Povežite se sa nama

INTERVJU

Partijski interes ispred građanskog

Objavljeno prije

na

zlatkovujovic

,,Zatvaranje za javnost procesa usaglašavanja izbornog zakonodavstva pomaže očuvanju partijskih interesa i njihovom kasnijem interpretiranju shodno potrebama političke situacije”, kaže u razgovoru za Monitor Zlatko Vujović, predsjednik Centra za monitoring, komentarišući prošlonedjeljni zahtjev šefa radne grupe za izborno zakonodavstvo Miodraga Vukovića, da sjednica na kojoj će se raspravljati o usaglašavanju izbornog zakonodavstva bude – zatvorenog tipa. ,,Interes građana je da dobiju izborni sistem koji će što autentičnije pretvoriti njihove, na izborima iskazane preferencije, u poslaničke mandate. Građanski interesi se mogu zaštiti jedino ukoliko proces bude, makar jednim dijelom otvoren za javnost, i potpuno otvoren za stručnu zajednicu i nevladine organizacije. Do sada je raspravu reforme izbornog zakonodavstva karakterisala neskrivena solidarnost između partija da sačuvaju položaj partija koje kontrolišu i ‘posjeduju mandate’ potpuno anulirajući poziciju poslanika, a time degradirajući ulogu parlamenta u sistemu donošenja odluka. Posljedica takvog stanja je loš rad poslanika i njihovo shvatanje poslaničke funkcije kao propratne u svojem političkom angažmanu, a ne ključnog kanala za uticanje u procesu kreiranja politika”

MONITOR: Usklađivanjem izbornog zakonodavstva riješiće se i pitanje zastupljenosti manjina. Zašto je to pitanje posebno važno?
VUJOVIĆ
: Za postizanje političke stabilnosti Crne Gore potrebno je obezbijediti institucionalne mehanizme za adekvatnu predstavljenost manjinskih zajednica u parlamentu. Linija argumentacijskog sukoba leži u razlici po pitanju kome pripadaju manjinski mandati – manjinskim partijama ili pripadnicima manjina. Manjinske partije smatraju da manjinski mandati pripadaju samo manjinskim partijama, a građanske partije – da za mandate koji su u funkciji adekvatne predstavljenosti manjina treba da konkurišu sve partije, bez obzira da li su nacionalne ili građanske. Predstavnici manjinskih partija argumente za svoje stavove ne mogu naći u međunarodnim standardima, stavovima stručne javnosti, ni međunarodne zajednice, ali svakako da političko uporište mogu naći u neprikladnim obećanjima koji su rezultirali predreferendumskim Zakonom o nacionalnim manjinama. Narušavanje principa kompetitivnosti, time da bi za konkurisanje za određeni broj mandata bilo uvedeno ekskluzivno pravo samo za manjinske partije, nije prihvatljivo, jer bi značilo urušavanje demokratskog karaktera izbornog procesa.

MONITOR: Šta predlažete?
VUJOVIĆ
: CEMI je pripremio dva scenarija rješavanja ovog pitanja: prvi podrazumijeva izmjene u okviru postojećeg proporcionalnog sistema partijskih lista, a drugi – uvođenje mješovitog sistema proporcionalnog člana. Iako, smatramo da drugi scenario predstavlja kvalitetnije rješenje, prvi je realnije, a u isto vrijeme i kvalitetno rješenje. To bi rješenje omogućilo da Crna Gora ostane multinacionalna, višemandatna izborna jedinica (proporcionalna metoda), sa izuzetkom posebnih jednomandatnih izbornih jedinica. Na jednu posebnu jednomandatnu izbornu jedinicu imale bi pravo nacionalne zajednice koje, prema posljednjem nacionalnom popisu, imaju više od jedan, a manje od četiri odsto učešća u ukupnoj populaciji. U toj izbornoj jedinici bi se raspodjeljivao jedan direktni mandat putem sistema relativne većine, odnosno u prvom krugu bi bio izabran kandidat sa najviše osvojenih glasova. Uvelo bi se preferencijalno glasanje (umjesto sadašnjih zatvorenih modifikovanih izbornih lista) odnosno, zatvorene neblokirane izborne liste (birač ima pravo da da glas kandidatu unutar izborne liste), putem kojih bi pripadnici manjina mogli da zaokruže predstavnika za kojeg vjeruju da najbolje odražava njihove interese, unutar neke od kandidovanih partija. Konačno, trebalo bi ukinuti zakonski cenzus za manjinske partije, uz postojanje diferenciranog cenzusa za koalicije od sedam odsto, za pojedinačne partije koje ne nastupaju u koaliciji četiri odsto i za partije koje nastupaju u koaliciji dva odsto. Birači bi na glasačkom listiću zaokruživali partiju bez obzira da li je u koaliciji ili nije. Glasovi koalicije predstavljaju zbir glasova članica koalicije. Ukoliko partija članica koalicije ne ispuni cenzus od dva odsto, ne učestvuje u raspodjeli mandata ali se njeni glasovi ne rasipaju već ostaju koaliciji. Manjinske partije su tako oslobođene zakonskog cenzusa. Partija se identifikuje kao manjinska jasnim programskim određenjem u svom statutu.

MONITOR: Nakon objavljivanja istraživanja o korupciji u obrazovanju, koje je CEMI uradio są Centrom za građansko obrazovanje, rektor Univerziteta Predrag Miranović Vas je pozvao da javno uprete prstom na kolege na FPN-u i kažete ko je od njih korumpiran. Nijeste to uradili. Takvih nema?
VUJOVIĆ
: Otvaranje pitanja korupcije u obrazovanju je dosta neprijatno za sve one koji su dio tog sistema. Međutim, ono je neminovno. Vjerujem da ovo pitanje treba da bude potencirano upravo od strane onih koji su dio sistema, znači od uprava državnog i privatnih univerziteta, kao i ostalih obrazovnih institucija, profesora, nastavnika, saradnika… Obaveza je još veća ukoliko je neko, kao što sam to ja, i član Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Javna polemika koju je uzrokovalo to istraživanje ostala je snažnije urezana u pamćenje javnosti nego sami rezultati projekta, za koje držimo da su veoma bitni. I pored snažnog otpora i kritika prema resornom ministarstvu, Ministarstvo prosvjete i nauke je prihvatilo i uvrstilo naše prijedloge mjera u Akcioni plan borbe protiv korupcije u obazovanju.

MONITOR: Da li su vam to istraživanje i rektorova reakcija otežali rad na Univerzitetu?
VUJOVIĆ: Otvaranje neprijatnih pitanja povlači i neprijatne reakcije, tako da ni mene nijesu mimoišle.. Univerzitet treba da bude mjesto slobodnog sučeljavanja različitih stavova, tako da sam ja na taj način doživio kritike koje su mi upućene kao i moj odgovor na njih.

MONITOR: Predlagali ste da se podaci o imovini zaposlenih na Univerzitetu učine javnim.
VUJOVIĆ: Ova mjera, koju je predložio CEM i CGO, našla je svoje mjesto u Akcionom planu borbe protiv korupcije u obrazovanju, tako da treba dati prostora i vremena da se ovaj Akcioni plan sprovede u djelo.
Usvojena mjera mora imati zakonsku snagu, a ne da zavisi od dobre volje onih na koje se odnosi. Iskustvo sa javnim funkcionerima je dovoljno loše da nas upozorava da normu mora pratiti prekršajna odgovornost ukoliko se ona ne poštuje. Mislim da je, upravo u interesu nastavnog osoblja, da se na ovaj način prekinu špekulacije o njihovom imovinskom stanju i da jednostavno pokažu da nemaju što da kriju svojim studentima i široj javnosti.

MONITOR: Studente sem o izbornim sistemima podučavate i javnom mnjenju. Šta mislite o posljednjem udaru vlasti na nezavisne medije?
VUJOVIĆ: Mediji predstavljaju stub demokratskog razvoja, bez obzira što nekada, možda, i nijesmo zadovoljni kvalitetom njihovog izvještavanja. Demokratsko društvo se ne može zamisliti bez postojanja snažnih profesionalnih medija. Bez njih uticaj javnosti je minimiziran. Donošenje niza presuda kojima se, mimo, evropske prakse, mediji kažnjavaju na način kojim se ugrožava njihov opstanak, u velikoj mjeri može dovesti u pitanje dalji rad medija, kao i sam proces dalje demokratizacije našeg društva.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PATRICIJA POBRIĆ, ZVIŽDAČ BEZ SERTIFIKATA: Nisu me slomili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastaviću da se borim. Da radim sa mladima, najviše sa djecom iz socijalno ugroženih porodica, kako bi im pomogla da steknu obrazovanje i  samopouzdanje. Oni neće prodati ličnu. I to je moja pobjeda

 

Nakon što je jedini optuženi u slučaju Ramada pravosnažno osuđen na uslovnu kaznu pa potom zadržao posao u Vladi, prošle nedjelje su i njegovi pomagači – lažni svjedoci, nepravosnažno osuđeni na uslovnu kaznu. Tako je, od svih aktera afere Ramada, izistinski kažnjena samo naša sagovornica Patricija Pobrić, nekadašnja menadžerka u hotelu Ramada. Ona je prijavila zluopotrebu ržavog novca i izgubila posao. Dok su oni koji su učestvovali u zloputrebama i niihovom (uzaludnom) prikrivanju dobili uslovne kazne, a neki i unaprjeđenja umjesto optužnice.

MONITOR: Osjećate li se krivom?

POBRIĆ: Ne osjećam. . Mada je istina da u ovom sistemu, ako govoriš istinu i braniš pravdu, ispadneš kriv. Onda imaju pravo da te vrijeđaju.Meni su govorili da sam lažov, izdajnik, neprijatelj države i demokratije… Tako da, možda, i jesam kriva.

Ali, kad pogledate, sličan tretman imaju praktično svi koje se bore za pravdu, ili govore o zloupotrebama i kriminalu pod okriljem vlasti. I to nije samo naš fenomen. I Asanž je kriv. I Snouden je kriv… Mnogi su krivi zbog toga što ne žele da se pomire sa zloupotrebama moćnika. Živimo u takvom svijetu.

MONITOR: Pravosnažne sudske presude potvrdile su kako ste od početka slačajaR amada govorili istinu. Koliko vam je pomogla ta potvrda iz sudnice?

POBRIĆ: Nije mnogo. Oni koji su me poznavali od početka su znali da govorim istinu. I dokumentacija koja je pratila Ramada proces bila je uredna, lako razumljiva i nedvosmislena. Ko god je htio mogao je da vidi da sam u pravu.

Ipak, sudski epilog je, moram priznati, za mene bio neočekivan. Ne vjerujem u ovdašnje sudstvo i očekivala sam oslobađajuće presude. Tako i ovaj mali progres, mali uspjeh koji se desio – da je neko, ipak, osuđen za učinjene zloupotrebe – doživljavam kao napredak, kao jedan pozitivan događaj. Izrečene kazne su, naravno, druga priča.

A ja sam iz svega ovoga izašla čista.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MENTOR LUNJI, GRAĐEVINSKI  INŽENJER IZ ULCINJA: Legalizovanje divlje gradnje opasnije od zemljotresa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako za nelegalni objekat nije urađen glavni projekat uzimaju se u obzir podaci o konstrukciji objekta na osnovu izjave vlasnika bespravnog objekta!? To u prevodu znači da bi podatke od kojih direktno zavisi stabilnost objekta trebalo da dobijemo od vlasnika objekta, koji može biti domaćica, ekonomista, pravnik, kuvar… Ljudi koji nemaju  nikakve veze sa građevinom

 

MONITOR: Da li su crnogorski propisi o gradnji i zaštiti od zemljotresa usklađeni sa svjetskim standardima?

LUNJI: Mi smo još u tzv. sivoj zoni kad je primjena standarda u pitanju. Još su na snazi JUS standardi stari više od tri decenije, ali uporedo se primjenjuju i evropski standardi poznati kao Evrokod (Eurocode). Evrokodovi, iako puno složeniji za primjenu, što im je po mom mišljenju najveća mana, imaju tu prednost da se stalno dopunjuju i da se radi na njima. Na JUS standardima niko ne radi više već par decenija i nikako ne mogu biti konkuretni na tržištu. Mislim da će se sljedeće godine i zvanično prestati sa upotrebom starih standarda, što je dobra vijest. Ipak, prelazak na nove standarde treba da bude dio novog zakona o izgradnji, pošto zakon danas omogućuje da reviziju projekata rađenim po Eurocodu rade ljudi koji nikad u životu po tim stadnardima nisu projektovali, a imaju licencu revidenta dobijenu na osnovu iskustva po JUS standardima. To znači da garant  kvaliteta obezbjeđuju ljudi neprimpremljeni za taj posao, što stvara uslove za provlačenje ozbiljnih propusta u projektovanju.

MONITOR: Šta je najbitnije prilikom gradnje nekog objekta da bi se moglo reći da je seizmički siguran u slučaju zemljotresa?

LUNJI: Uglavnom to što većina građjana već zna. Dobar projekat i kvalitetan nadzor. Dobar projekat podrazumijeva jasan koncept konstrukcije, dobar proračun i kvalitetno detalisanje armature. No i najbolji projekat se može upropastiti nekvalitetnim nadzorom.Takođe, ni najbolji nadzor ne može spasiti nekvalitetan projekat.

MONITOR: Šta podrazumijeva dobro projektovan objekat?

 LUNJI: Dobro projektovan objekat  je objekat čije ponašanje tokom zemljotresa možemo da predvidimo. To se uglavnom obezbjeđuje simetričnim rasporedom nosećih elemenata – stubova i zidova, ujednačenim rasporedom mase objekta kao i uniformnim rasporedom krutosti nosećih elemenata (što se postiže preko ujednačenosti njihovih dimenzija). Uglavnom sve jednostavni principi koji se lako mogu definisati preko kvalitetne saradnje između konstruktivaca i arhitekata još u fazi izrade arhitektonske ideje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LAZAR DRAGOJEVIĆ, GLUMAC: Ulaznica za neko lijepo mjesto

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za upis na Akademiju sam se borio, upisao je iz petog pokušaja i tako naučio da bez rada i truda nema uspjeha

 

MONITOR: Na nedavno završenom Podgorica Film Festivalu prikazan je film”Odvedi me na neko lijepo mjesto” Ene Sendijarević, u kojem tumačite jednu od glavnih uloga. Film je osvojio Srce Sarajeva, ali i nagrade na filmskim festivalima u Seulu, Roterdamu, Tirani… Sada kada film niže zaslužene uspjehe, kažite mi o procesu rada i izboru da vi tumačite glavnu ulogu.

DRAGOJEVIĆ: Sve je počelo pozivom kasting agentice Timke Grahić iz Bosne i Hercegovine koja je tada radila ranu fazu kastinga za dugometražni holandski film. Nakon što smo snimili moje predstavljanje, rekla je da će mi javiti ako budem izabran za audiciju. Mjesec dana nakon prvog susreta, uslijedio je i drugi, ovog puta u prisustvu rediteljke Ene Sendijarević, koja je nakon dvije audicije meni dodijelila jednu od tri glavne uloge – Denisa. Kroz proces sam učio glumu pred kamerama. Mnogo se razlikuje od teatarske glume, jer kao što u teatru postoje pravila, tako postoje i na filmu. Jedno od glavnih načela glume pred kamerama koje sam naučio tokom prvog procesa, kojeg se pridržavam i kojeg ću se pridržavati jeste: Less is more. Sva poenta glume jeste ne glumiti, nego jednostavno biti ja u datim okolnostima.

MONITOR: Film ima humoristični ton, a teme koji obrađuje je život mladih, njihova neprilagođenost, nasilje, migracije, ženska seksualnost… Koliko je važno danas obrađivate baš ove teme, na indirektan način analizirati svakodnevicu i sve probleme kroz koje mladi sa ovih prostora prolaze?

DRAGOJEVIĆ: Mnogo mladih ljudi sa naših prostora svoju sreću traži van granica Balkana. U zemlji u kojoj trenutno živim i studiram, vrše se mnoge podjele koje pritiskaju i guše mladu generaciju poput likova koje ste imali priliku vidjeti u filmu Take me somewhere nice. Zbog toga, mladi se često zatvaraju u sebe, dobijaju razne komplekse zbog kojih se vrlo često ponašaju i nasilno, dobijaju potrebu da se izraze, ali zbog osuđivačke sredine, mišljenje ostaje duboko u njima i nerijetko postaje toksično. Ena je to prikazala u filmu na direktan i indirektan način, uglavnom humorom. I sam Gogolj je u sred svojih predstava na kratko šou prekidao, upitavši publiku čemu se smiju, a nakon što publika ne bi znala odgovor, on bi rekao: Sebi se smijete i nastavljao sa performansom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo