Povežite se sa nama

OKO NAS

PRIVATIZACIJA HTP ,,ULCINJSKA RIVIJERA”: Nada za bijeg iz stagnacije

Objavljeno prije

na

Narednog četvrtka, 27. aprila, moglo bi dugoročno biti određena sudbina ulcinjskog turizma, pa i ovog grada. Tog dana će biti održana vanredna sjednica Skupštine akcionara Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera, na kojoj će, kako je najavljeno, dioničari razmatrati moguće modele privatizacije kompanije.

Kako je većinski vlasnik te najveće ulcinjske kompanije država, onda je za očekivati da će se desiti ono što je već javnosti saopšteno: donošenje Odluke o davanju u dugoročni zakup dijela imovine tog preduzeća.

Nešto više od trećine akcija u „Ulcinjskoj rivijeri” posjeduju manjinski dioničari, koji insistiraju na pravoj privatizaciji kroz prodaju akcija ili dokapitalizaciju, a ne kroz, kako navode, model „tihe prodaje” kroz dugoročni zakup.

Već je takođe poznato da će se na tom tenderu, kojim će se u zakup od 30 godina dati hoteli Belvi i Olimpik, te autokamp Neptun, prijaviti međunarodna hotelska grupa Karisma Hotels&Resorts, čiji je strateški partner jedan od najvećih svjetskih turoperatora, njemački TUI (Turistic Union International). Uz sada praktično bankrotirani hrvatski koncern Agrokor oni su 2013. godine formirali turističku kompaniju Karisma Hotels Adriatic (KHA), iz koje je Agrokor izašao prošle sedmice.

Nedugo potom, angažujući ugledne turističke eksperte iz regije, počeli su da se interesuju za ulcinjske objekte. Napravili su veoma dobre konekcije sa crnogorskom Vladom i resornim Ministarstvom održivog razvoja i turizma, što je kao rezultat imalo smanjenje PDV-a na turističke usluge.

„Već rade idejne projekte. Već se rade ogledne sobe za četiri i pet zvjezdica, koji treba da se usvoje. Oni se ozbiljno pripremaju za preuzimanje naše kompanije. Ulaskom TUI-a u Crnu Goru Ulcinj će vratiti stari sjaj iz 70-ih godina, a dovesti turiste i u ostala naša turistička mjesta”, kaže izvršni direktor HTP Ulcinjska rivijera Radomir-Mikan Zec.

Najavljeno je da će ovi hoteli biti rekonstruisani za godinu dana nakon preuzimanja, pa bi prvi gosti u tim objektima na početku ulcinjske Velike plaže mogli da se smjeste 2019. godine.

Zec ističe da je Ulcinjska rivijera uzimajući kredite podigla standard tih objekata na tri, ali da nemaju mogućnostu da pojačaju standard i da naprave hotele od pet zvjezdica.

To mogu uraditi jedino izuzetno snažne kompanije. Jer, hotel Belvi je izgrađen prije tačno pet decenija, 1967. godine, dok je Olimpik otvoren četiri godine kasnije. Tada su to bili veoma kvalitetni objekti, koji su, uz kasnije sagrađene objekte Lido i Otrant, činili respektabilno hotelsko naselje na početku ulcinjske Velike plaže.

Takvi objekti, a posebno Belvi koji bi se danas, sa svoja tri depadansa i oko 850 kreveta, mogao ocijeniti i svojevrsnom kasarnom, odgovarali su željama i standardu srednjeplatežnih njemačkih gostiju, koji su u Ulcinj dolazili od aprila do kraja oktobra.

Nije tu, dakle, bilo nikakvog luksuza, ali su ih blizina plaže (tek pedesetak metara od mora) niske cijene za evropske prilike i ljubazno osoblje, činili veoma privlačnim.

Decenijski naporni rad se isplatio, pa je HTP Ulcinjska rivijera postala brend u okvirima tadašnje Jugoslavije, kompanija koja je uz najstarije preduzeće, Solanu, izgradila moderni Ulcinj. Zapošljavala je oko 1.200 stalnih radnika i još oko 900 u sezoni.

Ali, od 1987. godine, a posebno od početka oružanih sukoba na području bivše SFRJ, počeo je drastično da blijedi sjaj „Ulcinjske rivijere”. Oslonjena na domaće tržište, bez Njemaca i sezone od šest mjeseci, ona je samo životarila.

Najteži udarac toj kompaniji je zadat u martu 2004. godine kada je, navodno, zbog duga prema Elektrodistribuciji od 230 hiljada eura, oćerana u stečaj. Plan je bio da se prigrabi njena izuzetno vrijedna imovina na samoj pjeni od mora, vrijedna tada preko 40 miliona eura.

I krenulo se sa prodajama dijelova njene imovine (hoteli Otrant, Galeb, Lido…), koje ništa dobro nijesu donijele Ulcinju, odnosno nijesu ispoštovani kupoprodajni ugovori, bez ikakvih posljedica za one koji su ih kršili. Čak su neki hoteli srušeni, a njihovi vlasnici tek sada nevoljno priznaju da su grdno pogriješili.

Od stečaja koji je uveden u tu kompaniju, ovaj grad se još nije oporavio, i pitanje je da li će ikada. Na stotine kvalifikovanih konobara, kuvara, recepcionera i ostalog osoblja, ostalo je bez posla. Najveći broj njih je danas rasut po svijetu. Oni koji su ostali u svom gradu imaju samo uspomene.

Zato se sama najava povratka Njemaca, u bilo kojem obliku, očekuje sa čežnjom i nadom. ,,U renoviranje postojećih hotela Olimpik i Belvi, planiramo ulaganje od oko 20 miliona eura, kao i gradnju 400 novih soba u narednih tri do pet godina sa investicijom od oko 60 miliona. To znači da bismo imali oko 600 soba i investiciju od oko 80 miliona eura”, rekao je Vijestima operativni potpredsjednik Karisma Hotels&Resorts Saša Milojević.

Prema njegovim riječima, u drugoj fazi krenuli bi u adaptaciju Ade Bojane za koju bi idejno rješenje bilo napravljeno naredne godine.

„Ukupno planiramo da uložimo 280 miliona eura u narednih pet godina u renoviranje i izgradnju hotela na Velikoj plaži i Adi Bojani. Na tom ostrvu izgradili bi 1.500 soba, sportske terene i kongresne dvorane, a 20 do 25 odsto kapaciteta biće otvoreno cijele godine za pripreme vrhunskih sportista. To znači da Ada neće ostati samo nudistička destinacija”, kaže Milojević i dodaje: ,,Smatramo da Crna Gora ima jednu od najljepših obala na svijetu, a da nije dovoljno razvijena. Mislim da tamo možemo da razvijemo turizam na fantastičnom nivou, da to bude jedna od vodećih elitnih destinacija u Evropi i svijetu. Sa poslovnog stanovišta i sa stanovišta biznisa i našeg razvoja mislim da je to idealna destinacija za nas, a važno je i za Crnu Goru ne samo zbog radnih mjesta. Razviće se taj trenutno nerazvijeni dio obale. Za nas je vrlo važno da to uradimo strateški, planski, vodeći računa o životnoj sredini, što je vrlo važan dio naše poslovne politike”.

Niko se više od Ulcinjana tome svakako ne bi obradovao. Jer, samo obnova i povratak Ulcinjske rivijere, kako se god ona zvala, na zapadnoevropska tržišta znači izlazak iz 30-godišnje stagnacije ove opštine.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo