Povežite se sa nama

INTERVJU

Akcenat na igri

Objavljeno prije

na

Suzana Pajović Živković diplomirani je ekonomista, akademski vajar i akademski grafički dizajner. U prevodu, to znači da ima tri fakulteta, dvije magistrature i mjesto saradnika u nastavi studijskog programa grafički dizajn na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Nakon 40 grupnih i 10 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu, za sebe kaže da je po vokaciji – običan umjetnik. Usput radi i kao scenograf na filmu Balkanska braća reditelja Božidara Nikolića. Svoj prepoznatljiv scenografski pečat daje i u pozorišnim predstavama Jakvinta-dukljanska kraljica (FIAT), Nad tajnom (Slobodan Milatović), Treći svjetski rat, Pretis lonac, Posjetilac (D. Milenković), Mala krila, Ponoćna žurka (R. Jevrić), Život ispočetka (Petar Božović) i Tramvaj zvani želja (Želimir Orešković). Ilustruje i grafički oblikuje udžbenike za osnovnu i srednju školu. Dizajnira korice, kataloge i publikacije. Kreator je vizuelnih identiteta Plodovi Crne Gore, Muzički centar Crne Gore i Samit predsjednika jugoistočne Evrope, Cetinje 2009. MONITOR: Šta je za Vas savremena umjetnost?
PAJOVIĆ-ŽIVKOVIĆ
: Savremena umjetnost je kao društvena igra koja ima svoja pravila i uputstva za upotrebu, s tim što ih malo ko čita. Meni je akcenat na igri. Onoj koja tjera da razmišljaš, otkrivaš, zahtijevaš i pitaš.

MONITOR: U vremenu političkih previranja u Crnoj Gori, neposredno pred sticanje nezavisnosti, uradili ste neobičan i veoma uspješan projekat -SPŽ. Objasnite nam čime ste bili motivisani i šta on sam po sebi predstavlja?
PAJOVIĆ-ŽIVKOVIĆ
: U momentu kada su se u Crnoj Gori događale zaista velike stvari, osjetila sam da su ljudi iz mojeg okruženja, prije svega umjetnici, ostali sa strane, bez stava, ne želeći da prokockaju stečene pozicije. Eto, upravo tada, smislila sam da svoj „glas” upakujem u projekat, stavljajući sebe u ulogu političke stranke koja se zove – SPŽ. Možda je iluzija, ali vjerujem da i pojedinac zaista može da postigne nešto. Ovaj rad je u funkciji moje „političke kampanje”, moje umjetnosti. Nevjerovatan je bio momenat „predizborne ćutnje” mojih kolega na toj grupnoj izložbi. Niko nije rekao ama baš ništa. Tako da sam ostala bez kritike, bez plusa ili minusa.

MONITOR: Kako doživljavate odnos domaće publike i postoji li način njene rehabilitacije?
PAJOVIĆ-ŽIVKOVIĆ
: Publika nema izdefinisan stav, uglavnom nije poučena šta je to savremena umjetnost, pa je i odnos prema njoj generalno pogrešan. Iako je Crna Gora država s velikim privatnim umjetničkim zbirkama, publika osim odlaska u galeriju nema i kulturu kupovanja nečijeg rada. Da li je to zbog golog preživljavanja ili je ipak važnije s istim parama dobiti nešto praktičnije, pitanje je za neko sociološko istraživanje. Publika dolazi na izložbe isključivo po preporuci, uz neizostavnu potrebu „biti viđen” u društvu poznatih. Zna se da se u Crnoj Gori favorizuje sport, kao ono „u zdravom tijelu zdrav duh”, ali se zaboravlja da su Crnu Goru nekad zvali – zemljom slikara. Znate li da naše državne galerije i muzeji nemaju programe otkupa radova mladih umjetnika?

MONITOR: Kakva je situacija u likovnoj kritici?
PAJOVIĆ-ŽIVKOVIĆ
: Mi, u stvari, nemamo likovnu kritiku. To se dešava zato što svi imamo komentar, ali ga niko javno ne iznosi. Privatno, da niko ne čuje, zna se dobro ko je dobar a ko loš umjetnik. Interesantno, o tim „lošima” najviše se piše po novinama. Takvi osvrti su dugački, rasplinuti, prepuni pohvala. Zamislite, u našoj zemlji ima 140 istoričara umjetnosti. Pitam se gdje se oni nalaze i šta zapravo rade. Gdje su ti kritički tekstovi, gdje časopisi u kojima izlaze? Ko publici može bolje objasniti, na primjer, moju umjetnost i šta ona predstavlja, čime je angažovana i kako se zove ako ne istoričar umjetnosti. Potreban je neko ko će zaista sagledati likovnu scenu u posljednjih 50 godina i našu ulogu u njoj. Umjesto toga, sve je svedeno na fragmente kataloškog tipa i intervjue. A upravo je umjetnost, u svim svojim segmentima, filter ovih tranzicionih vremena. Ona može na svoj jedinstven način da objasni, ukaže, promijeni ugao posmatranja.

MONITOR: Ima li politikantskog u umjetnosti i kako prepoznati taj fenomen promovisanja?
PAJOVIĆ-ŽIVKOVIĆ
: Umjetnost je svakako velikim dijelom veoma politizovana. To se ogleda u angažovanosti pulena-umjetnika, koji to zvanje zaslužuju ili ne zaslužuju. Pitanje je koliko će se vješto umrežiti s vlašću ili s opozicijom, iskoristiti svoj talenat za detektovanje najbolje prilike za sebe, nakon čega se nadaju nagradi. Ministarstvo kulture kroz svoje programe ulaže u umjetnike, ali sitne novce. Sufinansiranje? Svega pomalo, neorganozovano i na kraju ništa. Ni hljeb jeo, ni hljeb mirisao.

MONITOR: Šta predlažete kao formulu uspjeha mladom likovnom stvaraocu? Da li možda da se bavi uporednim studijama produkcije, marketinga ili da naprosto postane dio klana koji stvara klimu, novac i poziciju?
PAJOVIĆ-ŽIVKOVIĆ
: Treba naglasiti da je najteže upisati i završiti akademiju. To je, prosto rečeno, ko ona zen priča, koja ga četiri godine uči da bude samo bambus, a onda ga tjera da sve zaboravi i potraži svoju nirvanu. Teško je izbrisati akademsku dimenziju umjetnosti i postati ono što si zapravo. Niko od nas nije naučen da se suoči sa zvanjem umjetnik i da slobodan egzistira u društvu. Nikada nećeš dobiti atelje, ali ćeš zato kao mladi član udruženja nasupati na kolektivnoj izložbi, možda ćeš biti pozvan na neki bijenale ili biti uvršten u neku prigodnu manifestaciju. Nakon 50 godina članstva u Udruženju likovnih umjetnika, završavaš svoj radni vijek s imaginarnom pozicijom u društvu, bez dana radnog staža i penzije.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo