Povežite se sa nama

INTERVJU

Ne možemo vječito čekati bolja vremena

Objavljeno prije

12 godina

na

naslompar

Do 29. septembra trebalo bi da se zna da li će radovi na prvoj dionici autoputa Bar-Boljari početi ove jeseni ili će se čekati proljeće. Trenutno se procjenjuje postoji li i koliki je rizik od početka pripremnih radova prije decembra kada Konstruktor treba da obezbijedi garancije za drugu polovinu vrijednosti dionice Smokovac – Mateševo. Garancije za prvih 400 miliona eura konzorcijum Konstruktor dostavio je Vladi 9. septembra, kako je i bilo predviđeno. „Procijenićemo da li je rizik od od ranog ulaska u radove, veći ili manji u odnosu na dobit od toga što bismo imali autoput šest do devet mjeseci ranije”, kaže u razgovoru za Monitor Andrija Lompar, ministar saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija. MONITOR: Koliko će koštati izgradnja prve dionice puta i u kom bi roku taj posao trebao biti završen? Koji su rokovi za izgradnju dijela do Mateševa i čitavog puta?
LOMPAR: Prva dionica je najteža i najskuplja, 50 odsto njene dužine čine mostovi i tuneli. Ona treba da se izgradi za tri i po godine. Čitav autoput treba da se napravi za sedam do devet godina, ali za svaku narednu dionicu je potrebno potpisivati poseban aneks ugovora. Partner je dužan da obezbijedi novac za svaku posebno i tek onda je moguće dati preciznije rokove. Izgradnju prve dionice Crna Gora će plaćati nakon što dionica bude puštena u saobraćaj i to prve godine sumu od 88 miliona eura, a posljednu, nakon 22 godine korištenja te dionice, u iznosu od 24 miliona eura. Sva ta plaćanja svedena na sadašnju vrijednost iznose 603 miliona eura. Od toga treba odbiti i dio koji ćemo prihodovati od putarine u procentu od 20, a zatim i 50 odsto u zavisnosti od ukupnog povraćaja sredstava, kao i prihode od koncesije na objekte u putnom pojasu koji će pripadaju Crnoj Gori.

MONITOR: Koji od pripremnih poslova su dosad završeni?
LOMPAR: Teško je i nabrojiti sve poslove koji su završeni u pripremi ovog projekta, počevši od donošenja Prostornog plana Crne Gore, što je bio uslov za početak aktivnosti. Prilagođen je pravni okvir, urađen detaljni prostorni plan autoputa, generalni i idejni projekat, feasibility studija, sproveden pretkvalifikacioni postupak, a onda i realizovan tender u kojem je bilo neophodno uraditi instrukcije ponuđačima i koncesioni ugovor. Urađeni su elaborati o eksproprijaciji i procjeni uticaja na životnu sredinu. Svaki od ovih poslova zahtijevao je vrijeme. Izrada idejnog projekta koji je, za prvu dionicu, uradio Građevinski fakultet, sa svim mostovima i tunelima, je svakako bio posebno zahtjevan posao bez kojeg ne bi bilo moguće doći u ovu fazu u kojoj smo sada.

MONITOR: Kako je tekla eksproprijacija?
LOMPAR: Za prvu dionicu puta od Rogama do Bioča tokom juna i jula prema elaboratu o eksproprijaciji koji je uradila Uprava za nekretnine vršena je eksproprijacija za koju je procijenjena suma od 2,89 miliona eura. Vlasnicima je isplaćeno 1,82 milona. Preostali dio čeka da se završi identifikacija vlasnika, odnosno postupci diobe nasljedstva. Cijena eksproprisanog zemljišta mogla se promijeniti samo u sudskom postupku. Mogućnost neposredne pogodbe bila je isključena. Do sada nijesmo imali ni jedan spor.

MONITOR: Dio javnosti, najčešće ljudi iz PZP-a, tvrde da je će za put biti potrošeno više novca nego što je realno, da Crna Gora ne može da izdrži taj posao, te da je bilo bolje postojeće puteve temeljno rekonstruisati i početak gradnje autoputa odložiti za 2015. godinu.
LOMPAR: Nema ni jednog razvojnog projekta, ni u jednoj zemlji o kojem svi misle na isti način i sasvim je normalno da neko ima i drugačiju viziju. Ja sam uglavnom zadovoljan stepenom podrške koju ovaj projekat ima u javnosti. Pitanje da li će biti potrošeno više novca nego što je realno dovodi nas do pitanja – šta je to realno. Realno je za nas bilo to što se postigne na tenderu u konkurenciji ponuđača. Sve drugo su nečije procjene, manje ili više potkrijepljene podacima. Istina je da će autoput koštati Crnu Goru. Mi mislimo da će ona to moći da izdrži po modelu koji smo izabrali. Ni jedan drugi model nije bio realan. Kredit za izvođenje, zbog kamata koje bi platili, bio bi svakako veće opterećenje nego privatno javno partnerstvo. Crnu Goru će koštati autoput, ali Crnu Goru će koštati i ako autoputa nema. Ne može se vječito odlagati izgradnja za bolja vremena, jer u recesijama ne gradimo jer su recesije, u prosperitetu se ne razvijamo kako bismo željeli jer nemamo autoputa i tako u nedogled. Mi mislimo da je ovo pravi trenutak. Budućnost će donijeti i periode recesija i prosperiteta i Crnoj Gori će biti bolje sa sa autoputem nego bez njega. Ne mogu se dugoročne strateške odluke donositi na bazi kratkoročnog stanja.

MONITOR: Postojeći put ka sjeveru je mjesto gdje se najviše gine u Crnoj Gori – može li se on rekonstruisati?
LOMPAR: Na pojedinim lokalitetima, uz dosta velike troškove, moguće je napraviti poboljšanja koja svakako smanjuju rizike od saobraćajnih nezgoda ali je put kroz Platije skoro nemoguće rekonstrukcijom dovesti na nivo brze ceste ili autoputa. U svakom slučaju, nastaviće se sa rješavanjem kritičnih tačaka, ali opsežnija rekonstrukcija koja bi zamijenila autoput, po postojećoj trasi, ekonomski je neopravdana. Osim toga, svaka veća rekonstrukcija zahtijevala bi i neprihvatljivo duže prekide saobraćaja, a i ovi kraći, koji se dešavaju kod izgradnje trećih traka i sanacija kosina ili saobraćajnih nesreća, izazivaju velike probleme u funkcionisanju Crne Gore. Izgradnja autoputa, posebno prve dionice od Podgorice do Mateševa, je preduslov ekonomskog razvoja Crne Gore u sljedećim dekadama.

MONITOR: U Srbiji su više puta mijenjali odluku o tome hoće li i kad graditi put ka Crnoj Gori.
LOMPAR: Srbija početak izgradnje dionice autoputa od Beograda do Kraljeva predviđa u martu 2010. godine i za to ima rezervisan novac. Za nastavak od Kraljeva prema granici sa Crnom Gorom pripremaju projektnu dokumentaciju i započeli su razgovore sa finansijskim institucijama oko modela kojim bi i tu dionicu finansirali. Ja sam siguran da će ekonomske potrebe natjerati ne samo Srbiju već sve zemlje Balkana da povežu u sljedećih 10 do 15 godine sve svoje veće gradove autoputevima. To će, jednostavno, biti ekonomska neminovnost, isto kao što je u prethodnom periodu to bila u zemljama Evropske unije. A put od Beograda do Bara je svakako jedan od onih koji će imati najveću ekonomsku valorizaciju.

MONITOR: Dokle se došlo sa poslovima oko rekonstrukcije željeznice. Za taj posao zainteresovane su Srbija i Italija, međutim u srpskoj javnosti nerijetko se govori o tome – zašto da oni učestvuju u tom poslu, ako Crna Gora poslije može, na primjer, ispostaviti previsoke cijene za korištenje luke Bar.
LOMPAR: U postupku je izrada feasibility studije i kada bude gotova znaćemo nešto izvjesnije i kakav će biti nastavak procesa. Do mene nijesu dolazila mišljenja koja vi spominjete oko dilema Srbije vezano za rizike od tog posla. Ako ih ima, one, po inerciji, proizilaze iz perioda kada su se i ekonomski interesi žrtvovali radi nekih kratkoročnih političkih inata. Luka Bar će imati tržišne cijene. Interes je Srbije svakako da koristi Luku Bar kao luku za svoju prekomorsku trgovinu, a i Crne Gore da Srbija izvozi i uvozi preko Luke Bar. Privreda će naći način da se ti interesi ostvare.

MONITOR: Kako će se privatizovati Luka Bar?
LOMPAR: U ovoj fazi privatizujemo neke privredne subjekte koji rade u luci. Luku ne privatizujemo niti ćemo je privatizovati. Dajemo na koncesiju na period od 30 godina neke dijelove luke i pravo da se obavlja lučka djelatnost. Nema mogućnosti da bilo koji dio luke pripadne bilo kome osim državi Crnoj Gori. Moguće je da javnost nije dovoljno obaviještena. Država ne prodaje Luku Bar i neće je prodati dok sam ja ministar, niti će prodati željezničku infrastrukturu. To mora biti državno. I Zakonom o lukama i Zakonom o željeznici propisano je da država Crna Gora to ne može da proda.

MONITOR: Frekvencije postoje, ljudi koji hoće da ih kupe takođe. Zašto je, po Vašem mišljenju, za državu Crnu Goru tako teško, gotovo nerješivo, da dodijeli frekvencije televiziji „Vijesti”?
LOMPAR: Niti je teško, niti nerješivo. Došlo je do različitog tumačenja propisa između Vlade i jednog nezavisnog regulatornog tijela. Propisima će se izbjeći mogućnost različitog tumačenja – ili novim zakonom o medijima, ili amandmanom na Zakon o elektronskim komunikacijama. O amandmanu će vlada raspravljati 10. septembra. Od prvog trenutka, da sam ja mogao da odlučim, odlučio bih da Vijestima dam frekvenciju. Predložio sam Agenciji za telekomunikacije da im dodijeli frekvenciju za probni rad. Oni su to prihvatili, ali je u Agenciji za radiodifuziju, odnosno Radio difuznom centru takvo rješenje odbačeno uz obrazloženje da bi to bila zloupotreba. Nije prihvaćena ni preporuka, odnosno tumačenje Vlade da Agencija za radiodifuziju jeste regulator programskih sadržaja, te da može odlučiti o tome. Oglušujući se o o preporuku Vlade, dokazivali su svoju nezavisnost. Nijesam ja kriv što oni neće da prihvate preporuku Vlade, niti što je odloženo donošenje zakona o medijima. Oni su to radili prije, radiće nakon donošenja zakona o medijima, rade i sad. U dopisu koji je Agencija za radiodifuziju poslala Telekomu, koji ja imam, piše da su oni regulator i da im treba platiti naknadu za obavljanje regulatornog posla. Samo u slučaju televizije Vijesti nijesu regulator. Ne znam kako će to neko objasniti.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

5 dana

na

23 Jula, 2021

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

5 dana

na

23 Jula, 2021

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

5 dana

na

23 Jula, 2021

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo