Povežite se sa nama

OKO NAS

ZABORAVLJENA SPOMEN KUĆA MIHAILA LALIĆA: Zaključana baština

Objavljeno prije

na

Ni sedam godina nakon što je od nekih mještana andrijevičkog mjesnog centra Trepča kupljena jedna kuća da bi bila pretvorena u spomen dom velikana pisane riječi rođenog u tom selu Mihaila Lalića, ova kuća nije privedena namjeni i nalazi se pod ključem.

Iz Socijalisti;ke narodne partije, najjače opozicione partije u ovom malom gradu, koja je bila na vlasti kada je kuća kupovana, smatraju da takav odnos aktuelnih vlasti, oličen u Demokratskoj partiji socijalista, prema Lalićevoj spomen kući predstavlja još jedan dokaz da ova partija unižava sve, pa i decenijske i vjekovne kulturne vrijednosti.

Spomen kuća Mihaila Lalića u selu Trepča kupljena je za te potrebe za-hvaljujući donacijama i izdvajanjima Vlade Crne Gore i opština Berane i Andrijevica. Doprinos su tada dali svojim angažovanjem mještani i kulturni javni radnici.

Nekako se u to vrijeme došlo do računice da je bolje kupiti jednu postojeću kuću, nedaleko od temelja rodne kuće ovog velikana, nego praviti novu. Otkup i opremanje koštali su tada oko četrdeset hiljada eura.

Spomen kuća zvanično je otvorena i data na gazdovanje i upravljanje an-drijevičkom Centru za kulturu. Mihailo Lalić se, međutim, od tada nalazi samo u imenu centralne gradske kulturne ustanove, dok je njegova kuća i danas prazna i daleko od očiju javnosti.

Profesor književnosti u penziji i poznavalac djela Mihaila Lalića Milorad Vukić ocjenjuje da je suvišno govoriti o Lalićevoj duhovnoj i kulturnoj vertikali, ali da se iz nekih razloga to polako stavlja u zaborav.

,,Dovoljno je reći da je akademik Lalić za svoj književni rad dobio najve-ća priznanja i da brojni bulevari, ulice i ustanove na prostoru čitave biv-še Jugoslavije nose njegovo ime i shvatiti o kakvoj se duhovnoj i intelek-tualnoj gromadi radi. Međutim, to jedino neće da vidi andrijevička ruko-vodeća garnitura, koja ni nakon sedam godina nije našla za shodno da spomen kuću Mihaila Lalića u njegovoj rodnoj Trepči stavi u odgovara-juću funkciju”, kaže Vukić.

On činjenicu da je taj objekat još uvijek zatvoren vidi, kako kaže, kao potvrdu da Andrijevicom upravljaju ljudi koji guraju narod u duhovni, ekonomski, socijalni i svaki drugi sunovrat.

Vukića još više čudi činjenica da spomen kuća nije profunkcionisala iako se iz opštinske kase izdvajaju ogromna sredstva za potrebe andrijevičkog Centra za kulturu, koji nosi njegovo ime.

,,Prošle godine je za potrebe Centra za kulturu, koji broji tridesetak za-poslenih, budžetom opredijeljeno blizu 300.000 eura. Toliko sredstava ne dobijaju ni mnogo veći centri. Međutim, i pored toga gospoda iz te ustanove nijesu imala sluha, a izgleda ni političke volje, da dio tih sred-stava usmjere za aktiviranje spomen kuće Mihaila Lalića u Trepči”, tvrdi Vukić.

Prema njegovim riječima, takav odnos lokalnih vlasti prema imenu i dje-lu Mihaila Lalića zaslužuje osudu, jer spomen kuća o kojoj je riječ treba da bude reprezentativni kutak koji će tokom čitave godine služiti za odr-žavanje kulturnih manifestacija i okupljanje književnih stvaralaca.

,,Ne samo umjetnika, nego i brojnih turista koji posjećuju naše krajeve. Ponašanje nadležnih je sramota ne samo za Andrijevicu, nego i za čitavu Crnu Goru, jer je Mihailo Lalić pisac po kome se, između ostalog, Andri-jevica prepoznaje u kulturnom i civilizacijskom smislu”, naglašava Vukić.

On postavlja pitanje šta radi tridesetak zaposlenih u andrijevičkom Cen-tru za kulturu kada se zna da ta ustanova tokom godine realizuje izuzet-no malo kulturnih sadržaja.

,,Za svakog zaposlenog u ovom centru trebalo bi da bude čast da radi u spomen kući Mihaila Lalića i da u zavičaju velikog pisca promoviše nje-govo književno stvaralaštvo, umjesto što dokoni ispijaju po vazdan kafe po kancelarijama”, kaže Vukić.

Ovaj profesor u penziji naglašava da partija na vlasti stvara tragičan ži-votni ambijent za mlade ljude.

,,To se lijepo vidi na primjeru spomen kuće. Umjesto duhovnog uzdiza-nja i otvaranja novih radnih mjesta, omladina je dovedena u poziciju da ‘prosi’ jednokratne pomoći, dok im DPS priskače u pomoć sa dvadeset i pedeset eura. To je porazna kombinacija, jer omladini treba stvarati uslo-ve da se usavršava, da se kroz čitanje i njegovanje kulturne baštine inte-lektualno i duhovno izgrađuje, da radi i zaradi i da živi od svog rada, a ne da zavisi od socijalnog davanja partije na vlasti”, smatra Vukić.

Iz lokalne uprave obećavaju da će u narednom periodu preduzimati od-govarajuće mjere kako bi spomen kuća u Trepči proradila onako kako je to prvobitno zamišljeno. Oni su odbacili optužbe da namjerno izbjegava-ju da otvore ovaj objekat.

,,Svjesni smo veličine Mihaila Lalića. Nije tačno da mi zapostavljamo njegovo ime i književni značaj. Međutim, imali smo određenih poteškoća da spomen kuću u Trepči stavimo u odgovarajuću funkciju. Zato ćemo u narednom periodu nastojati da ovo pitanje riješimo na najbolji način”, kažu u Opštini Andrijevica.

Opština Andrijevica jedna je od najsiromašnijih opština u državi, prema

Prema posljednjem popisu stanovništva, nešto preko pet hiljada stanovnika živi na teritoriju opštine. Od tog broja, svega 700 ljudi je u gradskom jezgru, dok je ostatak na seoskom području. Uprkos prirodnim resursima, razvoj opštine ide sporo. To je i razlog zašto mladi ljudi konstantno napuštaju ovaj kraj.

Nezaposlenost stanovništva, nerazvijena privreda, kao i stalni migracioni procesi, nešto je sa čime se ovaj kraj susrijeće već decenijama. Međutim, ovo područje stvorilo je mnogo poznatih i obrazovanih pojedinaca. Andrijevica je sredinom devetnaestog vijeka predstavljala kulturno i duhovno središte ovog dijela Crne Gore.

Manje su poznate činjenice da je nakon prijestolnice Cetinja, u Andrijevici otvorena prva državna škola u Crnoj Gori. Takođe, 1892. godine u Andrijevici su otvorene prva biblioteka i čitaonica u Crnoj Gori.

U periodu od 1882. do 1910. godine na ovim prostorima počinje sa radom još nekoliko privatnih škola. To je dalo izvanredne rezultate na polju prosvjećenosti, pa prema popisu stanovništva iz 1909. godine, srazmjerno broju stanovnika, Andrijevica je bila druga varoš po broju pismenih u Crnoj Gori, odmah poslije Cetinja.

Andrijevica danas jedva da ima đaka za jedno odjeljenje prvačića, a u pitanje se, zbog slabog priliva učenika, dovodi i opstanak srednjoškolskog centra. Zaludu što su odavde potekli Mihailo Lalić, Čedo Vuković, Radovan Zogović i mnogi drugi velikani pisane riječi i naučne misli.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

NEVOLJE  RODITELJA DJECE SA AUTIZMOM: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored Centra za autizam u Podgorici, zbog nedostatka kadra i malog broja tretmana, roditelji djece su prinuđeni da svoju djecu vode u Beograd. Boravak tamo ih mjesečno košta od 800 do 1.200 eura. ,,Roditelji se snalaze kako znaju i umiju, podižu kredite, pozajmljuju, čak i prodaju nekretnine. Puno roditelja i djece je tamo i po više godina. Refundacija troškova ne postoji”, kaže Radmila Vukadinović

 

Tog maja, prije pet godina, građani Podgorice su sa strepnjom tragali za Ognjenom Rakočevićem. Lijepa priča o solidarnosti nije imala srećan kraj – jedanaestogodišnji dječak je pronađen u Morači. Tragedija je pokrenula širu priču o autizmu i neuslovima za liječenje i život osoba sa ovim razvojnim poremećajem.

Nakon dvije godine, krajem marta, otvoren je u Podgorici Centar za autizam, razvojne smetnje i dječju prihologiju Ognjen Rakočević.

Na otvaranju prvog nacionalnog centra ove vrste tadašnji ministar zdravlja Kenan Hrapović je obećao da će problem djece sa autizmom i njihovih porodica biti sistemski riješen. Tadašnji premijer Duško Marković je ustvrdio: ,,Zato od danas, i to treba da znaju svi građani, potrebe za dodatnim plaćanjima za liječenje ovih oboljenja iz džepa pacijenata i njihovih porodica, neće biti! To je sada briga Vlade i Ministarstva zdravlja”. Premijer je istakao i da više neće biti opterećenja porodica i državnog budžeta slanjem djece u zdravstvene centre u okruženju.

O tome kakvo je stanje danas, četiri godine nakon otvaranja Centra, svoje i iskustvo, kako kaže, većine roditelja djece sa smetnjama u razvoju za Monitor govori Radmila Vukadinović.

Prošle godine, njen sin koji je tada imao dvije godine i sedam mjeseci, dobija uput za liječenje na Institut za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora Đorđe Kostić u Beogradu. ,,Sin je imao problema sa govorom i ponašanjem. Kao roditelji koji se, u tom trenutku, prvi put susreću sa problemom te vrste, nama sve to djeluje strašno i bezizlazno. Dr Ivan Krgović, dječiji psihijatar nam detaljno opisuje problem, savjetuje nas da pođemo na Institut, jer je ključ napretka našeg sina u kontinuiranom svakodnevnom radu, što Centar za autizam u Podgorici nama i ne može da pruži. Maksimalan broj tretmana koji možemo da dobijemo u Centru je jednom nedeljno, što je premalo. Zahvaljujući dr Krgoviću, krećemo za Beograd”, priča Vukadinovićeva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROTESTI RADNIKA U SVIJETU, KOD NAS MUK: Kad nam (ne) živi rad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je tokom pandemije izgubila preko 30.000 radnika, a najviše u trgovini, ugostiteljstvu i administrativnim uslužnim djelatnostima

 

„Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad, srce gromko nek nam zbori, da nam živi, živi rad“, stihovi su koje su širom bivše Jugoslavije pjevali tokom praznika rada. Velikim radničkim paradama nekada je obilježavan 1. maj, dok su građani sa porodicama piknikovali na izletištima. Bilo nekad.

Tokom ovogodišnjeg praznika rada, obilježenog nakon teške zdravstvene i ekonomske krize, radnici u Crnoj Gori, ali i cijelom svijetu nijesu imali mnogo razloga za slavlje. U razvijenim zapadnim zemljama (poput Belgije, Francuske, Njemačke, Švedske, Engleske) i onim manje razvijenim (Turska, Indonezija, Kuba, Filipini) radnici su masovno izašli na ulice uprkos COVID-19 krizi i protestovali zbog izgubljenih radnih mjesta. Policija je gotovo u svim zemljama reagovala zbog kršenja zdravstvenih mjera, a najbrutalnije su scene viđene u Turskoj, gdje je na stotine građana uhapšeno u nasilnim demonstracijama.

Za to vrijeme situacija u Crnoj Gori je, stiče se utisak, prilično relaksirana kada je riječ o radnicima. Sindikati su otkazali tradicionalnu radničku paradu zbog zdravstvenih mjera, dok su se njihovi predstavnici oglasili sa nekoliko komentara. Međutim, uprkos zdravstvenim mjerama tokom cijele godine svjedoci smo brojnih auto-kolona, političkih i vjerskih okupljanja, kojima su se takođe branila (i brane) neka prava i uvjerenja. Radničke organizacije su, ipak, odlučile da ostanu pasivne iako je za godinu dana posao izgubilo preko 30.000 radnika.

„I ove, kao i prošle godine, aktivisti i članovi Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) prinuđeni su da Međunarodni praznik rada obilježe bez tradicionalne prvomajske protestne šetnje, poštujući mjere za sprečavanje širenja koronavirusa i štiteći na taj način prvenstveno one svoje kolege koji su od marta 2020. godine, na prvoj liniji odbrane od ove pošasti… Uz želju da što prije dobijemo borbu sa nevidljivim neprijateljem i što prije pažnju sa dnevnopolitičkih previranja usmjerimo na očuvanje radnih mjesta, ekonomsku stabilnost i dostizanje socijalne pravde, Unija slobodnih sindikata Crne Gore svim radnicima čestita Prvi maj – Međunarodni praznik rada“, navodi se u prvomajskom proglasu USSCG-a.

Prema podacima Zavoda za statistiku (MONSTAT) na kraju 2020. godine bilo je blizu 28.000 manje zaposlenih (ukupno 176.693), u odnosu na 2019. godinu, kada je bilo zaposleno 203.545 radnika. Prema istim podacima do marta 2021. bez posla je ostalo još 6.000 radnika. Samo u Podgorici je za godinu dana bez posla ostalo više od 10.000 stanovnika. Najviše otpuštanja, prema statistici MONSTAT-a bilo je u trgovinama, uslugama smještaja i ishrane i preduzećima koja su pružala administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Trgovina je privredna grana u Crnoj Gori koja, pored državne uprave, zapošljava najviše ljudi. Najviše radnika je otpušteno u tom sektoru, iako su, tokom cijele pandemije, prodavnice radile svakog dana. Naravno, radno vrijeme je bilo skraćeno, ali neke druge privredne grane, poput ugostiteljstva, nijesu radile uopšte po nekoliko sedmica.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NEMA KRAJA REKONSTRUKCIJI PUTA BERANE – KOLAŠIN: Tunel potopljen, sumnje isplivale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Završetak radova na putu preko Bjelasice kasniće godinu i koštaće nekoliko miliona više. U međuvremenu, jačaju sumnje da se u taj posao ušlo zbog privatnih interesa kompanija čiji su vlasnici bliski partijama iz prethodne Vlade

 

Tunel Vranjak na regionalnom putu između Berana i Kolašina, kroz planinu Bjelasicu, konačno je probijen, ali su probijeni i svi rokovi za završetak puta. Iako je trebalo da bude izgrađen prošle godine, dionica puta Lubnice – Jezerine, kako je najavljeno, biće završena tek krajem ove godine.

Prolongiranje roka za završetak radova uslovile su podzemne vode koje su se pojavljivale nekoliko puta tokom izgradnje tunela. U Upravi za saobraćaj tvrde da je taj problem trajno saniran nakon proboja tunela kroz Bjelasicu, ali ostaje nejasno zašto se u tako složen projekat ušlo bez adekvatnih priprema i istraživanja. Pa su  nepredviđene okolnosti i dodatni radovi povećali cijenu za čak tri miliona.

Radovi na putu Jezerine – Lubnice izvode se na ukupnoj dužini 14,44 kilometra i podijeljeni su na četiri dionice. Iz Direkcije javnih radova kažu da na prvoj dionici Lubnice rade rekonstrukciju puta u dužini od 6,61 kilometar i izgradnju galerije duge 80 metara. Na drugoj dionici Jelovica rekonstruisaće put od oko tri kilometra, a na četvrtoj put dužine manje od jednog kilometra. Najkompleksnija je treća dionica Klisura, na kojoj se rekonstruiše put od 3,87 kilometara i gradi tunel Vranjak dužine 2.814 metara.

Radovi na izgradnji tunela nedavno su opet bili zaustavljeni usljed pojave obimne količine podzemne vode, dotoka i do 200 litara u sekundi. Fotografije koje svjedoče o tome, tačnije o još jednoj poplavi u tunelu, objavio je nedavno na svom fejsbuk-profilu Boris Raonić iz Građanske alijanse. „Radovi je trebalo da budu završeni prije pola godine, a da se potom, sa završetkom puta, gradi žičara koja povezuje ski-centre Kolašin 1450 i Kolašin 1600. Ali, niko se nije sjetio da ispita teren. Kada su počeli da rade, vidjeli su da ima podzemnih voda dotoka 200 litara u sekundi“, napisao je Raonić.

On tvrdi da je pad tunela promijenjen da bi išao prema planiranoj mHE, a da će čitav projekat stajati više od 50 miliona. Raonić ističe da je izvođač radova blizak jednoj partiji u BiH, koja ima sestrinsku firmu u Crnoj Gori. Riječ je o kompaniji Euroasfalt iz Sarajeva, čiji je vlasnik Hamid Ramić, jedan od finansijera SDA. U Crnoj Gori se šuška da je Ramić donator i Bošnjačke stranke, čiji je kadar Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva u Vladi Duška Markovića, u čijem mandatu je Euro asfalt u Crnoj Gori dobio poslove vrijedne čak 60 miliona evra.

Cjelokupni projekat kojim se skraćuje put između Berana i Kolašina se finansira iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. U Upravi za saobraćaj kažu da je za sada za rekonstrukcije ove dionice  potrošeno 32 miliona, a da je u ovogodišnjem budžetu planirano još 13. Međutim, nepredviđene okolnosti uslovile su povećanje troškova. ,,Cjelokupna vrijednost ugovora će biti negdje oko 48 miliona. Znači, biće tri miliona eura više nego što je planirano u početku. Sljedeće godine, nakon završenog tehničkog pregleda i dobijanja upotrebne dozvole platićemo izvođaču još tri miliona”, kazao je Dušan Kokić iz Uprave za saobraćaj.

Monitor je odavno postavio pitanje zašto se u ovaj posao ušlo bez adekvatnih istraživanja i zašto je, kako je na to ranije upozorila NVO Akcija za socijalnu pravdu, dozvoljeno da se u trup državnog puta ugrađuju cijevi za mini elektrane u Beranama, koje gradi Hidroenergija Montenegro.

Valjalo bi podsjetiti da je prvu dionicu puta, od Berana do Lubnica, u dužini od trinaest kilometara, gradila kompanija Bemax. Ta kompanija je istovremeno na istoj trasi gradila male hidroelektrane, otkupivši većinski paket akcija firme Hidroenergija Montenegro od Olega Obradovića. Bemax je taj posao iskoristio da o državnom trošku u trup puta ugradi cijevi za mHE.

Za taj poduhvat trebale su im velike količine eksploziva, posebno na dionici preko krševitog prevoja Zdravac. Nevolja je bila u tome što su istom trasom prolazile cijevi gradskog vodovoda, a Bemax ih je eksplozivom oštetio čak jedanaest puta. Računajući i onda kada je, eksplozivnom šalitrom zamućena voda, stigla do slavina u gradu, gdje je (prema zvaničnim podacima) otrovano oko dvije i po hiljade stanovnika Berana, a pretpostavlja se da je još toliko prebolovalo trovanje ne potražeći ljekarsku pomoć.

Bemaxu je zbog toga i suđeno ali su, u nedostatku dokaza, kompanija i njen izvršni direktor Veselin Kovačević, oslobođeni optužbi. Bemax je nesmetano nastavio da gradi državni put i svoje male hidroelektrane. Sve njihove hidroelektrane nalaze se sa strane Bjelasice koja pripada Beranama, odnosno slivu rijeke Lim. Počevši od one najveće, Jezerine, pa nizvodno rijekom Bistricom, prema Limu. Njihov prvobitni plan je bio na na tom potezu izgrade čak osam hidroelektrana, ali su ih na dionici bližoj gradu, mještani sela Buče omeli u tome, organizujući, prvi u Crnoj Gori, žestoke proteste.

Put Berane – Kolašin, preko Bjelasice, ima status regionalnog puta i širine je šest metara. Teško je zamisliti neku veću frekvenciju saobraćaja na toj saobraćajnici, posebno teretnih vozila i autobusa. Isto kao što je teško zamisliti kako će se na najvišim dionicama održavati put u zimskom periodu.

Najteže od svega je, ipak, pronaći ekonomski interes da se na jednom regionalnom putu probija tunel dužine skoro tri kilometra. Zato u NVO Akcija za socijalnu pravdu sumnjaju da se u poduhvat izgradnje puta ušlo zbog ineresa kompanije Bemax i vlasnika malih elektrana.

A onda su se još isprepletali partijski interesi, kada je posao povjeren Euroasfaltu. Šira javnost se sa njenim poslovanjem upoznala prošle godine, kada im se krajem prošle godine urušio veliki most u izgradnji na zaobilaznici oko Rožaja. Iz Uprave za saobraćaj tvrde da će nastalu štetu, mjerenu milionima, snositi ,,Euroasfalt, njegovi podizvođači i firme koje su vršile nadzor”.

Sada iz NVO Akcija za socijalnu pravdu traže i reviziju posla oko puta Berane – Kolašin i tunela Vranjak. I da se potom  kompletna dokumentacija dostavi nadležnom tužilaštvu.

                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo