Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: ŠKOLA ZA OSNOVNO MUZIČKO OBRAZOVANJE: Ljepši dio svakodnevice

Objavljeno prije

na

„Ovdje se muzika i uči i živi”- tako kažu nastavnici i učenici kolašinske Škole za osnovno muzičko obrazovanje (ŠOMO). Nije teško povjerovati u to, čak iako se samo sat-dva provede u toj ustanovi, iz čijih se učionica, umjesto žamora čuju fragmenti najpoznatijih djela ozbiljne muzike. Koliko su uspješni u tome što rade jasno je pri pogledu na zidove, koje krase mnogobrojne nagrade i priznanja s državnih i međunarodnih takmičenja. Skoro svaki deseti od nešto više od stotinu učenika doprinio je bogatstvu te vrijedne zbirke.

U koncertnoj sali vrlo često gosti su i renomirana strana i domaća muzička imena, među njima i bluz duo Gaye Adegbalola i Roddy Barnes, Clazz kvintet, Trio V.I.A… Gotovo da nema kulturnog događaja u varoši čiji program nijesu obogatili ili nosili najtalentovaniji đaci ove škole. Sugrađane već skoro četiri decenije podsjećaju da razumiju i vole klasičnu muziku.

Direktorica škole već 15 godina je Ružica Rakočević. Ona podsjeća da je, zbog velike zainteresovanosti djece, ali i sredine, 1979. godine najprije otvoreno Muzičko odjeljenje u okviru Obrazovnog centra Braća Selić.

„Tada se otvaraju tri instrumentalna odsjeka – klavir, harmonika i gitara. Osnovna muzička škola kao samostalna vaspitno-obrazovna institucija počinje da radi 1990. godine. Direktor škole, sve do 2002. godine, bio je profesor Milutin Knežević. Od prije šest godina imamo uslovni prostor u novoj školskoj zgradi, zajedno sa OŠ Risto Manojlović. Ova škola od svog postanka do danas ima značajno mjesto u kolašinskoj sredini a i šire. Kao takva je prepoznata i nagrađena donacijom Fondacije Petrović Njegoš i Erste banke”,- kaže Rakočevićeva.

Na čelu te ustanove prije pet godina prihvatila se i odgovornog posla organizovanja Festivala mladih muzičara Crne Gore, značajne predškolsko-kulturne manifestacije, tokom koje su najtalentovaniji mladi muzičari iz svih osnovnih i srednjih muzičkih škola, kao i Muzičke akademije, imaju mogućnost da prikažu svoje muzičko umijeće.

„Zaposlen je kvalitetan nastavni kadar, a od njih četvoro je upravo u ovoj školi završilo niže muzičko obrazovanje. I ja sam učenica kolašinske muzičke škole i izuzetno mi je profesionalno zadovoljstvo što sam u životu dobila priliku da i sama doprinesem njenom unapređenju. S poštovanjem se sjećamo i bivših nastavnika koji su decenije svog života ugradili u ovu školu, baš kako to sada rade i njihovi mlađi nasljednici”, kaže direktorica.

Rijetki su radni dani kad učenici vrijedno ne vježbaju za takmičenja ili koncerte. Svojim talentom i trudom do sada su osvojili 17 zlatnih, 21 srebrnu, 20 bronzanih lira s državnih i više od 25 nagrada s međunarodnih muzičkih takmičenja. Svoje umijeće neki od đaka predstavili su i po evropskim prijestonicama.

„Svako takmičenje za mene je važno i posebno. Takmičenja su mi otvorila mogućnost da sviram i van granica Crne Gore. Time sam obogaćena za poznavanje kulturno-istorijskih znamenitosti, ljepota i čari koje ima svaki grad. Posebno bih izdvojila takmičenje u Parizu 2015. godine. Imala sam priliku da upoznam ljude različitih narodnosti, posjetim Ajfelov toranj, katedralu Notr–Dam i muzej Luvr, ali i da svojim uspjesima dodam još jednu prvu nagradu”, kaže pijanistkinja Gala Dulović, koja je briljirala i na takmičenjima u Novom Sadu, Bečeju, Banja Luci…

Gitaristkinja Nađa Grdinić osvojenim nagradama i talentom zaslužila je stipendiju Ministarstva prosvjete. Posebno je ponosna na uspjeh koji je nedavno postigla u Sarajevu. Kaže da se u muzičkoj školi, i pored napornog rada, odmara i opušta.

Među najtalentovanijima je i harmonikašica Viktorija Tatić, koja je u rodni grad, između ostalih, donijela i dvije prve nagrade s međunarodnog takmičenja u Bečeju.

„Zvuk harmonike me osvaja još od malih nogu. Dok sam bila mala, često sam se igrala sa dječijom harmonikom, ne sluteći da ću jednog dana zaista biti ozbiljna harmonikašica. Volim da se takmičim, jer upoznajem drugare, upoređujem svoje umijeće i sposobnosti sa drugim vršnjacima. To mi je ogromno iskustvo na osnovu kojeg mogu sljedećeg puta da budem još bolja”, kaže ona.

Među više puta nagrađivanim učenicima su i Anđela Vlahović, Milena Rondović, Tara Dulović i Đorđe Vukićević, Maša Dulović i još mnogi drugi, koji ono što su naučili u Kolašinu sada usavršavaju u srednjim školama..

Mali muzičari su se prošle godine upustili i u zahtjevan posao kreiranja školskog časopisa. I kao novinari zavrijedili su priznanje sugrađana. Kolašinski čarobni zvuci, kroz riječi i sliku, predstavili su školu na najbolji način.

,,Namjera nam je bila da sugrađani bolje upoznaju kolektiv i učenike naše škole. Prvo, kroz osobenosti instrumenata koje sviramo, a zatim, i kroz ono što smo radili i postigli u minulom periodu. Podsjetii smo ih gdje smo sve gostovali, koje smo koncerte sami organizovali, ko su nam bili dragi gosti i podrška. Dio časopisa posvetili smo fragmentima iz nacionalne i kolašinske muzičke istorije. Namjera nam je bila da podsjetimo i na one koji su talentom, entuzijazmom i velikim radom, stvarali kulturno-umjetnički identitet države i grada. Najkraće rečeno, u časopisu je dio onoga što mi muzičari smatramo važnim i što bismo rado podijelili sa drugima”, objašnjava direktorica.

Ona kaže da nije čudno što u Kolašinu trenutno ima toliko muzičkih talenata. Tako je bilo i tokom prošlog vijeka, tvrdi Rakočevićeva. Na samom početku druge polovine prošlog vijeka, izgradnjom Doma kulture, u tom gradu počelo je, podsjeća, ozbiljno bavljenje muzikom. Tada su mališani sviranje violine učili od Vasa Minića, a klavir od Rajke Mulević

,,Čini mi se da onim što sada radimo doprinosimo boljem i urbanijem Kolašinu. Takođe, sigurna sam da gdje god se naši učenici pojave, razbiju i predrasudu da ljubav prema klasičnoj muzici i umijeće izvođenja nijesu nešto što se podrazumijeva u ovako malim sredinama. Istovremeno, zahvaljujući koncertima stvara se i publika i kultura ponašanja na takvim događajima. Često nam gosti muzičari, zbog toga zadivljeni, odaju priznanje. Djeca koja su prošla kroz našu školu svakako su naučila šta su prave umjetničke vrijednosti i teško će se ikad prikloniti šundu”, zaključuje.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo