Povežite se sa nama

INTERVJU

Partijski interes ispred građanskog

Objavljeno prije

na

,,Zatvaranje za javnost procesa usaglašavanja izbornog zakonodavstva pomaže očuvanju partijskih interesa i njihovom kasnijem interpretiranju shodno potrebama političke situacije”, kaže u razgovoru za Monitor Zlatko Vujović, predsjednik Centra za monitoring, komentarišući prošlonedjeljni zahtjev šefa radne grupe za izborno zakonodavstvo Miodraga Vukovića, da sjednica na kojoj će se raspravljati o usaglašavanju izbornog zakonodavstva bude – zatvorenog tipa. ,,Interes građana je da dobiju izborni sistem koji će što autentičnije pretvoriti njihove, na izborima iskazane preferencije, u poslaničke mandate. Građanski interesi se mogu zaštiti jedino ukoliko proces bude, makar jednim dijelom otvoren za javnost, i potpuno otvoren za stručnu zajednicu i nevladine organizacije. Do sada je raspravu reforme izbornog zakonodavstva karakterisala neskrivena solidarnost između partija da sačuvaju položaj partija koje kontrolišu i ‘posjeduju mandate’ potpuno anulirajući poziciju poslanika, a time degradirajući ulogu parlamenta u sistemu donošenja odluka. Posljedica takvog stanja je loš rad poslanika i njihovo shvatanje poslaničke funkcije kao propratne u svojem političkom angažmanu, a ne ključnog kanala za uticanje u procesu kreiranja politika”

MONITOR: Usklađivanjem izbornog zakonodavstva riješiće se i pitanje zastupljenosti manjina. Zašto je to pitanje posebno važno?
VUJOVIĆ
: Za postizanje političke stabilnosti Crne Gore potrebno je obezbijediti institucionalne mehanizme za adekvatnu predstavljenost manjinskih zajednica u parlamentu. Linija argumentacijskog sukoba leži u razlici po pitanju kome pripadaju manjinski mandati – manjinskim partijama ili pripadnicima manjina. Manjinske partije smatraju da manjinski mandati pripadaju samo manjinskim partijama, a građanske partije – da za mandate koji su u funkciji adekvatne predstavljenosti manjina treba da konkurišu sve partije, bez obzira da li su nacionalne ili građanske. Predstavnici manjinskih partija argumente za svoje stavove ne mogu naći u međunarodnim standardima, stavovima stručne javnosti, ni međunarodne zajednice, ali svakako da političko uporište mogu naći u neprikladnim obećanjima koji su rezultirali predreferendumskim Zakonom o nacionalnim manjinama. Narušavanje principa kompetitivnosti, time da bi za konkurisanje za određeni broj mandata bilo uvedeno ekskluzivno pravo samo za manjinske partije, nije prihvatljivo, jer bi značilo urušavanje demokratskog karaktera izbornog procesa.

MONITOR: Šta predlažete?
VUJOVIĆ
: CEMI je pripremio dva scenarija rješavanja ovog pitanja: prvi podrazumijeva izmjene u okviru postojećeg proporcionalnog sistema partijskih lista, a drugi – uvođenje mješovitog sistema proporcionalnog člana. Iako, smatramo da drugi scenario predstavlja kvalitetnije rješenje, prvi je realnije, a u isto vrijeme i kvalitetno rješenje. To bi rješenje omogućilo da Crna Gora ostane multinacionalna, višemandatna izborna jedinica (proporcionalna metoda), sa izuzetkom posebnih jednomandatnih izbornih jedinica. Na jednu posebnu jednomandatnu izbornu jedinicu imale bi pravo nacionalne zajednice koje, prema posljednjem nacionalnom popisu, imaju više od jedan, a manje od četiri odsto učešća u ukupnoj populaciji. U toj izbornoj jedinici bi se raspodjeljivao jedan direktni mandat putem sistema relativne većine, odnosno u prvom krugu bi bio izabran kandidat sa najviše osvojenih glasova. Uvelo bi se preferencijalno glasanje (umjesto sadašnjih zatvorenih modifikovanih izbornih lista) odnosno, zatvorene neblokirane izborne liste (birač ima pravo da da glas kandidatu unutar izborne liste), putem kojih bi pripadnici manjina mogli da zaokruže predstavnika za kojeg vjeruju da najbolje odražava njihove interese, unutar neke od kandidovanih partija. Konačno, trebalo bi ukinuti zakonski cenzus za manjinske partije, uz postojanje diferenciranog cenzusa za koalicije od sedam odsto, za pojedinačne partije koje ne nastupaju u koaliciji četiri odsto i za partije koje nastupaju u koaliciji dva odsto. Birači bi na glasačkom listiću zaokruživali partiju bez obzira da li je u koaliciji ili nije. Glasovi koalicije predstavljaju zbir glasova članica koalicije. Ukoliko partija članica koalicije ne ispuni cenzus od dva odsto, ne učestvuje u raspodjeli mandata ali se njeni glasovi ne rasipaju već ostaju koaliciji. Manjinske partije su tako oslobođene zakonskog cenzusa. Partija se identifikuje kao manjinska jasnim programskim određenjem u svom statutu.

MONITOR: Nakon objavljivanja istraživanja o korupciji u obrazovanju, koje je CEMI uradio są Centrom za građansko obrazovanje, rektor Univerziteta Predrag Miranović Vas je pozvao da javno uprete prstom na kolege na FPN-u i kažete ko je od njih korumpiran. Nijeste to uradili. Takvih nema?
VUJOVIĆ
: Otvaranje pitanja korupcije u obrazovanju je dosta neprijatno za sve one koji su dio tog sistema. Međutim, ono je neminovno. Vjerujem da ovo pitanje treba da bude potencirano upravo od strane onih koji su dio sistema, znači od uprava državnog i privatnih univerziteta, kao i ostalih obrazovnih institucija, profesora, nastavnika, saradnika… Obaveza je još veća ukoliko je neko, kao što sam to ja, i član Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Javna polemika koju je uzrokovalo to istraživanje ostala je snažnije urezana u pamćenje javnosti nego sami rezultati projekta, za koje držimo da su veoma bitni. I pored snažnog otpora i kritika prema resornom ministarstvu, Ministarstvo prosvjete i nauke je prihvatilo i uvrstilo naše prijedloge mjera u Akcioni plan borbe protiv korupcije u obazovanju.

MONITOR: Da li su vam to istraživanje i rektorova reakcija otežali rad na Univerzitetu?
VUJOVIĆ: Otvaranje neprijatnih pitanja povlači i neprijatne reakcije, tako da ni mene nijesu mimoišle.. Univerzitet treba da bude mjesto slobodnog sučeljavanja različitih stavova, tako da sam ja na taj način doživio kritike koje su mi upućene kao i moj odgovor na njih.

MONITOR: Predlagali ste da se podaci o imovini zaposlenih na Univerzitetu učine javnim.
VUJOVIĆ: Ova mjera, koju je predložio CEM i CGO, našla je svoje mjesto u Akcionom planu borbe protiv korupcije u obrazovanju, tako da treba dati prostora i vremena da se ovaj Akcioni plan sprovede u djelo.
Usvojena mjera mora imati zakonsku snagu, a ne da zavisi od dobre volje onih na koje se odnosi. Iskustvo sa javnim funkcionerima je dovoljno loše da nas upozorava da normu mora pratiti prekršajna odgovornost ukoliko se ona ne poštuje. Mislim da je, upravo u interesu nastavnog osoblja, da se na ovaj način prekinu špekulacije o njihovom imovinskom stanju i da jednostavno pokažu da nemaju što da kriju svojim studentima i široj javnosti.

MONITOR: Studente sem o izbornim sistemima podučavate i javnom mnjenju. Šta mislite o posljednjem udaru vlasti na nezavisne medije?
VUJOVIĆ: Mediji predstavljaju stub demokratskog razvoja, bez obzira što nekada, možda, i nijesmo zadovoljni kvalitetom njihovog izvještavanja. Demokratsko društvo se ne može zamisliti bez postojanja snažnih profesionalnih medija. Bez njih uticaj javnosti je minimiziran. Donošenje niza presuda kojima se, mimo, evropske prakse, mediji kažnjavaju na način kojim se ugrožava njihov opstanak, u velikoj mjeri može dovesti u pitanje dalji rad medija, kao i sam proces dalje demokratizacije našeg društva.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo