Povežite se sa nama

OKO NAS

HTP BERANE: DECENIJA SUDSKIH SPOROVA BEZ EPILOGA: Dobro osmišljena pljačka

Objavljeno prije

na

kafana-korzo-2

„Već nekoliko godina niko nas nije obavještavao o tome šta je s tim sporom. Mi mislimo da je neko ovaj postupak negdje zaturio i čeka da ga pokrije prašina”, – kaže predsjednik Udruženja manjinskih akcionara Miomir Ćorac i upozorava da manjinski akcionari ne zaboravljaju, iako firma faktički postoji još samo u papirima.

„Udruženje manjinskih akcionara nije ugašeno jer nikada u privrednom registru nije ukinuto AD HTP Berane. Nije vođen stečaj niti proces likvidacije. Zato mi i dalje vjerujemo da će pljačka jednom biti raskrinkana”, priča Ćorac za Monitor.

On podsjeća da je spor oko Gradske kafane samo jedan koji su manjinski akcionari poveli protiv tadašnjeg poslovodstva HTP-a, odnosno firme Euroturist GMBH.

Ovim sporom manjinski akcionari su zatražili i naplatu akcija na vrijednosnu cijenu objekta. Spor se u Privrednom sudu u Podgorici vodio pod rednim brojem k. br 42/05.

„ Stvarna cijena gradske kafane svakako nije ona po kojoj je navodno objekat prodat. Zamislite strogi centar grada gdje cijena poslovnog prostora po kvadratu iznosi svega 115 eura. Tu brat bratu kvadrat ne bi dao ispod dvije do pet hiljada eura. To znači da je ovo društvo okupljeno oko Euroturista GMBH samo od prodaje gradske kafane bilo u plusu makar milion eura”, tvrdi predsjednik Udruženja manjinskih akcionara.

Kafana Korzo, jedan od najatraktivnijih objekata HTP Berane, predstavlja početak veoma dobro osmišljene i organizovane privredne pljačke za koju do danas niko nije odgovarao.

HTP Berane, nekada solventnu i bogatu kompaniju, bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, u martu 2003. godine privatizovalo je do tada nepoznato preduzeće Euroturist GMBH.

Oni su u prvom trenutku imali 36 odsto akcija, ali im je Fond za razvoj ustupio na upravljanje svojih 15 odsto. Ispričano je mnogo puta kako je Euroturist GMBH vrlo brzo kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, „otimajući po ulicama”, vaučere i akcije od građana i radnika, postao vlasnik preko pedeset odsto HTP-a, i više im državni fondovi nijesu bili potrebni.

Na meti se najprije našla Gradska kafana ili kafana Korzo, na najatraktivnijoj lokaciji. U centru, s pogledom na glavnu ulicu. Oduvijek popularno mjesto, još iz vremena kada nije bilo kafića, prodato je već sljedeće godine pod više nego sumnjivim okolnostima.

Euroturist GMBH prethodno je podigao namjenski kredit od Atlasmont banke od 120 hiljada eura za njenu rekonstrukciju. Rekonstrukcije nikada nije bilo.

„Ono što je vrlo važno reći je to da potrebe za tim kreditom uopšte nije bilo. Naša kompanija je u to vrijeme dobijala velike novce od komesarijata za izbjeglice, na ime zakupljenih hotela na Lokvama i u Andrijevici, i od toga smo mogli lijepo da živimo. Bilo nas je oko stotinu radnika, i taj novac koji smo dobijali mogao je da pokriva sve plate i sve obrtne troškove preduzeća”, kaže predsjednik Udruženja manjinskih akcionara.

Kredit od stotinu dvadeset hiljada eura kod Atlasmont banke ipak je uzet samo tri mjeseca nakon privatizacije. Privatizacija i promjena strukture vlasništva obavljena je u martu 2006. godine, a kredit je, prema zapisniku finansijke policije, u koji je Monitor imao uvid, odobren i isplaćen prema ugovoru broj F2/03 od 17. juna 2003. godine.

Prenos sredstava izvršen je izvodom broj 13 od 23. 06 2003. i to tako što je polovina sredstava, odnosno šezdeset hiljada prebačeno na žiro račun kod Atlasmont banke Berane br. 55600-601-3-2007587, dok je druga polovina ili drugih šezdeset hiljada prebačeno na račun broj 55600-601-9-4007587 kod Crnogorske komercijalne banke Berane.

„Uvidom u izvod CKB Berane br. 4 od 28. 06. 2003. godine utvrđeno je da je Slomont turistu’ DOO Podgorica na ime avansa, po predračunu br. 101/03, uplaćen iznos od 117 hiljada eura, za izvođenje radova i rekonstrukciju i adaptaciju kafane Korzo u Beranama. U knjigovodstvu pravnog lica (HTP Berane) nema dokaza da li su ova sredstva vraćena pošto radovi na adaptaciji i rekonstrukciji nijesu izvedeni”, zapisala je finansijka policija nakon kontrole koju je obavila dvije godine nakon toga, ili preciznije 29. marta 2005. godine. Prije čak jedanaest godina.

Predsjednik manjinskih akcionara tvrdi da ta sredstva nikada nijesu vraćena i da su pare nestale. Iako je kredit za rekonstrukciju bio namjenski, kafana Korzo je prodata.

„U poslovnoj dokumentaciji stoji da je kafana Korzo prodata navodno Milonji Ivanoviću za 115 hiljada eura, na licitaciji održanoj 5. juna 2004. godine, istog dana kada je Odbor direktora nezakonito donio odluku o njenoj prodaji. Zašto kažem nezakonito? Zato što ni jedna odluka o prodaji nekog dijela hotelsko-turističkog preduzeća nije mogla da se donese bez dvotrećinske većine na skupštini akcionara. Bord nije imao zakonska ovlašćenja da donosi takve odluke, a sve što je prodato, prodato je samo uz saglasnost borda direktora”, objašnjava Ćorac.

Tragovi novca govore da je navodni kupac kafane Korzo Milonja Ivanović samo deset dana prije kupovine, poslovodstvu HTP-a pozajmio dvadeset pet hiljada eura. Taj pozajmljeni novac kasnije je uračunat u cijenu.

Ostatak je, prema nalazu finansijske policije, uplaćen direktno u blagajnu preduzeća. Najprije pet hiljada na dan prodaje, i još osamdeset pet hiljada desetak dana kasnije. Sve u svemu, ukupno 115 hiljada eura.

„Odlukom borda direktora br. 493/1 od 26. 06. 2004. godine, dio para od prodaje kafane Korzo, u iznosu od 43 hiljade eura, deponovan je na čuvanje kod jednog člana odbora direktora, zbog čestih blokada žiro računa. Ta će sredstva biti korišćena prema potrebama iz tekućeg poslovanja”, zapisala je finansijska policija.

Predsjednik Udruženja manjinskih akcionara Miomir Ćorac tvrdi čak da kupac kafane uopšte nije bio Milonja Ivanović, već da se radilo o fiktivnoj prodaji.

„Dokaz za to je posjedovni list broj 111-956-1-1152-2005, izdat godinu dana poslije prodaje, odnosno 26. maja 2005. Na tom listu se kao vlasnik nigdje ne pominje Ivanović, već se svi lokali vode na članove tadašnjeg poslovodstva HTP-a, njihove advokate i viđenije ljude. Ivanović se kao vlasnik tri lokala pominje tek u posjedovnom listu izdatom šest godina nakon prodaje, 2010.”, kaže Ćorac, pokazujući dokumenta koja govore u prilog tome.

Monitor je u više navrata pisao o pljačkaškoj privatizaciji hotelsko-turističkog preduzeća Berane. Kapital akcionarskog društva u osnivanju procijenjen je na 5,2 miliona eura koliko bi bila nominalna vrijednost pljačke, koja je počela s kafanom Korzo prije deceniju. Do danas bez sudskog epiloga.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo