Povežite se sa nama

OKO NAS

REFORMA OSNOVNOG OBRAZOVANJA: Brzina za paniku

Objavljeno prije

na

skola-podgorica-2

Ide ministar prosvjete Damir Šehović Crnom Gorom ovih dana i bere lovorike. Brzopotezna reforma zasad skuplja pohvale, naročito kada se govori o rasterećenju đaka u osnovnoj školi. Kad se pobliže pogleda, ima sve šanse da ispadne – brzo i kuso.

Premijer Duško Marković na premijerskom je satu čestitao ministru na „paketu reformi obrazovanja” koje će, kako je objasnio, „punu vidljivost” imati tek u narednim godinama.

Trenutno su na javnoj raspravi nacrti osam zakona iz oblasti obrazovanja. Rasprava je počela 20. aprila, trajaće do 10. maja. Dvadeset dana uključujući vikende i Prvi maj.

Ali, već smo se uvjerili da – kad se hoće sve se može. Krajem prošle godine Zavod za školstvo je uradio, a Nacionalni savjet za obrazovanje usvojio Nastavni plan za 2018/19. za osnovne škole, sličan onima iz ranijih godina. U martu su, nakon intervencije ministarstva, usvojene izmjene kojima je je fond časova smanjen za deset procenata.

Ministarstvo je konstatovalo da su pozitivni efekti smanjenja broja časova, pored ostalog: olakšavanje rada po smjenama, bolje korišćenje prostornih kapaciteta u školi, više vremena za izvođenje dopunske, dodatne nastave i slobodnih aktivnosti, djeca iz velikih škola ranije u popodnevnim satima završavaju obaveze u školi, a roditelji više aktivnog vremena provode sa djecom, u porodičnom okruženju, stvaraju se uslovi za podizanje nivoa higijene u školi. Da, kazali su i da se smanjenjem časova jača vaspitna uloga škole. Kome nije jasno kako, sigurno je glup.

Najvažnije je: ukupan fond od I do IX razreda smanjuje se za 19 časova. Umjesto 225 utvrđen je fond od 206 časova. U devetom razredu, na primjer, učenici će dogodine imati četiri dana po pet časova, i jednog dana šest.

Broj časova matematike smanjen je od četvrtog do sedmog razreda za tri časa nedjeljno. Manje će biti i časova georgafije, drugog stranog jezika, biologije, hemije.

,,Bićemo zemlja sa najdokonijim učenicima u Evropi. Imaće najmanji fond časova, to ne garantuje uspjeh i postizanje dobrih rezultata”, kaže za Monitor jedan od stučnjaka.. On najavljuje da će izmjena nastavnog plana za školsku 2017/18 prouzrokovati mnoge teškoće u primjeni. ,,Frontalna primjena novog nastavnog plana od sljedeće školske godine prouzrokovaće i problem nepripremljenosti nastavnika za izmjene, biće problema i sa udžbenicima, a pitanje je i hoće li Zavod za udžbenike moći da odštampa nove knjige. Biće problema i sa pedagoškom dokumentacijom – dnevnicima, svjedočanstvima, koje takođe treba prilagoditi izmjenama. Neće imati vremena da se nastavnici edukuju za primjenu novih predmetnih programa”.

Upućeni u prilike u obrazovanju kažu da je ofanziva ministra Šehovića posljedica kadrovskog tumbanja koje je napravio prethodni ministar Predrag Bošković te da su upravo njegovi kadrovi inicijatori ovakve reforme. Kako je Monitor pisao, na najvažnija mjesta u ministarstvu obrazovanja tada su postavljeni kadrovi bez ikakvog iskustva u toj oblasti. Arijana Nikolić-Vučinić, generalna direktorica direktorata za predškolsko i osnovno obrazovanje i vaspitanje je završila Ekonomski fakultet i odbranila magistarsku tezu pod naslovom: „Kreiranje zone slobodne trgovine na području jugoistočne Evrope”. Njenu karijeru su činili poslovi vezani za ekonomiju i trgovinu, uglavnom u ministarstvu ekonomoje.

„Ako bi se napravila paralela sa hobijem bivšeg ministra – to je kao kad bi neko u rukometni klub Budućnost doveo pola košarkašica i odbojkašica i očekivao da igraju rukomet”, kaže jedan od Monitorovih sagovornika.

Smanjeni fond časova, izvjesno, neće proizvesti rasterećenje učenika, ako se ne promijene predmetni programi. I na njima se radi. U Zavodu za školstvo formirane su komisije koje treba da razmotre gradivo. Maj je na pragu, naravno da se radi brzinom koja teško može proizvesti kvalitetna rješenja.

Na pitanje – čemu trka – upućeni kažu da je najvjerovatnije riječ o tome da ministar skuplja političke poene. „U posao se ušlo bez blama i bez razmišljanja o posljedicama, bez adekvatne pripreme, ishitreno i avanturistički”.

Stručnjaci pozoravaju, da se, ma kakva reforma bila na papiru, u ovakvom društvu ne mogu očekivati dobri rezultati u obrazovanju. „Razlog za neuspjeh prethodne reforme kod nas nije u nastavnom planu – to pokazuju iskustva Slovenije i Finske sa kojima je naš sistem formalno bio kompatibilan. Finski učenici postižu najbolje rezultate, Slovenija je takođe u vrhu. Razlog je u implementaciji obrazovnog programa odnosno u načinu rada nastavnika. Većina naših nastavnika je loša, na fakultetu dobijaju lošu osnovu, savremena nastava traži nešto drugo od onoga što oni uče. U školi treba da se uči, a ne da nastavnici samo predaju”.

Upravo oko učenja kod kuće kukaju i đaci i roditelji. Djeca u osnovnoj školi najčešće se ocjenjuju kao na faklultetu – jednoga dana na kontrolnom, kao na ispitu. ,,Gradivo je preobimno. Da bi bili odlični đaci, djeca u petom razredu treba da uče po dva tri sata dnevno i nekoliko sati vikendom. Tokom sezone kontrolnih, potpuni je haos, ostaje se do kasno u noć. Ništa neće značiti ako dijete dođe kući 45 minuta ranije i treba da ostatak dana provede učeći ono što nije naučilo u školi”, objašnjava majka jedanaestogodišnje djevojčice.

Niko ne može da pretpostavi kako će izgledati navrat-nanos prepravljeni predmetni programi, šta će na kraju biti od „rasterećenja”.

Oko izmjene nastavnog plana ima još primjedbi. Može se desiti da se đaci u dva razreda uče isto gradivo. Građansko obrazovanje koje je do sada bilo obavezno u šestom i sedmom razredu po novom će biti izborni za sedmi i osmi ili osmi i deveti. Da se utvrdi.

Engleski kao obavezni prvi strani jezik uveden je iako u Crnoj Gori ima škola gdje je prvi jezik bio ruski – toj djeci se mora obezbijediti da završe školu po starom.

Fond časova na kojem će đaci učiti drugi strani jezik smanjen je sa tri na dva časa po razredu, ali počinje da se uči godinu ranije. Znači: po dva časa od šestog do devetog razreda; do sada je bilo po tri od sedmog do devetog. Od čega će da počnu učenici koji na jesen upisuju sedmi razred, a u šestom drugi strani jezik nijesu imali?

Kao jedan od velikih promašaja upućeni vide i pristup izbornoj nastavi. „Njen cilj je bio da omogući učenicima da razviju posebna interesovanja. U praksi su direktori škola te časove davali nastavnicima kako bi ispunili normu, ne vodeći računa o interesovanjima djece”. Bilo je zamišljeno da izabrani predmet bude važan kod upisa u srednju školu, a kod nas djeca biraju predmet koji će im biti najlakši, najpopularniji izborni predmet je sport. Broj izbornih časova smanjen je sa dva na jedan nedjeljno.

Još jedna anomalija je, kažu, tretiranje časa odjeljenjske zajednice kao opterećenja za učenike što nigdje u Evropi ne postoji. Zato što je taj čas ubrojan u ukupan fond časova, smanjen je jedan čas jezika ili hemije.

Da. Smanjenje broja časova može dovesti i do toga da neki nastavnici izgube normu – dovoljan broj časova da bi primili platu. Ministarstvo je obećalo da će normu nastavnicima smanjiti za deset odsto. Pomalo je tužno da su iz Sindikata prosvjete reagovalo samo na taj dio priče o reformi. Koliko se pamti, nikad nijesu ni slova rekli oko toga da su njihovi đaci pretprani gradivom, da uče i što treba i što ne treba i da je to vjerovatno jedan od razloga što iz osnovne škole ponekad izađu a da ne znaju ljudski da čitaju. Poslije se čudimo kako su se nekad učitelji poštovali, a sad ništa.

Od prethodne reforme se očekivalo da učenici budu rasterećeni, a da se postignu bolji obrazovni rezultati. Ni jedno ni drugo nije postignuto.

Nova reforma, kažu stručni ljudi, donosi samo uzaludne nade ako se na pravi način ne promijene predmetni programi, ali prije svega pristup nastavnika.

Dakle, najvjerovatnije – ništa od svega.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo