Povežite se sa nama

OKO NAS

ALARM NA MORU: Dinamitaš po milji

Objavljeno prije

na

dinamitaši-crna-gora-pomor-

,,Ovakvi prizori su katastrofalni. Od Ulcinja do Herceg Novog nema mjesta na kojem se ne baca dinamit”, kaže poznati sportski podvodni ribolovac Andrija Gazivoda.

Ovaj reprezentativac Crne Gore u tom sportu je ovih dana objavio snimke ubijene ribe koja leži na morskom dnu u ulcinjskoj uvali Valdanos i budvanskoj plaži Jaz, navodeći da ga, kada je i ranije isto to činio, nikad niko nije pozvao da ga pita o tome.

Na pitanje da li je moguće da se ne zna ko su ti ljudi, Gazivoda kaže da policija to sigurno zna. ,,Znaju se tačno ljudi koji se time bave, ali nekome nije u interesu da se problemi riješe. Radije uživa u toj ribi”, dodaje on.

Slično kažu i ribari u Ulcinju, gdje ima, kako je zvanično objavljeno, oko 30 osoba koje se bave izlovom ribe pomoću eksploziva. U udruženjima ribara su izračunali da praktično na svaku nautičku milju našeg mora ima po jedan dinamitaš!?

„Eksploziv se baca sa obale, sa stijena, mi ih vidimo dok pored njih prolazimo barkama. To su sve naši poznanici. Obično operišu u duetu. Utisak je da ih je sve više”, pričaju ribari.

A ovakav lov je ne samo nelegalan, nego i veoma destruktivan. Uništava stanište, mlađ, morsku sredinu i tako sprječava mriještenje sljedeće generacije riba. Šteta je trajna po čitav ekosistem.

Vrlo često stradaju i sami dinamitaši uslijed nestručnog baratanja eksplozivom. Tačnije, više je zabilježeno povreda na taj način nego što je protiv njih podnijeto krivičnih prijava. Tako je, na primjer, u Ulcinju u protekle dvije godine jedna osoba procesiurana zbog bavljenja ovom nelegalnom aktivnošću. Ona je prihvatila krivicu i kažnjena je uplatom od 300 eura u dobrotvorne svrhe.

U toj opštini je u ovom periodu Kancelarija za međunarodnu saradnju i projekte lokalne uprave, uz podršku Kraljevine Norveške, sprovodila projekat „Održivi razvoj morskog i obalnog ekosistema posredstvom očuvanja morske faune”.

Konstatujući da se taj projekat pokazao neefikasnim, jer nije došlo do rješenja problema, izvršni direktor NVO Zeleni korak Dželal Hodžić kaže da su snimci koje je javnosti prezentovao Gazivoda „žalosna stvarnost”, koje su jednako svjesni nadležni organi i građani.

„To je znak privitimizma i necivilizacije. Znaju se imena ljudi koji to rade. Opština i MUP zvanično kažu da se radi o tridesetak krivolovaca. Ja sam čak i razgovarao sa jednim i pitao ga zašto to radi. Odgovorio je da je prinuđen jer nema posla, da mora da prehrani porodicu i da je bolje da se bavi tim nego da krade, švercuje drogu ili oružje. Dakle, u nekim slučajevima i socijalna komponenta je uticala da se taj problem proširi”, kazao je Hodžić.

Prema njegovim riječima, krivolovu eksplozivom treba posvetiti posebnu pažnju, a u rješavanje problema moraju se uključiti nadležni organi, civilni sektor i građani.

Iz NVO Green home iz koje su na osnovu video zapisa koje je napravio Gazivoda, podnijeli Upravi za inspekcijske poslove zahtjev za inspekcijski nadzor i krivičnu prijavu protiv NN lica, smatraju da rješenje postoji.

„Uprava Pomorske sigurnosti Crne Gore preko VTMIS sistema za nadzor, informisanje i upravljanje pomorskog saobraćaja te institucije snima u realnom vremenu plovila do veličine skutera. Dakle, sistem može da uoči i osobe u vršenju krivičnog djela u obalnom području, te da pamti i čuva snimke 120 dana unazad u memorijskim bazama sva dešavanja u obalnom području u teritorijalnom moru”, kazala je izvršna direktorka te ekološke organizacije Nataša Kovačević naglašavajući da je možda dovoljno angažovati i tržišnu inspekciju i spriječiti dostavljanje ribe koja je lovljena dinamitom restoranima.

,,Ovakva riba je prepoznatljiva po povredama koje nastaju od dinamita, a one se mogu utvrditi dodatno u Forenzičkom centru u Danilovgradu”, rekla je ona.

Kovačević dodaje da stanovnici u svakom obalnom naselju znaju ko iz njihove okoline krivolovi dinamitom. “Vrijeme je da i oni počnu odgovorno da se ponašaju na način što će prijaviti krivolovce i pomoći očuvanju ribljeg fonda od kojeg i sami često žive”, kazala je ona.

I dr Vesna Mačić iz Instituta za biologiju mora iz Kotora smatra da je ulov ribe dinamitom jedan od najvećih problema na moru. „Za sada mogu reći da mi samo izgleda da nadležne inspekcijske službe nijesu voljne da riješe taj problem i onda se tu dodatno postavlja pitanje zašto je to tako”, rekla je ona.

Gazivoda kaže da se svaki pojedinac koji se bavi krivolovom zna, ali da je stvar volje podvodnih ribolovaca, ali i policije i institucija da stanu u kraj problemu.

,,Ja sam podvodni ribolovac, nijesam istražni organ da istražujem ko baca dinamit. Kada bi uhvatili jednog ili dva krivolovca, ovi bi to prestali da rade”, kaže on.

Građanski pokret URA pozvao je Vladu da se ozbiljnije uključi u svoj posao i da prestane da se oglušuje na pojave koje se tiču bezbjednosti i građana i turista.

„Turistička sezona počinje i opet smo svjedoci korišćenja nedozvoljenih sredstava u ribolovu, kako na Primorju, tako i u vodama u unutrašnjosti, ali inspekcija, tužilaštvo i policija ne reaguju adekvatno. Premda u našem Krivičnom zakoniku postoji više osnova da se ovakva krivična djela sankcionišu, u svim do sada prijavljenim slučajevima došlo je do neadekvatne reakcije državnih organa “, tvrde u URI.

Prema riječima stručnjaka Instituta za biologiju mora Aleksandra Joksimovića, treba brzo raditi. „Moramo modernizovati i inspekcijske službe, jer će se nelegalnom ribolovu, do ulaska u EU morati u potpunosti stati na kraj”, ističe ovaj šef Radne grupe za pregovaračko poglavlje 13 (Ribarstvo) sa EU.

„Dakle, moramo jačati svijest o potrebi zaštite ribljeg fonda i sprovoditi mjere zaštite. Malo svojom voljom, a nešto pod pritiskom EU. Sve drugo bi značilo da sječemo granu na kojoj sjedimo”, kaže Dželal Hodžić i tvrdi da se bez represivnih mjera, za samo nekoliko godina, ova vrsta krivolova može smanjiti bar za 90 odsto.

On zaključuje da se i ribarima, mjerama ekonomske i socijalne politike, odnosno podsticajima, treba pomoći kako bi se sačuvalo njihovo tradicionalno zanimanje koje je uvijek bilo izuzetno teško.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo