Povežite se sa nama

OKO NAS

STEVAN LABUDOVIĆ, SNIMATELJ JOSIPA BROZA I HRONIČAR ALŽIRSKE REVOLUCIJE: Espreso s Titom

Objavljeno prije

na

Devedesetogodišnji Stevan Labudović sjedi u svom domu u Beranama i okružen suvenirima evocira uspomene iz svog višedecenijskog druženja sa Josipom Brozom Titom.

Ovaj proslavljeni, i više u svijetu nego u Crnoj Gori poznati kamerman i fotograf odavno živi u Beogradu, ali ne zaboravlja odakle se otisnuo u svijet fotografije i filmskih traka.

On za Monitor priča kako skoro da i nije bilo Titovog putovanja a da ga on nije pratio.

„Mislim da samo dva puta nijesam putovao s Titom, na konferenciju nesvrstanih u Kairu, i još jednom kad je išao u neku afričku zemlju. Na svim drugim putovanjima bio sam uz njega”, kaže Šćepo, po kojem nadimku ga bolje znaju, objašnjavajući da je po nekom prećutnom dogovoru predsjednika Tita fotografisao samo on, a njegovu suprugu Jovanku Dragan Mitrović.

„Bili smo čuveni dvojac. Nemam pojma kako smo se tako podijelili”, prisjeća se Stevan.

On pamti i situaciju kada ga je Jovanka Broz praktično spasila.

„Bili smo u Burmi. Putujemo Galebom i u nekoj luci stanemo. Sunce prži, a onda kiša, vlaga da poludite. Ja, pun reume, skoro da nisam spavao. E sada, kada ulazite na ratni brod morate da stanete na most i poklonite se. Ja pod opremom, opterećen, jedva dišem, i samo proletim. Zaustavi me admiral i pita kako ste vi ušli. Ja kažem – lijepo, ne mogu da mu objašnjavam da mislim o hiljadu stvari, snimanju, svemu, a tek umor. Čula to Jovanka i saznam da mu je očitala lekciju. Rekla mu, vidite li šta on nosi, šta sve vuče, vidite li kako mora da trči. Poslije toga, vidim ja, admiral ne smije ni da me pogleda. Čuo sam da je to došlo i do predsjednika ali mu je Jovanka rekla da će ona to da sredi”, priča Labudović

Stevan se prisjeća i prijateljstva s Kočom Popovićem i toga kako su spasavali Tita prilikom posjete Indiji, ali i kako je dobio batine.

„Idemo na sastanak kongresa koji se održava na otvorenom. Dok se krećemo prema tribini provali raja policijski kordon, ne možemo da prođemo. Ispred mene ide Nehru, ja iza njega snimam sve to ljuljanje i talasanje. Uzme jedan od policajaca bambusov štap, oni ne nose oružje, i poče da udara narod. Pa dok bije njih, i po meni. Tapa, tapa, zveči onaj bambus, misliš puca glava. Tako sam dobio batine. Tita ne možemo da ubacimo u kola, hoće da se rukuju s njim, da ga dodirnu. Ne vrijedi ni to što Nehru moli. Koča i ja smo ga našim tijelima štitili i jedva uspjeli da ga ubacimo u kola”, – priča Stevan.

Prijateljstvo s Josipom Brozom bilo je toliko da je Stevan imao privilegiju da mu lično Tito sprema espreso.

„Bilo je neko snimanje, ne sjećam se tačno šta i kako. Završimo snimanje, on zadovoljan, mi pogotovo. Odlične fotografije i sad, predah. Pozove on nas trojicu, vidim ja, komplet aparat za espreso, sve. Spremi mi on kafu. Tito meni spremio espreso! Pomislim, on zna da ja volim espreso, ali kako zna nemam pojma. Nekako mi izleti, dovoljno glasno, da me i on čuo. A on će – sve se zna. Toliko smo bili bliski Tito i ja”, – kaže Stevan.

Osim što je bio Titov snimatelj Beranac Stevan Labudović ostao je poznat i kao hroničar alžirske revolucije.

Kapetan, kako su ga zvali njegovi saborci s kojima se rame uz rame pune tri i po godine borio za nezavisnost Alžira, snimatelj Filmskih novosti, čovjek je koji je okom kamere bilježio i slao u svijet istinu o alžirskoj revoluciji. Zbog prijateljstva sa dva predsjednika, dva njegova „komandanta”, u ovoj zemlji i danas ga doživljavaju kao svog.

„Ono što mi je najdragocjenije, a što sam iz Alžira ponio za cio život upravo je prijateljstvo sa Huari Bumedijenom, predsjednikom alžirske republike i Šadlijem Bendžedidom, koji ga je na tom mjestu naslijedio”, kaže Stevan.

Prijateljstvo s Bumedijenom krunisano je kumstvom, a sa Bendžedidom je trajalo više od pola vijeka, sve do njegove smrti, prije nekoliko godina.

„Bumedijen je rekao da će prvo moje i Ružičino dijete da se rodi u Alžiru. I sve je bilo planirano i organizovano, hotel, soba u Ekipažu, osoblje. Međutim, Ružica se porodi prije vremena u Beogradu. Javlja ambasador – sve pada u vodu. Ali, dolazi kompletna svita iz ambasade, donose magnetofon, rastura se ulica od pjesme. Sad, na vezi smo ambasador, Bumedijen i ja. Kaže on – ja bih htio da moje kumče nosi ime Jasmina. Ja kažem, doslovce – izvinite, Jasmina Labudović – ode voz. Ida – voz još na stanici. Sve on to sluša i kaže – da nam je živa i zdrava naša Ida. Traži Bumedijen ambasadora i kaže mu – za svako slovo njenog imena donesite po stotinu ruža. Stigoše ruže iz ambasade, ne znamo kud ćemo s njima, vaze pune. Sjetim se, i sve one preostale ruže u kadu”, sjeća se Stevan.

Šadli Bendžedid, u čijem je bataljonu proveo dva puta po tri mjeseca, jednom prilikom mu je spasio život. Stevan se do detalja sjeća i tog događaja.

„Šadli je kao ratnik bio genije. Kažem mu ja jednog dana – sa jedne stijene vidio sam u francuskom dijelu jednu bijelu zgradu, modernu, pretpostavio sam da je škola. Reportaža za cio svijet. Pitam, mogu li da odem tamo, a on kaže – taman posla. Gdje ćeš tamo, mine, čuda, škola ne radi, tu se vode borbe. Ali ja uporan. Znao sam, biće tamo parole, prevrnute klupe, biće svašta. Ako ne bih bio uporan ne bih bio reporter. Popusti on, ali zbog moje bezbjednosti dodijeli mi 40 ljudi da me prate i 15 minuta da završim šta sam zamislio. Taman kad smo trebali da krenemo izleti on iz zemunice i kaže – stop. Sve dogovoreno, šta je sad. Ja nikad u životu nisam opsovao,bacam kameru. Sve on to vidi, sve to vidi cijela četa, vidim i ja šta sam uradio. Kako je on predosjetio opasnost, ne znam, ali ne prođe malo, tačno kad sam trebao da budem tamo, dva mlaznjaka pogode raketama u školu. Diže se prašina do neba. Ja zanijemio”, kaže Stevan.

On se sjeća kako je Bendžedid jednom prilikom došao inkognito u Beograd da posjeti njega i njegovu porodicu.

„Došao je s rumunske strane, noću. Kako je prošao, da li je imao falsifikovana dokumenta, kako je uspio da s porodicom uđe inkognito u zemlju ni danas ne znam. Žena, dvije ćerke i on. Upade, mi zabezeknuti. Treba ljude dočekati, treba nešto da pojedu. Znam da nisu čista posla, ali ništa ne pitam.On mi kaže – uvijek bi pitao Bumedijena je li me posjetio, a on kaže da nije jer je dolazio u zvaničnu posjetu. E, on je znao da ako dođe zvanično neće me ni on vidjeti pa je došao kao ilegalac, možete li to da zamislite. Bio je to vrlo dirljiv susret, djeca vrište, skaču. Vodili smo ga da vidi Oplenac, Avalu, Skadarlija obavezno. I taj dan je prošao kao ilegala. Sutradan obavještavam ambasadora. On ljut, pisnuo na mene, kako si mogao da me ne obavijestiš da su tu cijeli noć i cijeli dan, a da ja to saznam tek sutradan. Ja kažem, to pitajte njega. Kad se saznalo i kad su ga novinari pitali on im je odgovorio, pa šta je tu čudno. Bio sam kod svog saborca. Neće da kaže kod svog borca. Mi smo dijelili i zlo i dobro, kakva su to pitanja.Time je sve rekao”, prisjeća se Stevan.

U Alžiru je Stevan boravio od maja 1959. godine pa sve do oslobođenja 1962. i učestvovao kao snimatelj i borac u čitavom gerilskom ratu.

Pamti i kada mu je Bumedijen rekao da među njima nikada neće biti protokola.

„Ja mu kažem – ti ćeš biti velika ličnost, a ja ću ovo što sam. Kad je to čuo, zapalio je, izbacio dim i bijesno rekao ,,šta si to rekao, dok sam živ nema protokola među nama”, kaže Stevan.

Prošle godine Opština Berane Stevanu Labudoviću dodijelila je najviše priznanje. Tim povodom on je organizovao u svom rodnom gradu izložbu „Srpsko vojno groblje Deli Ibrahim u Alžiru” koju je, opet bez zvaničnog protokola, otvorio ambasador Alžira u Crnoj Gori i Srbiji.

Dolazak Stevana Labudovića s ambasadorom Alžira u njegovo rodno Berane izazvao je veliku pažnju, a mnogi Beranci tada su prvi put čuli za ovog velikog a skromnog čovjeka koji je proslavio ne Berane i Crnu Goru, nego i ondašnju SFRJ.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ MATA KANKARAŠA: Gimnazija kažnjava zbog javne riječi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorička Gimnazija disciplinski je sankcionisala profesora matematike Mata Kankaraša zbog televizijskog gostovanja.  Uz obavezu da ubuduće prilikom javnih nastupa i drugih vidova iznošenja stavova o kolegama u javnosti – postupa sa dužnom pažnjom

 

 

,,Ja sam samo govorio javno ono što ostali govore tajno u Gimnaziji”, kaže za Monitor Mato Kankaraš, profesor matematike u podgoričkoj Gimnaziji ,,Slobodan Škerović”. Podgorička Gimnazija disciplinski je sankcionisala  Kankaraša zbog televizijskog gostovanja u vrijeme dok je ta ustanova bila u žiži javnosti.

Gimnazija je krajem prethodne godine imala punu medijsku pažnju, nakon otkrivanja seksualnog uznemiranja učenice od strane profesora Radomira Čečovića.  Slučaj je okončan tako što je profesor  ostao bez posla, a direktorica Gimnazije Biljana Vučurović razriješena zbog nepostupanja u slučaju seksualnog uznemiravanja bivše učenice.

Neposredno prije razrješenja direktorice, Kankaraš je govorio na ETV o stanju u Gimnaziji. Nakon tog gostovanja Vučurović, tada već bivša direktorica, podnosi inicijativu kojom traži da se pokrene disiplinski postupak protiv Kankaraša jer je u TV nastupu povrijedio njen ugled i dostojanstvo.

U obrazloženju se navodi da je Kankaraš govoreći o tome da je direktorica pogriješila jer je svojim postupcima pogoršala svoju sitruaciju, kazao: ,,Možda bi mogla da sačuva malo više obraza nego kako je učinjela”. Problematizuje se i to što je Kankaraš izjavio ,,…kako jedna majka može da bude tako otuđena od te stvari. Ako bih ja imao šćer i da je sad pošaljem u školu, hoće li jedan od pedeset godina da je smara kada završi tu školu, bi li ja bio srećan? To je odvratno… ko bi to mogao da prihvati… čovjek tako ne bi sa prostitutkom”. Vučurović navodi da su ovim pređene sve granice socijalno primjerenog ponašanja, analizirajući njen privatni život, nje kao majke, nanoseći štetu kako njoj, tako i ugledu njenih ćerki i njene porodice.

Kankaraš je pred disciplinskom komisijom izjavio da je zbog subjektivnog osjećaja tadašnje direktorice škole  svojim izjavama povrijedio njen ugled i čast to mogao biti osnov za pokretanje sudske parnice radi naknade štete zbog povrede časti i ugleda.

Umjesto suda, odlučila je Gimnazija.

Posljednjeg dana marta, vd direktor Gimnazije Zoran Pejović donosi odluku kojom je Kankaraš odgovoran za težu povredu radne obaveze jer je u TV emisiji vrijeđao kolege i tadašnju direktoricu Vučurović. Izrečena mu je novčana kazna u visini od 20 odsto mjesečne zarade za mjesec mart.

U odluci se navodi i da ubuduće prilikom javnih nastupa i drugih vidova iznošenja stavova o kolegama u javnosti – postupa sa dužnom pažnjom.

Kankaraš je u emisiji naveo da su profesori koji su na pres konferenciji aplaudirali tadašnjoj direktorici ,,njeni poltroni”. Kritikovao je elitizam i ranija saopštenja i javne nastupe u kojima se navodi da je podgorička Gimnazija najvažnija javna ustanova u Crnoj Gori: ,,Kao da je to škola koja je nesposobna da iškoluje nesposobnog ili nepismenjakovića! Iako ja iz svojih generacija i generacija koje trenutno školujem znam… koji kada maturiraju ne bi mogli dvije svezati! Ako vi završite ovu školu ne znači da ste vi nešto pretjerano… ja nemam takvo mišljenje, a volim je jer je bila moja škola, ali ne mogu da rečem da je bolja i da će svako iz ‘Slobodan Škerović’ biti bolji nego iz ostalih gimnazija”.

Kankaraš koji je u Gimnaziji zapošljen od februara 2023. kaže da je i ranije zbog svojih javno izrečenih stavova putem društvenih mreža imao problema sa upravom Gimnazije. Kritikovan je i kada je u junu 2023. govorio na protestu ispred Ministarstva prosvjete, u organizaciji Prosvjetne zajednice, koji je održan zbog tadašnjeg skandala aminovanja masovnog prepisivanja maturanata.

Smatra da se takav način sprječavanja iskazivanja mišljenja od strane profesora i dalje baštini u Gimnaziji. U zapisniku sa disciplinskog postupka navodi se pitanje vd direktora – Da li je u redu da istupa u ime ustanove, a da za to nema ovlašćenje?

,,Ne radi se o ANB-u pa da otkrivam tajne podatke, već javnim nastupom iznosim svoj stav. Ničim nema propisano da moram tražiti saglasnost”, kazao je Kankaraš.

„Zbog iznošenja vrednosnog suda u javnosti izrečena mi je gotovo ista kazna kao Čečoviću zbog slanja poruka gnusne sadržine dojučerašnjoj učenici“, ocijenio je Kankaraš.

„Ovakav neslavni i neočekivani rasplet dovodi me  do toga da preispitam izbor svog radnog mjesta. Ne znam kako sebi da ovo objasnim osim da je urađeno kako bi se namirio onaj dio kolektiva koji je gravitirao oko bivše direktorice i koji prema meni već gaji veliki animozitet. To nije pošteno”, napisao je Kankaraš na svoj Fejsbuk profilu.

On najavljuje da će se na ovu odluku žaliti Agenciji za mirno rješavanja sporova, a ukoliko se spor ne riješi mirnim putem cijeli slučaj će završiti pred Osnovnim sudom u Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTRAJK U ISTRAŽNOM ZATVORU PODGORICA: Problem koji raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na štrajk glađu i nedolazak na zakazana ročišta, pritvorenici su se, kako su naveli u pismu upozorenja medijima, odlučili zbog loših pritvorskih uslova i zbog toga što im je, kako tvrde, pritvor pretvoren u kaznu

 

 

 

Grupa od 42 pritvorena lica u Istražnom zatvoru Podgorica stupila je u štrajk, izražavajući na taj način nezadovoljstvo uslovima , vođenjem sudskih postupaka  i navodnim kršenjem osnovnih ljudskih prava i pravnih principa.

Na štrajk glađu i nedolazak na zakazana ročišta, pritvorenici su se, kako su to naveli u pismu upozorenja dostavljenom medijima, odlučili zbog loših pritvorskih uslova. Štrajkom su „zaprijetili“ prije nekoliko dana ukoliko ih ne posjete predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ili premijer Milojko Spajić, ministar pravde Bojan Božović, ombudsman Siniša Bjeković i predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentina Pavličić.  Posjetio ih je jedino  predsjednik Višeg suda Zoran Radović, nadležan za nadzor nad pritvorenim licima, čiju posjetu nijesu tražili.

I pored posjete Radovića, pritvorenici su  kao što su i najavili, u srijedu, u 15 časova, stupili u štrajk i pozvali svoje advokate i članove porodica da im pruže podršku.

„Uz potpise o početku protesta, prestaćemo da uzimamo hranu kao i da naručujemo kantinu. Do posjete i dogovora odbićemo odlaske na suđenja jer u trenutnoj situaciji i pod ovakvim okolnostima suđenja ne postoje pravno. Postoji samo pritvor koji je pretvoren u kaznu. O svim detaljima i zahtjevima pojedinačno ćemo upoznati nadležne kada nas posjete, uz napomenu da ovako više ne može!“, saopštili su protvorenici. Pozvali su da ih podrže i zaposleni u UIKS-u: „Jer i oni muke muče i najbolje znaju u kakvim uslovima i koliko boravimo pod istragama, kao što i znaju u koliko otežanim uslovima oni rade“. Podršku su tražili i od civilnog sektora i svih građana „koji su za poštovanje elementarnih ljudskih prava“.  Pozvali su da im se svi pridruže u protestima ispred UIKS-a svakim radnim danom od sedam do 15 časova, počevši od četvrtka, 10. aprila, od sedam časova.

„Ovo je naša molba nadležnima da čuju naš glas i da nas ne dovode u situaciju da ugrožavamo svoje živote“, navodi se u pismu pritvorenika dostavljenom medijima. Najavljuju da će ići do kraja u borbi za elementarna ljudska prava. „Jer smo i onako toliko obespravljeni da je ostalo još samo da nas strijeljate“, zaključuju u pismu.

Nakon što su pritvorenici stupili u štrajk,  Uprava za izvršenje krivičnih sankcija saopštila je da će „preduzeti sve neophodne mjere kako bi se istovremeno obezbijedilo poštovanje prava na štrajk, a s druge strane i očuvanje reda i bezbjednosti u Upravi“.

Advokat Mihailo Volkov smatra da ima osnova za štrajk, i  navodi da se problemi pritvorenih lica tiču prostornih, higijenskih i zdravstvenih uslova koji su zaista loši.

„Njihovi su problemi dvojaki. Prvo se tiču tih prostornih, higijenskih i zdravstvenih uslova, koji su  zaista loši. Podsjetiću da su ti uslovi propisani Zakonom o izvršenju kazne zatvora, novčane kazne i mjere bezbjednosti gdje se jasno navodi u kakvim uslovima pritvoreno lice treba da bude. Zdravstvena zaštita pripada tom licu podjednako kao onome koje se nalazi van tih prostorija. U jednom predmetu mom klijentu nije bilo moguće pružiti adekvatnu zdravstvenu zaštitu u prostorijama UIKS-a što je konstatovao vještak, i to je bio jedan od razloga da se ukine pritvor i da se izrekne adekvatna mjera“, navodi advokat.

On smatra da se nerijetko i zaboravlja čemu služi institut produženja pritvora, te da on ne treba da bude kazna, kao što je to danas slučaj.

„Čini mi se da danas u Crnoj Gori predstavlja pretpostavka kazne, što je suprotno onome što su standardi evropskog međunarodnog prava i našeg domaćeg zakonodavstva. Smatram ove njihove zahtjeve opravdanim i očekujem da ih neko čuje“, naglašava Volkov.

U ZKP, u jednom segmentu koji se tiče prava prìtvorenih lica, postoji obaveza predsjednika suda da vrši određeni nadzor. Čak i da kvartalno obilazi pritvorenike.

„Bojim se da su se ti obilasci sprovodili čisto formalno, bez nekog suštinskog sagledavanja stvari, ali, da budem iskren, postavlja se pitanje i mogućnosti predsjednika suda, odnosno  šta on može kao individua da ponudi u rješavanju tog problema, ako se na kvalitetan način, prije svega, ne uključi Vlada kao nosilac izvršne vlasti“, tvrdi  Volkov.

Prema godišnjem izvještaju Savjeta Evrope o zatvorskoj populaciji, konstatovano je da se Crna Gora nalazi u evropskom vrhu po broju pritvorenika.

Kako je navedeno u izvještaju, stopa zatvorenika u Crnoj Gori znatno je viša od evropskog prosjeka i iznosi 168 osuđenika na 100.000 stanovnika. Imajući u vidu da je prosjek u Evropi 124, to ukazuje na visoku stopu zatvaranja u poređenju sa drugim zemljama u Evropi.

Prema statistici zatvorskih kazni Savjeta Evrope (SPACE I) za 2023. godinu konstatovano je da prenatrpanost zatvora i dalje predstavlja veliki problem u značajnom broju evropskih zatvorskih uprava.

Sa druge strane, naglašeno je da se naša država ne suočava sa problemom prenatrpanosti u zatvorima, iako je broj zatvorenika na 100 raspoloživih mjesta u Evropi porastao za 2 odsto od januara 2022. do januara 2023. godine (sa 91,7 na 93,5 zatvorenika).

Svetlana ĐOKIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVE SMJENE U POLICIJI: Ko brani zakon

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović potpisao je prošle sedmice suspenziju četvorici bivših policijskih starješina sa sjevera Crne Gore zbog povreda službene dužnosti i veza sa kriminalom.  I dok se nastavlja čišćenje u policiji, neki od starješina najavljuju krivične prijave, tvrdeći da se smjene sprovode mimo zakona

 

 

Poruke sa kriptovane aplikacije „SKY“ i hapšenja brojnih pripadnika policije pokazuju koliko je Crnoj Gori potrebna reforma sektora bezbjednosti. U posljednjem periodu sprovedene su brojne smjene u policiji. No, dio smijenjenih policajca i starješina tvrdi da se smjene ne sprovode u skladu sa zakonom.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović sproveli su veliku čistku rukovodećih kadrova u službi bezbjednosti. Ministar je prošle godine naredio kontrolu životnog stila i imovine zaposlenih u Upravi policije, a razrješenja i disciplinski postupci navodno su posljedica tih kontrola.

Posljednje smjene dogodile su se prošle sedmice po odluci Šaranovića, a suspendovani su doskorašnji načelnik beranske policije Predrag Kukalj, bivši šef kriminalističke policije u Rožajama Sead Husović i bivši komandiri bjelopoljske policije Danko Gogić i Almir Ćatović. Prema pisanju medija, to je samo dio spiska službenika Uprave policije čije postupanje se provjerava. Svi policajci bili su prethodno pominjani u medijima.

Zbog navodnog primanja mita Kukalj je hapšen prije gotovo deceniju i po u akciji “Signal”, tokom koje su lisice na ruke stavljene 21 policajcu, cariniku i preduzetniku, ali je oslobođen zbog nedostatka dokaza. Kasnije je i vraćen na posao. U vrijeme kada je lišen slobode bio je rukovodilac Ispostave granične policije u Beranama. Tadašnji poslanik Nebojša Medojević još 2011. godine tvrdio je da je Kukalj tokom obavljanja funkcije rukovodioca IGP Berane stekao ogromnu imovinu, “koja je u neskladu sa legitimnim i legalnim prihodima”. Njega su bivši granični policajci Rešad Kalač i Hamdo Murić pominjali 2011. godine, zahtijevajući da se preispita šverc cigareta i nafte koji se, kako su tvrdili, “odvijao za vrijeme Kukaljevog mandata”.

Seadu Husoviću je 2013. godine u Rožajama zapaljena garaža, a vatra je tada progutala i njegov “audi A6”. U tom momentu on je bio inspektor za borbu protiv droge. Danko Gogić je 2019. godine dobio “posebno priznanje” od tadašnjeg predsjednika Opštine Bijelo Polje Petra Smolovića – nagrađen je kao jedan od najboljih policajaca. Godinu kasnije sveštenstvo i monaštvo Srpske pravoslavne crkvene opštine Bijelo Polje optužilo ga je da je, kršeći Ustav i zakone koji garantuju građanima slobodu kretanja, bez ikakvog razloga i pravnog osnova zabranio kretanje kolone vozila od Berane do Bijelog Polja u čast praznika i slave tog grada. Almira Ćatovića je prije deceniju, tokom velikih protesta tadašnjeg Demokratskog fronta, taj politički savez optuživao da je maltretirao građane Bijelog Polja i bahato se ponašao na punktu Ribarevine, prilikom odlaska na proteste i povratka sa njihovih protesta u Podgorici…

Šaranović je  saopštio da su policajci suspendovani po različitim osnovama, kao što su krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, zloupotreba službenog položaja, primanje mita, kao i zbog pokrenutih disiplinskih postupaka zbog teže povrede službene dužnosti. U saopštenju se dodaje da MUP i Uprava policije mogu ostvariti zacrtane prioritete ukoliko tome prethodi ostvarenje ključnog prioriteta, da postanu institucija od najvećeg povjerenja javnosti.

“Decenijska infiltracija kriminala u policijske redove, kao najteže nasljeđe iz prošlosti, otvorila je prostor za rast svih oblika kriminala, a naročito bezbrižno djelovanje organizovanih kriminalnih grupa. Koliki je bio stepen kriminalizacije policije najbolje govori okolnost da u kriminalnim aktivnostima nijesu prednjačili policijski službenici sa nižim policijskim ovlašćenjima, već bivši direktori policije, bivši pomoćnici direktora i desetine visokih policijskih starješina”, kazao je Šaranović.

Odlučan da, kako tvrdi, organizovanom kriminalu stane na kraj, Šaranović je još početkom godine najavio da će suspendovati 70 policijskih službenika. Nakon tragedije koja se 1. januara dogodila na Cetinju istog mjeseca je javnost obaviještena o suspenziji 19, pa još četvoro. Krajem januara su pokrenuti i disciplinjski postupci protiv sedam policajaca i troje starješina sa sjevera, zbog sumnje da nijesu preduzeli sve mjere i radnje u slučaju Alije Balijagića, osumnjičenog za dvostruko ubistvo u bjelopoljskom naselju Sokolac.

Bjelopoljsko Osnovno tužilaštvo formiralo je predmet protiv šest službenika tamošnje policije.Prošlog mjeseca su suspedovani i supruga bivšeg direktora policije Veselina Veljovića, Tamara Veljović i policajac Veselin Bošković.

Televizija Vijesti objavila je nedavno da su se tom mediju obratila četvorica suspendovanih policajaca koji tvrde da nemaju veze sa kriminalom, niti imaju imovinu koja se ne može objasniti. Tvrde da se protiv njih vodio disciplinski postupak na osnovu mišljenja komisije za utvrđivanje bezbjednosnih smetnji, koja je u međuvremenu rasformirana. Istakli su i da im nije objašnjeno zbog čega je konkretno sproveden disciplinski postupak i poručili da se protiv njih vodi politički progon, a da oni kao dugogodišnji profesionalci sa politikom nemaju veze.

Krivičnu prijavu zbog smjena najavili su devetorica dugogodišnjih starješina. Targetirane starješine, protiv kojih su pokrenuti disciplinski postupci, ocjenjuju da je sve urađeno protivno Zakonu o unutrašnjim poslovima, Pravilniku o utvrđivanju diciplinske odgovornosti i Zakonu o upravnom postupku. Istovremeno, tvrde i da je sve urađeno bez prethodnog upoznavanja službenika i bez uzimanja izjave na zapisnik kao obavezujuće dokazne radnje.  Među njima su i četvorica nedavno suspendovanih starješina.

Advokat Mihailo Volkov zastupa neke od smijenjenih u disciplinskim postupcima koji se vode protiv njih. On ukazuje da Zakon o unutrašnjim poslovima izričito propisuje da se u slučaju pokrenutog disciplinskog postupka, policijski službenik može udaljiti s rada, ali da je neophodno obrazložiti takvu odluku.

„Svako rješenje koje sam pročitao o suspenziji, apsolutno mu nedostaje taj segment – davanja stručnih razloga, a podjsetiću one koji bi to trebalo da znaju da Zakon o upravnom postupku, član 22. stav 7, jasno kaže da obrazloženje rješenja mora da ima i svoje razloge za tu odluku“, pojašnjava Volkov.

Iz Nezavisnog sindikata policije Crne Gore ranije su saopštili da niko ne može biti sankcionisan na bilo koji način bez jasnih i provjerljivih dokaza. Sa druge strane, ističu da u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) ne može da radi niko za koga se dokaže da je nedostojan ove profesije.

„Pružamo apsolutnu podršku svakom pojedincu ili instituciji koji žele da očiste službu od onih kojima ona služi samo kao kišobran za vršenje kriminalnih aktivnosti. Saradnja sa kriminalcima u bilo kom obliku mora biti najstrože kažnjavana i mi kao sindikat ohrabrujemo nadležne institucije da pooštre kaznenu politiku u tom dijelu. Mora se postaviti jasna granica i mora se vrlo precizno znati što nekome donosi opredjeljenje za jednu ili drugu stranu zakona“, saopštili su ranije iz nezavisnog sindikata policije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo