Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: ARHITEKTONSKO NASLJEĐE PRED RUŠENJEM: Od ponosa do ruine

Objavljeno prije

na

Jedna od najstarijih kolašinskih kuća, vrijedan dio kulturnog nasljeđa, u samom centru grada, godinama je, zbog dotrajalosti, samo opasnost za prolaznike. Odavno su zaboravljeni planovi o adaptaciji nekada lijepog objekta. Sada nadležni u lokalnoj upravi muku muče kako da natjeraju inspektore da se posvete tom problemu. Lokalnim službama, kažu, vezane su ruke za bilo kakvu intervenciju na objektu, koji i ruži jednu od najprometnijih ulica, ali i ugrožava, prije svega djecu, koja do osnovne i srednje škole, uglavnom, prolaze tuda. Rizik od obrušavanja naročito je veliki tokom dana s puno vlage i vjetra, a niko još ne zna koliko će izdržati trošni zidovi i krovna konstrukcija.

Kuća Marića, građena je novcem te bogate trgovačke porodice 1901. godine. Kako u knjizi Kulturno nasljeđe Kolašina navodi kustoskinja Zavičajnog muzeja Draginja Kujović, neki arhitektonski elementi na ovoj zgradi urađeni su u duhu secesije. Među onim je građevinama čiji su projektanti ostali anonimni, ali su, kako tvrdi Kujović, „svojim rješenjima nagovijestili siguran raskid s tradicionalnim graditeljskim konceptima tog podneblja”. U kući Marića, nakon što je nacionalizovana, bio je smješten Sreski sud, pa je još zovu i „stari sud”. Prije sedam–osam godina prodata je za svega 120. 000 eura podgoričkom preduzeću Krisma, čiji je vlasnik Nebojša Bošković.

Ni „investitor”, a prije njega ni Opština, još ni euro nijesu uložili u taj objekat. Kako su saopštavali iz bivše kolašinske vlasti, Boškoviću su izdati urbanističko –tehnički uslovi za izradu projektno-tehničke dokumentacije za rekonstrukciju objekata u postojećim gabaritima. Navodno, novi vlasnik je obećao da će napraviti poslovno-servisne sadržaje. Bošković se, međutim, u lokalnu upravu s tom idejom javio posljednji put 2011. godine a kasnije se „do njega nije moglo doći”, kaže jedan od bivših kolašinskih funkcionera.

„Poslije toga Komunalna policija ga je upozoravala u pisanoj formi da mora obezbijediti djelove koji su rizični za prolaznike. Lokalno Komunalno preduzeće nekoliko puta je uklanjalo komade krova, oluka i ostalih djelova koji su predstavljali opasnost za prolaznike. Sve je to rađeno o trošku Opštine, kako bi se bar djelimično umanjila opasnost. Međutim, jasno je da je našim nasljednicima ostalo rješavanje tog problema, a kako i vidite, on i dalje postoji i svakim danom je sve veći što je objekat stariji”, kaže sagovornik Monitora.

Prema njegovim riječima, na zahtjev i o trošku Opštine, prije nekoliko godina, Institut za razvoj i istraživanja u oblasti zaštite na radu uradio je nalaz o stanju objekta. Mišljenje stručnjaka iz te ustanove je da su statičke karakteristike kuće takve da mogu izdržati rekonstrukciju. Iz tog Instituta takođe su konstatovali i da bi troškovi rekonstrukcije premašili one za rušenje i izgradnju novog objekta.

Kako kaže aktuelna sekretarka za urbanizam Ivana Grujić, trenutno zgrada je opterećena hipotekom od 650.000 eura, a nalazi se na opštinskom zemljištu. U lokalnoj vlasti su svjesni da je objekat opasnost za prolaznike, ali nemaju podršku nadležnih inspekcija da taj problem i riješe.

„Ne zna se koliko puta smo se obraćali Upravi za inspekcijske poslove da pošalje inspektore na tu lokaciju. Ne samo da nije bilo nikakvih aktivnosti, već ni odgovor nijesmo dobili. Građevinski inspektor bi imao mogućnosti bar da počne rješavanje tog problema”, kaže ona.

Bošković je kupio još jednu staru kolašinsku zgradu, nekada vlasništvo FK Gorštak. Ona je prodata za 80. 000 eura. Najvjerovatnije da je građena 1920. godine. Prvi put se pominje 1930. kao Grand hotel, koji je imao sedam soba na spratu, a u prizemlju restoran, kafanu i recepciju. Kasnije se zvala Hotel Boškovića. Taj objekat je između dva svjetska rata bio centar života Kolašina, a posjećivale su ga i brojne poznate ličnosti. Tokom druge polovine prošlog vijeka objekat je mnogo puta mijenjao namjenu. Kao vlasništvo FK Gorštak predstavljao je centar za okupljanje sportista, ali i mnoga kulturna dešavanja. Taj, ne samo kulturno i istorijski važan već i atraktivan prostor u samom centru grada sada je ruina.

Prije pet–šest godina, Bošković je novinarima kazao da će, uprkos tome što godinama, nakon kupovine, nije ništa uradio na tim zgradama, njegov odnos ubuduće biti mnogo ažurniji. On je tada rekao da je svjestan značaja koje ove zgrade imaju za Kolašin i da će , iako ga ne obavezuje zakon, pokušati da očuva u potpunosti njihov izgled.

„Naravno da sam svejstan koliko su ti objekti stari. Zgrada starog suda, odnosno nekadašnja kuća Marića, biće u potpunosti očuvana u sadašnjim gabaritima. Renoviranjem se neće oštetiti njen izgled, a unutrašnjost ćemo prilagoditi novoj namjeni. Već su gotovi projekti i radovi će uskoro početi. Zgradu Gorštaka, nekadašnji hotel Boškovića, moraćemo srušiti, jer je u vrlo lošem stanju, ali će na njegovom mjestu biti podignuta zgrada koja će izgledom podsjećati na staru, kako se to vidi na fotografijama”, obećavao je tada vlasnik Krisme.

Požalio se i da je kupujući objekte „višestruko štetovao”. Navodno, godinama Opština nije uspijevala da iseli stanare iz zgrade „starog suda”, pa je to sam učinio i platio za to. Naknadno, Bošković je tužio Opštinu, tražeći 200.000 eura za štetu koju je pretrpio.

Nebriga i neodgovornost i nadležnih i „investitora”, Kolašin će koštati, vjerovatno, uništavanjem dvije zgrade, koje su važan dio kulturne istorije te varoši. Opština je umalo, obezbjeđujući njima kredite, prije nekoliko godina, izgubila i vlasništvo na još dva značajna stara objekta – zgradu u kojoj je Centar za kulturu i Dom penzionera.

U julu 2014. godine Crnogorska komercijalna banka čak je oglasila prodaju zgrade u kojoj su Centar za kulturu i Zavičajni muzej. Taj objekat, kao i dvorišni dio bili su zalog za kredit od 320.000 eura, koji je Opština podigla u decembru 2008. godine.

Pod hipotekom je bio Dom penzionera. Tadašnji predsjednik Opštine 2013. godine stavio je potpis na ugovor o fiducijarnom prenosu prava svojine na taj objekat površine 102 kvadrata i pripadajuću parcelu površine (276 kvadrata) kao garanciju za kratkoročno zaduženje od 70.000 eura kod Atlas banke.

Vraćanjem kredita, koje je podizala bivša vlast, stvoreni su uslovi i da se skinu hipoteke, pa su ta dva objekta u posljednjem momentu spašena.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo