Povežite se sa nama

OKO NAS

SUMORAN SOCIJALNI KARTON SJEVERA CRNE GORE: Kad je država maćeha

Objavljeno prije

na

1dragisa-dozic

,,Skoro osma godina sam na Birou rada. U kasnim sam pedesetim, prije toga sam radio više od tri decenije. Od kako je privatizovana Impregnacija i od kada sam zajedno s još mnogo kolega proglašen tehnološkim viškom, uzalud pokušavam da pred sudovima dobijem bar otpremninu. Nema adrese u Crnoj Gori, na koju nismo pisali, molili za intervenciju i podršku. Bez rezultata. Naravno, posla za mene nema i ne nadam mu se više”, to su riječi jednog od mnogih Kolašinca koji su krajem devedesetih ili koju godinu kasnije ostali bez posla.

Na desetine preduzeća, uglavnom prerađivačkih kapaciteta, u toj varoši netragom su nestala pred kraj prošlog i početkom ovog vijeka. Sva su, kaže dugogodišnji direktor Šumsko industrijskog kombinata ŠIK Tara Dragiša Dožić, ugašena ,,neuspješnim i kriminalnim” privatizacijama. Sličnih primjera, tvrdi on, ima mnogo na sjeveru i to je razlog za prilično sumoran ,,socijalni karton” tog dijela Crne Gore. Ne ohrabruju ni dešavanja u preduzećima, koja su do skoro bila aktivna, smatra Dožić.

,,Prema onome što su objavljivali mediji, tokom 2016. godine, stečaj je uveden u 339 preduzeća. Tokom prva dva mjeseca ove godine u čak 92 firme uveden je stečaj. Za isti period prošle godine stečajni postupak otvoren je nad 132 privredna društva. Ti zabrinjavajući podaci bude sumnju da se radi o zloupotrebama. Nažalost, Kolašin nije usamljen primjer sumnjivih privatizacija preduzeća. Nema opštine u Crnoj Gori koja nije privredno devastirana pri privatizacionim procesima, pa su izvještaji u kojima su nezadovoljni radnici na magistralama, trgovima i ulicama svakodnevica. Sjever naravno prednjači po vidljivim poraznim rezulatima”, trvrdi on.

Stopa nezaposlenosti na sjeveru znatno je veća od crnogorskog prosjeka. Broj nezaposlenih naročito se dramatično povećao minulih godina u Bijelom Polju, Rožajama i Beranama, a stopa nezaposlenosti je i do desetak procenata pznad prosječne u Crnoj Gori, koja prema Monstatu iznosi oko 22 odsto.

Kako je nedavno saopštio načelnik Područne jedinice Zavoda za zapošljavanje Žarko Šebek, stopa nezaposlenosti u Bijelom Polju je 32,02 odsto, a lani je bila 29,89. On je precizirao da je na evidenciji 4.717 nezaposlenih, 314 više nego prošle, odnosno 676 nego pretprošle godine. Bez posla je i oko 850 visokoškolaca.

U nekad industrijskim Beranama, sada je 109 posto više nezaposlenih nego prošle godine. Više od 5.940 Baranaca i Petnjičana su na evidenciji ZZZ, što je za 3.100 više nego u istom periodu prošle godine.

Stopa nezaposlenosti u Pljevljima je 27,79 posto, pa je na evidenciji blizu 3.000 ljudi, odnosno svaki četvrti radno aktivan stanovnik. Krajem prošle godine bilo ih je 62 manje, a broj nezaposlenih u minule tri godine povećao se za 600. Skoro šestina nezaposlenih Pljevljaka ima fakultetske diplome.

,,Broj nezaposlenih u Rožajama povećao se više od dva puta u posljednje dvije godine. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, 2015. godine na evidenciji se nalazilo 1.280 ljudi, lani 1.765, da bi ih 1. marta ove godine bilo 3.117. Stopa nezaposlenosti je 26,82 odsto”, saopštili su prije mjesec dana iz ZZZ novinarima.

Prema zvaničnim podacima, u Mojkovcu nezaposleno je 828 ljudi, 61 više nego prije dvije godine. Bez posla je i više od 150 svršenih visokoškolaca. Stopa nezaposlenosti je 28,96, a 2015. bila je 26,83 odsto. Na Žabljaku je krajem februara evidentirano 230 nezaposlenih, što je 17,1 odsto ukupnog broja radno sposobnog stanovništva. Na Birou je 56 visokoškolaca.

Iz biroa rada Bijelog Polja, Berana i Mojkovca istakli su da se broj nezaposlenih u posljednje dvije godine povećao zbog primjene zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i profesionalnoj rehibilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom.

Među nezaposlenim na sjeveru najviše je onih koji su zakoračili u petu deceniju i još starijih, takozvanih ,,teško zapošljivih lica”.

U Bijelom Polju takvih je 855, u Pljvljima 784. U Beranama je gotovo 28 odsto nezaposlenih starije od 50 godina. I u Kolašinu je među nazaposlenima najviše ljudi u šestoj deceniji života – 211, a posao čeka i 189 onih između 40 i 50 godina. U susjednom Mojkovcu 247 lica s evidencije ZZZ stariji su od 50 godina i 129 u petoj deceniji.

,,Ne čude ti podaci. Očekivani su s obzirom na sve što je sjevernu regiju zadesilo. Dosadašnja podrška Vlade prema sjeveru bila je verbalna, tempirana u određenom momentu , prema potrebi i svodila se, uglavnom, na konstataciju da sjever zaostaje u razvoju u odnosu na jug države. Potencirali su razvojene mogućnosti, bez konkretnih podsticajnih mjera “, tvrdi Dožić.

On podsjeća da je za podsticaj manje razvijenih područja u bivšoj Jugoslaviji postojao fond iz kojeg su sredstva e dijeljena prema utvrđenim kriterijumima i to bespovratno. Slične incijative, smatra dugogodišnji rukovodilac uspješnih drvoprerađivački preduzeća, trebalo bi i sada pokrenuti.

,,Pored Razvojno investicionog fonda (RIF) i sredstava iz Abu Dabi banke iz Saudijske Arabije, koja se opredjeljuju po vrlo povoljnim uslovima prvenstveno za razvoj agrara, trebalo bi posebnu stavku u budžetu države namijeniti nerazvijenom sjeveru Crne Gore. Punu kontrolu plasmana tih sredstava, prema usvojenim kriterijumima, imala bi Vlada. Pod hitno bi trebalo donijeti i novu strategiju razvoja za sjeverno područje i nosioce privrednih aktivnosti po selektivno odabranim atraktivnim projektima”, predlaže on.

Uz podsticajne mjere nerazvijenom sjeveru, naglašava Dožić, treba uraditi i izmjene zakonskih odredbi, pa i donijeti nove zakone, posebno o lokalnoj samoupravi i predvidjeti daleko veća ovlaštenja u upravljanju prirodnim resursima, koji se nalaze na njenoj teritoriji.

,,Neodrživo je i neshvatljivo sadašnje upravljanje pojedinim resursima kao što su šumarstvo, mineralne sirovine i hidropotencijali, gdje je lokalna uprava nijemi i nemoćni posmatrač devastacije i zloupotrebe tih dobara”, zaključuje on.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo