Povežite se sa nama

INTERVJU

Državu zarobili interesi tajkuna

Objavljeno prije

na

MONITOR: MANS se i dalje najviše bavi problemom korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori. Vaše ocjene uveliko se razlikuju od tvrdnji crnogorskih zvaničnika. Najsvježiji primjer je izlaganje ministarke Gordane Đurović na Strateškom forumu na Bledu. Direktor ljubljanskog Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Zijad Bećirović kaže da je ministarka Đurović predstavila Crnu Goru kao državu koja je na većem nivou i od nekih članica Evropske unije. ĆALOVIĆ: Izvještaji svih međunarodnih institucija potenciraju da je korupcija u Crnoj Gori prisutna u svim segmentima i na svim nivoima vlasti, dok je sam vrh u sprezi sa organizovanim kriminalom, pa ne iznenađuje nedostatak volje za procesuiranje konkretnih slučajeva, posebno onih na najvišim nivoima. Nerijetko su upravo rukovodioci antikorupcijskih institucija na vrhu piramide korupcije i od njih se ne može očekivati da se bore sami protiv sebe, pa oni ulažu mnogo veće napore da sakriju, nego da rješavaju probleme. Posljednje izlaganje gospođe ministarke potvrđuje da je ključni razlog njenog učešća u Vladi manipulisanje, prikrivanje i zataškavanje činjenice da korupcija i organizovani kriminal značajno ugrožavaju ekonomski razvoj i proces evropskih integracija. Ipak, zapanjujuća je njena istrajnost u negiranju crnogorske stvarnosti, jer je u kontinuitetu demantuju kako izvještaji međunarodnih institucija, tako i očigledni namjerni propusti državnih organa u procesuiranju korupcije i organizovanog kriminala.

MONITOR: Crna Gora nije, kako ste jednom rekli, specifična po tome što u njoj ima korupcije, nego po tome što se korupcija u njoj ne sankcioniše.
ĆALOVIĆ: Organizovani kriminal, po definiciji, ne može postojati ukoliko nije u sprezi sa pojedincima iz vlasti. Ta pojava je prisutna i u Njemačkoj, Velikoj Britaniji ili SAD, ali institucije tih država korumpirane ministre, gradonačelnike i biznismene šalju u zatvor. S druge strane, vrh crnogorske vlasti, povezan sa kriminalom, je kreirao paralelni sistem u kome se donose sve ključne odluke. U takvom okruženju, institucije ne samo što ne mogu da procesuiraju nedodirljive pojedince, već aktivno učestvuju u ostvarivanju njihovih interesa. Kod nas je korupcija pravilo, a ne izuzetak, a korumpirane ministre u najgorem slučaju šaljemo u ambasadore.

MONITOR: MANS je prije dvije godine pokrenuo kampanju »Čist put ka Evropi«, čiji je cilj da ukaže na značaj borbe protiv korupcije u procesu evropskih integracija, kao i da izvrši pritisak na nadležne institucije da se pozabave tim problemom. Kakvi su rezultati?
ĆALOVIĆ: MANS kontinuirano prati rad antikorupcijskih institucija i na osnovu konkretnih, dokumentovanih slučajeva ukazuje na probleme. Naši izvještaji su prepoznati kao pouzdan izvor podataka, pa su mnoge naše ocjene potvrđene i u dokumentima Evropske komisije, a niz pitanja koja smo otvorili nalaze se i u upitniku koji popunjava crnogorska administracija. Danas su korupcija i organizovani kriminal prepoznati kao ključni izazovi u procesu evropskih integracija, i od države se zahtijevaju konkretni rezultati i to na najvišim nivoima.

MONITOR: Jedan od Vaših ranijih stavova glasi da su ,,zahvaljujući sprezi biznisa, politike i kriminala, u Crnoj Gori formirane oligarhične strukture koje su omogućile uspostavljanje monopola i kartela, a unakrsno članstvo u odborima direktora i vlasništvu je stavljeno u funkciju zarobljavanja države”. Je li se tu nešto promijenilo?
ĆALOVIĆ: Iluzorno je očekivati da će se režim koji je izgradio takav sistem voljno angažovati u iskrenim i uspješnim naporima da ga rasformira. Jedina razlika je u tome što ove činjenice postaju sve očiglednije. Finansijska kriza je pokazala u kojoj mjeri je naša ekonomija zarobljena interesima kriminalnih mreža i danas niko ne može da ospori da se novcem crnogorskih građana pomažu kompanije u vlasništvu stranih i domaćih tajkuna, o čemu svjedoče primjeri KAP-a, Prve banke, Željezare…

MONITOR: Kako u tom kontekstu komentarišete napad gradonačelnika Podgorice Miomora Mugoše na novinare Vijesti?
ĆALOVIĆ: Napad Mugoše na novinare Vijesti je do kraja ogolio činjenicu da ne postoji granica do koje se institucije sistema mogu zloupotrijebiti. Nezabilježen je slučaj da prvi čovjek bilo koje evropske prestonice uđe u fizički obračun sa neistomišljenicima, a da zbog toga ne snosi krivičnu, političku i moralnu odgovornost. Ovaj necivilizacijski čin je poslao jasnu poruku međunarodnoj zajednici o tome kakve su institucije koje treba da implementiraju evropske standarde, pa postupak Miomira Mugoše danas predstavlja sramotu države Crne Gore i svakog njenog građanina.

MONITOR: Primjetne su samo sporadične protokolarne reakcije predstavnika međunarodne zajednice u Crnoj Gori povodom napada na urednika Vijesti.
ĆALOVIĆ: Ne tako davno, ministar inostranih poslova Milan Roćen je počeo sa „disciplinovanjem” ambasadora, tvrdeći da se miješaju u unutrašnja pitanja. Na žalost, danas je u diplomatskom koru mali broj hrabrih pojedinaca koji se usuđuju da javno ukažu na devijacije sistema. Štaviše, stiče se utisak da su se neki od njih vrlo dobro „snašli” i prilagodili domaćim običajima poslovanja, te da radije učestvuju u protokolarnim aktivnostima Vlade. Ipak, ne treba zaboraviti da se EU temelji na institucijama i demokratskim standardima, a ne pojedincima, i da su njena zvanična dokumenta i do sada eksplicitno ukazivala na ključne probleme u crnogorskom društvu. Sigurna sam da će tako biti i ubuduće.

MONITOR: Čime objašnjavate činjenicu da je sve manje onih koji su spremni da javno kritikuju aktuelnu vlast, odnosno da javno traže promjene i koriste svoja građanska i politička prava.
ĆALOVIĆ: Crnogorski građani imaju realan osnov za strah od sistema i svemoćnih pojedinaca od čije volje zavisi njihova egzistencija i fizički integritet. Činjenica je da je Vlada i dalje najveći poslodavac, a da nisu rijetki slučajevi zloupotrebe inspekcijskih organa u cilju uništavanja „nepodobnih” preduzetnika. U sistemu koji je opterećen brojnim nerazjašnjenim ubistvima i u kome će institucije zaštititi nasilnika, a ne žrtvu, ne može se očekivati da građani budu slobodni.

MONITOR: U Crnoj Gori se i dalje povećava jaz između male grupe bogatih i ogromnog broja siromašnih, u toku je veliki broj radničkih protesta… Vlast to demagoški pripisuje globalnoj ekonomskoj krizi, iako je to rezultat njene pogrešne politike. Vaš komentar.
ĆALOVIĆ: Država zarobljena interesima tajkuna je generisala velike socijalne razlike, jer su troškovi održavanja takvog sistema neproporcionalno raspoređeni i padaju na siromašna domaćinstva i mala preduzeća. Zvanični podaci o siromaštvu se odnose na period prije ekonomske krize, pa stavljanje ovog problema u taj kontekst predstavlja očiglednu manipulaciju. Posljednji raspoloživi podaci, za 2006. i 2005. godinu, pokazuju da uprkos značajnom rastu društvenog bruto proizvoda, distribucija dohotka nije dovela do smanjenja siromaštva, već do produbljivanja jaza između najsiromašnijih i najbogatijih.

MONITOR: Mnogi tvrde da su u Crnoj Gori rijetki političari, NVO, mediji, pojedinci… koji nijesu na ovaj ili onaj način paktirali s vlastima, i da suštinska korumpiranost navodnih kritičara režima omogućava Đukanoviću da vlada Crnom Gorom kao svojim vlasništvom?
ĆALOVIĆ: U državi koja na svakom koraku stimuliše pojedince da nekažnjeno krše zakon, nekada je teško odoljeti. Neko je radio sa KAP-om, a neko gradio zgrade po Budvi. Sigurno je lakše boriti se protiv korupcije i kriminala sa vrha Maxima i iz udobnih fotelja lidera kvazi nevladinih organizacija u čijem su vlasništvu restorani i kafići. Ipak, opšta paranoja da su svi u sprezi sa aktuelnom vlašću je najveća prepreka za kreiranje kritične mase koja bi dovela do promjena. Zato su i napori vlasti usmjereni na kompromitovanje njenih kritičara kroz angažman tajne službe koja i danas intenzivno koristi oprobane komunističke metode.

MONITOR: Šta je ovog trenutka najveći problem premijera Mila Đukanovića?
ĆALOVIĆ: Pored postupaka koji se vode u Italiji, Švajcarskoj i Njemačkoj, najveća briga premijera je, vjerovatno, njegovo najbliže okruženje. On se oslanja na relativno malu elitu koja mu pomaže da upravlja centrima moći, pa je pored nezgodnih svjedoka i bivših prijatelja, sve teže obezbijediti da unutrašnja neslaganja i sukobi interesa različitih grupacija ne izađu na površinu. Mala bara je puna krokodila i kada presuši, postoji opasnost da se okrenu jedni na druge.

MONITOR: A šta najveća slabost njegovih protivnika?
ĆALOVIĆ: Ključni ekonomski i socijalni problemi se uspješno guraju pod tepih zahvaljujući sposobnosti vlasti i dijela opozicije da potenciraju raspravu o nacionalnim pitanjima i produbljuju vještačke podjele, što obezbjeđuje kontinuitet istih političkih struktura po staroj maksimi „zavadi pa vladaj”. Dok se mi dijelimo na Crnogorce, Srbe, Muslimane i Albance, oni nas vrlo efikasno pljačkaju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

HADŽEM HAJDAREVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ SARAJEVA: U BiH su fašisti u znatnoj mjeri u vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelne probleme bosanskohercegovačke države i društva prvenstveno vidim u kontinuiranim antibosanskim neofašističkim politikama beogradskih i zagrebačkih centara klerofašističkih moći

 

MONITOR: Koji su najveći problemi u današnjoj Bosni i Hercegovini?

HAJDAREVIĆ: Nema tog problemoskopa, niti nekog, da se našalimo, ovozemaljskog problemjera kojim bi se preciznije moglo “odrediti”, “klasificirati”, “izračunati” aktualne probleme bosanskohercegovačke države i društva! Ja te probleme prvenstveno vidim u kontinuiranim antibosanskim neofašističkim politikama beogradskih i zagrebačkih centara klerofašističkih moći… Vlasti u Zagrebu i Beogradu, preko svojih naciziranih satelitskih ispostava u Bosni, bjesomučno, od disolucije Jugoslavije pa sve do danas,  ustrajavaju na mentalnoj i svakoj drugoj kolonizaciji bh. društva, a kad se tome doda razroko ideološko nejedinstvo, nesnalaženje,  stranačko politička cirkusanija onih bosanskih snaga koje se vole prikazivati patriotskima, onda to “razvlačenje pameti”, kako se živopisno izrazio jedan od đeneralskih ratnih zločinaca, kao da će trajati do Dana sudnjega. Kako nikad nisu “definirani” uzroci i posljedice agresorsko-genocidnih politika/ratova od 1991. do 1995. godine, ostavljena je mogućnost da se suksecivno reaktualiziraju mnogi socijalnopolitički i socijalnopsihološki problemi u Bosni i na Balkanu. Devedesete  su bile nastavak Drugoga svjetskog rata; nanovo su orgijali i četnici i ustaše. Sadašnje veličanje osuđenih ratnih zločinaca, negiranje genocida, ignoriranje zločina i posljedica zločina, nije ništa drugo do prihvatanje fašizma kao vlastite nacionalne kulturne tečevine. Tako se ponašaju mnogi političari u Zagrebu, tako se ponaša vlast u Srbiji, tako se ponašaju njihovi profašistički sateliti u Bosni… To su najveći problemi države Bosne i Hercegovine!

MONITOR: Šta  BiH najviše nedostaje?

HAJDAREVIĆ: Osjećanje sigurnosti njenih građana. Mirovnim sporazumom skrpljenim u Daytonu nametnut je antigrađanski, naciokratski, idiotski koncept vlasti, u svemu, od politike do ekonomije, pa je dojučerašnjim ubicama, a koju godinu kasnije i “haškim pitomcima”, povjereno postdejtonsko “instaliranje vlasti”, čime je pometena normalnija i dugoročnija sigurnost bh. građanina. Pripadam onima koji su uvjereni da su granice države BiH na Drini, Savi, Uni visoke do nebesa, ništa njih nikad neće pomjeriti, ali nažalost svi ćemo prije pomrijeti,  negoli će bešćutne neonacističke protuhe ikada to shvatiti.

MONITOR: Jednom ste kazali da čovjek u Bosni više misli glavom nekog Beograda i Zagreba, neke Ankare, Moskve, Teherana, Brisela i Vašingtona nego glavom svoje države… 

HAJDAREVIĆ: To je jedan od fundamentalnih problema Bosne – ta drama “posuđenih identiteta”, ta (auto)kolonizacija svijesti, ti krvavoliki kleronacistički “uvjetni refleksi” naprema normalnog građanskoga života, ta usiljena pseudoznanstvena ideologizacija/mitologizacija i prošlosti i budućnosti… Često glava čovjeka u Bosni nije u državi u kojoj živi, nije u društvu iz kojeg potječe, nego je u nekom Beogradu, Zagrebu, nekom Istanbulu, Teheranu, Moskvi, Washingtonu… Morat će proći generacije i generacije, pa da se dekolonizira svijest razbosančenih dijelova bh. društva!

MONITOR: Nedavno je  grupa bosanskohercegovačkih intelektualaca, među njima i Vi,  uputila otvoreno pismo institucijama BiH u kojem  navode – potvrdite da BiH nije više pašaluk u kome se bespogovorno izvršavaju naredbe iz Stambola. 

HAJDAREVIĆ: Potpisujem i borim se za sve ono što uzdiže dostojanstvo zemlji Bosni i državi Bosni i Hercegovini. Nadam se da do izručivanja političkih neistomišljenika Turskoj, ili onih koji se etiketiraju takvima, neće doći… Dogodi li se, bio bi to veliki bosanski poraz i strašna sramota bosanskohercegovačke političke i svake druge pameti!

MONITOR: Šta bi BiH donijelo članstvo u EU ?

HAJDAREVIĆ: Mnogo bi šta dobroga. Prije svega, osjećali bismo se sigurnije. I u osobnom i u kolektivnom smislu. To bi donijelo veću zaštitu od bešćutnih, lakomih, kolonijalistički raspoloženih susjeda. Doprinijelo bi procesu postupne denacifikacije. Mirnije bismo lijegali u postelje i horniji dočekivali jutarnje sunce.

MONITOR:  U BiH se, kažu mnogi, danas najmanje čuje glas antifašista. Zašto?

HAJDAREVIĆ: Pa zato što je BiH država gdje su fašisti, u znatnoj mjeri, danas u vlasti! Dodatno je tragična činjenica da je Bosna najstradalničkiji prostor i u vrijeme Drugog svjetskog rata i u vrijeme agresorskog komšijskog fašizma devedesetih godina prošloga vijeka! Ali, ipak, čuje se glas antifašista, nije da se ne čuje, ne dao Bog da se ne čuje!

MONITOR: I dalje na ex jugoslovenskim prostorima nacionalistički govor nadjačava govor o pomirenju. Čemu to vodi? 

HAJDAREVIĆ: To vodi u daljnji društveni haos, u kontinuiranu, naciokratski dirigiranu ”strategiju haosa”, u neprestani strah i nesigurnost, vodi u produbljivanje bijede i siromaštva, vodi u masovno iseljavanje mladih sa svih prostora nekadašnje jugoslavenske državne zajednice!

MONITOR: Radite u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu. Često se polemiše o tome kakvim jezikom govore Crnogorci, Srbi, Bošnjaci i Hrvati…

HAJDAREVIĆ: Jezik je žalosno ispolitiziran. Mada, valja znati, jezik je i jedno od ponajvažnijih političkih a ne samo komunikacijskih, edukacijskih, kulturnih, memorijskih i ostalih  životnih pitanja… Prihvatimo li opću civilizacijsku istinu da je pitanje jezika pitanje elementarne čovjekove slobode, onda je razumljivo da je on za jedne bosanski, ili crnogorski, ili hrvatski, ili, za neke, srpski jezik… Za mene, lično, u BiH svi govore jednim jezikom, i ja ga osjećam, čujem, čitam kao bosanski jezik, ali, kako je jezik najuže vezan za čovjekovu slobodu, onda nema nikojeg razloga da mi smeta  da neko u BiH kaže kako se njegov jezik zove srpski ili hrvatski jezik. Je li na onom čuvenom Bečkom dogovoru od 28. maja 1850. godine bilo ijednog Crnogorca, ijednog Bošnjaka? I Bosna i Crna Gora bile su izvan i Austro-Ugarske monarhije i tadašnje srpske kneževine. Koji su to životni prostori u srednjojužnoslavenskim govorima poslužili tadašnjim kodifikatorima nekog zajedničkog standarnog jezika? Pogledajte u geografsku kartu Balkana! Oni koji niječu ime bosanskoga i ime crnogorskoga jezika zapravo se osjećaju nesigurnima u vlastitom jezičkom identitetu!

MONITOR: Izjavili ste da su lingvisti na Balkanu danas ponajveći nacionalisti. 

HAJDAREVIĆ: To je tako. Ako se nekome negira pravo na jezik i ime maternjeg jezika, negira mu se i pravo na život i na vlastito postojanje, posvaja mu se nacionalna memorija, otima kultura, historijsko sjećanje, sve… To je fašizam!

MONITOR: Kako ocjenjujete stanje u kulturi u Bosni i Hercegovini?

HAJDAREVIĆ: Stanje je vrlo neuređeno, često nacionalistički “usmjereno”, nesređeno, jadno. BiH je jedina država u Evropi koja nema državno ministarstvo za kulturu. Zato je BiH, kad su u pitanju institucije kulture, danas najzapušteniji prostoru Evropi. Ovdje, kao i na mnogim dijelovima Balkana, kultura nije, primarno, u funkciji kultiviranja, uzdizanja, spajanja, zdrave kulturne interakcije, nego je u funkciji nabildavanja “nacionalnih mišića” i, najčešće, mozaik živopisnih samolagarija o sebi, a sve prema projiciranim epskoguslarskim matricama i “natpjevavanjima”.

MONITOR: Objavili ste preko dvadeset pet knjiga. Kakve su šanse u BiH da pisac objavi novi rukopis i koliko se uopšte danas  čitaju knjige? 

HAJDAREVIĆ: Ja imam sreću da imam prijatelja koji ima izdavačku kuću i štampariju. Riječ je o sarajevskoj “Dobroj knjizi”. Inače, šanse za objavljivanje rukopisa su vrlo ograničene. Tu su na posebnom nesretnom udaru mladi talentirani autori. Neki tzv. kantonalni i entitetski ministri za kulturu u BiH više se ponašaju kao osioni blagajnici negoli kao kulturotvorni stratezi. Decenijama nas u Bosni guši i teror amaterizma. Pa, ipak, u cijelome ovom haosu, probije se i mnogo važnih, velikih književnih djela. Smio bih ustvrditi da se u Bosni ovih godina ispisuje jedna od najvećih književnosti u Evropi, pitanje je samo kako to na kvaltetan način prepoznati i prezentirati. Inače, prestalo me boljeti sve slabije nečitanje knjiga. Kome se ne čita, ima svoje ustavno i građansko pravo biti ograničen i biti glup!

 

Aluminij – tipična naciokratska priča 

 

MONITOR: Afera mostarski Aluminij trenutno je jedan od najaktuelnijih događaja u BiH …

HAJDAREVIĆ: Mostarski Aluminij je tipična naciokratska priča! Ovih dana svi pričaju o Aluminiju, a samo u Mostaru je, od vremena agresije na Bosnu do danas, propalo mnogo, možda i značajnijih privrednih giganata, kakvi su Soko, Hepok, Fabrika duhana Mostar, Pamučna industrija Đuro Salaj, Tvornica kompresora, GP Hercegovina. Samo je Aluminij zadržan da funkiconira kao “zlatna koka” partijsko-nacionalističkog kriminala u režiji jedne od nacionalističkih, antibosanskih partija – HDZ-a. Nije stradao ni jedan kooperant Aluminija u Hrvatskoj ili BiH, stradao je samo Aluminij, stradalo je, zapravo, nekoliko stotina porodica koje su vjerovale u Aluminij i u partitokratnu, antigospodarsku hadezeovsku priču i politiku. Pogledajte ko sad pregovara o Aluminiju. Lider nacionalističke političke stranke koja je uništila Aluminij! To je posao za ekonomske stručnjake, ali i za policiju, tužilaštva, sudove, proceduru prava i zakonitosti…

MONITOR: Hrvatski mediji tvrde da je aktuelna bošnjačka politika “iz osvete” uništila Aluminij.

HAJDAREVIĆ: Bošnjaci, ni koju deceniju iz Daytona, nisu mogli ni primirisati “Aluminiju”. Čak je finansijskoj policiji zabranjivan ulazak. Tzv. privredni gigant bio je organiziran po mjeri hadezeovske naciokracije i kriminala pod zašitom “nacionalnih interesa”. U pitanju je pljačkaški interes lokalne, mafijaške klike unutar HDZ BiH.

 

Klerofašizam je balkansko zlo

 

MONITOR: Školovali ste se i na sarajevskoj Gazi Husrev-begovoj medresi. Da li se u BiH i u našem regionu manipuliše vjerom?

HAJDAREVIĆ: Itekako se manipulira vjerom. I svi manipuliraju vjerom. Pokazalo se da je nacionalistički konfesionalizam na Balkanu više antivjera negoli ikakva vjera. Devedesete godine su svjedočile da su mnogi tzv. duhovnici bili promotori i zaštitnici zločina. Klerofašizam je najozbiljnija prijetnja budućnosti svih naših prostora. Klerofašizam je  zlo u kojemu su pozivi na Boga i vjerske svetinje u službi najperverznijega mogućeg sataništva. Koliko se u socijalističkoj Jugoslaviji pretjerivalo u službenom odnosu prema vjeri i instituciji vjere kroz crkve i druge vjerske zajednice, danas se otišlo u još opakiju krajnost – nacionalistički konfesionalizam je postao “mjera svih stvari”, a Bog i citati iz svetih knjiga opadaju s licemjernih propovjedničkih usana poput natruhla lišća, ili uprazno vise po uzdignutim, podnebesnim tornjevima.

                                         Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ENVER KAZAZ, KNJIŽEVNIK I PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U  SARAJEVU: Talac borbe tri nacionalizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih političkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok

 

MONITOR: Prošle sedmice navršilo se deset mjeseci od izbora u BiH. Kakvi su rezultati aktuleni vlasti u tom periodu?

KAZAZ: Nove vlasti, zapravo, nema, osim u nekoliko kantona i u Republici Srpskoj. Pregovori oko njenog formiranja su zapeli oko članstva BiH u NATO-u. Hoće li Predsjedništvo BiH podržati novog mandatara Vijeća ministara iz Dodikovog SNSD-a, još uvijek se ne zna. Ali, može se već sada reći da je BiH u pregovorima oko formiranja vlasti zakočena na svom putu u NATO, jer je Bakir Izetbegović popustio pred Dodikovim zahtjevima i pristao na reduciranje Godišnjeg akcionog plana koji je uslov da ta vojna alijansa počne razmatrati uslove za prijem BiH u svoje članstvo. To znači da će BiH u narednom periodu biti primorana da pravi ustupke republičkosrpskim oligarhijama kad je u pitanju članstvo u NATO-u.

Dobra vijest iz BiH je da Vlada Kantona Sarajevo, formirana u složenoj koaliciji bez Izetbegovićeve nacionalističke SDA, radi odličan posao. Ona je uvela niz principa transparentnosti, odgovornosti i poštenja, a u nekim privrednim i ekonomskim mjerama pokazala zavidnu razinu efikanosti.

Kantoni pod kontrolom HDZ-a nisu formirali vlast, jer ta stranka na čelu sa Draganom Čovićem vodi borbu protiv SDA oko promjena izbornog zakona, tražeći da se tobožnjim etničkim legitminim predstavljanjem uvedu takve odredbe izbornog zakona prema kojemu će pripadnici svake od etnija moći glasati samo za svoje predstavnike. Jednostavno rečeno, HDZ računa da se na izbore izlazi s etničkim trakama oko ruke.

Sve u svemu BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih poltičkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok.

MONITOR: Politički analitičari upozoravaju da u BiH vladaju interesne krimi-etno grupe i da građani žive između straha i strepnje…

KAZAZ: Da, ta upozorenja imaju realne osnove, jer tri nacionalističke partije organizirane su kao tajkunski etnički karteli koji su privatizaciju pretvorili u pljačku društvene, tj. državne imovine, a institucije sistema poimaju kao sredstva za svoje bogaćenje.

Istodobno s tim nacionalizam razvija naracije o stalno nadolazećim sukobima, pa BiH živi, kako bi Ivan Lovrenović rekao, u stanju nezavršenog rata. A to znači da su sukobi s vojnog prebačeni u političko polje, te da naracija o njima služi kao maska za kriminal, korupciju, nepotizam i formiranje klase tajkuna koji su preko noći postali milioneri.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I ADVOKAT CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Treba nam ubrzanje reformi koje će osnažiti ugled pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poštujući vladavinu prava kao osnovni princip, te podjelu vlasti kao njen bitan sastojak, mislim da se rješavanje stambenih pitanja kada se radi o sudskoj grani vlasti mora odigravati isključivo u okviru nje same. Drugačija praksa otvara prostor za legitimnu sumnju u politički uticaj izvršne vlasti na sudsku vlast

 

MONITOR: Da li bi opozicija trebalo da učestvuje u  radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva, obzirom da je rok za reforme produžen i tako smanjeno vrijeme za pripremu fer izbora, i  da nije ispunjen zahtjev za formiranjem tehničke vlade? I da li je ta reforma uopšte dovoljna za odžavanje fer izbora, ili su potrebne sveobuhvatnije promjene? 

SEKULOVIĆ: Mislim da opozicija treba da učestvuje u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva. Neučesvovanje bi u ovom trenutku bilo teško opravdati međunarodnim partnerima. Naravno, imam u vidu činjenicu da opozicija nije jedinstvena po ovom pitanju i da prisustvujemo opozicionom ratu kakav je malo ko očekivao. U tom smislu držim, uz određenu ogradu jer je opoziciona scena nepredvidiva,  da će jedan dio opozicije prije izabrati strategiju povlačenja iz rada Odbora, kako bi privukao ili vratio dio opozicionih birača koji imaju jak antizapadni stav.

Međutim, i ako se ovo desi, drugi dio opozicije koji je prozapadno orijentisan bi trebao da uzme učešće. Naravno, da će taj put biti pun zamki, ali se na djelu mora pokazati kapacitet i snaga da se ovakvi procesi vode, odnosno da se preuzme odgovornost. U krajnjem, ako imate jasne agrumente  uvijek se možete povući, pri čemu teret neuspjeha prelazi na drugu stranu.

Ne treba imati iluziju da bilo koja reforma može dovesti do idealnih izbornih uslova. U svakoj državi vlast na određeni način ima startnu prednost, u našem kontekstu institucionalna prednost se ogleda primarno u činjenici da je država glavni poslodavac a da nemamo iskustvo sa demokratskom smjenom vlasti. Ono što se može realno očekivati od čitavog procesa – ukoliko on bude vođen politički razborito,- sa jasnom predstavom što se hoće i sposobnošću da se to u realnosti iznese – je ambijent koji izborni proces čini elementarno fer i poštenim.

MONITOR: Organizatori protesta Odupri se i opozicija potpisali su Sporazum o budućnosti u  kojem se, između ostalog, najavljuje bojkot svih izbora u slučaju da ne bude formirana tehnička vlada. Kako vidite ponašanja dijela opozicije, u tom smislu? 

SEKULOVIĆ: Mislim da priča oko tehničke vlade nije završena, samo što tu vlada prilična konfuzija. Iako sam saglasan da bi mandat takve vlade trebao biti što duži, ne mislim da je tragedija ukoliko umjesto dvanaest mjeseci bude recimo deset. Ono što je suština je da ulazak u takvu vladu mora biti dio paketa koji bi bio pripremljen ozbiljno, stručno i održivo, kako bi imala svoj efekat u dijelu pojačane kontrole izbornog procesa.

Poželjno bi bilo da iza takve ideje direkno ili indirektno stanu svi, jer se time jača legitimitet procesa i dobija se na političkoj težini. Kako će to u krajnjem izgledati, ostaje da se vidi, pri čemu zadržavam određenu rezervu zbog pomenutog ponašanja opozicije.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo