Povežite se sa nama

INTERVJU

Partijski interes ispred građanskog

Objavljeno prije

na

,,Zatvaranje za javnost procesa usaglašavanja izbornog zakonodavstva pomaže očuvanju partijskih interesa i njihovom kasnijem interpretiranju shodno potrebama političke situacije”, kaže u razgovoru za Monitor Zlatko Vujović, predsjednik Centra za monitoring, komentarišući prošlonedjeljni zahtjev šefa radne grupe za izborno zakonodavstvo Miodraga Vukovića, da sjednica na kojoj će se raspravljati o usaglašavanju izbornog zakonodavstva bude – zatvorenog tipa. ,,Interes građana je da dobiju izborni sistem koji će što autentičnije pretvoriti njihove, na izborima iskazane preferencije, u poslaničke mandate. Građanski interesi se mogu zaštiti jedino ukoliko proces bude, makar jednim dijelom otvoren za javnost, i potpuno otvoren za stručnu zajednicu i nevladine organizacije. Do sada je raspravu reforme izbornog zakonodavstva karakterisala neskrivena solidarnost između partija da sačuvaju položaj partija koje kontrolišu i ‘posjeduju mandate’ potpuno anulirajući poziciju poslanika, a time degradirajući ulogu parlamenta u sistemu donošenja odluka. Posljedica takvog stanja je loš rad poslanika i njihovo shvatanje poslaničke funkcije kao propratne u svojem političkom angažmanu, a ne ključnog kanala za uticanje u procesu kreiranja politika”

MONITOR: Usklađivanjem izbornog zakonodavstva riješiće se i pitanje zastupljenosti manjina. Zašto je to pitanje posebno važno?
VUJOVIĆ
: Za postizanje političke stabilnosti Crne Gore potrebno je obezbijediti institucionalne mehanizme za adekvatnu predstavljenost manjinskih zajednica u parlamentu. Linija argumentacijskog sukoba leži u razlici po pitanju kome pripadaju manjinski mandati – manjinskim partijama ili pripadnicima manjina. Manjinske partije smatraju da manjinski mandati pripadaju samo manjinskim partijama, a građanske partije – da za mandate koji su u funkciji adekvatne predstavljenosti manjina treba da konkurišu sve partije, bez obzira da li su nacionalne ili građanske. Predstavnici manjinskih partija argumente za svoje stavove ne mogu naći u međunarodnim standardima, stavovima stručne javnosti, ni međunarodne zajednice, ali svakako da političko uporište mogu naći u neprikladnim obećanjima koji su rezultirali predreferendumskim Zakonom o nacionalnim manjinama. Narušavanje principa kompetitivnosti, time da bi za konkurisanje za određeni broj mandata bilo uvedeno ekskluzivno pravo samo za manjinske partije, nije prihvatljivo, jer bi značilo urušavanje demokratskog karaktera izbornog procesa.

MONITOR: Šta predlažete?
VUJOVIĆ
: CEMI je pripremio dva scenarija rješavanja ovog pitanja: prvi podrazumijeva izmjene u okviru postojećeg proporcionalnog sistema partijskih lista, a drugi – uvođenje mješovitog sistema proporcionalnog člana. Iako, smatramo da drugi scenario predstavlja kvalitetnije rješenje, prvi je realnije, a u isto vrijeme i kvalitetno rješenje. To bi rješenje omogućilo da Crna Gora ostane multinacionalna, višemandatna izborna jedinica (proporcionalna metoda), sa izuzetkom posebnih jednomandatnih izbornih jedinica. Na jednu posebnu jednomandatnu izbornu jedinicu imale bi pravo nacionalne zajednice koje, prema posljednjem nacionalnom popisu, imaju više od jedan, a manje od četiri odsto učešća u ukupnoj populaciji. U toj izbornoj jedinici bi se raspodjeljivao jedan direktni mandat putem sistema relativne većine, odnosno u prvom krugu bi bio izabran kandidat sa najviše osvojenih glasova. Uvelo bi se preferencijalno glasanje (umjesto sadašnjih zatvorenih modifikovanih izbornih lista) odnosno, zatvorene neblokirane izborne liste (birač ima pravo da da glas kandidatu unutar izborne liste), putem kojih bi pripadnici manjina mogli da zaokruže predstavnika za kojeg vjeruju da najbolje odražava njihove interese, unutar neke od kandidovanih partija. Konačno, trebalo bi ukinuti zakonski cenzus za manjinske partije, uz postojanje diferenciranog cenzusa za koalicije od sedam odsto, za pojedinačne partije koje ne nastupaju u koaliciji četiri odsto i za partije koje nastupaju u koaliciji dva odsto. Birači bi na glasačkom listiću zaokruživali partiju bez obzira da li je u koaliciji ili nije. Glasovi koalicije predstavljaju zbir glasova članica koalicije. Ukoliko partija članica koalicije ne ispuni cenzus od dva odsto, ne učestvuje u raspodjeli mandata ali se njeni glasovi ne rasipaju već ostaju koaliciji. Manjinske partije su tako oslobođene zakonskog cenzusa. Partija se identifikuje kao manjinska jasnim programskim određenjem u svom statutu.

MONITOR: Nakon objavljivanja istraživanja o korupciji u obrazovanju, koje je CEMI uradio są Centrom za građansko obrazovanje, rektor Univerziteta Predrag Miranović Vas je pozvao da javno uprete prstom na kolege na FPN-u i kažete ko je od njih korumpiran. Nijeste to uradili. Takvih nema?
VUJOVIĆ
: Otvaranje pitanja korupcije u obrazovanju je dosta neprijatno za sve one koji su dio tog sistema. Međutim, ono je neminovno. Vjerujem da ovo pitanje treba da bude potencirano upravo od strane onih koji su dio sistema, znači od uprava državnog i privatnih univerziteta, kao i ostalih obrazovnih institucija, profesora, nastavnika, saradnika… Obaveza je još veća ukoliko je neko, kao što sam to ja, i član Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Javna polemika koju je uzrokovalo to istraživanje ostala je snažnije urezana u pamćenje javnosti nego sami rezultati projekta, za koje držimo da su veoma bitni. I pored snažnog otpora i kritika prema resornom ministarstvu, Ministarstvo prosvjete i nauke je prihvatilo i uvrstilo naše prijedloge mjera u Akcioni plan borbe protiv korupcije u obazovanju.

MONITOR: Da li su vam to istraživanje i rektorova reakcija otežali rad na Univerzitetu?
VUJOVIĆ: Otvaranje neprijatnih pitanja povlači i neprijatne reakcije, tako da ni mene nijesu mimoišle.. Univerzitet treba da bude mjesto slobodnog sučeljavanja različitih stavova, tako da sam ja na taj način doživio kritike koje su mi upućene kao i moj odgovor na njih.

MONITOR: Predlagali ste da se podaci o imovini zaposlenih na Univerzitetu učine javnim.
VUJOVIĆ: Ova mjera, koju je predložio CEM i CGO, našla je svoje mjesto u Akcionom planu borbe protiv korupcije u obrazovanju, tako da treba dati prostora i vremena da se ovaj Akcioni plan sprovede u djelo.
Usvojena mjera mora imati zakonsku snagu, a ne da zavisi od dobre volje onih na koje se odnosi. Iskustvo sa javnim funkcionerima je dovoljno loše da nas upozorava da normu mora pratiti prekršajna odgovornost ukoliko se ona ne poštuje. Mislim da je, upravo u interesu nastavnog osoblja, da se na ovaj način prekinu špekulacije o njihovom imovinskom stanju i da jednostavno pokažu da nemaju što da kriju svojim studentima i široj javnosti.

MONITOR: Studente sem o izbornim sistemima podučavate i javnom mnjenju. Šta mislite o posljednjem udaru vlasti na nezavisne medije?
VUJOVIĆ: Mediji predstavljaju stub demokratskog razvoja, bez obzira što nekada, možda, i nijesmo zadovoljni kvalitetom njihovog izvještavanja. Demokratsko društvo se ne može zamisliti bez postojanja snažnih profesionalnih medija. Bez njih uticaj javnosti je minimiziran. Donošenje niza presuda kojima se, mimo, evropske prakse, mediji kažnjavaju na način kojim se ugrožava njihov opstanak, u velikoj mjeri može dovesti u pitanje dalji rad medija, kao i sam proces dalje demokratizacije našeg društva.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo