Povežite se sa nama

OKO NAS

SUMORAN SOCIJALNI KARTON SJEVERA CRNE GORE: Kad je država maćeha

Objavljeno prije

na

,,Skoro osma godina sam na Birou rada. U kasnim sam pedesetim, prije toga sam radio više od tri decenije. Od kako je privatizovana Impregnacija i od kada sam zajedno s još mnogo kolega proglašen tehnološkim viškom, uzalud pokušavam da pred sudovima dobijem bar otpremninu. Nema adrese u Crnoj Gori, na koju nismo pisali, molili za intervenciju i podršku. Bez rezultata. Naravno, posla za mene nema i ne nadam mu se više”, to su riječi jednog od mnogih Kolašinca koji su krajem devedesetih ili koju godinu kasnije ostali bez posla.

Na desetine preduzeća, uglavnom prerađivačkih kapaciteta, u toj varoši netragom su nestala pred kraj prošlog i početkom ovog vijeka. Sva su, kaže dugogodišnji direktor Šumsko industrijskog kombinata ŠIK Tara Dragiša Dožić, ugašena ,,neuspješnim i kriminalnim” privatizacijama. Sličnih primjera, tvrdi on, ima mnogo na sjeveru i to je razlog za prilično sumoran ,,socijalni karton” tog dijela Crne Gore. Ne ohrabruju ni dešavanja u preduzećima, koja su do skoro bila aktivna, smatra Dožić.

,,Prema onome što su objavljivali mediji, tokom 2016. godine, stečaj je uveden u 339 preduzeća. Tokom prva dva mjeseca ove godine u čak 92 firme uveden je stečaj. Za isti period prošle godine stečajni postupak otvoren je nad 132 privredna društva. Ti zabrinjavajući podaci bude sumnju da se radi o zloupotrebama. Nažalost, Kolašin nije usamljen primjer sumnjivih privatizacija preduzeća. Nema opštine u Crnoj Gori koja nije privredno devastirana pri privatizacionim procesima, pa su izvještaji u kojima su nezadovoljni radnici na magistralama, trgovima i ulicama svakodnevica. Sjever naravno prednjači po vidljivim poraznim rezulatima”, trvrdi on.

Stopa nezaposlenosti na sjeveru znatno je veća od crnogorskog prosjeka. Broj nezaposlenih naročito se dramatično povećao minulih godina u Bijelom Polju, Rožajama i Beranama, a stopa nezaposlenosti je i do desetak procenata pznad prosječne u Crnoj Gori, koja prema Monstatu iznosi oko 22 odsto.

Kako je nedavno saopštio načelnik Područne jedinice Zavoda za zapošljavanje Žarko Šebek, stopa nezaposlenosti u Bijelom Polju je 32,02 odsto, a lani je bila 29,89. On je precizirao da je na evidenciji 4.717 nezaposlenih, 314 više nego prošle, odnosno 676 nego pretprošle godine. Bez posla je i oko 850 visokoškolaca.

U nekad industrijskim Beranama, sada je 109 posto više nezaposlenih nego prošle godine. Više od 5.940 Baranaca i Petnjičana su na evidenciji ZZZ, što je za 3.100 više nego u istom periodu prošle godine.

Stopa nezaposlenosti u Pljevljima je 27,79 posto, pa je na evidenciji blizu 3.000 ljudi, odnosno svaki četvrti radno aktivan stanovnik. Krajem prošle godine bilo ih je 62 manje, a broj nezaposlenih u minule tri godine povećao se za 600. Skoro šestina nezaposlenih Pljevljaka ima fakultetske diplome.

,,Broj nezaposlenih u Rožajama povećao se više od dva puta u posljednje dvije godine. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, 2015. godine na evidenciji se nalazilo 1.280 ljudi, lani 1.765, da bi ih 1. marta ove godine bilo 3.117. Stopa nezaposlenosti je 26,82 odsto”, saopštili su prije mjesec dana iz ZZZ novinarima.

Prema zvaničnim podacima, u Mojkovcu nezaposleno je 828 ljudi, 61 više nego prije dvije godine. Bez posla je i više od 150 svršenih visokoškolaca. Stopa nezaposlenosti je 28,96, a 2015. bila je 26,83 odsto. Na Žabljaku je krajem februara evidentirano 230 nezaposlenih, što je 17,1 odsto ukupnog broja radno sposobnog stanovništva. Na Birou je 56 visokoškolaca.

Iz biroa rada Bijelog Polja, Berana i Mojkovca istakli su da se broj nezaposlenih u posljednje dvije godine povećao zbog primjene zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i profesionalnoj rehibilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom.

Među nezaposlenim na sjeveru najviše je onih koji su zakoračili u petu deceniju i još starijih, takozvanih ,,teško zapošljivih lica”.

U Bijelom Polju takvih je 855, u Pljvljima 784. U Beranama je gotovo 28 odsto nezaposlenih starije od 50 godina. I u Kolašinu je među nazaposlenima najviše ljudi u šestoj deceniji života – 211, a posao čeka i 189 onih između 40 i 50 godina. U susjednom Mojkovcu 247 lica s evidencije ZZZ stariji su od 50 godina i 129 u petoj deceniji.

,,Ne čude ti podaci. Očekivani su s obzirom na sve što je sjevernu regiju zadesilo. Dosadašnja podrška Vlade prema sjeveru bila je verbalna, tempirana u određenom momentu , prema potrebi i svodila se, uglavnom, na konstataciju da sjever zaostaje u razvoju u odnosu na jug države. Potencirali su razvojene mogućnosti, bez konkretnih podsticajnih mjera “, tvrdi Dožić.

On podsjeća da je za podsticaj manje razvijenih područja u bivšoj Jugoslaviji postojao fond iz kojeg su sredstva e dijeljena prema utvrđenim kriterijumima i to bespovratno. Slične incijative, smatra dugogodišnji rukovodilac uspješnih drvoprerađivački preduzeća, trebalo bi i sada pokrenuti.

,,Pored Razvojno investicionog fonda (RIF) i sredstava iz Abu Dabi banke iz Saudijske Arabije, koja se opredjeljuju po vrlo povoljnim uslovima prvenstveno za razvoj agrara, trebalo bi posebnu stavku u budžetu države namijeniti nerazvijenom sjeveru Crne Gore. Punu kontrolu plasmana tih sredstava, prema usvojenim kriterijumima, imala bi Vlada. Pod hitno bi trebalo donijeti i novu strategiju razvoja za sjeverno područje i nosioce privrednih aktivnosti po selektivno odabranim atraktivnim projektima”, predlaže on.

Uz podsticajne mjere nerazvijenom sjeveru, naglašava Dožić, treba uraditi i izmjene zakonskih odredbi, pa i donijeti nove zakone, posebno o lokalnoj samoupravi i predvidjeti daleko veća ovlaštenja u upravljanju prirodnim resursima, koji se nalaze na njenoj teritoriji.

,,Neodrživo je i neshvatljivo sadašnje upravljanje pojedinim resursima kao što su šumarstvo, mineralne sirovine i hidropotencijali, gdje je lokalna uprava nijemi i nemoćni posmatrač devastacije i zloupotrebe tih dobara”, zaključuje on.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo