INTERVJU
Državu zarobili interesi tajkuna
MONITOR: MANS se i dalje najviše bavi problemom korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori. Vaše ocjene uveliko se razlikuju od tvrdnji crnogorskih zvaničnika. Najsvježiji primjer je izlaganje ministarke Gordane Đurović na Strateškom forumu na Bledu. Direktor ljubljanskog Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Zijad Bećirović kaže da je ministarka Đurović predstavila Crnu Goru kao državu koja je na većem nivou i od nekih članica Evropske unije. ĆALOVIĆ: Izvještaji svih međunarodnih institucija potenciraju da je korupcija u Crnoj Gori prisutna u svim segmentima i na svim nivoima vlasti, dok je sam vrh u sprezi sa organizovanim kriminalom, pa ne iznenađuje nedostatak volje za procesuiranje konkretnih slučajeva, posebno onih na najvišim nivoima. Nerijetko su upravo rukovodioci antikorupcijskih institucija na vrhu piramide korupcije i od njih se ne može očekivati da se bore sami protiv sebe, pa oni ulažu mnogo veće napore da sakriju, nego da rješavaju probleme. Posljednje izlaganje gospođe ministarke potvrđuje da je ključni razlog njenog učešća u Vladi manipulisanje, prikrivanje i zataškavanje činjenice da korupcija i organizovani kriminal značajno ugrožavaju ekonomski razvoj i proces evropskih integracija. Ipak, zapanjujuća je njena istrajnost u negiranju crnogorske stvarnosti, jer je u kontinuitetu demantuju kako izvještaji međunarodnih institucija, tako i očigledni namjerni propusti državnih organa u procesuiranju korupcije i organizovanog kriminala.
MONITOR: Crna Gora nije, kako ste jednom rekli, specifična po tome što u njoj ima korupcije, nego po tome što se korupcija u njoj ne sankcioniše.
ĆALOVIĆ: Organizovani kriminal, po definiciji, ne može postojati ukoliko nije u sprezi sa pojedincima iz vlasti. Ta pojava je prisutna i u Njemačkoj, Velikoj Britaniji ili SAD, ali institucije tih država korumpirane ministre, gradonačelnike i biznismene šalju u zatvor. S druge strane, vrh crnogorske vlasti, povezan sa kriminalom, je kreirao paralelni sistem u kome se donose sve ključne odluke. U takvom okruženju, institucije ne samo što ne mogu da procesuiraju nedodirljive pojedince, već aktivno učestvuju u ostvarivanju njihovih interesa. Kod nas je korupcija pravilo, a ne izuzetak, a korumpirane ministre u najgorem slučaju šaljemo u ambasadore.
MONITOR: MANS je prije dvije godine pokrenuo kampanju »Čist put ka Evropi«, čiji je cilj da ukaže na značaj borbe protiv korupcije u procesu evropskih integracija, kao i da izvrši pritisak na nadležne institucije da se pozabave tim problemom. Kakvi su rezultati?
ĆALOVIĆ: MANS kontinuirano prati rad antikorupcijskih institucija i na osnovu konkretnih, dokumentovanih slučajeva ukazuje na probleme. Naši izvještaji su prepoznati kao pouzdan izvor podataka, pa su mnoge naše ocjene potvrđene i u dokumentima Evropske komisije, a niz pitanja koja smo otvorili nalaze se i u upitniku koji popunjava crnogorska administracija. Danas su korupcija i organizovani kriminal prepoznati kao ključni izazovi u procesu evropskih integracija, i od države se zahtijevaju konkretni rezultati i to na najvišim nivoima.
MONITOR: Jedan od Vaših ranijih stavova glasi da su ,,zahvaljujući sprezi biznisa, politike i kriminala, u Crnoj Gori formirane oligarhične strukture koje su omogućile uspostavljanje monopola i kartela, a unakrsno članstvo u odborima direktora i vlasništvu je stavljeno u funkciju zarobljavanja države”. Je li se tu nešto promijenilo?
ĆALOVIĆ: Iluzorno je očekivati da će se režim koji je izgradio takav sistem voljno angažovati u iskrenim i uspješnim naporima da ga rasformira. Jedina razlika je u tome što ove činjenice postaju sve očiglednije. Finansijska kriza je pokazala u kojoj mjeri je naša ekonomija zarobljena interesima kriminalnih mreža i danas niko ne može da ospori da se novcem crnogorskih građana pomažu kompanije u vlasništvu stranih i domaćih tajkuna, o čemu svjedoče primjeri KAP-a, Prve banke, Željezare…
MONITOR: Kako u tom kontekstu komentarišete napad gradonačelnika Podgorice Miomora Mugoše na novinare Vijesti?
ĆALOVIĆ: Napad Mugoše na novinare Vijesti je do kraja ogolio činjenicu da ne postoji granica do koje se institucije sistema mogu zloupotrijebiti. Nezabilježen je slučaj da prvi čovjek bilo koje evropske prestonice uđe u fizički obračun sa neistomišljenicima, a da zbog toga ne snosi krivičnu, političku i moralnu odgovornost. Ovaj necivilizacijski čin je poslao jasnu poruku međunarodnoj zajednici o tome kakve su institucije koje treba da implementiraju evropske standarde, pa postupak Miomira Mugoše danas predstavlja sramotu države Crne Gore i svakog njenog građanina.
MONITOR: Primjetne su samo sporadične protokolarne reakcije predstavnika međunarodne zajednice u Crnoj Gori povodom napada na urednika Vijesti.
ĆALOVIĆ: Ne tako davno, ministar inostranih poslova Milan Roćen je počeo sa „disciplinovanjem” ambasadora, tvrdeći da se miješaju u unutrašnja pitanja. Na žalost, danas je u diplomatskom koru mali broj hrabrih pojedinaca koji se usuđuju da javno ukažu na devijacije sistema. Štaviše, stiče se utisak da su se neki od njih vrlo dobro „snašli” i prilagodili domaćim običajima poslovanja, te da radije učestvuju u protokolarnim aktivnostima Vlade. Ipak, ne treba zaboraviti da se EU temelji na institucijama i demokratskim standardima, a ne pojedincima, i da su njena zvanična dokumenta i do sada eksplicitno ukazivala na ključne probleme u crnogorskom društvu. Sigurna sam da će tako biti i ubuduće.
MONITOR: Čime objašnjavate činjenicu da je sve manje onih koji su spremni da javno kritikuju aktuelnu vlast, odnosno da javno traže promjene i koriste svoja građanska i politička prava.
ĆALOVIĆ: Crnogorski građani imaju realan osnov za strah od sistema i svemoćnih pojedinaca od čije volje zavisi njihova egzistencija i fizički integritet. Činjenica je da je Vlada i dalje najveći poslodavac, a da nisu rijetki slučajevi zloupotrebe inspekcijskih organa u cilju uništavanja „nepodobnih” preduzetnika. U sistemu koji je opterećen brojnim nerazjašnjenim ubistvima i u kome će institucije zaštititi nasilnika, a ne žrtvu, ne može se očekivati da građani budu slobodni.
MONITOR: U Crnoj Gori se i dalje povećava jaz između male grupe bogatih i ogromnog broja siromašnih, u toku je veliki broj radničkih protesta… Vlast to demagoški pripisuje globalnoj ekonomskoj krizi, iako je to rezultat njene pogrešne politike. Vaš komentar.
ĆALOVIĆ: Država zarobljena interesima tajkuna je generisala velike socijalne razlike, jer su troškovi održavanja takvog sistema neproporcionalno raspoređeni i padaju na siromašna domaćinstva i mala preduzeća. Zvanični podaci o siromaštvu se odnose na period prije ekonomske krize, pa stavljanje ovog problema u taj kontekst predstavlja očiglednu manipulaciju. Posljednji raspoloživi podaci, za 2006. i 2005. godinu, pokazuju da uprkos značajnom rastu društvenog bruto proizvoda, distribucija dohotka nije dovela do smanjenja siromaštva, već do produbljivanja jaza između najsiromašnijih i najbogatijih.
MONITOR: Mnogi tvrde da su u Crnoj Gori rijetki političari, NVO, mediji, pojedinci… koji nijesu na ovaj ili onaj način paktirali s vlastima, i da suštinska korumpiranost navodnih kritičara režima omogućava Đukanoviću da vlada Crnom Gorom kao svojim vlasništvom?
ĆALOVIĆ: U državi koja na svakom koraku stimuliše pojedince da nekažnjeno krše zakon, nekada je teško odoljeti. Neko je radio sa KAP-om, a neko gradio zgrade po Budvi. Sigurno je lakše boriti se protiv korupcije i kriminala sa vrha Maxima i iz udobnih fotelja lidera kvazi nevladinih organizacija u čijem su vlasništvu restorani i kafići. Ipak, opšta paranoja da su svi u sprezi sa aktuelnom vlašću je najveća prepreka za kreiranje kritične mase koja bi dovela do promjena. Zato su i napori vlasti usmjereni na kompromitovanje njenih kritičara kroz angažman tajne službe koja i danas intenzivno koristi oprobane komunističke metode.
MONITOR: Šta je ovog trenutka najveći problem premijera Mila Đukanovića?
ĆALOVIĆ: Pored postupaka koji se vode u Italiji, Švajcarskoj i Njemačkoj, najveća briga premijera je, vjerovatno, njegovo najbliže okruženje. On se oslanja na relativno malu elitu koja mu pomaže da upravlja centrima moći, pa je pored nezgodnih svjedoka i bivših prijatelja, sve teže obezbijediti da unutrašnja neslaganja i sukobi interesa različitih grupacija ne izađu na površinu. Mala bara je puna krokodila i kada presuši, postoji opasnost da se okrenu jedni na druge.
MONITOR: A šta najveća slabost njegovih protivnika?
ĆALOVIĆ: Ključni ekonomski i socijalni problemi se uspješno guraju pod tepih zahvaljujući sposobnosti vlasti i dijela opozicije da potenciraju raspravu o nacionalnim pitanjima i produbljuju vještačke podjele, što obezbjeđuje kontinuitet istih političkih struktura po staroj maksimi „zavadi pa vladaj”. Dok se mi dijelimo na Crnogorce, Srbe, Muslimane i Albance, oni nas vrlo efikasno pljačkaju.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava
MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?
RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.
Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.
MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?
RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.
Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Potreban je samokritičan pogled na EU stvarnost

Bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kada je stvarana
MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, izračunao je-povodom desetogodišnjice prijema Hrvatske u EU, da je država od tada „povukla“ iz Brisela oko 12 milijardi eura (5,2 je uplatila, a njoj je isplaćeno 17,1). Pomenuo je i nematerijalne vrijednosti koje je Hrvatska stekla ovim članstvom. Kako Vi ocjenjujete ovaj „bilans“?
PUSIĆ: Da bi se donijela argumentirana ocjena „bilanse“ za koju Vi pitate, trebalo bi imati dobro stručno znanje iz ekonomije, posebno makroekonomije. Ja to nemam i mogu odgovoriti jedino kao građanin koji prati medije i gleda događaje oko sebe, svjestan da većina utječe na njegov život u puno većoj mjeri nego što on može utjecati na njih.
Pretpostavimo da su podaci koje je iznio premijer o povučenim sredstvima iz EU više-manje točni. Logično je pitanje koliki je dio tog novca ostao u hrvatskom gospodarstvu, a koliko je otišlo na uvoz opreme i usluga iz drugih zemalja EU, što u prvom redu pomaže gospodarstvu izvoznika. No, to sigurno pomaže razvoju EU čiji je Hrvatska član. Za pretpostaviti je da mnogi u EU koji o dodjeli sredstava odlučuju, nisu baš bili sretni kad novac EU za najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta, nije ostao u EU već je otišao u Kinu. Ekonomski stručnjaci ne slažu se oko raspodjele dobivenih sredstava; veći dio je išao u javne projekte (slično, uostalom, kao i kod nekih drugih „mlađih“ članica EU), a manji u poticanje proizvodnje što brže vraća uloženi novac.
Sredstva dobivena za saniranje šteta od potresa intenzivno su se počela koristiti tek od početka ove godine kad je rok do kada se ona moraju iskoristiti (šesti mjesec ove godine) bio pred vratima. Ali za malu članicu EU, koja kaska za prosječnom razvijenošću drugih članica, EU fondovi su ogroman poticaj razvoju, a kontrola kako se taj novac troši, koju provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF – Office de Lutte Anti-Fraude), bitna je pomoć u obuzdavanju korupcije.
MONITOR: Plenković je EU okarakterisao kao zajednicu prava, vrijednosti, najrazvijeniju na svijetu. Često se govori o zemljama poluperiferije i periferije EU. Koliko su te kvalifikacije uvjerljive i gdje vidite Hrvatsku u ovom, kako je premijer Hrvatske naglasio, elitnom društvu?
PUSIĆ: Idejni tvorci EU, Jean Monnet, Robert Schuman i mnogi drugi, stvarali su temelje EU kroz pragmatične korake, počevši sa Zajednicom za ugljen i čelik, ali vođeni idejom kako spriječiti da neki budući nacionalizmi ponovo ne dovedu do rata u Europi; oni su imali u vidu prvenstveno Francusku i Njemačku, jedan europski i dva svjetska rata unutar 70 godina. (I tu smo „bolji“; na području bivše Jugoslavije 7 ratova u 87 godina.)
Miroljubiva politika, individualne slobode, ljudska prava, demokratska država i socijalno osjetljiva društva, sve su to bili ciljevi koji su trebali određivati „mapu puta“ stvaranja EU. Prihvaćanje tih ciljeva kao odrednica vlastite politike to su nematerijalne vrijednosti koje su trebale biti vezane za članstvo u EU. Danas, sa bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kad je stvarana. Ono što je sad potrebno je samokritičan pogled na EU stvarnost i volja da se ta stvarnost promijeni. Inače će EU ostati „elitno društvo“ uspoređujući se sa sve nižim standardima.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast
MONITOR: Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?
VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.
Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.
Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi, možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.
Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.
MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?
VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.
Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.
MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?
VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.
Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?
MONITOR: Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha – od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?
VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.
Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.
Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.
MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?
VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima Vlade.
Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.
Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.
MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?
VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.
MONITOR: Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?
VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.
MONITOR: Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?
VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.
Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.
Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.
Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali