Povežite se sa nama

OKO NAS

MLJEKARA ZORA BERANE: ČIST PROMAŠAJ: Opljačkana donacija

Objavljeno prije

na

Odbor direktora beranske mljekare AD Zora pohvalio se ovih dana da je ta fabrika za dvije godine, sa deset radnika, preradila oko milion i po litara mlijeka. I to, punih pet godina nakon privatizacije i petnaest godina od kada je fabrika izgrađena stranim donacijama vrijednim preko deset miliona eura.

„U 2014. godini prerađeno je 452.503 litra, a u 2015. i 2016. preko 1,6 miliona litara mlijeka. Mljekara trenutno proizvodi četiri proizvoda koji se prodaju preko veleprodajnih sistema i maloprodajnih objekata na domaćem tržištu, pod robnom markom Mljekare Lazine”, saopštio je predsjednik odbora direktora AD Zora i suvlasnik Lazina Milutin Đuranović.

Ovi podaci mogli bi biti utješni, kada se ne bi znalo kako je trebalo da bude. Za one koji su zaboravili, treba se prisjetiti da je beranska mljekara, kada je pravljena, projektovana za dnevnu proizvodnju od pedeset hiljada litara, što bi značilo da bi ovih „uspješnih” milion i po litara za dvije godine, bilo prerađeno za samo jedan mjesec.

Odbor direktora AD Zora razljutilo je to što je prethodno bilo napisano da su očekivanja od privatizaciji beranske mljekare bila prevelika. Ugovoru o prodaji Zore danilovgradskoj kompaniji Šimšić Lazine 2012. godine prisustvovao je tadašnji premijer Igor Lukšić, koji je rekao da se „trasira put kako bi trebalo raditi u budućem periodu”.

„Mislim da je to najbolji odgovor na ono što je ekonomsko-socijalna problematika ovog područja, koje je vrlo pogođeno ne samo tranzicijom već i aktuelnom ekonomskom krizom. Bez obzira na to što možemo reći da bilježimo rezultate koji su mnogo bolji nego u regionu ili drugdje u Evropi, ne treba da budemo zadovoljni samo stabilizacionom politikom. Ono što nam je bitno jeste razvoj i vjerujem da nam je to osnova da na ovom području možemo iskoristiti potencijale kojima raspolažemo”, kazao je tada Lukšić.

Mljekara Zora trebalo je zaista da bude veliki privredni potencijal Berana i čitavog sjeveroistoka Crne Gore. Kada se izvedu računi, ispada, međutim, da deset ili više miliona eura potrošenih kroz međunarodni projekat Mednem, predstavljaju promašenu investiciju.

Nije nepoznato da su mljekaru Zora donirale razvijene članice Evropske unije, i da je cilj bio pospješiti zapošljavanje crnogorskih građana koji su u to vrijeme deportovani iz Luksemburga.

Zajedničko za projekte u oblasti poljoprivrede koji su bili zasnovani na donacijama, bile su nerealne procjene. Stručnjaci su na to na vrijeme upozoravali.

Kada je građena mljekara Zora, to je sada potpuno jasno, bio je cilj prikazati što više muznih grla. Tako se fingiranim popisom došlo do brojke od jedanaest hiljada, dok su precizne računice govorile da ni tada ni danas na području beranske opštine nije bilo više od dvije-tri hiljade krava.

Ti lažni parametri, međutim, bili su presudni i bitno su uticali na to da luksemburgška vlada razvije projekat Mednem, koji je podrazumijevao razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore, u startu vrijedan, kako se zvanično saopštavalo, sedam miliona eura. Kasnije je donirano još četiri miliona.

Te podatke svojevremeno je u javnost iznio posljednji međunarodni rukovodilac ovog projekta i direktor Zore, Njemac Hans Joakim Zilken, koji je rekao da ta sredstva nijesu uzalud uložena jedino u slučaju da se postigne rentabilnost.

,,Uložena sredstva opravdana su pod uslovom da imamo profit. Vjerovatno nije tajna da sada nema profita. Ali mislim da je moguće imati profit do kraja 2006. godine, kazao je Zilken u oktobru 2005. godine. To se, međutim, nikada nije ostvarilo.

Okosnicu projekta je činila mljekara Zora, s ukupnim dnevnim kapacitetom od skoro pedeset hiljada litara mlijeka, ili sedam-osam hiljada litara na sat. Mljekara je imala i više otkupnih centara raspoređenih po sjeveroistoku države.

Skoro da je i laicima bilo jasno da je fabrika sa tim kapacitetima u Beranama bila osuđena na neuspjeh. Tako je jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u državi radila sa minimalnim kapacitetima, a već početkom 2010. godine proizvodnja je zbog velikih gubitaka i dugovanja novca seljacima za sirovinu, kao i stalnih kvarova na staroj i komplikovanoj UHT liniji, morala stati.

Bio je tu kraj pljačke ove velike strane donacije. Ta pljačka nikada nije do kraja rasvijetljena, a za malverzacije i zloupotrebe odgovarao je i osuđen samo jedan strani državljanin, prvi rukovodilac projekta Mednem, Holanđanin Tom Hodž, dok je njegova crnogorska logistika, bez koje to nije mogao realizovati, ostala nerazotkrivena i nekažnjena.

Milionska donacija konstantno je pljačkana i topila se na očigled javnosti koja je upozoravala da stvari od samog početka nijesu bile na svom mjestu. Poznata je priča o tome kako je uz velike malverzacije nabavljena polovna oprema za ovu fabriku, da bi bila prikazivana kao nova.

Nakon učestalih kvarova i zastoja stručnjaci su upozorili da su mašine koje su kupljene za ovu fabriku stare i do trideset godina. Takođe su objasnili da je velika greška bio izbor mašina i proizvođača, odnosno da nije poznato da još neka mljekara ili fabrika sokova u regionu radi sa austrijskim ‘kombi-blokom’, to jest da svi koriste mašine marke ‘tetra-pak’ za koje ima i rezervnih djelova, a i mnogo su jeftinije.

Osim probnog perioda i još godinu-dvije nakon toga, fabrika Zora nije više proizvodila dugotrajno mlijeko. Crna Gora tako nije dobila jedinu fabriku dugotrajnog mlijeka, što je bio cilj milionske donacije.

Stranci su odlučili da se povuku. Vladi Crne Gore u vlasništvo su prenijeli 99,05 akcija, dok su lokalnim stočarima ostavili tek pola procenta. Tako je nakaradno kompanija ipak ostala akcionarsko društvo u kojem se farmeri pitaju koliko, narodski rečeno, svitac sa zadnjim krajem.

Pokušaj prve privatizacije nije uspio. U jesen 2012. prodata je za dvjesta pedeset hiljada eura preduzeću Šimšić Lazine. Vlada je tada preuzela i dug fabrike od preko osamsto pedeset hiljada eura.

Mljekara Zora deceniju i po poslije udaranja temelja radi zanemarljivim kapacitetom i potpuno drugačije od zamišljenog projekta.

Direktor fabrike Vladan Rakonjac kazao je u telefonskom razgovoru da nije ovlašten da daje informacije o broju zaposlenih i proizvodnji, te da će proslijediti broj telefona vlasnika ili nekoga iz službe za medije ali na pozive i SMS poruke više nije odgovarao.

Nakon toga oglasio se odbor direktora, koji ne želi da prizna da je fabrika u koju su zvanično uloženi milioni eura svedena očigledno na obični centar za otkup mlijeka sa sjevera i njegovu distribuciju prema jugu.

Oni koji su učestvovali u projektu Mednem željeli bi da preko sireva robne marke Lazine, starim ili mladim kajmakom, zamažu oči crngorskoj javnosti, koja ima pravo da zna punu istinu gdje je uloženo deset miliona eura stranih donacija i šta je na kraju, bez ikakvih sankcija, rezultat svega.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAPREDNA TEHNOLOGIJA I KOD NAS: 3D revolucija i u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj se proizvodi 3D štampač. Kako su uspjeli da naprave ovaj za Crnu Goru neuobičajen tehnološki iskorak i za šta se sve ova tehnologija može koristiti, za Monitor govore Miloš Grbović i Aleksandar Mašić

 

Samo pet zemalja u EU imaju svoje 3D štampače. Mi smo šesti u Evropi koji smo napravili svoj proizvod, počinje priču o 3D štampaču proizvedenom prošle godine u Crnoj Gori Miloš Grbović, direktor 3D sobe.

,,Jednog dana je došao inženjer Aleksandar Mašić i rekao da li postoji mogućnost da mu dam određenu svotu novca da pokuša da napravi 3D štampač. Nakon devet mjeseci imali smo proizvod, tri mjeseca smo ga testirali i shvatili da smo uspjeli”, prisjeća se Grbović.

Tvrde da njihov štampač ima bolje karakteristike od pojedinih koji se prodaju na Zapadu i što je bitno skoro je duplo jeftiniji – košta 1.200 eura. Već su uspjeli da par svojih štampača izvezu u EU, u Sloveniju.

,,Inicijalno smo počeli kao distributeri dva najjača brenda u svijetu mađarski CraftBot i američki 3D Sistem koji je inače i izmislio prvi 3D štampač. Cijena tih mašina je preskupa za naše uslove. Pokušali smo da prevaziđemo tu finansijsku barijeru i napravimo nešto svoje i da spustimo tu cijenu koliko je maksimalno moguće, da bismo crnogorskom društvu približili tu tehnologiju i učinili je dostupnijom”, kaže Mašić.

On objašnjava da kada je 70-godina prošlog vijeka 3D štampa izmišljena, bila idealno rješenje za izradu prototipa: ,,Ranije je taj proces za jednostavan objekat kao što je recimo plastični dio upaljača trajao od pet nedjelja do dva mjeseca. Sve to je koštalo desetine hiljada eura. Sa 3D štampačem taj proces sa dva mjeseca se sveo na nekih par sati uz trošak od jedan dolar”.

Objašnjava da su 3D štampači u komercijalnoj upotrebi od 2015. godine, kada je Jozef Prusa iz Poljske napravio prvi desk top štampač. Iako na početku urađen sa ciljem izrade prototipa, da bi konstruktori mogli realno da vide kako izgleda na primjer mobilni telefon koji su kreirali, sada se ovim štampačima može izraditi skoro sve – od igle do lokomotive.

,,Samo je stvar mašte onog ko ga koristi. Mi radimo zamjenske djelove bukvalno za svaku mašinu koja postoji. Čak smo u dosta slučajeva aluminijske ili djelove od mesinga mijenjali našim plastičnim. Klijentima je protekle godine, zbog virusa, teško bilo da nabavljaju rezervne djelove.  Donosili su nam slomljene djelove koje smo mi crtali, kopirali i pravili  rezervni dio za dva dana. A i u idelnim uslovima taj dio koji naruče na primjer iz Njemačke ne mogu dobiti za 15 dana”, objašnjava Mašić. „Sami transport je skuplji nego da taj dio uradimo mi“, nadovezuje se Grbović.

Ova firma je zajedno sa Naučno-tehnološkim parkom, Open boxom, M tel-om, Fabrikom i  Mašinskim fakultetom tokom prošle godine 3D štampom izradila oko 4.000 vizira za potrebe KC-a i domova zdravlja.

,,Tada smo imali informaciju da je u Italiji stalo sa radom oko 30 odsto respiratora jer im nijesu mogli da nabave potrošni plastični dio. Onda smo mi za naše respiratore napravili te rezervne djelove i ni u jednom momentu naši respiratori u Crnoj Gori zbog toga nijesu mogli stati”, priča Grbović.

U saradnji sa Bibliotekom za slijepe uradili su 24 makete značajnih objekata u Crnoj Gori. ,,Nakon toga svaka slijepa osoba je u svojoj glavi mogla da stvori sliku kako taj objekat izgleda. Pored medicine, stomatologije, 3D štampači imaju neograničene mogućnosti”, kaže Grbović. Navodi i da je vlasnik auto servisa kupio njihov štampač, platio kurs i sada sam izrađuje rezervne djelove za skupe autobomile.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROSVJETA: Škripi sa izborom novih direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako zakonski rok od mjesec dana za imenovanje direktora polako curi, mnoge škole još nijesu raspisale konkurse za izbor novog direktora. Najnoviji dopis Ministarstva unio je dodatnu zabunu. U njemu se od nastavničkih vijeća traži da im u narednih 15 dana predlože vršioce dužnosti

 

Završena je školska godina. U čak 12 škola đacima nema kod da izda svjedočanstva jer u njima nema direktora. Naime, njima su istekli polugodišnji v.d. imandati, a Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) još uvijek nije imenovalo nove.

Iz ovog ministarstva najavljuju da će sve biti riješeno u najskorijem roku – nastavnička vijeća će morati da sačekaju izbor vršilaca dužnosti direktora. „Izborom novih vršilaca dužnosti, koji će na sebe preuzeti obaveze svojih prethodnika, MPNКS će se potruditi da dodjela svjedočanstava ne kasni u odnosu na druge škole“, obećavaju iz resora Vesne Bratić.

Ministarka Bratić najavila je depolitizaciju školstva, smjene partijskih, uglavnom DPS kadrova, i onih koji su na direktorskim foteljama bili po nekoliko mandata, čak deceniju ili duže.

„Imenovanje novih direktora javnih ustanova izvršiće se, bez izuzetka, u skladu sa zakonom i bez partijske knjižice u konkursnoj dokumentaciji“, izjavila je u Parlamentu Bratić. Poručila je i da oni koji su radili po zakonu mogu mirno da spavaju ukoliko su politička i sva druga angažovanja držali dalje od vaspitanja i obrazovanja.

Skupštinska većina je krajem maja usvojila izmjene Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, kojim će, kako je najavljeno, biti legalizovana smjena više oko 500 direktora i pomoćnika direktora crnogorskih škola i vrtića.

Zakon je 4. juna objavljen u Službenom listu, a stupio je na snagu 12. juna. Predviđa da se u roku od mjesec dana izaberu novi školski odbori i raspiše konkurs za izbor novih direktora u svim obrazovnim ustanovama.

Na ove izmjene stigla su brojna upozorenja i negodovanja. Iz Sindikata prosvjete su naveli da s njima nije bilo konsultacije oko izmjena zakona. Upozorili su da smjene i izbori novih direktora u trenutku kada se završava školska godina i započinju pripreme za novu komplikuju situaciju u obrazovnom sistemu.

Sindikat prosvjete Podgorice predložio je da se rok za imenovanje direktora vaspitno-obrazovnih ustanova produži na pola godine, uz neophodno preciziranje uloga školskih odbora i nastavničkog vijeća.

Kako je inicijalni motiv bio da se smijene direktori koji su školu zloupotrebljavali u političke svrhe i nezakonito donosili odluke, predstavnici aktiva direktora škola pozvali su da se novi čelnici škola razrješavaju i biraju na osnovu rada i učinka. Ističu da su mnogi od njih na polovini mandata, a pojedini i pred penzijom, i da strahuju za svoje radno mjesto. Poručuju da neće biti nijemi i neće ćutati ako budu neosnovano smijenjeni.

Iako rok od mjesec dana polako curi, mnoge škole još uvije nijesu raspisale konkurse za izbor novog direktora. Škole su nedavno dobile dopis Ministarstva koji je unio dodatnu zabunu. U njemu se od nastavničkih vijeća škola, odnosno upravnih odbora vrtića, traži da im u narednih 15 dana predlože vršioce dužnosti direktora ustanova. Kasnije je iz Ministarstva objašnjeno da ovo mišljenje nije obavezujuće.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I KONCESIJE: Isto i nakon 30. avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Andrijevice, preko Plava pa do Berana i svih sjevernih opština, drvoprerađivači ističu da se ne osjeća promjena vlasti i da šumama i dalje gazduju stari koncesionari

 

Mještani Andrijevice i sela Trešnjevo, Slatina i Zabrđe, okupljeni oko nevladinog udruženja Vodovod Čeoča glava, podnijeli su Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama krivičnu prijavu protiv koncesionara šuma, preduzeća Boj komerc, odnosno vlasnika Dragana Bojovića. Oni traže da Tužilaštvo reaguje jer je Bojović u zoni sanitarne zaštite, u mjestu Rujišta na planini Gradišnici, posjekao više hiljada kubika čamovine i ugrozio izvorišta seoskih vodovoda.

U krivičnoj prijavi terete i pojedine radnike Uprave za šume iz Područne jedinice Andrijevica, kao i još jedan broj pojedinaca koji su učestvovali u povredi zone sanitarne zaštite.

Mještani su ODT u Beranama priložili mapu zone sanitarne zaštite, kao i fotografije sa terena na kojima se vide posljedice sječe. Podsjetili su da je Elaborat o zoni sanitarne zaštitite vodovoda Trešnjevo urađen dvije godine ranije, kao i da su prošle godine sa njim upoznati i Uprava za šume i koncesionar Bojović.

Jedan od mještana Miloš Čukić, objašnjava da je u zoni sanitarne zaštite posječeno oko osam stotina kubika čamoviine, ali napominje da će se prave razmjere i sječe i štete znati kada stručnjaci izađu na teren i izvrše vještačenje.

„Tužilaštvo smo upoznali i sa činjenicom da je zonu sanitarne zaštite, prema zapisniku inženjera Nikole Spahića, još trebalo proširiti, s obzirom na to da se njome obuhvata sedam izvorišta iz kojih se pravi kaptaža za vodovod Trešnjevo” – kaže Čukić.

Prema njegovim riječima, ovim neodgovornim činom koncesionara ugroženo je vodosnabdijevanje za stotinu domaćinstava u podnožju planine Gradišnice.

Mještani su o svemu obavijestili i Područno odjeljenje Uprave za šume i zatražili da i oni utvrde odgovornost za pričinjenu štetu.

„Mi ne želimo da oštetimo koncesionara. Uprava za šume je njemu morala da obezbijedi drugo odjeljenje za sječu, u zamjenu za ovo koje se od prošle godine našlo u zoni zaštite. Ali, mislimo da je koncesionar ovo svjesno uradio, jer je posljednja godina koncesije, pa grabi što se ugrabiti može” – kaže Čukić.

Nakon što su predali krivičnu prijavu, mještani Trešnjeva i susjednih sela su napravili blokadu na planini Gradišnici i zabranili dalju sječu, ali i odvoz već posječenih stabala na tom području.

„Blokadu ćemo držati sve dok se svi nadležni državni organi ne izjasne o ovome što se dogodilo. Treba da se zna da uprkos kadrovskim promjenama nije došlo do zaustavljanja haotičnog stanja u šumama” – kaže Čukić.

Mještanima ovih sela nije prvi put da blokiraju puteve na planini Gradišnici. Oni su prije dvije godine to učinili tvrdeći da koncesionari, ali isto tako i šumokradice i nesavjesni pojedinci, transportujući balvane teškim kamionima, konstantno uništavaju put ka izletištu i ljetovalištu na planini Gradišnici, čiju je izgradnju finansirala Evropska unija.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo