Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MANDIĆ, LIDER DF: Katnić nema dokaza protiv nas

Objavljeno prije

na

andrija-mandic-2

MONITOR: Od specijalnog tužioca Milivoja Katnića tražili ste da ponovi zahtjev da Vam se skine poslanički imunitet, jer je, po Vama prethodna odluka o skidanju imuniteta Vama i poslaniku Milanu Kneževiću nezakonita, pa ne želite da to ugrozi proces protiv vas. Šta je odgovorio tužilac?
MANDIĆ: Ova istraga se ne vodi zakonito i sa tom činjenicom sam upoznao javnost. Ogorčen sam zbog ovog postupka, zbog nečije zle namjere da se zakulisnim metodama i zlupotrebom sistema vodi politički obračun protiv mene, DF-a i nevinih ljudi iz mog najbližeg okruženja.

Što se tiče nezakonite odluke o skidanju imuniteta, kolega Knežević i ja smo podnijeli krivične prijave protiv dvije osobe, a vjerujem da će i Ustavni sud veoma brzo odgovoriti na naše podnesene ustavne žalbe.

MONITOR: Da li Vam je specijalni tužilac pojasnio za šta vas konkretno tereti? Javnosti dokazi nijesu predočeni, da li su Vama?
MANDIĆ: Pominjanje moga imena u tragikomičnom kontekstu članstva u nekakvoj kriminalnoj organizaciji je otvoreno podmetanje, bezočna laž i teška uvreda. Nije lako Katniću da saopšti da nema ništa sa čim bi to dokazao. Izuzev velike želje da nekog Popova nekako ubaci, silom na sramotu, u vozilo koje koristimo. Zbog toga je zatvorio nevinog čovjeka Mihaila Čađenovića, očekujući da sa njim može zaključiti dil sličan onima koje je prethodnih dana opošljavao sa državljanima Srbije koji su uhapšeni 16. oktobra. Ovaj progon DF-a, koji kreiraju vrh režima, tajna policija, SDT i mafija, vjerno prikazuje jednu veoma opasnu situaciju i atmosferu u kojoj se nalazi Crna Gora, i zato se danas u zatvoru, potpuno nevin, nalazi naš prijatelj, a ne mafijaši i okoreli kriminalci iz vrha DPS-a koji su opustošili Crnu Goru.

MONITOR: Izjavili ste da ne poznajete nikog od ljudi koje tužilac pominje a koji su strani državljani i da nijeste imali kontakte ni sa srpskim ni sa ruskim nacionalistima i da će te to lako dokazati? Kako ćete to dokazati?
MANDIĆ: Ne znam nikoga od državljana Rusije i Srbije koje kao opasne i sumnjive likove pominje Katnić. Čitav scenario i lažni državni udar osmišljen je kako bi korist izvukao DPS, koji se nalazio pred porazom 16. oktobra. Kada su toga postali svjesni, onda su krenuli na sve ili ništa, a to na jeziku vrha DPS-a, odnosno mafije, znači da su spremni i da fizički eliminišu svoje protivnike samo da bi sačuvali vlast.

Katnić ima sada priliku da dokaže da ja ne govorim istinu i ponudi relevantne dokaze koji bi mene, kolegu Kneževića ili Mihaila Čađenovića povezali sa osobama koje pominje i organizacijom „državnog udara”.

MONITOR: Ananija Nikića ipak poznajete?
MANDIĆ: Naravno da ga poznajem, i o njemu imam veoma dobro mišljenje. Ananije Nikić je čestit čovjek, državljanin Crne Gore, a nijesam registrovao u komunikaciji sa njim i članovima njegove porodice da radi za bilo kakve strane službe. Katniću bi bilo pametnije, ako lovi strane agente na osnovu iskaza pojedinaca, da počne, recimo, od Mohameda Dahlana za koga je Milo Đukanović javno saopštio da je on strani agent i pride njegov prijatelj. Dahlan je osuđen za pljačku vlastite države i osumnjičen da je otrovao predsjednika Palestine Jasera Arafata. Član Dahlanove kriminalne organizacije Milo Đukanović je dao crnogorsko državljanstvo ovom kriminalcu kako bi mu pomogao u skrivanju od palestinskih istražnih organa. Katnić bi pobrao velike poene ako bi se pozabavio ovim slučajem i pokazao da nije puki izvršilac naloga kriminalne organizacije na čijem čelu se nalaze Stanko Subotić i Dahlan.

MONITOR: Optužuju vas da ste dizanjem tenzija u javnosti htjeli, i uspjeli, da izbjegnete pritvor i pravdu.
MANDIĆ: Postoji veliki broj dokaza da se od strane kriminalne organizacije Mila Đukanovića zloupotrebljavaju institucije Crne Gore i da one uglavnom služe kao dodatne alatke za realizaciju konkretnih ciljeva ove grupe. Akciju SDT Katnića je par dana prije pokretanja procesa skidanja imuniteta Kneževiću i meni najavio baš Đukanović sa stranačke tribine u Nikšiću. Mislite li vi, ili bilo ko drugi, da je pritvaranje nevinih ljudi po nalogu kriminalaca prirodna i pravedna stvar? Vjerujete li da treba da nevini dokazuju nevinost, a ne onaj koji vas optužuje da dokaže vašu krivicu. Tenzije su se podigle upravo iz razloga što pošten i čestit svijet ne pristaje da bude maltretiran i ponižavan od onih koji žele da nevine drže u zatvoru, dok su lopovi i kriminalci noseći stubovi režima.

MONITOR: Zašto ste, nakon hašenja Mihaila Čađenovića, izjavili da „će za svaku glavu DF-a letjeti neka druga glava” i pominjali građanski rat? Da li je fizički i verbalni obračun poslanika DF-a u parlamentu sa poslanicima vladajuće koalicije način na koji se istjeruje pravda?
MANDIĆ: Kriminalna organizacija protiv koje se bori DF, a koja je okupirala Crnu Goru, je sastavljena od opasne grupe ljudi koja švercuje cigarete, oružje i drogu ali organizuje i likvidacije protivnika.

Pošto smo imali saznanja da su planirali i likvidacije čelnika DF-a, morali smo da ih javno upozorimo da ne idu tim opasnim putem koji bi za posledicu sigurno imao našu reakciju, što je potpuno prirodno i ljudski. Mi nemamo povjerenje u zaštitu koju bi nam mogle, u tako opasnom razvoju situacije, pružiti nadležne institucije pa smo kao odgovorni i obazrivi ljudi morali misliti o vlastitoj bezbjednosti i zaštiti. Vjerujem da su ljudi iz režima pravilno shvatili naše upozorenje i da ćemo se ubuduće svi truditi da ostanemo pod zaštitom Ustava i zakona.

Mihailo Čađenović je nevin čovjek koji se na pravdi Boga nalazi u zatvoru dok je mafija na slobodi. Na moje pitanje, prilikom našeg susreta, zašto je pritvorio Čađenovića kada svi znaju da je nevin, Katnić je odgovorio da ga on nije zatvorio nego istražni sudija. Pokušao je da odgovornost prebaci na drugoga, slično zahtjevu za skidanje imuniteta kolegi Kneževiću i meni kada je poslanicima uz zahtjev za vođenje sudskog postupka ugradio i određivanje pritvora. Vjerovatno bi kasnije ispalo da nas on nije ni zatvorio nego poslanici koji su glasali za to.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu premijera Duška Markovića da su im inostrane službe i NATO pomogle da ,,sklope slagalicu”?
MANDIĆ: Sada mogu da pričaju i izmišljaju što žele. Ali tim nebulozama ne mogu potrijeti činjenicu da u vrijeme izvođenja lažnog državnog udara niko nije znao ništa o tome, niti su postojale bilo kakve informacije izuzev samostalne akcije SDT. Nikakva saznanja nisu imale ni domaće ni partnerske službe bezbjednosti, i to je saopšteno više puta. Nije tajna da se ova zakašnjela medijska i pravosudna ujdurma odvija zbog potrebe režima da Crnu Goru silom ugura u NATO. Jasno nam je i da režim iz crnih fondova izdvaja velike svote novca za korumpiranje pojedinih ljudi iz briselske administracije, koji hvale reformske domete jedne kriminalne organizacije, kao i za uslužne medije u nekim državama koji treba da objavljuju lažne i prežvakane priče o ,,državnom udaru”.

MONITOR: Ministarstvo inostranih poslova saopštilo je da zvanična Rusija ne pomaže u razrješenju slučaja i da je to na neki način sumnjivo.
MANDIĆ: To ministarstvo posljednjih dana služi samo za zasmijavanje javnosti. Namjere režima su pročitane, oni misle da će oponašajući Josipa Broza iz 1948. godine zadobiti velike simpatije i podršku Zapada. Nakon pobjede Trampa, očigledno je da će odnosi Rusije i Amerike ići uzlaznom putanjom i teško da će se kvariti zbog Crne Gore. Veoma je glupa politika vrijeđanja Rusije od strane crnogorskog režima, i takvim ponašanjem neki od crnogorskih funkcionera rizikuju mnogo. Jer, nikada se ne zna kako neko tako veliki može da odgovori.

MONITOR: Nedavno ste, tokom susreta sa ruskim zvaničnicima, kazali da je slučaj ,,državni udar” montirani politički proces u čijem su kreirenju učestvovale ,,bezbjednosne strukture koje su bile pod komandom stare američke administracije”. O kome govorite?
MANDIĆ: Ta informacija je provjerena i ne smatram je podmetnutom. Dobro je što predsjednik Tramp čisti administraciju od starih i korupciji sklonih ,,vizionara” i bezbjednjaka, iako njihove ,,potpise” možemo još uvijek vidjeti u stranim i domaćim medijima. Vjerujem da će taj proces ići do samog dna a da će u međuvremenu američki činovnici u Crnoj Gori i regionu slijediti politiku, načela i ideje predsjednika Trampa i uputstva novog državnog sekretara.

MONITOR: Ima li opozicija zajednički plan šta dalje?
MANDIĆ: Opozicija je nekim vrlo bitnim potezima pokazala da postoje teme i problemi koji nas mogu okupiti i koje treba da rešavamo zajedno i dogovorom. Podsjećam, 39 poslanika opozicije i njihov bojkot parlamenta su nerješiva enigma za režim. Ponašanje Đukanovića i njegovi posljednji nastupi u Nikšiću pokazuju da se nalazi u stanju potpunog rastrojstva, političke šizofrenije i paranoje. Sada je važno da opozicija pojača i proširi metode zajedničke borbe. Tu prvenstveno mislim na zajedničku organizaciju protesta, koji su logičan i najefikasniji nastavak borbe protiv režima, jer sami bojkot parlamenta ima ograničene domete pritiska.

MONITOR: Kako vidite stav dijela javnosti, pa i opozcije, da DF u stvari održava DPS na vlasti?
MANDIĆ: To su stare, izanđale metode političke policije u obračunu sa najopasnijim protivnicima režima. Tako pokušavaju da one koji ugrožavaju njihovu diktatorsku vlast naprave sumnjivim. Ljudi iz DF-a se zbog borbe protiv režima nalaze u zatvorima, pred sudovima, protiv njih se montiraju i pakuju sudski procesi, trovani su suzavcima i bojnim otrovima.

Građani su se uvjerili da su protesti DF-a i vaninstitucionalna borba uradili više u obaranju režima Mila Đukanovića nego mnogobrojni kritički tekstovi objavljeni u slobodnim medijima, svi dotadašnji podnijeti amandmani i rad opozicije u odborima ili uspješni javni nastupi narodnih predstavnika u onom ,,poštovanom visokom domu”. Dakle, radi se samo o prljavoj kampanji režima i njihovih sluga, sadašnjih i nekadašnjih. Borba koju vodi DF je vidljiva ,,golim okom”, sa nama nema nedoumica, i mi ćemo u konačnom osloboditi Crnu Goru od kriminalne bande koja je zarobila. Do slobode!

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo