Povežite se sa nama

INTERVJU

Državu zarobili interesi tajkuna

Objavljeno prije

na

MONITOR: MANS se i dalje najviše bavi problemom korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori. Vaše ocjene uveliko se razlikuju od tvrdnji crnogorskih zvaničnika. Najsvježiji primjer je izlaganje ministarke Gordane Đurović na Strateškom forumu na Bledu. Direktor ljubljanskog Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Zijad Bećirović kaže da je ministarka Đurović predstavila Crnu Goru kao državu koja je na većem nivou i od nekih članica Evropske unije. ĆALOVIĆ: Izvještaji svih međunarodnih institucija potenciraju da je korupcija u Crnoj Gori prisutna u svim segmentima i na svim nivoima vlasti, dok je sam vrh u sprezi sa organizovanim kriminalom, pa ne iznenađuje nedostatak volje za procesuiranje konkretnih slučajeva, posebno onih na najvišim nivoima. Nerijetko su upravo rukovodioci antikorupcijskih institucija na vrhu piramide korupcije i od njih se ne može očekivati da se bore sami protiv sebe, pa oni ulažu mnogo veće napore da sakriju, nego da rješavaju probleme. Posljednje izlaganje gospođe ministarke potvrđuje da je ključni razlog njenog učešća u Vladi manipulisanje, prikrivanje i zataškavanje činjenice da korupcija i organizovani kriminal značajno ugrožavaju ekonomski razvoj i proces evropskih integracija. Ipak, zapanjujuća je njena istrajnost u negiranju crnogorske stvarnosti, jer je u kontinuitetu demantuju kako izvještaji međunarodnih institucija, tako i očigledni namjerni propusti državnih organa u procesuiranju korupcije i organizovanog kriminala.

MONITOR: Crna Gora nije, kako ste jednom rekli, specifična po tome što u njoj ima korupcije, nego po tome što se korupcija u njoj ne sankcioniše.
ĆALOVIĆ: Organizovani kriminal, po definiciji, ne može postojati ukoliko nije u sprezi sa pojedincima iz vlasti. Ta pojava je prisutna i u Njemačkoj, Velikoj Britaniji ili SAD, ali institucije tih država korumpirane ministre, gradonačelnike i biznismene šalju u zatvor. S druge strane, vrh crnogorske vlasti, povezan sa kriminalom, je kreirao paralelni sistem u kome se donose sve ključne odluke. U takvom okruženju, institucije ne samo što ne mogu da procesuiraju nedodirljive pojedince, već aktivno učestvuju u ostvarivanju njihovih interesa. Kod nas je korupcija pravilo, a ne izuzetak, a korumpirane ministre u najgorem slučaju šaljemo u ambasadore.

MONITOR: MANS je prije dvije godine pokrenuo kampanju »Čist put ka Evropi«, čiji je cilj da ukaže na značaj borbe protiv korupcije u procesu evropskih integracija, kao i da izvrši pritisak na nadležne institucije da se pozabave tim problemom. Kakvi su rezultati?
ĆALOVIĆ: MANS kontinuirano prati rad antikorupcijskih institucija i na osnovu konkretnih, dokumentovanih slučajeva ukazuje na probleme. Naši izvještaji su prepoznati kao pouzdan izvor podataka, pa su mnoge naše ocjene potvrđene i u dokumentima Evropske komisije, a niz pitanja koja smo otvorili nalaze se i u upitniku koji popunjava crnogorska administracija. Danas su korupcija i organizovani kriminal prepoznati kao ključni izazovi u procesu evropskih integracija, i od države se zahtijevaju konkretni rezultati i to na najvišim nivoima.

MONITOR: Jedan od Vaših ranijih stavova glasi da su ,,zahvaljujući sprezi biznisa, politike i kriminala, u Crnoj Gori formirane oligarhične strukture koje su omogućile uspostavljanje monopola i kartela, a unakrsno članstvo u odborima direktora i vlasništvu je stavljeno u funkciju zarobljavanja države”. Je li se tu nešto promijenilo?
ĆALOVIĆ: Iluzorno je očekivati da će se režim koji je izgradio takav sistem voljno angažovati u iskrenim i uspješnim naporima da ga rasformira. Jedina razlika je u tome što ove činjenice postaju sve očiglednije. Finansijska kriza je pokazala u kojoj mjeri je naša ekonomija zarobljena interesima kriminalnih mreža i danas niko ne može da ospori da se novcem crnogorskih građana pomažu kompanije u vlasništvu stranih i domaćih tajkuna, o čemu svjedoče primjeri KAP-a, Prve banke, Željezare…

MONITOR: Kako u tom kontekstu komentarišete napad gradonačelnika Podgorice Miomora Mugoše na novinare Vijesti?
ĆALOVIĆ: Napad Mugoše na novinare Vijesti je do kraja ogolio činjenicu da ne postoji granica do koje se institucije sistema mogu zloupotrijebiti. Nezabilježen je slučaj da prvi čovjek bilo koje evropske prestonice uđe u fizički obračun sa neistomišljenicima, a da zbog toga ne snosi krivičnu, političku i moralnu odgovornost. Ovaj necivilizacijski čin je poslao jasnu poruku međunarodnoj zajednici o tome kakve su institucije koje treba da implementiraju evropske standarde, pa postupak Miomira Mugoše danas predstavlja sramotu države Crne Gore i svakog njenog građanina.

MONITOR: Primjetne su samo sporadične protokolarne reakcije predstavnika međunarodne zajednice u Crnoj Gori povodom napada na urednika Vijesti.
ĆALOVIĆ: Ne tako davno, ministar inostranih poslova Milan Roćen je počeo sa „disciplinovanjem” ambasadora, tvrdeći da se miješaju u unutrašnja pitanja. Na žalost, danas je u diplomatskom koru mali broj hrabrih pojedinaca koji se usuđuju da javno ukažu na devijacije sistema. Štaviše, stiče se utisak da su se neki od njih vrlo dobro „snašli” i prilagodili domaćim običajima poslovanja, te da radije učestvuju u protokolarnim aktivnostima Vlade. Ipak, ne treba zaboraviti da se EU temelji na institucijama i demokratskim standardima, a ne pojedincima, i da su njena zvanična dokumenta i do sada eksplicitno ukazivala na ključne probleme u crnogorskom društvu. Sigurna sam da će tako biti i ubuduće.

MONITOR: Čime objašnjavate činjenicu da je sve manje onih koji su spremni da javno kritikuju aktuelnu vlast, odnosno da javno traže promjene i koriste svoja građanska i politička prava.
ĆALOVIĆ: Crnogorski građani imaju realan osnov za strah od sistema i svemoćnih pojedinaca od čije volje zavisi njihova egzistencija i fizički integritet. Činjenica je da je Vlada i dalje najveći poslodavac, a da nisu rijetki slučajevi zloupotrebe inspekcijskih organa u cilju uništavanja „nepodobnih” preduzetnika. U sistemu koji je opterećen brojnim nerazjašnjenim ubistvima i u kome će institucije zaštititi nasilnika, a ne žrtvu, ne može se očekivati da građani budu slobodni.

MONITOR: U Crnoj Gori se i dalje povećava jaz između male grupe bogatih i ogromnog broja siromašnih, u toku je veliki broj radničkih protesta… Vlast to demagoški pripisuje globalnoj ekonomskoj krizi, iako je to rezultat njene pogrešne politike. Vaš komentar.
ĆALOVIĆ: Država zarobljena interesima tajkuna je generisala velike socijalne razlike, jer su troškovi održavanja takvog sistema neproporcionalno raspoređeni i padaju na siromašna domaćinstva i mala preduzeća. Zvanični podaci o siromaštvu se odnose na period prije ekonomske krize, pa stavljanje ovog problema u taj kontekst predstavlja očiglednu manipulaciju. Posljednji raspoloživi podaci, za 2006. i 2005. godinu, pokazuju da uprkos značajnom rastu društvenog bruto proizvoda, distribucija dohotka nije dovela do smanjenja siromaštva, već do produbljivanja jaza između najsiromašnijih i najbogatijih.

MONITOR: Mnogi tvrde da su u Crnoj Gori rijetki političari, NVO, mediji, pojedinci… koji nijesu na ovaj ili onaj način paktirali s vlastima, i da suštinska korumpiranost navodnih kritičara režima omogućava Đukanoviću da vlada Crnom Gorom kao svojim vlasništvom?
ĆALOVIĆ: U državi koja na svakom koraku stimuliše pojedince da nekažnjeno krše zakon, nekada je teško odoljeti. Neko je radio sa KAP-om, a neko gradio zgrade po Budvi. Sigurno je lakše boriti se protiv korupcije i kriminala sa vrha Maxima i iz udobnih fotelja lidera kvazi nevladinih organizacija u čijem su vlasništvu restorani i kafići. Ipak, opšta paranoja da su svi u sprezi sa aktuelnom vlašću je najveća prepreka za kreiranje kritične mase koja bi dovela do promjena. Zato su i napori vlasti usmjereni na kompromitovanje njenih kritičara kroz angažman tajne službe koja i danas intenzivno koristi oprobane komunističke metode.

MONITOR: Šta je ovog trenutka najveći problem premijera Mila Đukanovića?
ĆALOVIĆ: Pored postupaka koji se vode u Italiji, Švajcarskoj i Njemačkoj, najveća briga premijera je, vjerovatno, njegovo najbliže okruženje. On se oslanja na relativno malu elitu koja mu pomaže da upravlja centrima moći, pa je pored nezgodnih svjedoka i bivših prijatelja, sve teže obezbijediti da unutrašnja neslaganja i sukobi interesa različitih grupacija ne izađu na površinu. Mala bara je puna krokodila i kada presuši, postoji opasnost da se okrenu jedni na druge.

MONITOR: A šta najveća slabost njegovih protivnika?
ĆALOVIĆ: Ključni ekonomski i socijalni problemi se uspješno guraju pod tepih zahvaljujući sposobnosti vlasti i dijela opozicije da potenciraju raspravu o nacionalnim pitanjima i produbljuju vještačke podjele, što obezbjeđuje kontinuitet istih političkih struktura po staroj maksimi „zavadi pa vladaj”. Dok se mi dijelimo na Crnogorce, Srbe, Muslimane i Albance, oni nas vrlo efikasno pljačkaju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo