Povežite se sa nama

OKO NAS

BRANISLAV JEKNIĆ, VLASNIK ZBIRKE STARIH FOTOGRAFIJA KOLAŠINA: Čuvar istorije

Objavljeno prije

na

Nedavnom izložbom fotografija, posvećenoj junacima Kolašinske brigade u Mojkovačkoj bitki, čiji je autor direktor Centra za kulturu Branislav Jeknić zajedno s istoričarkom umjetnosti Draginjom Kujović, još jednom je pokazao da je najažurniji lokalni hroničar. Jeknić istoriju Kolašina čuva u impozantnoj zbirci od preko 4.000 starih fotografija koja svjedoči o ljudima, razvoju i na kraju laganom umiranju nekada zantske i trgovačke varoši. Najstarija fotografija Kolašina napravljena je 1891. godine. Zajedno s ostalima iz Jeknićeve vrijedne zbirke, na mnogo zanimljivih načina govori o varoši, koja je u prve tri decenije minulog vijeka imala bogat kulturni, društveni i privredni život.

,,Fotografija panorame Kolašina iz 1891. godine, na primjer, veoma je bitna iz više razloga. Na njoj se vidi strogi centar Kolašina i nove kuće koje su pravljene 1886. godine. Te godine trgovci i zanatlije (Marići, Boškovići, Čurovići, Lisičići, Đurbabići, Stanići i ostali imućniji Kolašinci) obraćaju se Senatu na Cetinju i traže dozvolu da poruše većinu starih kuća kako bi napravili nove od čvrste građe. U tom periodu imamo jedan uređen i urbanizovan grad sa dva trga povezana paralelno ulicama, što je očuvano i do danas”, ističe Jeknić.

Kad se govori o Kolašinu, često se zaboravlja da je ta varoš još krajem 19. vijeka imala urbanistička obilježja, kao malo koja u Crnoj Gori. U dopisu Okružnog suda iz oktobra 1896. godine navodi se da je varoš imala osam ferala (fenjera) i poslužitelja koji ih je opsluživao i ujeno bio zadužen za čistoću. Ta godina stoga se smatra i početkom komunalnog uređenja grada.

U dokumentima i fotografijama iz Jeknićeve zbirke može se vidjeti i da je prije 127 godina za paljenje fenjera u Kolašinu bio zadužen Ivo Lović. Njegov posao je bio da „pali fenjere da osvijetle ono nekoliko kolašinskih ulica i sokaka, da se u mraku ko ne izgubi i spotakne”.

Ferali su bili postavljeni na drvenim stubovima. Imali su, kako objašnjava Jeknić, posudicu, u koju se sipalo ulje. Količina ulja određivana je shodno vremenu tokom kojeg je varoš trabalo da bude osvijetljena. Grad je duže bio osvijetljen tokom svečanosti, narodnih okupljanja i vjerskih praznika.

Nagli razvoj Kolašina počeo je poslije Prvog svjetskog rata kada u gradu cvjetaju zanatstvo i trgovina. Trgovci iz porodice Marić izvozili su drvnu građu i stoku u Francusku.

Daleke 1929. godine Kolašin je imao i urbanistički plan, koji je dobio odmah nakon Cetinja. Veliki broj ugostiteljskih objekata, dva hotela u koji su dolazili gosti iz Albanije i Grčke, gradski orkestar, pozorište, bioskop, organizovana zdravstvena zaštita, čak školska poliklinika… U gradskom urbanom smislu Kolašin je bio više grad nego sada. Taj period karakteriše izuzetno bogat kulturni život, znatno sadržajniji nego danas.

Jeknić u zbirci ima i nekoliko fotografija iz perioda Kraljevine i Knjaževine Crne Gore, a najupečatljivije su one čiji je autor Rudolf Mosinger. Taj fotograf, kaže Jeknić, snimio je i proglašenje Nikole I za kralja i Crne Gore za kraljevinu. Po nalogu kralja Nikole, tada je slikao i Mateševo, crkvu u Kolašinu i na Crkvinama, trgove, panoramu Kolašina, most na rijeci Tari, kao i Manastir Moraču.

Objektivom je, kaže sagovornik Monitora, zabilježena i Električna centrala iz 1927. godine, koja je proizvodila struju od drvnog otpada s mnogobrojnih pilana. Vrlo upečatljive su fotografije koje svjedoče o Kolašinu i neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

Stare fotografije iz Jeknićeve zbirke pokazuju da je Kolašin između dva svjetska rata imao pozorišni život i da se znatan broj Kolašinaca tada amaterski bavio glumom. Fotoaparatom je zabilježena osamdeset godina duga istorija KUD-a Mijat Mašković, čiji članovi i danas predstavljaju svoj grad. Jeknićeva zbirka svjedoči da je tridesetih godina minulog vijeka, u kući, odnosno gostionici Pera Gajova Šćepanovića postojao prvi kolašinski bioskop. Gostionica se zvala Mojkovac, a to ime dobila je u znak sjećanja na junake Mojkovačke bitke iz Kolašinske brigade. Bioskopske publike tada, kaže Jeknić, nije falilo.

Tokom deset godina istraživanja kolašinske istorije, Jeknić je sa saradnicima skupio dovoljno podataka za knjigu Varoš Kolašin kroz sliku i dokumenta. U saradnji Centra za kulturu s Arhivom Crne Gore već je realizovan projekat Kolašin u doba Knjaževine i Kraljevine Crne Gore.

Bez fotografa, naravno, ne bi bilo ni fotografija, pa Jeknić, mnogo zna i o svojim kolegama iz prošlosti. Prema njegovim riječima, jedan od najstarijih kolašinskih fotografa je Uroš Vlahović iz sela Radigojno. Prema kazivanjima njegovih srodnika, fotografski zanat je naučio u svom selu tokom austro-ugarske okupacije gdje je postojala fotografska radionica za potrebe austro-ugarske komande.

Fotografijom se takođe bavio Miraš Đukić, varoški trgovac. Pečat njegovog ateljea utisnut je na jednoj fotografiji iz 1937. godine. Blažo Božović iz Podgorice je od 1920. imao fotografsku radnju u Kolašinu u kući Miraša Đukića na centralnom gradskom trgu. Pretpostavlja se da je Miraš Đukić bio njegov đak. Jeknić kaže da je, ipak, najpoznatiji kolašinski fotograf i umjetnik fotografije i istovremeno hroničar grada Ljubo Medenica (1910-1996) koji je zanat naučio od Uroša Vlahovića.

,,Pored toga što su odličan izvor istorijskih podataka, skupljanje starih fotografija mi je i zadovoljstvo, ali i način za upoređivanje prošlosti i sadašnjosti. Uvjeren sam da u toj zbirci ima mnogo korisnih ‘savjeta’ za budućnost. Najbitnije mi je da pokazuju dugu tradiciju gradskog života u ovoj nepravedno zapostavljanoj varoši. Svaki Kolašinac trebalo bi da bude ponosan onim što su na ovim prostorima gradili preci, ali, nadam se, i dovoljan svjesan da to obavezuje”, kaže vlasnik najbrojnije zbirke starih fotografija Kolašina.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE:  Potkornjak u šumi i u institucijama       

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Nacionalnom parku Prokletije bolest potkornjaka trenutno se  prostire na oko stotinu hiljada kubika čamove šume, ali i zaštićene vrste molike. Istovremeno Agencija za zaštitu životne sredine zabranjuje sanitarnu sječu do završetka monitoringa

 

 

U Nacionalnom parku Prokletije bolest potkornjaka trenutno se  prostire na oko stotinu hiljada kubika čamove šume, ali i zaštićene vrste molike, dok istovremeno Agencija za zaštitu životne sredine rertroaktivnim aktom zabranjuje sanitarnu sječu do završetka monitoringa.

Šumarski inspektor, inženjer Hakija Jasavić, kaže da nema više nikavu dilemu i da će   sasvim izvjesno ovih dana podnijeti krivične prijave i protiv odgovornih lica u Agenciji za zaštitu životne sredine, i njenog direktora Milana Gazdića koji je potpisao sporni akt.

„Ovo što se radi ja ne znam kako bih opisao osim da je zla namjera. Kakav monitoring, bolest potkornjaka je vidljiva golim okom, i na jesen ćemo imati katastrofalno stanje u šumama Nacionalnog parka“ – kaže Jasavić.

On postavlja pitanje kako je Agencija za zaštitu životne sredine donijela retroaktivno rješenje, kada je 29. aprila dokumentom, koji nam je dostavio, naložila mjere monitoringa za mart i april.

„Ovdje se radi o nekavoj igri i pokrivanju neaktivnosti. Zamislite da donesete rješenje šta treba raditi u martu i aprilu na kraju aprila? Da nije smiješno, bilo bi tragično. Još je tragičnije da oni iz Podgorice nama diktiraju šta treba da radimo, a nama pred očima šume  nestaju“ – ističe Jasavić.

Prema njegovim saznanjima sve što je do sada urađeno od strane Nacionalnih parkova je postavljanje takozvanih feromonskih klopki.

„Postavili su koliko je meni poznato 50 do 70 takozvanih feromonskih klopki. Znate li šta to znači? Ništa. Za 16 hiljada hektara, koliko zahvata površina Nacionalnog parka, potrebno bi bilo pet hiljada feromonskih klopki da je već postavljeno i da može da se djeluje u pravcu sprečavanja bolesti“ – kaže Jasavić.

On kaže da je sa svime što radi upoznao Upravu za inspekcijske poslove, i da je insistirao da nadlažni državni organi proglase epidemiju potkornjaka u NP Prokletije.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZ KOMPROMISA ZA NASTAVAK GRADNJE DALEKOVODA ČEVO-PLJEVLJA: Mještani i vlada  još na startnim pozicijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema pomaka u dogovorima između resornih ministarstava i mještana Đurđevića Tare oko nastavka gradnje dalekovoda kroz to pljevaljsko selo. Iz Vlade poručuju da projektovana trasa može pretrpjeti samo manje izmjene, a mještani i dalje odlučni da takvo rješenje neće dozvoliti

 

 

Trasa dijela dalekovoda Lastva- Čevo- Pljevlja, preko  sela Đurđevića Tara,   jedino je izvodljivo rješenje, čvrst je  u stavu ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janko Odović.To je poslednje što su mještani tog dijela pljavaljske opštine,  poslije mnogo  razgovora sa predstavnicima Vlade i Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES), protesta, te zvaničnog zahtjeva  lokalnog parlamenta  da se dio projekta obustavi, čuli minule sedmice.

Zatim je, dan pred praznike , uslijedio još jedan pokušaj dogovora  sa ministrom  energetike Sašom  Mujovićem. Susret nije donio ništa novo,  pa stavovi dvije stane nijesu bliže, nego što su bili sredinom prošle godine, kada su mještani stopirali radove na  dijelu dalekovoda koji prolazi kroz njihovo selo. Ministar je ponovo objašnjavao da projekat  „neće imati negativne implikacije po zdravlje“ i podsjećao na važnost i međunarodne obaveze.  Mještani su opet probelmatizovali uticaj projekta, na kom se radi duže od deceniju,  na ekonomski  potencijal i  turističke  resursa Đurđevića Tare.

Izgradnja dalekovoda Lastva-Pljevlja je trenutno najznačajniji projekat u energetici u Crnoj Gori i dio je evropskog projekta Transbalkanskog energetskog koridora od Rumunije preko Srbije, Crne Gore pa sve do Italije. Od  EU dobio je status PECI (Projekat od interesa za Energetsku zajednicu). Završetkom tog  projekta omogućiće se stvaranje 400 kV prstena našoj zemlji,  što, navodno,  treba značajno da podigne  pouzdanost rada elektroenergetskog sistema. Do sada je završeno 95 odsto projekta koji prolazi kroz osam opština, dva nacionalna parka i preko 30 naselja sa oko 1.400 predmeta eksproprijacije.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Advokat nekadašnjeg direktora UP i visokopozicioniranog funkcionera u sistemu bezbjednosti tokom vladavine DPS, objašnjava zašto se on i njegov klijent raduju potvrđivanju optužnice. „Konačno izlazimo na sud gdje možemo da ukrstimo argumente sa tužilaštvom i gdje možda možemo da sagledamo mogućnost da Veselin Veljović počne da se brani sa slobode“, rekao nam je Volkov.

Naš sagovornik je komentarisao i saopštenje SDT-a povodom potvrđivanje optužmice. Njega Volkov vidi kao jedan vid pritiska na sud. „Ali vidim ga i kao strah. Iz prostog razloga što vanraspravno vijeće Višeg suda nije odlučivalo o krivici Veselina Veljovića već se odlučivalo o najnižem stepenu osnovane sumnje da li taj postupak da se nastavi ili da se obustavi“, kaže Volkov. „Čisto sumnjam da će sudeće vijeće dozvoliti sebi da zasniva osuđujuću odluku na bazi Skaja kao jedinog dokaza. I ono što treba da imamo u vidu da od momenta kontrole optužnice do današnjeg dana, imamo odluku Evropskog suda za ljudska prava koji je na jasan način izdvojio tri kriterijuma koja moraju da budu ispunjena da bi se Skaj prepiska mogla uzeti kao dokaz. Nijedan od ta tri kriterijuma  nijesu ispunjena u konkretnom slučaju“, istakao je Volkov, objašnjavajući da i u pomenutom saopštenju SDT-a prepoznaje bojazan da će veliki broj predmeta koji se zasnivaju samo na skaj prepisci, „propasti“. Odnosno, da će za ishod imati oslobađajuće presude.

„Nijesam očekivao da će tužilaštvo nakon te odluke da se povuče i da odustane od daljeg gonjenja. To jeste takvo prvo njihovo saopštenje nakon te odluke, jer oni vjerovatno osjećaju pritisak, i advokatske i kompletne pravničke struke, povodom odluke Evropskog suda. Iskoračili su sa tom izjavom kako bi prebacili teret odgovornosti na sud, pa su rekli – vidite da nismo mi jedini koji smatramo da je to dokaz, nego je i sudeće vijeće Borisa Savića našlo da je to dokaz. Probali su u tom saopštenju, tako ja to vidim, da dobiju širi konsenzus, odnosno  širu podršku da je to dokaz. Ali namjerno prenebregavaju činjenicu da vanraspravno vijeće nije vijeće koje će u konačnom odlučivati o krivici. Tako da je loptica sad u dvorište suda i očekujem pravne kuraži od strane sudećih vijeća koji će se u tom postupku postaviti na pravi način“, ocijenio je Veljovićev advokat.

Zbog nedavnog zauzetog pravnog stava Evropskog suda za ljudska prava, Volkov očekuje da će, ne samo njegov klijent koji se u pritvoru nalazi 10 mjeseci, već i veliki dio pritvorenika, biti pušteni da se brane sa slobode.

„Jer otpada osnovana sumnja kao materijalno pravni element samog pritvora i onda ne vidim razlog zbog čega bi se istrajavalo na pritvoru. Želim da vjerujem da će sada sudovi polako da otpuštaju ruku u pravcu pritvora i da prihvataju prijedloge za ukidanje pritvora ili prijedloge za jemstvo. Vjerujem u to, jer bi svako drugo postupanje bilo ne samo nezakonito, nego bi bilo nesvjesno istrajavanje na nezakonitosti“, poručio je advokat Mihailo Volkov.

Suprotno mišljenju advokata, SDT ostaje pri stavu da je dešifrovana skay komunikacija, “kao zakonito pribavljen dokaz od strane francuskih vlasti i dostavljen putem međunarodne pravne pomoći”, zakonit dokaz. Prilično je izvjesno da će se tim pitanjem baviti i Ustavni sud, ali tek nakon donošenja presuda i stavova (različitih ili istih) koje će zauzeti sudska vijeća kada se pred njima nađu predmeti zasnovani (isključivo) na osnovu sadržaja skay komunikacije.

 

Niko ne haje za zdravlje pritvorenika

Volkov se osvrnuo i na zdravstveno stanje njegovog branjenika. Smatra da je u Crnoj Gori stvorena takva klima da nikoga nije briga za zdravstveno stanje pritvorenih lica već da ih, kako kaže, samo treba utamničiti.

„Veselin Veljović je konstantno lošeg zdravstvenog stanja, mi smo to vše puta isticali. Dva puta je bio u Kliničkom centru za vrijeme boravka u ZIKS-u. Nekoliko puta sam pisao, obraćao se tim povodom, čini mi se da niko ne haje za to. Prosto je stvorena neka klima da se pritvorena lica utamniče. U kakvim zdravstvenim stanjima se oni nalaze, mislim da više nikoga nije briga“, ocijenio je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ 

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo