Povežite se sa nama

INTERVJU

ŽANA KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ, DEKANICA PMF: Poješće nas poltronstvo

Objavljeno prije

na

MONITOR: U fokusu javnosti ovih dana je spor oko modela organizovanja studija između rektorata i uprave PMF-a. O čemu se radi ?
KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ: Da bih objasnila ovaj spor, moram opisati sam proces koji mu je prethodio i razloge našeg upornog zalaganja za organizaciju studija na PMF-u po modelu koji podrazumijava četvorogodišnje osnovne studije.

Krajem oktobra 2015. godine uprave svih univerzitetskih jedinica dobile su zadatak da naprave snimak i analizu stanja u pravcu reorganizacije svoje jedinice i, u skladu sa time, predlože stepen studija usklađen sa Bolonjom. U dopisu od 2. novembra, koji su potpisali rektorka Radmila Vojvodić i Direktor Centra za studije i kontrolu kvaliteta Aleksandar Vujović, stajalo je: ‘Kako je najčešće pitanje u našim konsultacijama tokom trenutnog procesa izrade ovih dokumenata određivanje modela studiranja, čini nam se upitno da u ovom obraćanju još jednom naglasimo: model 3+2+3 je logičan izbor koji UCG usklađuje sa izvornim bolonjskim programoma na evropskom prostoru visokog obrazovanja … Svakako, u slučaju odluke o modelu 4+1+3 (ili drugačije za regulisane profesije), očekujemo dodatnu argumentaciju univerzitetskih jedinica’ Dakle, u tom trenutku sve je izgledalo da ima svoj normalan tok, sučeljavanje argumentima i priznavanje specifičnosti struke.

Kako bi zauzeo stav o modelu studija koji će predložiti, Radni tim PMF-a krenuo je od analize podataka dobijenih od Zavoda za zapošljavanje Crne Gore o ponudi, tražnji i zapošljavanju za zanimanja za koja se potrebna znanja stiču na studijskom programima Prirodno-matematičkog fakulteta. Na osnovu tih podataka došli smo do dva (očekivana) zaključka: da oglašenih mjesta za lica sa završenim trogodišnjim studijama na PMF-u gotovo da nema i da trogodišnje osnovne studije nijesu prepoznate na tržištu rada; i drugo, da je potreba za profesorima, prvenstveno matematike i fizike višestruko veća od ponude.

Istovremeno sa ovom analizom uradili smo i analizu prolaznosti studenata na studijskim programima PMF-a. Pokazalo se da je procenat prolaznosti na osnovnim studijama mali, da je znatno bolja situacija na specijalističkom nivou, i da je svake godine manji broj upisanih od konkursom traženog broja i realne potrebe tržišta rada. Razlog ovako malog broja studenta na specijalističkoj godini su nezavršene osnovne, često zbog samo jednog ili dva predmeta sa treće, završne godine. Model četvorogodišnjih osnovnih studija omogućio bi prevazilaženje ovog problema i time skratio trenutno dugo vrijeme koje prosječnom studentu protekne od završetka srednje škole do sticanja prve, za crnogorsko tržište upotrebljive diplome.

Sve ovo bili su argumenti u prilog strukture studija na PMF-a po modelu 4+1+3, u čijoj osnovi se nalaze četvorogodišnje osnovne studije.

Već na prvom sastanku sa predstavnicima Univerzitetskog tima, međutim, bilo je jasno da od onog sučeljavanja argumentima i priznavanja specifičnosti struke nema ništa. Sve se svelo na goli pritisak i lična vrijeđanja.

MONITOR: Da li ima rasprave o vašim argumentima na Univerzitetu?
KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ: Rasprave ne postoje. Kada spomenete neusklađenost sa zakonom, dobijete odgovor – promijeniće se zakoni. U dopisu iz novembra 2015. i zvanično stoji da ‘prilikom izrade dokumenata nije potrebno razrađivati finansijsko-pravni aspekt ove reformske promjene’.

MONITOR: Indikativno je da je nakon što se 12 fakulteta opredijelilo za model 4+1, pri njemu ostao samo vaš. Šta se desilo u međuvremenu?
KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ : Ne znam, to morate njih pitati.

MONITOR: Više puta ste tražili prijem kod rektorke. Zašto do toga nije došlo?
KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ: Da, razgovor sam prvi put tražila preko sekretarice, ali odgovor nikada nije stigao. Poslije toga, u ime Radnog tima PMF-a, poslala sam dopis sljedeće sadržine: ,,U cilju prevazilaženja problema i razjašnjenja mogućih nedoumica vezanih za pripremu materijala za akreditaciju Prirodno-matematičkog fakulteta smatramo da bi bilo poželjno da predložite sastanak proširenog tima za akreditaciju PMF-a i odgovarajućih članova tima za akreditaciju Univerziteta Crne Gore, ili sastanak u drugačijem sastavu, kakav Vi predložite”. Tri dana kasnije stigao je odgovor da ,,susret može biti konstruktivan i svrsishodan nakon usaglašavanja materijala PMF-a sa preporukama…” Kraće, napravite 3+2 pa možemo da razgovaramo!

MONITOR: Čini se da je slučaj PMF-a samo vrh ledenog brijega problema koji opterećuju UCG. Koji su, po vašem mišljenju, ključni problemi državnog univerziteta i da li se mogu riješiti?
KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ: Poslije sve ove golgote koju smo prošli, postavlja se suštinsko pitanje: Zašto nam je 2. novembra 2015. uopšte bila data mogućnost izbora modela studiranja? A, mogućnosti zapravo nije ni bilo. Bila je samo potreba da se javnosti pokaže da su se sve univerzitetske jedinice jednoglasno, svojevoljno opredijele za sistem koji nastavlja da daje neupotrebljivu bečelor diplomu.

Danas je jasno – sve je bila farsa, pokušaj prebacivanja odgovornosti za eventualnu neuspješnost reforme na univerzitetske jedinice.

Ali ključni problem nije u upravi Univerziteta, sili i jednoumlju o kome smo ovih dana mogli čitati po novinama. Problem je mnogo veći, a to je sebičnost na svim nivoima, potkupljivost, poltronstvo… To će nas pojesti. Neći nam pomoći ni stotine novih radova na SCI-listi.

MONITOR: Plašite li se da će zbog protivljenja Rektoratu doći do Vaše smjene sa mjesta dekanice ili nekog pokušaja akademske ili neke druge diskreditacije?
KOVIJANIĆ VUKIĆEVIĆ: Moje je da poštujem zakon i stav Vijeća koje me izabralo. Sve ostalo je zloupotreba službenog položaja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo