Povežite se sa nama

OKO NAS

PROPAO TENDER ZA PRODAJU LUKE BAR: Sačuvana južna kapija

Objavljeno prije

na

Luka Bar je najveće preduzeće u gradu pod Rumijom koje je praktično izgradilo moderni Bar. Ona je ogroman resurs i dio identiteta grada, kojeg se Barani, i pored pritisaka, nijesu spremni odreći.

“Luka Bar nije ni infrastruktura, ni suprastruktura, ni zemljište ni akvatorijum. Luka nijesu ni prekrcane tone tereta. Luka je sve to, ali i mnogo više. Naravno, tamo đe ima dovoljno pameti da se to prepozna”, kaže funkcioner URE u Baru Miloš Šušter.

Zato je predsjednica odborničkog kluba DPS u lokalnom parlamentu Branka Nikezić tokom rasprave o privatizaciji Luke ocijenila da je u svim diskusijama bila “izražena nostalgičnost prema onome što Luka znači Baru i Baranima”.

“Luku Bar su gradili građani opštine Bar, normalno uz finansijsku podršku i pomoć građana nekadašnje države Jugoslavije, te ne bi bilo primjereno da se njihov trud baci u vodu, pogotovo kad se ima u vidu sudbina mnogobrojnih preduzeća datih u ruke tzv. strateškim partnerima”, kaže za Monitor predlagač zaključaka protiv prodaje Luke, odbornik Socijaldemokratske partije Osman Subašić.

Prema njegovim riječima, kako je koje preduzeće privatizovano ili kako se popularno kaže “pronalazio strateški partner”, u tom preduzeću bi se otvorio stečaj i poslije toga bi ono bilo likvidirano.

Dugačak je zaista spisak nekada veoma uspješnih barskih preduzeća koja su za 2,5 decenije uništena ili “dišu na aparatima”: Prekookeanska plovidba, Rumijatrans, Bar – bilje, Primorka, Put Bar, Centrojadran, Inex – Zlatna obala Sutomore, Jadran…

„Ukoliko bi se, dakle, izvršila jedna stručna analiza, što je po meni neophodno, moralo bi se konstatovati da su od privatizovanih preduzeća ‘ostali samo dugmići'”, ističe Subašić.

Zadnji slučaj je, navodi, privatizacija AD Kontenjerski terminali i generalni tereti, sada Port of Adria, gdje je nakon privatizacije, odnosno pronalaženja strateškog partnera, broj radnika smanjen za oko 60 odsto. „Obim pretovara tereta je takođe smanjen, poslovni rezultat je negativan, ugovorene investicije nijesu realizovane, iako je država obezbijedila velika sredstva za te namjene, a ni sindikati se baš ne hvale na novog poslodavca. I umjesto da se pokrene po-stupak raskida ugovora, nastavlja se sa daljom privatizacijom Luke. Stoga je sasvim normalno biti skeptičan povodom prodaje dijela državnog kapitala u AD Luka Bar”, zaključuje Subašić.

Tim prije što to nije urađeno još prije devet godina, kada je donijet Zakon o lukama Crne Gore i kada je situacija u toj kompaniji bila mnogo gora nego danas. Bio je to možda posljednji trenutak da Luka Bar uhvati korak sa konkurentskim lukama na Jadranu (Drač, Koper, Rijeka, Ploče), ali je vlast u Podgorici tada imala druge planove i biznise.

Ali, iako je ostala van panevropskih koridora, Luka je uspjela da privuče sekundarne robne i transportne tokove, pa je lane ostvarena dobit od preko milion eura. A, kako tvrdi izvršni direktor AD Luka Bar Slobo Pajović , koji je i odbornik DPS-a, u ovoj godini pretovar „ide izvanredno”.

„Sada se u Luci radi zaista dobro: prosječna plata je 660 eura i poslije dužeg vremena je iznad državnog prosjeka, isplaćeni su doprinosi, godišnja zarada je 1,2 miliona, pomaže Luka i zajednicu, i sada kada smo na zelenoj grani, neko se igra jer je osjetio da će moći godišnje da uzme moguće i 1,5 do dva miliona eura i tako da ono što uloži vrati za tri do četiri godine. To nije interes radnika”, kaže predsjednik Sindikalne organizacije Savo Nikotić.

Odbornici barskog parlamenta su u zaključcima saopštili da se prodaja akcija Luke treba obustaviti do završetka rekonstrukcije željezničke pruge Bar-Beograd i izgradnje autoputa Bar-Boljare, jer je, kako su naglasili, nakon toga realno očekivati rast vrijednosti akcija i imovine Luke, a samim tim bi i kupoprodajna cijena bila značajno veća.

To se nije dopalo predsjedniku DPS-a Milo Đukanović koji je javno zaprijetio funkcionerima svoje stranke u Baru, jer su uz odbornike drugih stranaka, jednoglasno usvojili zaključke da se Luka ne treba prodati poljskoj kompaniji OT Logistic, jedinoj koja se prijavila na tender za kupovinu 30 odsto akcija Luke. Za ovu transakciju Poljaci su spremili 8,5 miliona eura, obavezali se na investicije od 14 miliona za tri godine, kao i na zadržavanje sadašnjih 412 rad-nika, uz poštovanje opšteg, granskog i kolektivnog ugovora.

Ta cijena je kao za osrednji hotel, ocijenili su iz lučkog Sindikata uz isticanje da bi Poljaci za par godina, uz kupovinu još 21 odsto akcija, postali većinski vlasnici Luke.

Ovaj slučaj je potvrdio staru istinu: ukoliko je lokalna zajednica jedinstvena i odlučna u nekom stavu, nema te sile koja joj može nametnuti drugačije rješenje.

Naime, iako se ranije isticalo da će novi investitor otvoriti perspektivu Luci, Vladin Savjet za privatizaciju i kapitalne investicije je morao da poništi tender. Samo dan prije toga bivši premijer je pozvao Vladu da “kao nosilac prava na upravljanje državnom imovinom ima mogućnosti da donosi odluke koje treba da donese”.

Tenderska komisija je, kako je potvrdio Đukanović, već bila donijela određene predloge odluka i uputila ih je Savjetu. Ali, samo dan nakon njegove izjave tijelo kojem predsjedava premijer Duško Marković, nije postupilo po volji svog partijskog šefa. A to nipošto ne može biti slučajno.

“Valjda imamo pravo da procijenimo i kažemo da to nije ponuda koja zadovoljava naše ekonomske i državne interese”, pravdao se u srijedu Marković, dok je član Savjeta i ministar saobraćaja i pomorstva Osman Nurković rekao da je “nepokolebljiv utisak da sa tom lukom Crna Gora raspolaže sa ozbiljnim razvojnim potencijalom ne samo za Bar nego i za državu i da tu luku ne treba prodati”.

Inače, u svim dokumentima crnogorske Vlade Luka Bar se označava kao preduzeće od strateškog značaja za ovu zemlju. I nijedna država na svijetu, bez velike muke, ne prodaje svoje luke. Grci su, na primjer, luku Pirej, prodali Kinezima, jer su bili na ivici bankrota.

Potpredsjednik Vlade Milutin Simović pokušao je nakon sjednice Savjeta da uvjeri javnost da se radi samo o tajm-autu i da će tender opet biti raspisan. No, u Baru se nadaju da se, nakon odluka lokalnog parlamenta, to neće desiti u narednih nekoliko godina.

U Luci mogu da odahnu. Ali, samo privremeno, jer ona treba nove terminale, infrastrukturu i opremu da bi u pravom smislu bila „južna kapija Crne Gore”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

KOLAŠIN U SURET LOKALNIM IZBORIMA: Doskorašnji protivnici pod istim političkim kišobranom

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Kolašinu su se odlučili da izborne liste ispune, uglavnom, novim licima. Takav pristup učesnika lokalnih izbora mogao bi  donijeti novi kvalitet, ali može biti i riskantan kada je riječ o rezultatima

 

Sastav izbornih lista učesnika lokalnih izbora u Kolašinu  svojevrsna je kombinacija  partijskog podmlađivanja i  političkih  transfera,  koji su,  u nekoliko slučajeva,  spojili čak i  doskora ljute političke  oponente. Uz to, neuobičajeno za kolašinske prillike, na listama gotovo svih partija, koalicija i pokreta dominiraju nova lica.

U izbornoj trci u Kolašinu učestvovaće  SNP, Grupa birača ,,Za naš Kolašin – dr Momčilo Vukčević”,  pokret „Zajedno gradimo Kolašin“ (DPS, SDP, SD i nestranačke ličnosti), Evropa sad,  koalicija ,,Idemo ljudi” (Demokrate i Ujedninjena), DF i URA.

Željka Vuksanović, koja je bila dugogodišnja predsjednica OO SPD i bivša predsjednica Opštine našla se na listi URA, na čijem je čelu  Miodrag Vlahović,  koji do sada nije bio aktivan u političkom životu garada. Vuksanović će tako ubuduće u Opštinskom odboru URA sarađivati sa Milanom Đukićem, aktuelnim predsjednikom Skupštine opštine (SO). I Đukić je, bez zvaničnog saopštenja, iz Grupe birača (GB), koja je u tom gradu dugogodišnji vjerni saveznik Demokratske partije socijalista (DPS), prešo u URA. Međutim za njega nije bilo mjesta na izbornoj listi te stranke.

Vuksanović  je, tokom minule skoro dvije decenije, najoštriji kritičar kako DPS-a, tako i GB-a, čije je lokalne lidere Mila Šukovića i pokojnog Miletu Bulatovića  optuživala za zloupotrebu, pa čak i podnosila krivične prijave protiv njih.

Kritički se osvrtala, tokom minule četiri godine, i na rad koalicije  čiji je kadar bio Đukić, kao i na način na koji je on obavljao funkciju predsjendika SO. Đukić je, pak, u drugoj polovini mandata aktuelne kolašinske vlasti (DPS, GB i Socijledmokrate)  oštro kritikovao rad nekih svojih koalicionih partnera iz izvršne vlasti. Kamen spoticanja u vladajućoj kolašinskoj koaliciji bilo je i neuspjelo osnivanje RTV-a, kao i infrastrukturni projekti za potrebe MOSI igara.

Razlaz sa GB-om u kojoj je započeo političku karijeru Đukić nikad nije objasnio, ali konflikti između njega a i lidera GB-a Šukovića traju, navodno, već više od godinu. Šuković se , međutim, odlučio da naziv, pa i vrh  izborne liste prepusti dr Momčilu Vukčeviću, koji je u lokalni parlament ušao kao odbornik DPS-a.  Odmah nakon parlamentarnih izbora 2020. godine, Vukčević je napustio tu stranku i do sada djelovao kao nezavisni odbornik, mada je svojim glasom davao podršku svim predlozima izvršne vlasti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON LIKVIDACIJE JOVANA VUKOTIĆA – NAZIRE LI SE KRAJ RATU KLANOVA:  Krvavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj uniformisanih policajaca  i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju. Više je razloga zbog kojih se vjeruje da rat klanova nije stao

 

Da li će likvidacijom Kotoranina Jovana Vukotića biti okončan osmogodišnji krvavi rat između škaljarskog klana čiji je bio apsolutni vođa i kavačkog, čije vođe su većinom u zatvoru, pitanje je na koje ni bezbjednosne strukture nemaju odgovor.

Broj uniformisanih policajaca ali i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, jasno upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju već se strogo vodilo računa da se i ovom prilikom očuva bezbjednost stotinak onih koji su došli da se oproste sa ubijenim.

U spisima  predmeta koji su formirani protiv pripadnika obje kriminalne grupe navedeni su njihovi planovi da određene članove suprostavljenog klana likvidiraju upravo u vrijeme sahrane Vukotića.  Do realizacije takvog plana ipak nije došlo.

S druge strane, broj oproštajnih poruka u vidu čitulja ali i sadržaj pojedinih, razlog je više da se vjeruje da će uslijediti nastavak krvavog rata. Tako se u nizu oproštajnih čitulja izdvojila i jedna kojom se poručuje da će  se nastaviti tamo gdje je Vukotić stao.

,,Škaljarski kriminalni klan jeste obezglavljen, ali to ne znači da je došao kraj likvidacijama. Ubistvom Vukotića škaljarci jesu zadobili težak udarac, ali upravo zato vjerujemo da će njegovi podanici krenuti osvetničkim putem”,  smatra sagovornik iz bezbjednosnog sektora.

Vukotić je ubijen 8. septembra u Istanbulu, a tamošnji istražitelji su za samo 8 dana uspjeli da sklope mozaik zločina i uhapse čak 14 osoba za koje se vjeruje da imaju veze sa njegovom likvidacijom. Tako su 16. septembra u opsežnoj akciji uhapšeni Radoje Živković, zvani Žuti i Zdravko Perunović, koji su, prema optužbama,  organizovali egzekuciju. Kako je zvanično saopšteno, pronađeno je i oružje iz kojeg je za milion i po eura ubijen Vukotić.

Tamošnji istražitelji su utvrdili da je, navodno, Radoje Živković platio milion i po eura lideru turske kriminalne grupe Binaliju Džamgozu za organizaciju ubistva, koji je u julu uhapšen u Crnoj Gori i nalazi se u Istražnom zatvoru.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO I POLICIJSKA TORTURA: Vide mučenje, ali ne i mučitelje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službenici Uprave policije su tokom 2020. godine mučili Jovana Grujičića, Benjamina Mugošu i Marka Boljevića kako bi iznudili priznanja i dokaze za podmetanje bombe u Hotelu Grand i ispred kuće visokog policijskog funkcionera Duška Golubovića. Tužilaštvo u predmetu mučenja Grujičića vidi mučenje, ali ne i mučitelje

 

Crnogorski istražni organi od 2015. godine nijesu otkrili ko je bacio bombu na Hotel Grand i  na kuću tadašnjeg visokog policijskog službenika Duška Golubovića. Međutim, ponovo su otkrili da su službenici sistema skloni da upotrebom brutalne sile fabrikuju dokaze i iznude potrebna priznanja i svjedočenja.

Tužilaštvo je za ova krivična djela izvelo pred sudiju Jovana Grujičića i Benjamina Mugošu, dok je Marko Boljević naveden kao svjedok. Sva trojica su naveli da su pod prisilom dali prvobitne izjave u policiji. Međutim, u sudskom postupku pravosnažno su oslobođeni Grujičić i Mugoša. Njihov pravni zastupnik – advokat Damir Lekić za Monitor kaže da je utvrđeno kako je Grujičić u vrijeme izvršenja krivičnih djela bio na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi u Dobroti.

Lekić i Boljevićev advokat Novica Milošević Osnovnom državnom tužilaštvu podnijeli su krivične prijave za torturu nad njihovim branjenicima. Domaći i strani vještaci medicinske struke utvrdili su da su sva trojica bili mučeni i zlostavljani u policijskoj stanici onako kako su opisivali tokom postupka.

Osnovno tužilaštvo je slučaj torture razdvojilo u tri predmeta. Za svaku žrtvu odvojeni predmet. Dok se u slučajevima Mugoše i Boljevića sumnjiče policajci i očekuju suđenja, u predmetu Grujičića je osnovna tužiteljka Maja Knežević po drugi put odbacila krivičnu prijavu protiv službenika policije.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je protest zbog takve odluke. Ističu da je tada medicinskim nalazima ,,potvrđeno da je mučen da bi se od njega iznudio iskaz”.

,,Grujičić je tada primoran da ‘prizna’ izvršenje krivičnog djela koje nije učinio – postavljanje eksplozivnih naprava na kuću Duška Golubovića i lokal Grand – a u međuvremenu ga je i sud pravosnažno oslobodio te optužbe”, saopštili su iz HRA.

U toj nevladinoj organizaciji smatraju da je odluka o odbacivanju krivične prijave donijeta bez sprovođenja djelotvorne istrage, koja bi bila ,,hitna, temeljna i nepristrasna”. Punomoćnik Jovana Grujičića, advokat Damir Lekić, podnio je pritužbu Višem državnom tužilaštvu u Podgorici protiv nove odluke o odbacivanju krivične prijave, a HRA je 9. septembra po drugi put podnijela pritužbu Tužilačkom savjetu zbog nesavjesnog i nezakonitog rada državnih tužilaca u tom predmetu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo