Povežite se sa nama

OKO NAS

RATNI ZLOČIN U KALUĐERSKOM LAZU OSAMNAEST GODINA KASNIJE: Žrtve poznate, počinilaca nema

Objavljeno prije

na

Da li su u Kaluđerskom lazu, tokom NATO bombardovanja 1999. godine, ubijene dvadeset dvije albanske izbjeglice sa Kosova koje su tražile spas u Crnoj Gori? To apsurdno pitanje nameće se kao logično i ovog 18. aprila – dana kada se navršilo osamanest godina od tog ratnog zločina. Zašto? Ukratko – zato što su svi optuženi pravosnažno oslobođeni zbog nedostatka dokaza i što nadležni o tom tragičnom događaju i dalje ćute.

Da podsjetimo. Pukovnik Predrag Strugar i sedam pripadnika bivše Vojske SR Jugoslavije bili su optuženi da su, kršeći pravila međunarodnog prava, nečovječno postupili prema civilnom stanovništvu albanske nacionalnosti. U obrazloženju presude Apelacionog suda Crne Gore oslobođeni su zbog nedostatka dokaza. Time je okončan višegodišnji sudski proces, tokom kojeg su prvo bili optuženi za smrt 22 albanska civila, da bi njihov broj kasnije bio smanjen na 15.

Zvanično vojno obavještenje glasilo je da se radilo o obračunu sa teroristima. Zločin je izvršen u vrijeme oštre konfrontacije zvanične Podgorice i režima Slobodana Miloševića, a crnogorskoj policiji izlazak na mjesto zločina dozvoljen je tek nakon 24 sata nakon što su mnogi tragovi i materijalni dokazi uklonjeni.

Izvršioci zločina pokušali su da prikriju zločin tako što su tijela ubijenih, skinuvši im civilnu odjeću, odvezli na teritoriju Kosova da bi ih predstavili kao ubijene vojnike, iako je među njima bilo djece, žena i staraca. Leševi su kamionom komunalnog preduzeća iz Berana prevezeni iz Andrijevice, gdje je vršena obdukcija, u Novo Selo kod Peći, gdje ih je pronašla ekipa stručnjaka Unprofora.

I crnogorsko tužilaštvo pokušavalo je da prikrije zločin, pa je podnijelo optužnicu tek šest godina kasnije. Advokat porodica žrtava Velija Murić podnio je krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužiocu Vesni Medenici, a i presuda je donesena za vrijeme njenog mandata.

Glavni pretres počeo je 19. marta 2009. godine. Strugaru se sudilo u odsustvu, ali su ga srpski pravosudni organi izručili Crnoj Gori. Strugar je tokom iznošenja odbrane rekao da je kompletan državni vrh znao da se planira i sprema građanski rat na vjerskoj i političkoj osnovi i da nije bilo njega – Rožaje bi gorjelo.

Komentarišući optužnicu, Strugar je nazvao neistinom podatak da je 18. aprila 1999. zauzeo položaj u Kaluđerskom lazu, izdao naredbu za ubijanje albanskih civila i na njih pucao iz automatskog oružja.

,,Ništa u optužnici nije istinito, sem mog imena i prezimena, kao i to da sam bio komandant te jedinice”, kazao je Strugar.

I ostali okrivljeni Momčilo V. Barjaktarović, Petar M. Labudović , Aco D. Knežević, Branislav I. Radnić, Boro D. Novaković , Miro M. Bojović i Radomir M. Đurašković ostali su pri ranijim iskazima – da razumiju optužnicu, da nijesu krivi i da ne žele da odgovaraju na pitanja tužioca i suda.

Vanpretresno vijeće Višeg suda u Bijelom Polju, nakon pribavljenog mišljenja državnog tužioca, ukinulo je početkom maja 2011. godine pritvor svim optuženim. Vijećem Višeg suda – Specijalizovano odjeljenje za suđenje za krivična djela ratnih zločina predsjedavao je sudija Drago Konatar.

Advokat Velija Murić tada je kazao da su sudski postupak i optužnica koju je podiglo tužilaštvo unaprijed bili osuđeni na propast.

,l,Predrag Strugar je komandovao jedinicom koja je ubijala, što automatski znači da se radi o komandnoj odgovornosti. On je mogao da bude optužen zbog lošeg komandovanja, a ne da je izdao naredbu vojničkom vodu da otvori vatru na civile. Tužilac je potom potpuno nasumično imenovao 12 izvršilaca, od kojih je odustao od četvorice odmah iako je na samom startu znao da nemaju nikakve veze sa tim”, izjavio je Murić.

Povodom oslobađajuće presude Bošnjačka stranka je saopštila:

,,Cijenimo da zločin počinjen u Kaluđerskom lazu u proljeće 1999. godine ne može biti obuhvaćen procesom zastarijevanja, kao ni drugi zločini, poput Bukovice i deportacija za koje očekujemo ponovna suđenja nakon nepristrasnog i profesionalnog djelovanja tužilaštva”,

U martu prošle godine Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo je novu istragu u slučaju Kaluđerski laz. Nova istraga uslijedila je nakon što je Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava podnio krivičnu prijavu protiv N.N. izvršilaca, pripadnika Vojske Jugoslavije, zbog ratnog zločina u Kaluđerskom lazu. Porodice žrtava tom prijavom tražile su da tužilaštvo, nakon što otkrije i imenuje izvršioce zločina, preduzme krivično gonjenje radi njihovog kažnjavanja.

Od tada iz tužilaštva o tome nema nikakvih vijesti. Istraga je, valjda, u toku.

Velija Murić, advokat i izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava: Zločin je i ćutanje države

,,I ovog 18. aprila obilježen je strašni zločin koji su 1999. godine na rožajskom prostoru, gdje su, samo zbog toga što su bili Albanci i ljudi druge vjere, od ruku pripadnika tadašnje Vojske Srbije i Crne Gore, ubijene dvadeset i dvije civilne osobe. I opet ništa novo – tužilaštvo ovaj slučaj i dalje istražuje, kaže u izjavi za Monitor Velija Murić. advokat i izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava ,,U ime oštećenih porodica i kao čovjek koji se zalaže za zaštitu ljudskih prava i pravičnost ne pristajem na to, niti na ‘alibi’ – eto sudilo se, optuženi su oslobođeni i ta stranica o zločinu je u državi Crnoj Gori zatvorena. Naprotiv. Zločin je samo po sebi hronično ćutanje države, direktno i indirektno skrivanje onih koji su izvršili i zataškavali zločin, a posebno odgađanje da se u istinskom sudskom postupku desi suočavanje oštećenih i zločinaca, države sa zločinom, nepravde sa pravdom, neljudskosti sa ljudskim… Prevarnim ili nestručnim optuživanjem, izvjesnog komandanta za navodno naređenje ubijanja i nekoliko sumnjivo odabranih pripadnika vojne jedinice za navodno ubijanje civila, u samom startu sudskog procesa pokazalo se kao klasična sudsko-pravna farsa. Ne pristajući da budem dio te strašne ,,predstave”, odgovorno potvrđujem da je zbog veoma loše pravno neutemeljene optužnice uslijedila oslobađajuća presuda optuženih. Po naredbi nekoga ko je u ono ratno – neratno vrijeme mogao davati naređenja, bilo onaj što je komandovao ili onaj što je rukovodio uviđajem i zadužen za predaju tijela žrtava porodicama, koje su se tada zbog vojnog terora našle u Rožajama, ,,desilo se” ali ne i slučajno: tijela žrtava zločina u Kaluđerskom lazu, nedugo po zločinu, nađena su 40 kilometara dalje, u Novom Selu kod Peći, i to sva u jednoj jami. Mada se pouzdano znaju detalji o svemu tome, a riječ je o klasičnom skrivanju i zataškavanju zločina, kojima raspolaže crnogorsko tužilaštvo, izvjesno je da istinsko istraživanje o tom zločinu praktično još nije krenulo sa mrtve tačke. Takođe se zna da su izvršioci zločina u Kaluđerskom lazu iz Crne Gore i da je jedino crnogorsko tužilaštvo dužno da zločin istraži, otkrije i pred lice pravde izvede ne samo izvršioce već i nalogodavce, saučesnike, pomagače, one koji su skrivali zločin i izbjegavali da preduzmu obavezujuće pravne radnje da ga rasvijetle. Zbog svega toga, apelujem da se slučaj ne prepusti zaboravu i da se tužilaštvo konačno osmjeli, otkrije i privede pravdi sve one koji su u ime Crne Gore ubijali nedužne građane i one koji su lobirali da se zločin ne otkrije”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRIČA O LOKALNIM HODAČIMA: Pretresanje skrivenih džepova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mladi bračni par Ivan i Ivana Mandić se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda

 

Kada u zatišju pojedinci marljivo ucrtavaju Crnu Goru na turističku mapu svijeta, otvara se čudesna kutija. Tada zaboravljena i zanemarena mjesta dobijaju priliku da šarmiraju, i odjednom teza „nemamo bog zna šta da ponudimo turistima” – ne odslikava realnost. To je i misija Lokalnih hodača.

Mladi bračni par, Ivan i Ivana Mandić, se, u zenitu pandemije izazvane virusom COVID-19, koja je zaustavila gotovo čitav svijet, i učinila da zaboravimo na putovanja u inostranstvo, okrenuo promociji domaćeg turizma na posve drugačiji način. Njihovi vlogovi, internet dnevnici u video formatu, sistematizovani u Jutjub kanal simbolično nazvan Lokalni hodači, otvoren tek malo manje od pola godine, već broje hiljade pregleda.

„Lokalni hodači su lokalni bračni par Ivana i Ivan, kao i svi njihovi slučajni ili namjerni saputnici, čiji je cilj da upoznaju svaki kutak Crne Gore. Već duže vrijeme nastojimo da obiđemo što je moguće više njih, pa su vlogovi logičan nastavak te priče”, kaže za Monitor Ivana Mandić.

Svaki je priča za sebe. Od Slivskog ponora, preko podgoričkog starog groblja, tragovima rimskog akvadukta (Mostine), do tvrđave Kosmač, Mandići, oboje strastveni ljubitelji prirode, doživljavaju Crnu Goru iz drugačije perspektive. Prvobitna ideja, tek da otkriju lijepe lokacije za izlet ili piknik, doživljava metamorfozu – prerasta u želju za upoznavanjem sopstvene zemlje i njenih kulturno-istorijskih područja. Tako je fokus tura na koje idu Mandići uglavnom odlazak do nekog utvrđenja – Crvene stijene, Đuteze, Lontodokla (Gradine Martinićke), Obluna, kao i do lokacija koje imaju značajno mjesto u istoriji Podgorice i Crne Gore uopšte, a nalaze se u jezgru grada, poput Jusovače, koja je, zbog nemara nadležnih, u stanju raspadanja ili Sahat kule, čiju su unutrašnjost, uz posebnu dozvolu JU Muzeja i galerija Podgorice, uspjeli da snime i približe i onima koji nisu imali prilike da je posjete.

Ivan, videograf i fotograf po struci, zadužen je za snimanje i montiranje video klipova, dok Ivana, inače politikološkinja, istražuje i pronalazi zanimljive činjenice o mjestima koja obilaze.

Na pitanje zbog čega se najčešće odlučujemo na upoznavanje sopstvene zemlje tek kad “istrošimo” druge opcije, Ivan odgovara da razlog leži u tome što su nam ljepote sopstvene zemlje nadohvat ruke, pa za njih „imamo kad”. „Možda je najveća ironija u tome što o njima ne znamo dovoljno. U potpunom ludilu koje je pandemija izazvala, dobro je to što smo, barem na kratko vrijeme „bacilli oko” na krajolike oko sebe. Samo još da naučimo da o njima vodimo računa”, napominje.

Najviše reakcija i komentara izazvali su vlogovi o Kaluđerovom oku, koje se nalazi na teritoriji glavnog grada, kao i Godinju, kod Bara. „Teško je reći koji obilazak nam je najdraži, s obzirom na to da sve više širimo svoj radijus na dalje lokalitete od Podgorice, koji su priča za sebe. Volimo kad snimamo neki koji je spojnica zanimljive istorijske priče i prirodne ljepote, kao što je to recimo Manastir Prečista Krajinska i šuma kestenja”, navode Mandići.

Kosmač, pećinu Magara, Velju Goru, Bobiju ili Vezačku pećinu – obaveza je svakog građanina Crne Gore da ih barem jednom posjeti. „Mjesta na kojima je dobar pogled na jezero, more, grad, uvijek ostave snažan utisak na nas. Najviše nam je godilo Godinje, gdje smo dan proveli u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji, uz tople pozdrave i druženje sa lokalcima”, kaže Ivana Mandić.

Vlogovi, a naročito turistički, na Jutjubu su izuzetno praćeni, i u svijetu ljudi od kreiranja takvog video sadržaja mogu solidno i da zarade. Značaj koji ta vrsta promocije ima – prepoznat je i vrednovan. Mandići za sada još uvijek ne znaju da li će monetizovati, odnosno unovčiti, svoj Jutjub kanal. Teško je da išta prognoziraju. Uz pomoć drona, kamere Go pro action i FUJI digitalnog fotoaparata, osvojili su publiku, radom i ispred i iza kamere. Pratioci na društvenim mrežama prepoznali su njihov kontent (sadržaj) po kvalitetu. Proces snimanja i montaže zahtijeva planiranje, strpljenje i trud, ali ljubav prema hobiju ne poznaje poteškoće.

Kako Podgorica, sem Duklje i Meduna, o kojima bi trebalo bolje informisati prolaznike na licu mjesta, u najbližoj okolini ima šta da ponudi, Lokalni hodači smatraju da bi određene kulturno-istorijske lokacije van glavnog grada trebalo učiniti vidljivijim i atraktivnijim, kako za sugrađane, tako i za turiste. Važno je i da se on mapira kao turistički zanimljiv, jer je kroz istoriju uvijek bio plodno tlo razvoja starih civilizacija. Nadležne turističke organizacije bi trebalo da učine više u vezi sa tim, smatraju Mandići. „Za početak, potrebno je obnoviiti smjernice ka određenim lokalitetima i info table. Svakako, ažurnija komunikacija putem društvenih platformi u toku godine nije naodmet”.

Njihove emisije sa kratkih putovanja imaju za cilj, kako su objasnili, prvenstveno da pokažu ljudima „šta propuštaju”, ali i da postanu svjesni da se priroda mora poštovati i njegovati. Boravak u njoj za Lokalne hodače je bijeg od užurbanosti i usplahirenosti grada. „Kolektivno, svijest o očuvanju životne sredine se još uvijek nije razvila”, smatraju Mandići. Kuda god bi otišli, naišli bi na smeće, uglavnom na plastične boce i kese, a odskora i na hirurške maske. Sem toga, pojedina utvrđenja od kulturno-istorijskog značaja „ukrašavaju” i grafiti.

Želja za eskapizmom od stvarnosti eskalirala je tokom korona pandemije. Pa je prerasla u potrebu. Jer lokalnog hodača i čine radoznalost i težnja da upozna prostor u kom živi.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANE: SLUČAJ AGROPOLIMLJE: Sjećanje na pljačku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivredni kombinat koji je nekada zapošljavao 800 radnika je rasturen,  mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom postala su lak plijen tajkuna, dok su radnici i mali akcionari ostali bez ičega

 

Nekadašnji radnici i akcionari rasparčanog i kroz proces tranzicije opljačkanog preduzeća Agropolimlje zatražili su od nadležnih pravosudnih organa da preispitaju dešavanja u toku privatizacionih procesa u nekadašnjem poljoprivrednom gigantu. Oni tvrde da su određena lica prilikom privatizacije preduzeća kontinuirano, u dužem vremnskom periodu, preduzimala brojne nedozvoljene radnje u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi na štetu radnika, akcionara i države.

Predstavnik akcionara Refik Zujović ističe da već godinama od najvećih instanci u Crnoj Gori uzaludno traže da se utvrdi zbog čega nadležne institucije nijesu preduzele mjere kako bi se stalo na put potpune likvidacije Agropolimlja, i na vrijeme spriječile neodgovorno ponašanje stečajnih upravnika, stečajnih sudija, tužilaca, inspekcijskih službi i Područne jedinice Uprave za nekretnine Berane.

„Na naše zahtjeve niko se ozbiljno nije osvrtao. Zato smo zbog brojnih propusta, kao akcionari, grubo oštećeni prilikom diobnog bilansa preduzeća, pošto nam je  uskraćeno pravo na dio svojine koja je pripadala nekadašnjem preduzeću Agropolimlje. Mi i dalje tvrdimo da postoje osnovane sumnje da se radi o organizovanom kriminalu i da akteri tih radnji godinama ostaju nekažnjeni. Zato ponovo tražimo da se razmotri odgovornost za nepostupanje pravosudnih organa u očiglednom slučaju korupcije prilikom prodaje preduzeća”, kaže Zujović. „Pljačka je velika jer je preduzeće bilo veliko, a njegova imovina je na čudne načine prešla u ruke privatnika”.

Beranski agroindustrijski kompleks Agropolimlje nastao je kao dio nekadašnje kompanije Agrokombinat 13. jul. Tada, već daleke 1963. godine, upošljavao je preko 800 radnika. Agropolimlje je u svom sastavu imalo pekaru, mljekaru, klanicu, voćnjak od 47 hektara, brojne trgovinske i uslužne objekte, kao i preko sto hektara šume i zemljište na kom se obavljala poljoprivredna proizvodnja.

Odlukom Skupštine akcionara od 24. juna 1998. godine, to društvo je podijeljeno na 10 novih pravnih subjekata – akcionarskih društava. Sva imovina Agropolimlja, koja je podijeljena između akcionarskih društava, procijenjena je i na osnovu toga  je utvrđen akcionarski kapital zaposlenih i fondova. Bivši radnici, kao i manjinski akcionari, tvrde da brojni dokazi ukazuju da se nakon toga pristupilo nezakonitim radnjama, odnosno da su privilegovani pojedinci vrijednu nepokretnu imovinu, vlasništvo akcionara, bivših radnika DD Agropolimlja, na svoju ruku prodavali raznim kupcima. Navode da su novac od prodatih nepokretnosti zadržavali isključivo za sebe i da je neophodno angažovati finansijske stručnjake spremne da javno saopšte o kakvim i kolikim transakcijama je riječ.

„Mi mislimo da je potrebno da vještaci utvrde koja je površina nepokretnosti bila upisana na AD Poljoprivreda i šumarstvo, koje je nastalo kao jedan od subjekata Agropolimlja, i na osnovu kojeg pravnog osnova, zatim koliko je od tih nepokretnosti otuđeno, kada, kojim licima i kako i na koji način su vršene preknjižbe na nove kupce”, ističu manjinski akcionari, među kojima je i Zujović.

Oni dodaju da je neophodno da se preko vještaka finansijske struke utvrdi za koje novčane iznose su sve te nepokretnosti prodate, da li su vršene zakonite prodaje tih nepokretnosti, da li su od strane vještaka poljoprivredne ili šumarske struke vršene procjene prodatih nepokretnosti, te da li je novac od svih tih transakcija ulazio i u završne bilasne AD Poljoprivreda i šumarstvo.

„Neophodno je ispitati puteve toga novca i za šta je utrošen, jer AD Poljoprivreda i šumarstvo svih ovih godina postoji samo na papiru”, kažu akcionari. Tvrde i da je Uprava za nekretnine bez valjanih dokaza upisivala imovinu bivšeg Agropolimlja na ime navih vlasnika – pravnih i fizičkih lica – a da su oni ostali kratkih rukava.

„Većinski akcionari raspolagali su imovinom bivšeg Agropolimlja kao da je ona njihova lična svojina i to tako što su je razmjenjivali i dijelili nezakonitim diobnim ugovorima u vrijeme kada su funkcionisali kao posebna akcionarska društva. Te transakcije su se obavljale bez znanja skupštine akcionara i odbora direktora, dok radnike niko ništa nije pitao. U svim tim radnjama učestvovala je i Uprava za nekretnine, koja je dozvolila da se na osnovu nevalidne i fiktivne dokumentacije otuđi imovina tih akcionarskih društava i unese u posjed pojedinaca i firmi čiji su vlasnici sami većinski akcionari”, svjedoče bivši radnici.

Oni se, kažu, nadaju da će neki novi specijalni tužilac, nakon što se izvrše najavljene promjene u tužilaštvu i sudstvu, ozbilj­no shva­ti­ti nji­ho­ve za­htje­ve i da će u ci­je­lom slu­ča­ju po­bi­je­di­ti pravo i prav­da. „Od 2006. do 2010. go­di­ne naš pred­met se na­la­zio kod Osnov­nog su­da u Be­ra­na­ma. Na­kon to­ga prav­du smo uza­lud­no tražili kod Vi­šeg su­da u Bi­je­lom Po­lju. Slič­no su se od­ni­je­li i Pri­vred­ni i Ape­la­ci­o­ni sud, ta­ko da smo mi na kra­ju iz­gu­bi­li po­vje­re­nje u prav­ni po­re­dak Cr­ne Go­re”, kažu manjinski akcionari, navodeći da je slučaj Agropolimlje „klasičan primjer“ pljačkaškog privatizovanja i uništavanja nekadašnjih društvenih dobara.

„Građani koji su uložili vaučere i bivši radnici su osiromašeni, a neko je preko noći stekao bogatstvo“, kažu.

Bivši radnici i akcionari Agropolimlja, odnosno desetak novonastalih kompanija, objašnjavaju da su se, ulažući porodične vaučere stečene tokom postupka vaučerske privatizacije ,,rukovodili razmišljanjem da bi poljoprivreda mogla biti perspektivna grana na sjeveru. Dogodila se, međutim, neshvatljiva stvar – veliki poljoprivredni kombinat je rasturen, a mala preduzeća koja su nastala njegovom segmentacijom  postala su lak plijen tajkuna od Berana do Podgorice.

Na mjestu tih preduzeća danas se nalaze trgovinski centri, poslovni prostori pretvoreni u kafane, šume su posječene, voćnjaci su prošli kroz tri ruke, na mjestu klanice gola ledina čeka nekog investirora, a na njivama nikli pogoni za separaciju i asfaltne baze.

Imena manjinskih vlasnika, bivših radnika i akcionara, još uvijek se provlače kroz registar CDA, od čega oni nemaju nikakve koristi, osim podsjećanja na nekadašnje uspješne poljoprivredne firme i pljačku koja je uslijedila nakon toga.

                                                                                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo