MONITOR: MANS se i dalje najviše bavi problemom korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori. Vaše ocjene uveliko se razlikuju od tvrdnji crnogorskih zvaničnika. Najsvježiji primjer je izlaganje ministarke Gordane Đurović na Strateškom forumu na Bledu. Direktor ljubljanskog Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Zijad Bećirović kaže da je ministarka Đurović predstavila Crnu Goru kao državu koja je na većem nivou i od nekih članica Evropske unije. ĆALOVIĆ: Izvještaji svih međunarodnih institucija potenciraju da je korupcija u Crnoj Gori prisutna u svim segmentima i na svim nivoima vlasti, dok je sam vrh u sprezi sa organizovanim kriminalom, pa ne iznenađuje nedostatak volje za procesuiranje konkretnih slučajeva, posebno onih na najvišim nivoima. Nerijetko su upravo rukovodioci antikorupcijskih institucija na vrhu piramide korupcije i od njih se ne može očekivati da se bore sami protiv sebe, pa oni ulažu mnogo veće napore da sakriju, nego da rješavaju probleme. Posljednje izlaganje gospođe ministarke potvrđuje da je ključni razlog njenog učešća u Vladi manipulisanje, prikrivanje i zataškavanje činjenice da korupcija i organizovani kriminal značajno ugrožavaju ekonomski razvoj i proces evropskih integracija. Ipak, zapanjujuća je njena istrajnost u negiranju crnogorske stvarnosti, jer je u kontinuitetu demantuju kako izvještaji međunarodnih institucija, tako i očigledni namjerni propusti državnih organa u procesuiranju korupcije i organizovanog kriminala.

MONITOR: Crna Gora nije, kako ste jednom rekli, specifična po tome što u njoj ima korupcije, nego po tome što se korupcija u njoj ne sankcioniše.
ĆALOVIĆ: Organizovani kriminal, po definiciji, ne može postojati ukoliko nije u sprezi sa pojedincima iz vlasti. Ta pojava je prisutna i u Njemačkoj, Velikoj Britaniji ili SAD, ali institucije tih država korumpirane ministre, gradonačelnike i biznismene šalju u zatvor. S druge strane, vrh crnogorske vlasti, povezan sa kriminalom, je kreirao paralelni sistem u kome se donose sve ključne odluke. U takvom okruženju, institucije ne samo što ne mogu da procesuiraju nedodirljive pojedince, već aktivno učestvuju u ostvarivanju njihovih interesa. Kod nas je korupcija pravilo, a ne izuzetak, a korumpirane ministre u najgorem slučaju šaljemo u ambasadore.

MONITOR: MANS je prije dvije godine pokrenuo kampanju »Čist put ka Evropi«, čiji je cilj da ukaže na značaj borbe protiv korupcije u procesu evropskih integracija, kao i da izvrši pritisak na nadležne institucije da se pozabave tim problemom. Kakvi su rezultati?
ĆALOVIĆ: MANS kontinuirano prati rad antikorupcijskih institucija i na osnovu konkretnih, dokumentovanih slučajeva ukazuje na probleme. Naši izvještaji su prepoznati kao pouzdan izvor podataka, pa su mnoge naše ocjene potvrđene i u dokumentima Evropske komisije, a niz pitanja koja smo otvorili nalaze se i u upitniku koji popunjava crnogorska administracija. Danas su korupcija i organizovani kriminal prepoznati kao ključni izazovi u procesu evropskih integracija, i od države se zahtijevaju konkretni rezultati i to na najvišim nivoima.

MONITOR: Jedan od Vaših ranijih stavova glasi da su ,,zahvaljujući sprezi biznisa, politike i kriminala, u Crnoj Gori formirane oligarhične strukture koje su omogućile uspostavljanje monopola i kartela, a unakrsno članstvo u odborima direktora i vlasništvu je stavljeno u funkciju zarobljavanja države”. Je li se tu nešto promijenilo?
ĆALOVIĆ: Iluzorno je očekivati da će se režim koji je izgradio takav sistem voljno angažovati u iskrenim i uspješnim naporima da ga rasformira. Jedina razlika je u tome što ove činjenice postaju sve očiglednije. Finansijska kriza je pokazala u kojoj mjeri je naša ekonomija zarobljena interesima kriminalnih mreža i danas niko ne može da ospori da se novcem crnogorskih građana pomažu kompanije u vlasništvu stranih i domaćih tajkuna, o čemu svjedoče primjeri KAP-a, Prve banke, Željezare…

MONITOR: Kako u tom kontekstu komentarišete napad gradonačelnika Podgorice Miomora Mugoše na novinare Vijesti?
ĆALOVIĆ: Napad Mugoše na novinare Vijesti je do kraja ogolio činjenicu da ne postoji granica do koje se institucije sistema mogu zloupotrijebiti. Nezabilježen je slučaj da prvi čovjek bilo koje evropske prestonice uđe u fizički obračun sa neistomišljenicima, a da zbog toga ne snosi krivičnu, političku i moralnu odgovornost. Ovaj necivilizacijski čin je poslao jasnu poruku međunarodnoj zajednici o tome kakve su institucije koje treba da implementiraju evropske standarde, pa postupak Miomira Mugoše danas predstavlja sramotu države Crne Gore i svakog njenog građanina.

MONITOR: Primjetne su samo sporadične protokolarne reakcije predstavnika međunarodne zajednice u Crnoj Gori povodom napada na urednika Vijesti.
ĆALOVIĆ: Ne tako davno, ministar inostranih poslova Milan Roćen je počeo sa „disciplinovanjem” ambasadora, tvrdeći da se miješaju u unutrašnja pitanja. Na žalost, danas je u diplomatskom koru mali broj hrabrih pojedinaca koji se usuđuju da javno ukažu na devijacije sistema. Štaviše, stiče se utisak da su se neki od njih vrlo dobro „snašli” i prilagodili domaćim običajima poslovanja, te da radije učestvuju u protokolarnim aktivnostima Vlade. Ipak, ne treba zaboraviti da se EU temelji na institucijama i demokratskim standardima, a ne pojedincima, i da su njena zvanična dokumenta i do sada eksplicitno ukazivala na ključne probleme u crnogorskom društvu. Sigurna sam da će tako biti i ubuduće.

MONITOR: Čime objašnjavate činjenicu da je sve manje onih koji su spremni da javno kritikuju aktuelnu vlast, odnosno da javno traže promjene i koriste svoja građanska i politička prava.
ĆALOVIĆ: Crnogorski građani imaju realan osnov za strah od sistema i svemoćnih pojedinaca od čije volje zavisi njihova egzistencija i fizički integritet. Činjenica je da je Vlada i dalje najveći poslodavac, a da nisu rijetki slučajevi zloupotrebe inspekcijskih organa u cilju uništavanja „nepodobnih” preduzetnika. U sistemu koji je opterećen brojnim nerazjašnjenim ubistvima i u kome će institucije zaštititi nasilnika, a ne žrtvu, ne može se očekivati da građani budu slobodni.

MONITOR: U Crnoj Gori se i dalje povećava jaz između male grupe bogatih i ogromnog broja siromašnih, u toku je veliki broj radničkih protesta… Vlast to demagoški pripisuje globalnoj ekonomskoj krizi, iako je to rezultat njene pogrešne politike. Vaš komentar.
ĆALOVIĆ: Država zarobljena interesima tajkuna je generisala velike socijalne razlike, jer su troškovi održavanja takvog sistema neproporcionalno raspoređeni i padaju na siromašna domaćinstva i mala preduzeća. Zvanični podaci o siromaštvu se odnose na period prije ekonomske krize, pa stavljanje ovog problema u taj kontekst predstavlja očiglednu manipulaciju. Posljednji raspoloživi podaci, za 2006. i 2005. godinu, pokazuju da uprkos značajnom rastu društvenog bruto proizvoda, distribucija dohotka nije dovela do smanjenja siromaštva, već do produbljivanja jaza između najsiromašnijih i najbogatijih.

MONITOR: Mnogi tvrde da su u Crnoj Gori rijetki političari, NVO, mediji, pojedinci… koji nijesu na ovaj ili onaj način paktirali s vlastima, i da suštinska korumpiranost navodnih kritičara režima omogućava Đukanoviću da vlada Crnom Gorom kao svojim vlasništvom?
ĆALOVIĆ: U državi koja na svakom koraku stimuliše pojedince da nekažnjeno krše zakon, nekada je teško odoljeti. Neko je radio sa KAP-om, a neko gradio zgrade po Budvi. Sigurno je lakše boriti se protiv korupcije i kriminala sa vrha Maxima i iz udobnih fotelja lidera kvazi nevladinih organizacija u čijem su vlasništvu restorani i kafići. Ipak, opšta paranoja da su svi u sprezi sa aktuelnom vlašću je najveća prepreka za kreiranje kritične mase koja bi dovela do promjena. Zato su i napori vlasti usmjereni na kompromitovanje njenih kritičara kroz angažman tajne službe koja i danas intenzivno koristi oprobane komunističke metode.

MONITOR: Šta je ovog trenutka najveći problem premijera Mila Đukanovića?
ĆALOVIĆ: Pored postupaka koji se vode u Italiji, Švajcarskoj i Njemačkoj, najveća briga premijera je, vjerovatno, njegovo najbliže okruženje. On se oslanja na relativno malu elitu koja mu pomaže da upravlja centrima moći, pa je pored nezgodnih svjedoka i bivših prijatelja, sve teže obezbijediti da unutrašnja neslaganja i sukobi interesa različitih grupacija ne izađu na površinu. Mala bara je puna krokodila i kada presuši, postoji opasnost da se okrenu jedni na druge.

MONITOR: A šta najveća slabost njegovih protivnika?
ĆALOVIĆ: Ključni ekonomski i socijalni problemi se uspješno guraju pod tepih zahvaljujući sposobnosti vlasti i dijela opozicije da potenciraju raspravu o nacionalnim pitanjima i produbljuju vještačke podjele, što obezbjeđuje kontinuitet istih političkih struktura po staroj maksimi „zavadi pa vladaj”. Dok se mi dijelimo na Crnogorce, Srbe, Muslimane i Albance, oni nas vrlo efikasno pljačkaju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari