Povežite se sa nama

OKO NAS

REFORMA OSNOVNOG OBRAZOVANJA: Brzina za paniku

Objavljeno prije

na

Ide ministar prosvjete Damir Šehović Crnom Gorom ovih dana i bere lovorike. Brzopotezna reforma zasad skuplja pohvale, naročito kada se govori o rasterećenju đaka u osnovnoj školi. Kad se pobliže pogleda, ima sve šanse da ispadne – brzo i kuso.

Premijer Duško Marković na premijerskom je satu čestitao ministru na „paketu reformi obrazovanja” koje će, kako je objasnio, „punu vidljivost” imati tek u narednim godinama.

Trenutno su na javnoj raspravi nacrti osam zakona iz oblasti obrazovanja. Rasprava je počela 20. aprila, trajaće do 10. maja. Dvadeset dana uključujući vikende i Prvi maj.

Ali, već smo se uvjerili da – kad se hoće sve se može. Krajem prošle godine Zavod za školstvo je uradio, a Nacionalni savjet za obrazovanje usvojio Nastavni plan za 2018/19. za osnovne škole, sličan onima iz ranijih godina. U martu su, nakon intervencije ministarstva, usvojene izmjene kojima je je fond časova smanjen za deset procenata.

Ministarstvo je konstatovalo da su pozitivni efekti smanjenja broja časova, pored ostalog: olakšavanje rada po smjenama, bolje korišćenje prostornih kapaciteta u školi, više vremena za izvođenje dopunske, dodatne nastave i slobodnih aktivnosti, djeca iz velikih škola ranije u popodnevnim satima završavaju obaveze u školi, a roditelji više aktivnog vremena provode sa djecom, u porodičnom okruženju, stvaraju se uslovi za podizanje nivoa higijene u školi. Da, kazali su i da se smanjenjem časova jača vaspitna uloga škole. Kome nije jasno kako, sigurno je glup.

Najvažnije je: ukupan fond od I do IX razreda smanjuje se za 19 časova. Umjesto 225 utvrđen je fond od 206 časova. U devetom razredu, na primjer, učenici će dogodine imati četiri dana po pet časova, i jednog dana šest.

Broj časova matematike smanjen je od četvrtog do sedmog razreda za tri časa nedjeljno. Manje će biti i časova georgafije, drugog stranog jezika, biologije, hemije.

,,Bićemo zemlja sa najdokonijim učenicima u Evropi. Imaće najmanji fond časova, to ne garantuje uspjeh i postizanje dobrih rezultata”, kaže za Monitor jedan od stučnjaka.. On najavljuje da će izmjena nastavnog plana za školsku 2017/18 prouzrokovati mnoge teškoće u primjeni. ,,Frontalna primjena novog nastavnog plana od sljedeće školske godine prouzrokovaće i problem nepripremljenosti nastavnika za izmjene, biće problema i sa udžbenicima, a pitanje je i hoće li Zavod za udžbenike moći da odštampa nove knjige. Biće problema i sa pedagoškom dokumentacijom – dnevnicima, svjedočanstvima, koje takođe treba prilagoditi izmjenama. Neće imati vremena da se nastavnici edukuju za primjenu novih predmetnih programa”.

Upućeni u prilike u obrazovanju kažu da je ofanziva ministra Šehovića posljedica kadrovskog tumbanja koje je napravio prethodni ministar Predrag Bošković te da su upravo njegovi kadrovi inicijatori ovakve reforme. Kako je Monitor pisao, na najvažnija mjesta u ministarstvu obrazovanja tada su postavljeni kadrovi bez ikakvog iskustva u toj oblasti. Arijana Nikolić-Vučinić, generalna direktorica direktorata za predškolsko i osnovno obrazovanje i vaspitanje je završila Ekonomski fakultet i odbranila magistarsku tezu pod naslovom: „Kreiranje zone slobodne trgovine na području jugoistočne Evrope”. Njenu karijeru su činili poslovi vezani za ekonomiju i trgovinu, uglavnom u ministarstvu ekonomoje.

„Ako bi se napravila paralela sa hobijem bivšeg ministra – to je kao kad bi neko u rukometni klub Budućnost doveo pola košarkašica i odbojkašica i očekivao da igraju rukomet”, kaže jedan od Monitorovih sagovornika.

Smanjeni fond časova, izvjesno, neće proizvesti rasterećenje učenika, ako se ne promijene predmetni programi. I na njima se radi. U Zavodu za školstvo formirane su komisije koje treba da razmotre gradivo. Maj je na pragu, naravno da se radi brzinom koja teško može proizvesti kvalitetna rješenja.

Na pitanje – čemu trka – upućeni kažu da je najvjerovatnije riječ o tome da ministar skuplja političke poene. „U posao se ušlo bez blama i bez razmišljanja o posljedicama, bez adekvatne pripreme, ishitreno i avanturistički”.

Stručnjaci pozoravaju, da se, ma kakva reforma bila na papiru, u ovakvom društvu ne mogu očekivati dobri rezultati u obrazovanju. „Razlog za neuspjeh prethodne reforme kod nas nije u nastavnom planu – to pokazuju iskustva Slovenije i Finske sa kojima je naš sistem formalno bio kompatibilan. Finski učenici postižu najbolje rezultate, Slovenija je takođe u vrhu. Razlog je u implementaciji obrazovnog programa odnosno u načinu rada nastavnika. Većina naših nastavnika je loša, na fakultetu dobijaju lošu osnovu, savremena nastava traži nešto drugo od onoga što oni uče. U školi treba da se uči, a ne da nastavnici samo predaju”.

Upravo oko učenja kod kuće kukaju i đaci i roditelji. Djeca u osnovnoj školi najčešće se ocjenjuju kao na faklultetu – jednoga dana na kontrolnom, kao na ispitu. ,,Gradivo je preobimno. Da bi bili odlični đaci, djeca u petom razredu treba da uče po dva tri sata dnevno i nekoliko sati vikendom. Tokom sezone kontrolnih, potpuni je haos, ostaje se do kasno u noć. Ništa neće značiti ako dijete dođe kući 45 minuta ranije i treba da ostatak dana provede učeći ono što nije naučilo u školi”, objašnjava majka jedanaestogodišnje djevojčice.

Niko ne može da pretpostavi kako će izgledati navrat-nanos prepravljeni predmetni programi, šta će na kraju biti od „rasterećenja”.

Oko izmjene nastavnog plana ima još primjedbi. Može se desiti da se đaci u dva razreda uče isto gradivo. Građansko obrazovanje koje je do sada bilo obavezno u šestom i sedmom razredu po novom će biti izborni za sedmi i osmi ili osmi i deveti. Da se utvrdi.

Engleski kao obavezni prvi strani jezik uveden je iako u Crnoj Gori ima škola gdje je prvi jezik bio ruski – toj djeci se mora obezbijediti da završe školu po starom.

Fond časova na kojem će đaci učiti drugi strani jezik smanjen je sa tri na dva časa po razredu, ali počinje da se uči godinu ranije. Znači: po dva časa od šestog do devetog razreda; do sada je bilo po tri od sedmog do devetog. Od čega će da počnu učenici koji na jesen upisuju sedmi razred, a u šestom drugi strani jezik nijesu imali?

Kao jedan od velikih promašaja upućeni vide i pristup izbornoj nastavi. „Njen cilj je bio da omogući učenicima da razviju posebna interesovanja. U praksi su direktori škola te časove davali nastavnicima kako bi ispunili normu, ne vodeći računa o interesovanjima djece”. Bilo je zamišljeno da izabrani predmet bude važan kod upisa u srednju školu, a kod nas djeca biraju predmet koji će im biti najlakši, najpopularniji izborni predmet je sport. Broj izbornih časova smanjen je sa dva na jedan nedjeljno.

Još jedna anomalija je, kažu, tretiranje časa odjeljenjske zajednice kao opterećenja za učenike što nigdje u Evropi ne postoji. Zato što je taj čas ubrojan u ukupan fond časova, smanjen je jedan čas jezika ili hemije.

Da. Smanjenje broja časova može dovesti i do toga da neki nastavnici izgube normu – dovoljan broj časova da bi primili platu. Ministarstvo je obećalo da će normu nastavnicima smanjiti za deset odsto. Pomalo je tužno da su iz Sindikata prosvjete reagovalo samo na taj dio priče o reformi. Koliko se pamti, nikad nijesu ni slova rekli oko toga da su njihovi đaci pretprani gradivom, da uče i što treba i što ne treba i da je to vjerovatno jedan od razloga što iz osnovne škole ponekad izađu a da ne znaju ljudski da čitaju. Poslije se čudimo kako su se nekad učitelji poštovali, a sad ništa.

Od prethodne reforme se očekivalo da učenici budu rasterećeni, a da se postignu bolji obrazovni rezultati. Ni jedno ni drugo nije postignuto.

Nova reforma, kažu stručni ljudi, donosi samo uzaludne nade ako se na pravi način ne promijene predmetni programi, ali prije svega pristup nastavnika.

Dakle, najvjerovatnije – ništa od svega.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo