Povežite se sa nama

OKO NAS

ALBANCI PRED IZBORE: Više Milovi nego svoji

Objavljeno prije

na

skupstina-ulcinj

Dvije su stvari već sada gotovo izvjesne: iz redova albanskih nacionalnih stranaka biće i u narednom sazivu crnogorskog Parlamenta dva predstavnika, dok će DPS dobiti najviše glasova Albanaca. Od 18 hiljada, koliko ih u prosjeku glasa, stranka premijera Mila Đukanovića će imati podršku više od trećine Albanaca. Moguće je da će taj procenat porasti, jer je premijer tokom nedavne posjete Opštini Ulcinj kazao da je u toku velika borba za svakog glasača i da će DPS nastojati da dobije što više glasova pripadnika i te nacionalne zajednice.

Albanskim strankama, koje su se udružile u tri koalicije, i ostalim strankama, preostaje da podijele ostatak. Naravno, dio će dobiti koalicija Ključ, koja ima u svojim redovima popularnog Dritana Abazovića, kao i Socijaldemokratska partija Ranka Krivokapića, te manji dio stranke koja je iz nje nastala, Socijaldemokrate.

U savezu Albanci odlučni, koji čine Nova demokratska snaga – Forca, Demokratska unija Albanaca i Albanska alternativa, tvrde da mogu imati dva poslanika. No, čini se da su svjesni da se to neće dogoditi, pa su samo pet dana prije predaje izbornih lista čelnici tih stranaka Nazif Cungu, Mehmed Zenka i Đerđ Camaj uputili pismo predsjednicima, premijerima i šefovima parlamenata Albanije i Kosova sa molbom da utiču na lidere ostalih albanskih stranaka u Crnoj Gori da na izborima 16. oktobra nastupe na jednoj listi.

U koaliciji Sa jednim ciljem, koju predvodi Demokratska partija Fatmira Đeke, okupili su se Građanska inicijativa Vaselja Siništaja, Demokratski savez Mehmeta Bardhija i Građanski pokret Perspektiva Amira Holaja. Ovu listu predvodiće povratnik u aktivnu politiku, bivši ministar za manjine u crnogorskoj Vladi i gradonačelnik Ulcinja Gzim Hajdinaga. Đeka, čija je baza na Anamalskom području, uz granicu sa Albanijom, je izborom Hajdinage za nosioca liste, uspio da napravi osovinu grad-selo u Ulcinju, a da uključivanjem Siništaja koaliciju učinio faktorom na državnom nivou, odnosno da i ubuduće izvjesno zadrži parlamentarni status.

Đeka kaže da je on prije gotovo godinu dana inicirao pravljenje zajedničke političke platforme Albanaca u Crnoj Gori, a da su to devalvirali upravo oni koji se sada, navodno, zalažu za jedinstvo. ,,Da je ova inicijativa samo formalna pokazuje činjenica da najprije nije nama upućena. Valjda bi to bio red”, kaže on.

,,Kasno je sada za takve inicijative”, rekao je nosilac liste Albanski demokratski savez Nikola Camaj, koji je, inače, čelnik Demokratskog saveza u Malesiji. On je okupio i najveći dio članova odbora te stranke u Plavu i Rožajama, i formirao koaliciju sa Centralnim albanskim pokretom za integracije dr Isata Jakupija u Ulcinju. Camaj je uvjeren u dobar rezultat, jer, ističe, želi faktorizaciju Albanaca u ovoj zemlji, dok su najveće stranke svoju sudbinu vezale za Đukanovićevu partiju koja nije ispunila legitimne zahtjeve ove nacionalne zajednice. ,,Pojavom ove liste građaninu se pruža prilika da bira: želi li da postane faktor ili da ostane dekor”, kaže on.

Ako Camaj ne uspije u namjeri da postane poslanik, uspjeće da homogenizuje pristalice u Malesiji za važne lokalne izbore koji se očekuju naredne godine, ali i pokazati da je veliko nepovjerenje Albanaca u političku elitu. Zapuštenost područja na kojima oni žive, neuspješne lokalne uprave, nepoštovanje ranijih koalicionih dogovora i nastojanja Vlade kojoj su davali bezuslovnu podršku da suprotno interesima i željama građana koristi resurse, ključni su razlozi za nepovjerenje i razočaranje albanskih birača.

Posebno se to odnosi na Ulcinj, što će pokazati manji broj birača koji će izaći na birališta u toj opštini, te broj nevažećih listića. Jer, nacionalne partije su postale praktično interesne skupine, a za programska opredjeljenja malo ko haje.

Zato će rezultati izbora biti veoma indikativni, jer mogu ubrzati promjene na lokalnom nivou, izbori su svakako naredne godine, ali i u Nacionalnom savjetu Albanaca. Čelnik te institucije Genci Nimanbegu je, naime, dosadašnji poslanik Force i prvi na listi koalicije Albanci odlučni.

Da glasači moraju kazniti ovakvu neprepoznatljivu politiku, smatra čelnik Opštinskog odbora SDP-a Skender Elezagić navodeći kao primjer posljednju posjetu premijera Ulcinju. „Poslije ove posjete građani Ulcinja mogu biti sigurni da ukoliko glas daju DPS-u i njegovim satelitima mogu da računaju na kontinuitet njihove politike prema ovom gradu. To je politika uništavanja turizma i ekonomije, infrastrukturnog zapostavljanja i ubrzanog iseljavanja njegovih stanovnika i to svih – i Albanaca i Crnogoraca. I muslimana i katolika i pravoslavaca”, kaže on.

Prema njegovim riječima, Đukanović je polio hladnom vodom sve njegove građane. ,,Prije svega svoje najvjernije koalicione partnere iz Force. Otvoreno im je rekao da on i ne pomišlja da ispoštuje ono što je potpisao u čuvenom Aneksu 2 sporazuma Force i DPS-a”, napominje Elezagić.

U tom sporazumu iz jula 2015. godine bilo je precizno i rokovima definisano gotovo sve što su albanske političke stranke godinama tražile od Vlade u Podgorici. Ni slovo nije realizovano. Naprotiv, Vlada je najavila novi juriš na Valdanos i čini snažan pritisak da se već prije parlamentarnih izbora usvoji Prostorno-urbanistički plan Opštine koji je sama izradila! Na taj način, pred ovo izjašnjavanje, dodatno ponižava svoje vjerne partnere koji su povjerenje kod svojih sunarodnika zadobili ranije upravo na odbrani Valdanosa i interesa Ulcinja.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo