Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE, NAJVEĆE EVROPSKO GRADILIŠTE U CRNOJ GORI: Vraćeno povjerenje

Objavljeno prije

na

gradiliste-berane

Sa dna ljestvice razvijenosti, gdje se nezasluženo našlo kroz proces tajkunske tranzicije i uništavanja velikih industijskih potencijala, Berane je ovog proljeća dospjelo među gradove u kojima se realizuju projekti iz fondova Evropske unije. Zahvaljujući prije svega projektu izgradnje kolektora, a zatim stambenog naselja za izbjeglice, za ovaj grad s pravom kažu da je trenutno najveće evropsko gradilište u Crnoj Gori.

Ta dva važna projekta teška su ukupno oko dvadeset miliona eura. Prvi blizu petnaest i drugi četiri.

Predsjednik opštine Berane Dragoslav Šćekić ističe kako je to pokazatelj da je aktuelna lokalna vlast u Beranama stekla povjerenje kod evropskih donatora i podsjetio da su u vrijeme vladavine DPS u Beranama neke strane donacije zlupotrijebljene i sredstva nenamjenski potrošena.

On dodaje da „postoje otpori realzaciji projekata Evropske unije, čak i od onih kojima su usta puna Evrope”.

„Nedavno su odbornici DPS u lokalnom parlamentu glasali protiv usvajanja Detaljnog urbanističkog plana, kojim je predviđena i izgradnja zoo-vrta, takođe iz sredstava EU. Treba li podsjetiti kako su njihovi funkcioneri dok su bili na vlasti u gradu nezakonito raspolagali sredstvima EU prilikom gradnje Vatrogasnog doma, i onda smo mi to morali da peglamo”, kaže Šćekić.

Evropski fondovi, uz učešće Opštine i Vlade Crne Gore, obezbijedili su, naime, oko petanest miliona eura za izgradnju kolektora na teritoriji grada i prigradskih naselja, koji će obuhvatiti kanalizacionu mrežu u dužini od dvadeset i jednog kilometra.

Na području Berana do sada je je postojalo mnoštvo takozvanih kanala iz kojih se fekalije izlivaju direktno u rijeku Lim. To je višedecenijski problem s kojim se suočava lokalno stanovništvo.

„Blizu 75 odsto zagađenosti vodnih resursa dolazi iz kanalizacionog otpada. Adekvatno sakupljanje i tretman otpadnih voda jedan je od najskupljih aspekata zaštite životne sredine. Na kraju projekta, Berane će imati postrojenje otpadnih voda koje će koristiti oko dvadeset hiljada građana” izjavio je Andre Lis, šef sektora za saradnju u Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori, naglašavajući da je ovo najveća investicija u oblasti infrastrukture koji je EU do sada finansirala u Crnoj Gori.

U zvaničnim dokumetima je zapisano da se radi o investiciji vrijedanoj 13,2 miliona eura, od čega bespovratna sredstva Evropske unije iznose 8,3 miliona eura, dok ostatak sredstava izdvaja Crna Gora u vidu nacionalnog kofinansiranja. Rok za završetak radova na projektu izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda je 30, a za projekat izgradnje kanalizacione mreže 20 mjeseci. Povjerenje investitora da izvodi radove dobila je španska firma Aqualia.

Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma ranije su potvrdili da izgradnja kolektora u Beranama predstavlja jedan od najznačajnijih infrastrukturnih projekata u oblasti zaštite životne sredine. Oni su podsjetili na aktivnosti koje su prethodile zatvaranju finansijske konstrukcije i za ovaj i za neke druge veoma važne projekte koji će se realizovati u više crnogorskih gradova.

„Najprije je od Evropske komisije dobijena akreditacija za decentralizovano upravljanje sredstvima opredijeljenim za regionalni razvoj, što znači prenos ovlašćenja na nacionalne institucije da mogu da sprovode cjelokupan proces. Nakon toga je potpisan prvi finansijski sporazum izneđu Vlade i Evropske komisije za operativni program, što je značilo početak implementacije pet značajnih infrastrukturnih projekata iz oblasti zaštite životne sredine i saobraćaja u iznosu od 22.235.679 eura IPA sredstava i četiri miliona eura nacionalne kontribucije”, saopšteno je iz Ministarstva.

Stanovnici Berana ne kriju zadovoljstvo, posebno u naseljima koja su bila na udaru otpadnih voda. Tako mještani naselja Talum na lijevoj obali Lima podsjećaju da se u neposrednoj blizini njihovih kuća godinama talože fekalije iz donjeg dijela grada koje dopiru preko otvorenih kanala, ugrožavajući zdravlje građana, što predstavlja višedecenijski problem.

„Cijeli taj prostor je pun miševa, žaba i gmizavaca. Zato smo svakodnevno strahovali za bezbjednost naše djece. Plašili smo zaraznih bolesti. Kada je počela izgradnja kolektora prosto smo odahnuli svjesni da će ovaj problem konačno biti prevaziđen”, pričaju mještani Taluma.

Na drugoj strani rijeke, preko puta Taluma, u naselju Rudeš, konačno je ovih dana položen kamen temeljac za izgradnju stambenih zgrada za izbjeglice koje nalaze utočište u ovom gradu. Evropa je odlučila da riješi još jedan gorući problem.

Izgradnja stambenih zgrada u naselju Rudeš u Beranama dio je regionalnog stambenog programa za zbrinjavanje izbjeglica koji se uz međunarodnu finansijsku podršku realizuje na prostorima ex Jugoslavije.

Projekat je vrijedan oko četiri miliona eura, od čega 3,5 miliona predstavlja stranu donaciju. Ovaj grad je, kako kaže njegov gradonačelnik, bio širokog srca kada se radilo o prihvatanju izbjeglica sa ratom zahvaćenih prostora bivše Jugoslavije. U jednom trenutku u Beranama je svaki četvrti stanovnik bio izbjeglica.

„Berane i na nivou regiona ima veliki procenat izbjeglica, iako se ne možemo pohvaliti ekonomskim pokazateljima i reći da su ovdje ostali zbog veće mogućnosti za zapošljavanje. Prije sam sklon tezi da su ostali ovdje, jer su u Beranama od početka prihvaćeni kao svoji, što i jesu. Zato danas više ne možemo govoriti o izbjegličkoj populaciji, jer su u proteklih četvrt vijeka napravljene neraskidive prijateljske, kumovske, bračne i druge veze. Zato o beranskim raseljenim licima i ne želim da govorim drugačije, nego kao o dragim sugrađanima”, izjavio je Šćekić.

Projekat izgradnje stambenih zgrada na Rudešu za izbjeglice i raseljenike trebalo bi da bude završen sljedeće godine u ovo vrijeme. Opština Berane je još prošle jeseni obezbijedila privremeni smještaj za porodice koje su stanovale u barakama na mjestu gdje će se izgraditi stanovi.

Ranije je najavljeno da će konkurs za buduće stanare stambenih jedinica u novim izbjegličkim zgradama biti objavljen polovinom ove godine. Za 94 nova stana moći će da konkurišu raseljena lica iz bivših jugoslovenskih republika sa regulisanim statusom u Crnoj Gori i prebivalištem u Beranama. Konačnu selekciju stanara izvršiće mješovita komisija sastavljena od predstavnika Ministarstva rada i socijalnog staranja, Opštine Berane, UNHCR i OEBS.

Nakon useljenja raseljenih lica u nove stambene jedinice, Opština Berane će dobiti novih 90 stambenih jedinica u sadašnjim izbjegličkim naseljima Rudeš jedan i Rudeš dva za smještaj domicilnog stanovništva u stanju socijalne i stambene potrebe.

U Beranama i dalje utočište nalazi blizu četiri hiljade izbjeglica, što je vise nego u svim drugim gradovima na sjeveru zajedno. To je deset odsto ukupnog stanovništva ove sjeverne opštine. Međunarodna zajednica je ranije u Beranama finansirala izgradnju tridesetak stanova za izbjeglice na brdu kod manastira Đurđevi stupovi, kao i još trideset kuća u naselju Riversajd.

Uz još nekoliko velikih prekograničnih projekata u koje je i Berane uključeno, ovaj grad je stekao reputaciju domaćinskog gazdovanja stranim donacijama. Kako je bilo do prije nekoliko godina i koliko miliona stranih ulaganja je „oprano” kroz nikada realizovane projekte koji su već zaboravljeni, znaju i ‘tice na grani.

Povjerenje međunarodnih finansijskih institucija nije bilo lako povratiti. Aktuelnim lokalnim vlastima u Beranama to je pošlo za rukom.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo