Povežite se sa nama

OKO NAS

ALARM NA MORU: Dinamitaš po milji

Objavljeno prije

na

,,Ovakvi prizori su katastrofalni. Od Ulcinja do Herceg Novog nema mjesta na kojem se ne baca dinamit”, kaže poznati sportski podvodni ribolovac Andrija Gazivoda.

Ovaj reprezentativac Crne Gore u tom sportu je ovih dana objavio snimke ubijene ribe koja leži na morskom dnu u ulcinjskoj uvali Valdanos i budvanskoj plaži Jaz, navodeći da ga, kada je i ranije isto to činio, nikad niko nije pozvao da ga pita o tome.

Na pitanje da li je moguće da se ne zna ko su ti ljudi, Gazivoda kaže da policija to sigurno zna. ,,Znaju se tačno ljudi koji se time bave, ali nekome nije u interesu da se problemi riješe. Radije uživa u toj ribi”, dodaje on.

Slično kažu i ribari u Ulcinju, gdje ima, kako je zvanično objavljeno, oko 30 osoba koje se bave izlovom ribe pomoću eksploziva. U udruženjima ribara su izračunali da praktično na svaku nautičku milju našeg mora ima po jedan dinamitaš!?

„Eksploziv se baca sa obale, sa stijena, mi ih vidimo dok pored njih prolazimo barkama. To su sve naši poznanici. Obično operišu u duetu. Utisak je da ih je sve više”, pričaju ribari.

A ovakav lov je ne samo nelegalan, nego i veoma destruktivan. Uništava stanište, mlađ, morsku sredinu i tako sprječava mriještenje sljedeće generacije riba. Šteta je trajna po čitav ekosistem.

Vrlo često stradaju i sami dinamitaši uslijed nestručnog baratanja eksplozivom. Tačnije, više je zabilježeno povreda na taj način nego što je protiv njih podnijeto krivičnih prijava. Tako je, na primjer, u Ulcinju u protekle dvije godine jedna osoba procesiurana zbog bavljenja ovom nelegalnom aktivnošću. Ona je prihvatila krivicu i kažnjena je uplatom od 300 eura u dobrotvorne svrhe.

U toj opštini je u ovom periodu Kancelarija za međunarodnu saradnju i projekte lokalne uprave, uz podršku Kraljevine Norveške, sprovodila projekat „Održivi razvoj morskog i obalnog ekosistema posredstvom očuvanja morske faune”.

Konstatujući da se taj projekat pokazao neefikasnim, jer nije došlo do rješenja problema, izvršni direktor NVO Zeleni korak Dželal Hodžić kaže da su snimci koje je javnosti prezentovao Gazivoda „žalosna stvarnost”, koje su jednako svjesni nadležni organi i građani.

„To je znak privitimizma i necivilizacije. Znaju se imena ljudi koji to rade. Opština i MUP zvanično kažu da se radi o tridesetak krivolovaca. Ja sam čak i razgovarao sa jednim i pitao ga zašto to radi. Odgovorio je da je prinuđen jer nema posla, da mora da prehrani porodicu i da je bolje da se bavi tim nego da krade, švercuje drogu ili oružje. Dakle, u nekim slučajevima i socijalna komponenta je uticala da se taj problem proširi”, kazao je Hodžić.

Prema njegovim riječima, krivolovu eksplozivom treba posvetiti posebnu pažnju, a u rješavanje problema moraju se uključiti nadležni organi, civilni sektor i građani.

Iz NVO Green home iz koje su na osnovu video zapisa koje je napravio Gazivoda, podnijeli Upravi za inspekcijske poslove zahtjev za inspekcijski nadzor i krivičnu prijavu protiv NN lica, smatraju da rješenje postoji.

„Uprava Pomorske sigurnosti Crne Gore preko VTMIS sistema za nadzor, informisanje i upravljanje pomorskog saobraćaja te institucije snima u realnom vremenu plovila do veličine skutera. Dakle, sistem može da uoči i osobe u vršenju krivičnog djela u obalnom području, te da pamti i čuva snimke 120 dana unazad u memorijskim bazama sva dešavanja u obalnom području u teritorijalnom moru”, kazala je izvršna direktorka te ekološke organizacije Nataša Kovačević naglašavajući da je možda dovoljno angažovati i tržišnu inspekciju i spriječiti dostavljanje ribe koja je lovljena dinamitom restoranima.

,,Ovakva riba je prepoznatljiva po povredama koje nastaju od dinamita, a one se mogu utvrditi dodatno u Forenzičkom centru u Danilovgradu”, rekla je ona.

Kovačević dodaje da stanovnici u svakom obalnom naselju znaju ko iz njihove okoline krivolovi dinamitom. “Vrijeme je da i oni počnu odgovorno da se ponašaju na način što će prijaviti krivolovce i pomoći očuvanju ribljeg fonda od kojeg i sami često žive”, kazala je ona.

I dr Vesna Mačić iz Instituta za biologiju mora iz Kotora smatra da je ulov ribe dinamitom jedan od najvećih problema na moru. „Za sada mogu reći da mi samo izgleda da nadležne inspekcijske službe nijesu voljne da riješe taj problem i onda se tu dodatno postavlja pitanje zašto je to tako”, rekla je ona.

Gazivoda kaže da se svaki pojedinac koji se bavi krivolovom zna, ali da je stvar volje podvodnih ribolovaca, ali i policije i institucija da stanu u kraj problemu.

,,Ja sam podvodni ribolovac, nijesam istražni organ da istražujem ko baca dinamit. Kada bi uhvatili jednog ili dva krivolovca, ovi bi to prestali da rade”, kaže on.

Građanski pokret URA pozvao je Vladu da se ozbiljnije uključi u svoj posao i da prestane da se oglušuje na pojave koje se tiču bezbjednosti i građana i turista.

„Turistička sezona počinje i opet smo svjedoci korišćenja nedozvoljenih sredstava u ribolovu, kako na Primorju, tako i u vodama u unutrašnjosti, ali inspekcija, tužilaštvo i policija ne reaguju adekvatno. Premda u našem Krivičnom zakoniku postoji više osnova da se ovakva krivična djela sankcionišu, u svim do sada prijavljenim slučajevima došlo je do neadekvatne reakcije državnih organa “, tvrde u URI.

Prema riječima stručnjaka Instituta za biologiju mora Aleksandra Joksimovića, treba brzo raditi. „Moramo modernizovati i inspekcijske službe, jer će se nelegalnom ribolovu, do ulaska u EU morati u potpunosti stati na kraj”, ističe ovaj šef Radne grupe za pregovaračko poglavlje 13 (Ribarstvo) sa EU.

„Dakle, moramo jačati svijest o potrebi zaštite ribljeg fonda i sprovoditi mjere zaštite. Malo svojom voljom, a nešto pod pritiskom EU. Sve drugo bi značilo da sječemo granu na kojoj sjedimo”, kaže Dželal Hodžić i tvrdi da se bez represivnih mjera, za samo nekoliko godina, ova vrsta krivolova može smanjiti bar za 90 odsto.

On zaključuje da se i ribarima, mjerama ekonomske i socijalne politike, odnosno podsticajima, treba pomoći kako bi se sačuvalo njihovo tradicionalno zanimanje koje je uvijek bilo izuzetno teško.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo