Povežite se sa nama

INTERVJU

Partijski interes ispred građanskog

Objavljeno prije

na

,,Zatvaranje za javnost procesa usaglašavanja izbornog zakonodavstva pomaže očuvanju partijskih interesa i njihovom kasnijem interpretiranju shodno potrebama političke situacije”, kaže u razgovoru za Monitor Zlatko Vujović, predsjednik Centra za monitoring, komentarišući prošlonedjeljni zahtjev šefa radne grupe za izborno zakonodavstvo Miodraga Vukovića, da sjednica na kojoj će se raspravljati o usaglašavanju izbornog zakonodavstva bude – zatvorenog tipa. ,,Interes građana je da dobiju izborni sistem koji će što autentičnije pretvoriti njihove, na izborima iskazane preferencije, u poslaničke mandate. Građanski interesi se mogu zaštiti jedino ukoliko proces bude, makar jednim dijelom otvoren za javnost, i potpuno otvoren za stručnu zajednicu i nevladine organizacije. Do sada je raspravu reforme izbornog zakonodavstva karakterisala neskrivena solidarnost između partija da sačuvaju položaj partija koje kontrolišu i ‘posjeduju mandate’ potpuno anulirajući poziciju poslanika, a time degradirajući ulogu parlamenta u sistemu donošenja odluka. Posljedica takvog stanja je loš rad poslanika i njihovo shvatanje poslaničke funkcije kao propratne u svojem političkom angažmanu, a ne ključnog kanala za uticanje u procesu kreiranja politika”

MONITOR: Usklađivanjem izbornog zakonodavstva riješiće se i pitanje zastupljenosti manjina. Zašto je to pitanje posebno važno?
VUJOVIĆ
: Za postizanje političke stabilnosti Crne Gore potrebno je obezbijediti institucionalne mehanizme za adekvatnu predstavljenost manjinskih zajednica u parlamentu. Linija argumentacijskog sukoba leži u razlici po pitanju kome pripadaju manjinski mandati – manjinskim partijama ili pripadnicima manjina. Manjinske partije smatraju da manjinski mandati pripadaju samo manjinskim partijama, a građanske partije – da za mandate koji su u funkciji adekvatne predstavljenosti manjina treba da konkurišu sve partije, bez obzira da li su nacionalne ili građanske. Predstavnici manjinskih partija argumente za svoje stavove ne mogu naći u međunarodnim standardima, stavovima stručne javnosti, ni međunarodne zajednice, ali svakako da političko uporište mogu naći u neprikladnim obećanjima koji su rezultirali predreferendumskim Zakonom o nacionalnim manjinama. Narušavanje principa kompetitivnosti, time da bi za konkurisanje za određeni broj mandata bilo uvedeno ekskluzivno pravo samo za manjinske partije, nije prihvatljivo, jer bi značilo urušavanje demokratskog karaktera izbornog procesa.

MONITOR: Šta predlažete?
VUJOVIĆ
: CEMI je pripremio dva scenarija rješavanja ovog pitanja: prvi podrazumijeva izmjene u okviru postojećeg proporcionalnog sistema partijskih lista, a drugi – uvođenje mješovitog sistema proporcionalnog člana. Iako, smatramo da drugi scenario predstavlja kvalitetnije rješenje, prvi je realnije, a u isto vrijeme i kvalitetno rješenje. To bi rješenje omogućilo da Crna Gora ostane multinacionalna, višemandatna izborna jedinica (proporcionalna metoda), sa izuzetkom posebnih jednomandatnih izbornih jedinica. Na jednu posebnu jednomandatnu izbornu jedinicu imale bi pravo nacionalne zajednice koje, prema posljednjem nacionalnom popisu, imaju više od jedan, a manje od četiri odsto učešća u ukupnoj populaciji. U toj izbornoj jedinici bi se raspodjeljivao jedan direktni mandat putem sistema relativne većine, odnosno u prvom krugu bi bio izabran kandidat sa najviše osvojenih glasova. Uvelo bi se preferencijalno glasanje (umjesto sadašnjih zatvorenih modifikovanih izbornih lista) odnosno, zatvorene neblokirane izborne liste (birač ima pravo da da glas kandidatu unutar izborne liste), putem kojih bi pripadnici manjina mogli da zaokruže predstavnika za kojeg vjeruju da najbolje odražava njihove interese, unutar neke od kandidovanih partija. Konačno, trebalo bi ukinuti zakonski cenzus za manjinske partije, uz postojanje diferenciranog cenzusa za koalicije od sedam odsto, za pojedinačne partije koje ne nastupaju u koaliciji četiri odsto i za partije koje nastupaju u koaliciji dva odsto. Birači bi na glasačkom listiću zaokruživali partiju bez obzira da li je u koaliciji ili nije. Glasovi koalicije predstavljaju zbir glasova članica koalicije. Ukoliko partija članica koalicije ne ispuni cenzus od dva odsto, ne učestvuje u raspodjeli mandata ali se njeni glasovi ne rasipaju već ostaju koaliciji. Manjinske partije su tako oslobođene zakonskog cenzusa. Partija se identifikuje kao manjinska jasnim programskim određenjem u svom statutu.

MONITOR: Nakon objavljivanja istraživanja o korupciji u obrazovanju, koje je CEMI uradio są Centrom za građansko obrazovanje, rektor Univerziteta Predrag Miranović Vas je pozvao da javno uprete prstom na kolege na FPN-u i kažete ko je od njih korumpiran. Nijeste to uradili. Takvih nema?
VUJOVIĆ
: Otvaranje pitanja korupcije u obrazovanju je dosta neprijatno za sve one koji su dio tog sistema. Međutim, ono je neminovno. Vjerujem da ovo pitanje treba da bude potencirano upravo od strane onih koji su dio sistema, znači od uprava državnog i privatnih univerziteta, kao i ostalih obrazovnih institucija, profesora, nastavnika, saradnika… Obaveza je još veća ukoliko je neko, kao što sam to ja, i član Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Javna polemika koju je uzrokovalo to istraživanje ostala je snažnije urezana u pamćenje javnosti nego sami rezultati projekta, za koje držimo da su veoma bitni. I pored snažnog otpora i kritika prema resornom ministarstvu, Ministarstvo prosvjete i nauke je prihvatilo i uvrstilo naše prijedloge mjera u Akcioni plan borbe protiv korupcije u obazovanju.

MONITOR: Da li su vam to istraživanje i rektorova reakcija otežali rad na Univerzitetu?
VUJOVIĆ: Otvaranje neprijatnih pitanja povlači i neprijatne reakcije, tako da ni mene nijesu mimoišle.. Univerzitet treba da bude mjesto slobodnog sučeljavanja različitih stavova, tako da sam ja na taj način doživio kritike koje su mi upućene kao i moj odgovor na njih.

MONITOR: Predlagali ste da se podaci o imovini zaposlenih na Univerzitetu učine javnim.
VUJOVIĆ: Ova mjera, koju je predložio CEM i CGO, našla je svoje mjesto u Akcionom planu borbe protiv korupcije u obrazovanju, tako da treba dati prostora i vremena da se ovaj Akcioni plan sprovede u djelo.
Usvojena mjera mora imati zakonsku snagu, a ne da zavisi od dobre volje onih na koje se odnosi. Iskustvo sa javnim funkcionerima je dovoljno loše da nas upozorava da normu mora pratiti prekršajna odgovornost ukoliko se ona ne poštuje. Mislim da je, upravo u interesu nastavnog osoblja, da se na ovaj način prekinu špekulacije o njihovom imovinskom stanju i da jednostavno pokažu da nemaju što da kriju svojim studentima i široj javnosti.

MONITOR: Studente sem o izbornim sistemima podučavate i javnom mnjenju. Šta mislite o posljednjem udaru vlasti na nezavisne medije?
VUJOVIĆ: Mediji predstavljaju stub demokratskog razvoja, bez obzira što nekada, možda, i nijesmo zadovoljni kvalitetom njihovog izvještavanja. Demokratsko društvo se ne može zamisliti bez postojanja snažnih profesionalnih medija. Bez njih uticaj javnosti je minimiziran. Donošenje niza presuda kojima se, mimo, evropske prakse, mediji kažnjavaju na način kojim se ugrožava njihov opstanak, u velikoj mjeri može dovesti u pitanje dalji rad medija, kao i sam proces dalje demokratizacije našeg društva.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo