„Ovdje se muzika i uči i živi”- tako kažu nastavnici i učenici kolašinske Škole za osnovno muzičko obrazovanje (ŠOMO). Nije teško povjerovati u to, čak iako se samo sat-dva provede u toj ustanovi, iz čijih se učionica, umjesto žamora čuju fragmenti najpoznatijih djela ozbiljne muzike. Koliko su uspješni u tome što rade jasno je pri pogledu na zidove, koje krase mnogobrojne nagrade i priznanja s državnih i međunarodnih takmičenja. Skoro svaki deseti od nešto više od stotinu učenika doprinio je bogatstvu te vrijedne zbirke.
U koncertnoj sali vrlo često gosti su i renomirana strana i domaća muzička imena, među njima i bluz duo Gaye Adegbalola i Roddy Barnes, Clazz kvintet, Trio V.I.A… Gotovo da nema kulturnog događaja u varoši čiji program nijesu obogatili ili nosili najtalentovaniji đaci ove škole. Sugrađane već skoro četiri decenije podsjećaju da razumiju i vole klasičnu muziku.
Direktorica škole već 15 godina je Ružica Rakočević. Ona podsjeća da je, zbog velike zainteresovanosti djece, ali i sredine, 1979. godine najprije otvoreno Muzičko odjeljenje u okviru Obrazovnog centra Braća Selić.
„Tada se otvaraju tri instrumentalna odsjeka – klavir, harmonika i gitara. Osnovna muzička škola kao samostalna vaspitno-obrazovna institucija počinje da radi 1990. godine. Direktor škole, sve do 2002. godine, bio je profesor Milutin Knežević. Od prije šest godina imamo uslovni prostor u novoj školskoj zgradi, zajedno sa OŠ Risto Manojlović. Ova škola od svog postanka do danas ima značajno mjesto u kolašinskoj sredini a i šire. Kao takva je prepoznata i nagrađena donacijom Fondacije Petrović Njegoš i Erste banke”,- kaže Rakočevićeva.
Na čelu te ustanove prije pet godina prihvatila se i odgovornog posla organizovanja Festivala mladih muzičara Crne Gore, značajne predškolsko-kulturne manifestacije, tokom koje su najtalentovaniji mladi muzičari iz svih osnovnih i srednjih muzičkih škola, kao i Muzičke akademije, imaju mogućnost da prikažu svoje muzičko umijeće.
„Zaposlen je kvalitetan nastavni kadar, a od njih četvoro je upravo u ovoj školi završilo niže muzičko obrazovanje. I ja sam učenica kolašinske muzičke škole i izuzetno mi je profesionalno zadovoljstvo što sam u životu dobila priliku da i sama doprinesem njenom unapređenju. S poštovanjem se sjećamo i bivših nastavnika koji su decenije svog života ugradili u ovu školu, baš kako to sada rade i njihovi mlađi nasljednici”, kaže direktorica.
Rijetki su radni dani kad učenici vrijedno ne vježbaju za takmičenja ili koncerte. Svojim talentom i trudom do sada su osvojili 17 zlatnih, 21 srebrnu, 20 bronzanih lira s državnih i više od 25 nagrada s međunarodnih muzičkih takmičenja. Svoje umijeće neki od đaka predstavili su i po evropskim prijestonicama.
„Svako takmičenje za mene je važno i posebno. Takmičenja su mi otvorila mogućnost da sviram i van granica Crne Gore. Time sam obogaćena za poznavanje kulturno-istorijskih znamenitosti, ljepota i čari koje ima svaki grad. Posebno bih izdvojila takmičenje u Parizu 2015. godine. Imala sam priliku da upoznam ljude različitih narodnosti, posjetim Ajfelov toranj, katedralu Notr–Dam i muzej Luvr, ali i da svojim uspjesima dodam još jednu prvu nagradu”, kaže pijanistkinja Gala Dulović, koja je briljirala i na takmičenjima u Novom Sadu, Bečeju, Banja Luci…
Gitaristkinja Nađa Grdinić osvojenim nagradama i talentom zaslužila je stipendiju Ministarstva prosvjete. Posebno je ponosna na uspjeh koji je nedavno postigla u Sarajevu. Kaže da se u muzičkoj školi, i pored napornog rada, odmara i opušta.
Među najtalentovanijima je i harmonikašica Viktorija Tatić, koja je u rodni grad, između ostalih, donijela i dvije prve nagrade s međunarodnog takmičenja u Bečeju.
„Zvuk harmonike me osvaja još od malih nogu. Dok sam bila mala, često sam se igrala sa dječijom harmonikom, ne sluteći da ću jednog dana zaista biti ozbiljna harmonikašica. Volim da se takmičim, jer upoznajem drugare, upoređujem svoje umijeće i sposobnosti sa drugim vršnjacima. To mi je ogromno iskustvo na osnovu kojeg mogu sljedećeg puta da budem još bolja”, kaže ona.
Među više puta nagrađivanim učenicima su i Anđela Vlahović, Milena Rondović, Tara Dulović i Đorđe Vukićević, Maša Dulović i još mnogi drugi, koji ono što su naučili u Kolašinu sada usavršavaju u srednjim školama..
Mali muzičari su se prošle godine upustili i u zahtjevan posao kreiranja školskog časopisa. I kao novinari zavrijedili su priznanje sugrađana. Kolašinski čarobni zvuci, kroz riječi i sliku, predstavili su školu na najbolji način.
,,Namjera nam je bila da sugrađani bolje upoznaju kolektiv i učenike naše škole. Prvo, kroz osobenosti instrumenata koje sviramo, a zatim, i kroz ono što smo radili i postigli u minulom periodu. Podsjetii smo ih gdje smo sve gostovali, koje smo koncerte sami organizovali, ko su nam bili dragi gosti i podrška. Dio časopisa posvetili smo fragmentima iz nacionalne i kolašinske muzičke istorije. Namjera nam je bila da podsjetimo i na one koji su talentom, entuzijazmom i velikim radom, stvarali kulturno-umjetnički identitet države i grada. Najkraće rečeno, u časopisu je dio onoga što mi muzičari smatramo važnim i što bismo rado podijelili sa drugima”, objašnjava direktorica.
Ona kaže da nije čudno što u Kolašinu trenutno ima toliko muzičkih talenata. Tako je bilo i tokom prošlog vijeka, tvrdi Rakočevićeva. Na samom početku druge polovine prošlog vijeka, izgradnjom Doma kulture, u tom gradu počelo je, podsjeća, ozbiljno bavljenje muzikom. Tada su mališani sviranje violine učili od Vasa Minića, a klavir od Rajke Mulević
,,Čini mi se da onim što sada radimo doprinosimo boljem i urbanijem Kolašinu. Takođe, sigurna sam da gdje god se naši učenici pojave, razbiju i predrasudu da ljubav prema klasičnoj muzici i umijeće izvođenja nijesu nešto što se podrazumijeva u ovako malim sredinama. Istovremeno, zahvaljujući koncertima stvara se i publika i kultura ponašanja na takvim događajima. Često nam gosti muzičari, zbog toga zadivljeni, odaju priznanje. Djeca koja su prošla kroz našu školu svakako su naučila šta su prave umjetničke vrijednosti i teško će se ikad prikloniti šundu”, zaključuje.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ