanje specifičnosti struke.
Kako bi zauzeo stav o modelu studija koji će predložiti, Radni tim PMF-a krenuo je od analize podataka dobijenih od Zavoda za zapošljavanje Crne Gore o ponudi, tražnji i zapošljavanju za zanimanja za koja se potrebna znanja stiču na studijskom programima Prirodno-matematičkog fakulteta. Na osnovu tih podataka došli smo do dva (očekivana) zaključka: da oglašenih mjesta za lica sa završenim trogodišnjim studijama na PMF-u gotovo da nema i da trogodišnje osnovne studije nijesu prepoznate na tržištu rada; i drugo, da je potreba za profesorima, prvenstveno matematike i fizike višestruko veća od ponude.
Istovremeno sa ovom analizom uradili smo i analizu prolaznosti studenata na studijskim programima PMF-a. Pokazalo se da je procenat prolaznosti na osnovnim studijama mali, da je znatno bolja situacija na specijalističkom nivou, i da je svake godine manji broj upisanih od konkursom traženog broja i realne potrebe tržišta rada. Razlog ovako malog broja studenta na specijalističkoj godini su nezavršene osnovne, često zbog samo jednog ili dva predmeta sa treće, završne godine. Model četvorogodišnjih osnovnih studija omogućio bi prevazilaženje ovog problema i time skratio trenutno dugo vrijeme koje prosječnom studentu protekne od završetka srednje škole do sticanja prve, za crnogorsko tržište upotrebljive diplome.
Sve ovo bili su argumenti u prilog strukture studija na PMF-a po modelu 4+1+3, u čijoj osnovi se nalaze četvorogodišnje osnovne studije.
Već na prvom sastanku sa predstavnicima Univerzitetskog tima, međutim, bilo je jasno da od onog sučeljavanja argumentima i priznavanja specifičnosti struke nema ništa. Sve se svelo na goli pritisak i lična vrijeđanja.
MONITOR: Da li ima rasprave o vašim argumentima na Univerzitetu?
KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ: Rasprave ne postoje. Kada spomenete neusklađenost sa zakonom, dobijete odgovor – promijeniće se zakoni. U dopisu iz novembra 2015. i zvanično stoji da ‘prilikom izrade dokumenata nije potrebno razrađivati finansijsko-pravni aspekt ove reformske promjene’.
MONITOR: Indikativno je da je nakon što se 12 fakulteta opredijelilo za model 4+1, pri njemu ostao samo vaš. Šta se desilo u međuvremenu?
KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ : Ne znam, to morate njih pitati.
MONITOR: Više puta ste tražili prijem kod rektorke. Zašto do toga nije došlo?
KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ: Da, razgovor sam prvi put tražila preko sekretarice, ali odgovor nikada nije stigao. Poslije toga, u ime Radnog tima PMF-a, poslala sam dopis sljedeće sadržine: ,,U cilju prevazilaženja problema i razjašnjenja mogućih nedoumica vezanih za pripremu materijala za akreditaciju Prirodno-matematičkog fakulteta smatramo da bi bilo poželjno da predložite sastanak proširenog tima za akreditaciju PMF-a i odgovarajućih članova tima za akreditaciju Univerziteta Crne Gore, ili sastanak u drugačijem sastavu, kakav Vi predložite”. Tri dana kasnije stigao je odgovor da ,,susret može biti konstruktivan i svrsishodan nakon usaglašavanja materijala PMF-a sa preporukama…” Kraće, napravite 3+2 pa možemo da razgovaramo!
MONITOR: Čini se da je slučaj PMF-a samo vrh ledenog brijega problema koji opterećuju UCG. Koji su, po vašem mišljenju, ključni problemi državnog univerziteta i da li se mogu riješiti?
KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ: Poslije sve ove golgote koju smo prošli, postavlja se suštinsko pitanje: Zašto nam je 2. novembra 2015. uopšte bila data mogućnost izbora modela studiranja? A, mogućnosti zapravo nije ni bilo. Bila je samo potreba da se javnosti pokaže da su se sve univerzitetske jedinice jednoglasno, svojevoljno opredijele za sistem koji nastavlja da daje neupotrebljivu bečelor diplomu.
Danas je jasno – sve je bila farsa, pokušaj prebacivanja odgovornosti za eventualnu neuspješnost reforme na univerzitetske jedinice.
Ali ključni problem nije u upravi Univerziteta, sili i jednoumlju o kome smo ovih dana mogli čitati po novinama. Problem je mnogo veći, a to je sebičnost na svim nivoima, potkupljivost, poltronstvo… To će nas pojesti. Neći nam pomoći ni stotine novih radova na SCI-listi.
MONITOR: Plašite li se da će zbog protivljenja Rektoratu doći do Vaše smjene sa mjesta dekanice ili nekog pokušaja akademske ili neke druge diskreditacije?
KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ: Moje je da poštujem zakon i stav Vijeća koje me izabralo. Sve ostalo je zloupotreba službenog položaja.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+. Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje
Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.
Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.
MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?
ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.
Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.
MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?
ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.
Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.
Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…
Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.
MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?
ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.
Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.
Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.
Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja
MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?
BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.
MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?
BURDŽOVIĆ: Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika, možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.
Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi
MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?
PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.
Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.
Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.
Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.
Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.
MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?
PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.
Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
SUSRETI3 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI2 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI3 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS3 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
FOKUS2 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno2 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO3 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom