Povežite se sa nama

OKO NAS

ALBANSKE STRANKE U CRNOJ GORI: Tumaranje za sopstvenim interesima

Objavljeno prije

na

Nakon otvorenog pisma koje je u srijedu liderima Nove demokratske snage Forca uputila Građanska inicijativa (GI), više ništa neće biti isto kod albanskih političkih stranaka u Crnoj Gori. Sada je definitivno jasno da su se raspale sve koalicije koje su formirane prije parlamentarnih izbora održanih u oktobru 2012. godine. Među partijama te nacionalne zajednice, a ima ih čak osam, trebaju se sada tražiti novi modaliteti saradnje.

Ali, kako, na kojim principima kada su za dvije i po godine brutalno pogaženi svi raniji dogovori, što kao rezultat ima činjenicu da poslije 15 godina predstavnik Albanaca ne sjedi u Vladi Crne Gore, a stanje u mjestima sa albanskom većinom je tragično zapušteno.

To se odnosi kako na predizborni savez Force i GI tako i na koaliciju koju su činile Demokratska partija (DP) Fatmira Đeke, Demokratski savez u Crnoj Gori (DS u CG) Mehmeta Bardhija i Albanska alternativa (AA) Đerđa Camaja. Sve je praktično „bačeno pod noge” po pitanju rotacije poslanika u crnogorskom parlamentu, do koje je trebalo doći još u novembru prošle godine, te isplate novca iz državnog budžeta. Biračima je tek ostalo da zaključe da su samo funkcije, novac i privilegije ono što spaja ili razdvaja njihove političke predstavnike. Isto kao i borba za naklonost DPS-a.

Za sada to bolje polazi za rukom lideru DP i gradonačelniku Ulcinja, koji je stari koalicioni partner Đukanovićevih socijalista. Zato je samo neupućenima dozvoljeno da povjeruju u mantru koju posljednjih sedmica siju lokalni čelnici DPS-a i Force da je pitanje dana kada će doći do prekompozicije vlasti u Ulcinju kako bi te stranke preuzele upravljanje ovom Opštinom. Upravo Forca, kao albanska nacionalna stranka i pojedinačno najveći konstituent sadašnje vlasti, stalnim napadima na predsjednika Opštine i svoga koalicionog partnera Đeku, preko svojih kontrolisanih medija, pokušava pripremiti javnost za takav scenario. U pripravnosti je i Demokratska unija Albanaca Mehmeda Zenke, koja je uz DPS, SNP i DF, opozicija u ulcinjskom parlamentu.

Suštinski, priča o mogućoj promjeni vlasti je najviše pogodovala dosadašnjem predsjedniku DPS-a Ljoru Nrekiću, koji je otvaranjem nade da će ta stranka postati pozicija u Ulcinju, u značajnom dijelu, uspio da homogenizuje stranku pred Izbornu konvenciju koja je održana saredinom aprila. Naredne sedmice centrala DPS-a će odlučiti da li će on i dalje rukovoditi odborom ili će na to mjesto doći neka druga osoba, pa će i politička scena u tom gradu vjerovatno biti stabilnija.

„Naše iskustvo potvrđuje da je politička stabilnost preduslov ubrzanog razvoja”, kaže Đeka koji smatra da bi zbog toga, ali i zbog mogućnosti da postanu značajan faktor na političkoj sceni države, ključne albanske stranke trebalo da na narednim parlamentarnim izborima nastupe sa jednom listom. On je uvjeren da bi samo u tom slučaju Albanci u Crnoj Gori postali važan faktor i imali neka rukovodeća mjesta na državnom nivou, što sada nije slučaj.

No, bar za sada, takve spremnosti nema. Svi sa nestrpljenjem čekaju rasplet u ulcinjskom DPS-u, i zauzimaju pozicije za izbore. Forca istovremeno, kako ističe potpredsjednik te stranke Genci Nimanbegu, pojačava „koordinaciju i razgovore sa DPS-om o koalicionom sporazumu i može se očekivati da on bude uskoro dopunjen”.

Visoki funkcioner GI Vaselj Siništaj odgovara da je postizborni sporazum sa DPS-om sklopljen bez znanja koalicionih partnera. „Je su li vam Glavni odbor ili Skupština verifikovali ove sporazume, zašto ih ne učinite javnim, barem da glasači znaju lične interese predsjednika i potpredsjednika Force jer građani Albanci od toga nemaju nikakve dobiti. Objasnite biračima kako se može desiti da se očekuju dopune nerealizovanih sporazuma već skoro tri godine ili su samo i ovo predizborna obećanja”, pita čelnik GI prvake Force.

Samo se u tom kontekstu može razumjeti stav albanskih stranaka u državnom parlamentu (Forca i AA) da podrže prijedlog Zakona o eksproprijaciji kojim bi se mogla oduzimati imovina ako se procijeni da je to „državni interes i da doprinosi smanjenju javnog duga”. Prosto je nevjerovatan takav stav partija ukoliko se imaju u vidu njihovi politički programi i zalaganja za povratak oduzete zemlje u mjestima gdje oni čine većinu stanovništva. Problemi sa restitucijom u Valdanosu, Štoju, na Ćemovskom polju, otvorena pitanja oko Nacionalnog parka Prokletije, a da se tek ne govori o morskom dobru, izdignuti su i njihovim zalaganjem na nacionalni nivo i poznati su čak i evropskoj i američkoj administraciji. Ali, samo je jedan prijedlog zakona bio dovoljan da se sve to oburda.

„Za čiji račun ovako radite?”, upitao je Siništaj svoje bivše partnere navodeći da se sličan skandal desio sa Nacionalnim savjetom Albanaca (NSA). Ta institucija, koju kontroliše Forca, je objavila oglas za izbor članova Programskog savjeta nedjeljnika na albanskom jeziku Koha Javore, u kojem između ostalog, piše da kandidati moraju biti ,,podobni za vršenje funkcije” člana savjeta!?

„Nemam riječi. Ne znam koga su iz Savjeta konsultovali da bi propisali te uslove. Odakle im ideja da neko treba da bude podoban za tu funkciju: za šta da budu podobni i za koga podobni”, upitao je poslanik Demokratske partije socijalista, Ljuiđ Škrelja, koji je po funkciji član NSA.

Politička podobnost je ovih dana još više u žiži interesovanja javnosti nakon što su bivši radnici Televizije Teuta upoznali javnost sa pritiskom kojem su bili izloženi u toj kući. Sve je, kako navodi grupa bivših stalno zapošljenih radnika, počelo nakon što je ta privatna TV, koju je osnovao i 16 godina njom upravljao Izedin-Dino Ramović, pred lokalne izbore u januaru 2014. godine, dobila novog vlasnika i poslovodstvo. „Pravo iz kancelarije ‘partije’ došla je odbornica Force Ilmira Lika, što je bio prvi znak da je televiziju ophrvala politika”, kazao je jedan od bivših radnika, novinar Gzim Ibroči.

U svakom slučaju, najjeftinije politikanstvo i strančarenje defaktorisali su Albance kao politički faktor u Crnoj Gori, a sada prijeti da sasvim pojede sve njihove institucije, resurse i budućnost.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SOKOLOVINA I DALJE PROBLEM: Sanacija i turizam na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turizam u više opština na sjeveru  već treću godinu trpi zbog sanacije klizišta u Sokolovini, na putu Mojkovac-Đurđevića Tara.  Vlasnici privatnog smještaja i kampova kažu da zbog toga tokom turističkog ljeta ostvaruju tek trećinu planiranih prihoda, a mještani gube sate da stignu zaobilaznim putevima do grada.

 

 

Atraktivna i stranim turistima omiljena ruta Manastir Morača – NP Biogradska gora – Đurđevića Tara, pa dalje ka Žabljaku i Crnom jezeru, već tri godine je prekinuta zbog radova na saobraćajnici u mjestu Sokolovina, čija je sanacija više puta prolongirana. Zbog takvog stanja, na gubitku je turistička ponuda Mojkovca, ali i Žabljaka i Kolašina. Uz to,  mještani Dobrilovine prinuđeni su da tri puta duže putuju do prodavnice, ljekara i svega što im je neophodno u gradu. Sanacija kritične tačke na putu Mojkovac – Đurđevića Tara počela je još 2023. godine.

Kako objašnjava Bojan Filipović, koji je na čelu lokalnog Udruženja turističkih poslenika, lani je tom dionicom bio ograničen prolaz na svega dva sata dnevno, zbog čega su, tvrdi, imali oko 60 odsto manje gostiju i organizovanih tura u odnosu na očekivano. Ove godine sa nadležnih adresa su ih obavijestili da će put biti otvoren svega tri mjeseca – od 15. juna do 15. septembra. No, zbog toga će radovi biti produženi još za godinu dana.

„Za ljetnju turističku sezonu ove godine imali smo neke nezvanične informacije da će put biti otvoren po sistemu naizmjeničnog prolaska na toj dionici uz semaforsku signalizaciju. Očekivali smo da će to početi 15. aprila i trajati do 15. oktobra. Naš predlog je bio da se izvode radovi na potpornim zidovima, a da jedna traka funkcioniše, kako bismo odradili ovu i narednu turističku sezonu. Međutim, nedavno nam je ponuđeno da se put otvori tri mjeseca, s tim da se rok za izvođenje radova produži za još jednu godinu. Što znači da ćemo i dogodine biti u istom problemu“, kaže Filipović.

Predlog je bio i da mještani Dobrilovine „poslije sezone i do završetka radova prolaze tim putem na sopstvenu odgovornost od 17 do osam sati narednog dana, a da se, pored toga, dozvoli djeci prolazak iz škole oko 14 sati. Zbog obustave saobraćaja na Sokolovini, mještani sada svakodnevno putuju preko Pljevalja, prelazeći skoro 150 kilometara umjesto uobičajenih 25, kako bi stigli do škole, posla ili prodavnice. To je, kažu, kao da oni koji žive na Bliču do Podgorice idu preko Nikšića i Šavnika.“

Filipović  ukazuje da niko od turizma „za tri mjeseca ne može zaraditi za cijelu godinu i održati svoj posao“. Naročito je turističkim poslenicima teško, objašnjava, zbog činjenice da su i prethodne dvije godine imali ogromne gubitke. Predsezonu nisu prošli, ali ni ovu godinu, pa su sada svi smještajni kapaciteti prazni. Turistički poslenici se boje da će, čak i nakon završetka puta, turisti zaboraviti na ovu rutu, nakon što je godinama nijesu mogli koristiti.

„Taj putni pravac ne samo da šteti našoj opštini, već i ljudima koji se bave turizmom u opštinama Kolašin, Žabljak i Pljevlja. Takođe i svim turističkim agencijama sa primorja koje u svojoj ponudi imaju posjetu kanjonu rijeke Tare. Zbog svega navedenog, najavljujemo da ćemo 1. maja na sat vremena blokirati put Kolašin – Mojkovac kako bismo nadležne podsjetili na naše probleme“, saopštili su početkom sedmice iz Udruženja turističkih poslenika.

Izdavaocima privatnog smještaja pridružiće se i njihovi sugrađani nezadovoljni „širenjem granica NP Biogradska gora“, zbog čega su, kako kažu, prinuđeni da ne mogu koristiti svoju naslijeđenu imovinu. Takođe, na protestu će iskazati nezadovoljstvo i zbog obustave radova na ski-centru Žarski. Tvrde da je projekat, na kojem je urađeno više od pola radova, iznenada obustavljen i zaboravljen.

„Kancelarijsko donošenje odluka bez konsultacija sa lokalnom zajednicom, stanovništvom i privredom na tim prostorima, dovodi do gašenja našeg grada, koji je i onako doveden na rub opstanka i bori se da preživi – kao i cijeli sjever u posljednjih 35 godina. Naravno da je rekonstrukcija puteva dobra stvar i da je započeta s najboljim namjerama, ali postoji i ona narodna poslovica koja kaže da je i put do pakla popločan dobrim namjerama. Zbog toga smatramo da u tim rekonstrukcijama treba naći mjeru i uskladiti dinamiku radova sa potrebama stanovništva i privrede“, poručuje Filipović.

Iz mojkovačke Turističke organizacije su za Monitor kazali da oko problema sa Sokolovinom uskoro očekuju razgovor sa premijerom Milojkom Spajićem i predstavnicima tri resora njegove Vlade. Cilj im je, kako kažu, da objasne važnost turističke rute koja vodi preko Sokolovine i da pokušaju naći kompromisno rješenje koje će pomiriti potrebe mještana i izvođenje radova.

Do zaključenja ovog broja, iz Uprave za saobraćaj Monitoru nisu odgovorili na pitanja koja se odnose na radove na putu Mojkovac – Đurđevića Tara i planove oko režima saobraćaja za ostatak proljeća i predstojeće ljeto.

Kakos u februaru ove goine kazali,  Uprava za saobraćaj kao investitor i kompanija Intemost kao izvođač rade sve u skladu sa svojim mogućnostima da se radovi na sanaciji klizišta nastave što prije, kako bi mještani u što kraćem roku dobili prohodnu saobraćajnicu.

„Upravi za saobraćaj kao investitoru je najvažnije da se radovi nastave i čitav posao bude završen što prije. Međutim, mi moramo uvažiti i potrebe mještana sela Sokolovina, zbog čega smo sa izvođačem dogovorili da im se dozvoli nesmetan prolaz u terminima koji njima odgovaraju, u skladu sa njihovim potrebama, iako će to uticati na dinamiku radova i prouzrokovati kašnjenje. Ne želimo da se mještani osjećaju odsječeno od grada”, obećali su tada iz Uprave.

Saopštili sui  da je “sanacija klizišta Sokolovina jedan od najznačajnijih i najzahtjevnijih projekata koji ima za cilj podizanje bezbjednosti i sigurnosti saobraćaja na putu Mojkovac – Đurđevića Tara”

Tadašnji ministar saobraćaja i pomorstva, Filip Radulović, u novembru 2023. godine iz Sokolovine je obećao da će sanacija tog klizišta biti završena za godinu dana.

Ministar je objasnio da će realizacijom tog projekta biti riješen jedan od dugogodišnjih problema na toj dionici puta. Vrijednost projekta je 10,6 miliona eura. Radovi podrzaumijevaju sanaciji nestabilne kosine i izgradnji galerije u dužini od oko 400 metara“ .Put Mojkovca do Đurđevića Tare od 2015. godine nikad nije bio zvanično otvoren i bezbjedan. Česti odroni i ranije, ali i u toku izvođenja radova stvaraju  dodatne probleme. Oko 2.000 “kubika” zemlje, palo je na gradilište prije nekoliko sedmica.

                                                                                    Dragana  ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ATLAS BANKA, BERANE: Pojeo vuk – kilo zlata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zubarskom zlatu koje je do uvođenja stečaja u „Atlas banci“ stajalo u trezoru filijale te banke u Beranama, do danas nema ni traga. Na crnom tržištu njegova vrijednost danas dostiže četiri puta veću cijenu od nekada procijenjene

 

 

Kilogramu zubarskog zlata koje je do trenutka uvođenja stečaja u „Atlas banci“ stajalo u trezoru filijale te banke u Beranama do danas nema ni traga, iako mu sada na crnom tržištu vrijednost dotiže ogromne svote novca. Istovremeno se tim povodom ne vodi nikakva istraga.

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora, jedan od bivših zasposlenih, tvrdi da je taj kilogram zlata stajao u trezoru nekoliko decenija i da je pripadao Fondu zdravstva.

„Ključna stvar u tome je što nije formirana komisija i što komisijski i zapisnički nije konstatovano da zlata nema i tu neko mora da snosi odgovornost. Da ne otvaramo sada priču o vrijednoj arhivskoj građi“, objašnjava.

„To zlato je ostavila na čuvanje jedna bivša direktorica tadašnjeg Fonda zdravstva koja je otišla za Beograd. Nije imala gdje da ga ostavi, a htjela je da ode što bi se kazalo čistih ruku. Zlato je tu stajalo možda i tri decenije prije uvođenja stečaja“ – kaže sagovornik.

On ponavlja da je tada morala biti napravljena komisija i urađen popis imovine koja je zatečena, što je sasvim normalna i očekivana stvar i procedura.

„Oni su toga dana, 5. aprila 2019. godine, bez ikakve najave sačekali kraj radnog vremena, i kada smo svi izašli, ne znajući ništa, jednostavno su zaključali vrata i postavili obezbjeđenje. Mnogima od nas su lične stvari ostale unutra i nismo mogli da ih uzmemo“ – objašnjava sagovornik.

Stečajna uprava „Atlas banke“  ranije je  saopštila tim povodom da u trenutku uvođenja stečaja nije bilo ničega u trezorima u Beranama, odnosno da su bili slobodni, ili kako su se izrazili, „oslobođeni od sadržaja“.

Naš sagovornik objašnjava da je zlato stajalo tu još iz vremena kada se ova banka drugačije zvala i bila preteča svih banaka u Beranama i u ovom regionu Crne Gore.

„Prije nego je pristupila Atlas sistemu, bila je preteča svih banaka u Beranama, i u njoj je njoj čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje“,  kaže ovaj bivši službenik.

Postojeća zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka, koja se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav.

„Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku, da bi se  1992. godine izdvojila iz sistema Montenegro banke, kada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“ – podsjeća on na istorijat banke.

Stručnjaci koje je Monitor kontaktirao objašnjavaju da je zubarsko zlato najvrjedniji materijal i da je moralo biti najveće čistoće, odnosno dvadesetčetvorokaratno, ili čistoće 97 odsto.

„Danas je izuzetno skupo i rijetko se koristi u stomatologiji upravo zbog toga. Jednom prilikom sam mušteriji izašao u susret, ali je morao sam da nabavi zubarsko zlato, jer ga više nema. Morao sam da mu dam potvrdu da sam registrovan da bi on negdje u Vojvodini kupio nekoliko grama, koliko mu je trebalo. Ne može se to tek tako kupiti“,  kaže stomatolog sa kojim smo razgovarali.

Kada se radi o zlatu  iz „Atlas banke“,  on izražava i sumnju da je zlato možda samo i fiktivno stajalo u trezoru, a da je nestalo mnogo ranije.

„Ja se sjećam početaka moga rada, veoma davno, kada je stomatologija bila u javnom zdravstvu, i znam da već tada nije više bilo zubarskog zlata. Bilo je mnogo skupo i jednostavno Fond zdravstva je prestao da pokriva, odnosno refundira troškove tog materijala“ – kaže taj ljekar.

On objašnjava da je zlato oduvijek bilo cijenjeno i upravo korišćeno kao prvi zubni nakit još od vremena Etruršćana koji su ga koristili za uljepšavanje. I Maje su koristile zlato, a pokazivanje statusa ukrašavanjem zuba nastavilo se kroz istorijuu različitim kulturama.

I naši stariji ljudi pamte da su koristili zlato za zube, ne samo iz estetskih, nego i iz funkcionalnih razloga jer je zbog svojih karakteristika štitilo zube od propadanja. I danas se u nekim porodicama može naći zubno zlato, korišteno u proteklim vremenima, a najčešće je u obliku zubnih pločica, mostova i zubnih krunica.

Zbog visokih cijena poslednjih godina zlato se u stomatologiji sve manje nalazi u upotrebi. Ipak, zbog visokog udjela čistog zlata u predmetima i solidnih otkupnih cijena, zlatni zubi i zubno zlato još uvijek se često mogu vidjeti na vagama poslovnica za otkup zlata.

Dobar poznavalac prilika na crnom tržištu tvrdi da kilogram zubarskog zlata koji je nestao iz Atlas banke u Beranama, i koji se u banci procjenjivao na pedeset hiljada eura, danas vrijedi mnogostruko više.

„Budite sigurni da na crnom tržištu kilogram zlata te čistoće prelazi vrijednost dvjesta hiljada eura u ovom trenutku“ – kaže ovaj sagovornik.

Šta se desilo sa zlatom  koje se čuvalo u trezoru „Atlas banke“, nema interesovanja ni  da se ispita.  Dodatno, nije prijavljen njegov nestanak. Koliko je poznato, Fond zdravstva ga ne potražuje.

                                      Tufik SOFTIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZGRADNJA GARAŽE U CENTRU ŽABLJAKA: Parking na jedinoj zelenoj površini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Planirana izgradnja javne garaže u centru Žabljaka izazvala je tenzije između lokalne vlasti i građana. Oko 240 stanovnika potpisalo je peticiju kojom se zahtijeva da se odustane od planiranog projekta za koji tvrde da bi donio više štete nego koristi

 

 

Na mjestu gdje je starijim planskim dokumentima bila planirana zelena površina, aktuelna žabljačka vlast sada namjerava da gradi garažu. Taj objekat, kako je planirano, izgradiće se između stare zgrade Opštine i  škole. Riječ je o investiciji na parceli od 1.892 kvadratna metra, sa dvije podzemne i jednom nadzemnom etažom, kapaciteta 85 parking mjesta, sa dvosmjernim ulazima, odnosno izlazima, sa gradskog trga i iz Ulice Božidara Žugića.

Iz Opštine tvrde da drugu lokaciju nemaju, te da je mjesto garaže predviđeno Detaljnim urbanističkim planom (DUP) prije sedam godina. Lokalna uprava je raspisala tender za izradu idejnog rješenja i glavnog projekta garaže. Prema tom projektu, garaža će koštati oko tri miliona eura, a visini cijene doprinosi i problematičan teren na kojem se gradi. Riječ je, kako objašnjavaju iz Opštine, o lošem geodetskom stanju, jer se na parceli nalaze cjevovodi koje će biti neophodno izmjestiti.

Navodno,  izgradnja garaže je neophodna jer će, nakon rekonstrukcije Trga durmitorskih ratnika u centru grada, Žabljak ostati bez značajnog broja parking mjesta. Za garažu je iz opštinskog budžeta opredijeljeno 200.000 eura, ali će se za početak radova čekati dodatna sredstva države.Da je moglo i bolje i jeftinije, tvrde predstavnici potpisnika peticije. Lokaciju buduće garaže ranije su problematizovali i predstavnici žabljačkih gradskih škola. Tvrde da blizina tog objekta školama na više načina ugrožava djecu. Ulaz i izlaz iz garaže, prema planu, trebalo bi da budu upravo naspram kapije školskog dvorišta i neposredno uz školsku zgradu.

„Naša zabrinutost je opravdana činjenicom da se lokacija predviđena za izgradnju auto-garaže (ulaz/izlaz sa gornje strane) nalazi preko puta kapije školskog dvorišta, u Ulici Božidara Žugića, koja je i bez garaže opterećena saobraćajem, pa se čeka i po 15 minuta da se stigne do škole ili vrtića. Ista je situacija i sa donje strane, gdje je preko puta školskog restorana Duga, tako da na oba mjesta postoji mogućnost ugrožavanja bezbjednosti učenika. Restoran Duga je otvorenog tipa i služi kao kabinet za obavljanje praktične nastave“, piše u obrazloženju peticije.

Kako tvrde potpisnici, postavljanje tog objekta, „koji sa sobom nosi veliku cirkulaciju saobraćaja, buku i visoku koncentraciju izduvnih gasova“, dovodi u pitanje opstanak ugostiteljske škole u gradu, u kome je turizam glavna privredna grana.Podsjećaju da se u okolini mjesta gdje je planirana gradnja nalaze brojni ugostiteljski objekti, u kojima je u toku turističke sezone velika cirkulacija gostiju, „koji očekuju mir i čist vazduh“.

„To neće moći dobiti ako se ovaj projekat sprovede u djelo. Gosti hotela Gorske oči su često stariji i bolesni ljudi, čija bi sigurnost bila ugrožena saobraćajnim gužvama prouzrokovanim korišćenjem ove garaže. Sa istim poteškoćama bili bi suočeni i stanari okolnih zgrada, koji bi u potpunosti izgubili već djelimično narušen mir. Takođe, na istoj lokaciji, uz samu garažu, nalazi se i zgrada Stare opštine, koja je na listi zaštićenih dobara“, navode u obrazloženju.

Podsjećaju da je Žabljak ekološka prijestonica Crne Gore, a da se u njenom najužem centru grada jedina zelena površina žrtvuje kako bi nikao „zagađivač vazduha – azotnim oksidima (benzin, ulje, gume), kao i bukom motora“. Zbog toga, tvrde, planirani projekat donosi više štete nego koristi. Podsjećaju i da je DUP-om Žabljak u zoni C predviđen prostor koji se može organizovati kao parking garaža sa mnogo većim kapacitetom u odnosu na trenutno planirani, uz manja ulaganja i bez značajnih negativnih posljedica.

Dio odbornika lokalnog parlamenta takođe je izrazio rezerve prema ekonomskoj isplativosti projekta. Smatraju da za isti novac mogu biti obezbijeđena duplo veća kapacitetska rješenja na pristupačnijim lokacijama. Za tri miliona eura moguće je, ocjenjuju, obezbijediti duplo više parking mjesta.

Na teritoriji Opštine Žabljak je 2022. godine završena izgradnja jedne javne garaže u centru grada. Objekat površine 3.600 m² raspoređen je na tri nivoa i ima kapacitet od 140 parking mjesta, uključujući i mjesta za osobe sa invaliditetom. Garaža je opremljena savremenim automatskim sistemom i video-nadzorom. Finansirana je iz budžeta opštine i koštala je oko 1,09 miliona eura.

Međutim, izgradnja tog objekta nije prošla bez kontroverzi. Nekoliko mjeseci nakon završetka, građani su ukazali na brojne nedostatke, uključujući pukotine na konstrukciji i neadekvatnu zaštitu od snijega tokom zime. Neki smatraju da je kvalitet izgradnje ispod očekivanog, dok lokalna vlast tvrdi da su svi problemi u fazi sanacije. Preduzeće „Parking servis Žabljak“ upravlja sa više parking lokacija u centru grada, uključujući i ovu garažu sa tri sprata.

Sa svakom novom turističkom sezonom, sve više dolazi do izražaja hronični nedostatak parking prostora u toj varoši. Taj problem pogađa kako mještane, tako i turiste. Ulice Žabljaka tokom ljeta i zime, kada je posjećenost najveća, često su zakrčene automobilima. Slobodna parking mjesta gotovo da ne postoje, a vozači su nerijetko primorani da parkiraju na trotoarima, zelenim površinama i uz kolovoz, čime se ugrožava bezbjednost pješaka i otežava saobraćajna prohodnost.

Prema Elaboratu kontrole i upravljanja parkiranjem u Žabljaku, koji je rađen prošle godine, u široj gradskoj zoni ukupno je tek nešto više od 250 parking mjesta. U dokumentu je konstatovano da „dugo traganje za slobodnim mjestom i veliki broj parkiranih vozila na površinama koje za to nijesu predviđene ometa funkcionisanje ostalih transportnih podsistema (dinamički saobraćaj, pješačenje…). To, kako piše, stvara utisak urbanog haosa, degradira životnu sredinu i narušava kvalitet života u gradu i kvalitet usluge koju Žabljak kao turistička destinacija nudi. Problem je, objašnjeno je, posebno izražen u centralnoj zoni naselja, kao i na prilazu Crnom jezeru.“

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo