Povežite se sa nama

OKO NAS

HTP BERANE: DECENIJA SUDSKIH SPOROVA BEZ EPILOGA: Dobro osmišljena pljačka

Objavljeno prije

na

„Već nekoliko godina niko nas nije obavještavao o tome šta je s tim sporom. Mi mislimo da je neko ovaj postupak negdje zaturio i čeka da ga pokrije prašina”, – kaže predsjednik Udruženja manjinskih akcionara Miomir Ćorac i upozorava da manjinski akcionari ne zaboravljaju, iako firma faktički postoji još samo u papirima.

„Udruženje manjinskih akcionara nije ugašeno jer nikada u privrednom registru nije ukinuto AD HTP Berane. Nije vođen stečaj niti proces likvidacije. Zato mi i dalje vjerujemo da će pljačka jednom biti raskrinkana”, priča Ćorac za Monitor.

On podsjeća da je spor oko Gradske kafane samo jedan koji su manjinski akcionari poveli protiv tadašnjeg poslovodstva HTP-a, odnosno firme Euroturist GMBH.

Ovim sporom manjinski akcionari su zatražili i naplatu akcija na vrijednosnu cijenu objekta. Spor se u Privrednom sudu u Podgorici vodio pod rednim brojem k. br 42/05.

„ Stvarna cijena gradske kafane svakako nije ona po kojoj je navodno objekat prodat. Zamislite strogi centar grada gdje cijena poslovnog prostora po kvadratu iznosi svega 115 eura. Tu brat bratu kvadrat ne bi dao ispod dvije do pet hiljada eura. To znači da je ovo društvo okupljeno oko Euroturista GMBH samo od prodaje gradske kafane bilo u plusu makar milion eura”, tvrdi predsjednik Udruženja manjinskih akcionara.

Kafana Korzo, jedan od najatraktivnijih objekata HTP Berane, predstavlja početak veoma dobro osmišljene i organizovane privredne pljačke za koju do danas niko nije odgovarao.

HTP Berane, nekada solventnu i bogatu kompaniju, bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, u martu 2003. godine privatizovalo je do tada nepoznato preduzeće Euroturist GMBH.

Oni su u prvom trenutku imali 36 odsto akcija, ali im je Fond za razvoj ustupio na upravljanje svojih 15 odsto. Ispričano je mnogo puta kako je Euroturist GMBH vrlo brzo kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, „otimajući po ulicama”, vaučere i akcije od građana i radnika, postao vlasnik preko pedeset odsto HTP-a, i više im državni fondovi nijesu bili potrebni.

Na meti se najprije našla Gradska kafana ili kafana Korzo, na najatraktivnijoj lokaciji. U centru, s pogledom na glavnu ulicu. Oduvijek popularno mjesto, još iz vremena kada nije bilo kafića, prodato je već sljedeće godine pod više nego sumnjivim okolnostima.

Euroturist GMBH prethodno je podigao namjenski kredit od Atlasmont banke od 120 hiljada eura za njenu rekonstrukciju. Rekonstrukcije nikada nije bilo.

„Ono što je vrlo važno reći je to da potrebe za tim kreditom uopšte nije bilo. Naša kompanija je u to vrijeme dobijala velike novce od komesarijata za izbjeglice, na ime zakupljenih hotela na Lokvama i u Andrijevici, i od toga smo mogli lijepo da živimo. Bilo nas je oko stotinu radnika, i taj novac koji smo dobijali mogao je da pokriva sve plate i sve obrtne troškove preduzeća”, kaže predsjednik Udruženja manjinskih akcionara.

Kredit od stotinu dvadeset hiljada eura kod Atlasmont banke ipak je uzet samo tri mjeseca nakon privatizacije. Privatizacija i promjena strukture vlasništva obavljena je u martu 2006. godine, a kredit je, prema zapisniku finansijke policije, u koji je Monitor imao uvid, odobren i isplaćen prema ugovoru broj F2/03 od 17. juna 2003. godine.

Prenos sredstava izvršen je izvodom broj 13 od 23. 06 2003. i to tako što je polovina sredstava, odnosno šezdeset hiljada prebačeno na žiro račun kod Atlasmont banke Berane br. 55600-601-3-2007587, dok je druga polovina ili drugih šezdeset hiljada prebačeno na račun broj 55600-601-9-4007587 kod Crnogorske komercijalne banke Berane.

„Uvidom u izvod CKB Berane br. 4 od 28. 06. 2003. godine utvrđeno je da je Slomont turistu’ DOO Podgorica na ime avansa, po predračunu br. 101/03, uplaćen iznos od 117 hiljada eura, za izvođenje radova i rekonstrukciju i adaptaciju kafane Korzo u Beranama. U knjigovodstvu pravnog lica (HTP Berane) nema dokaza da li su ova sredstva vraćena pošto radovi na adaptaciji i rekonstrukciji nijesu izvedeni”, zapisala je finansijka policija nakon kontrole koju je obavila dvije godine nakon toga, ili preciznije 29. marta 2005. godine. Prije čak jedanaest godina.

Predsjednik manjinskih akcionara tvrdi da ta sredstva nikada nijesu vraćena i da su pare nestale. Iako je kredit za rekonstrukciju bio namjenski, kafana Korzo je prodata.

„U poslovnoj dokumentaciji stoji da je kafana Korzo prodata navodno Milonji Ivanoviću za 115 hiljada eura, na licitaciji održanoj 5. juna 2004. godine, istog dana kada je Odbor direktora nezakonito donio odluku o njenoj prodaji. Zašto kažem nezakonito? Zato što ni jedna odluka o prodaji nekog dijela hotelsko-turističkog preduzeća nije mogla da se donese bez dvotrećinske većine na skupštini akcionara. Bord nije imao zakonska ovlašćenja da donosi takve odluke, a sve što je prodato, prodato je samo uz saglasnost borda direktora”, objašnjava Ćorac.

Tragovi novca govore da je navodni kupac kafane Korzo Milonja Ivanović samo deset dana prije kupovine, poslovodstvu HTP-a pozajmio dvadeset pet hiljada eura. Taj pozajmljeni novac kasnije je uračunat u cijenu.

Ostatak je, prema nalazu finansijske policije, uplaćen direktno u blagajnu preduzeća. Najprije pet hiljada na dan prodaje, i još osamdeset pet hiljada desetak dana kasnije. Sve u svemu, ukupno 115 hiljada eura.

„Odlukom borda direktora br. 493/1 od 26. 06. 2004. godine, dio para od prodaje kafane Korzo, u iznosu od 43 hiljade eura, deponovan je na čuvanje kod jednog člana odbora direktora, zbog čestih blokada žiro računa. Ta će sredstva biti korišćena prema potrebama iz tekućeg poslovanja”, zapisala je finansijska policija.

Predsjednik Udruženja manjinskih akcionara Miomir Ćorac tvrdi čak da kupac kafane uopšte nije bio Milonja Ivanović, već da se radilo o fiktivnoj prodaji.

„Dokaz za to je posjedovni list broj 111-956-1-1152-2005, izdat godinu dana poslije prodaje, odnosno 26. maja 2005. Na tom listu se kao vlasnik nigdje ne pominje Ivanović, već se svi lokali vode na članove tadašnjeg poslovodstva HTP-a, njihove advokate i viđenije ljude. Ivanović se kao vlasnik tri lokala pominje tek u posjedovnom listu izdatom šest godina nakon prodaje, 2010.”, kaže Ćorac, pokazujući dokumenta koja govore u prilog tome.

Monitor je u više navrata pisao o pljačkaškoj privatizaciji hotelsko-turističkog preduzeća Berane. Kapital akcionarskog društva u osnivanju procijenjen je na 5,2 miliona eura koliko bi bila nominalna vrijednost pljačke, koja je počela s kafanom Korzo prije deceniju. Do danas bez sudskog epiloga.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo