Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MANDIĆ, LIDER DF: Katnić nema dokaza protiv nas

Objavljeno prije

na

MONITOR: Od specijalnog tužioca Milivoja Katnića tražili ste da ponovi zahtjev da Vam se skine poslanički imunitet, jer je, po Vama prethodna odluka o skidanju imuniteta Vama i poslaniku Milanu Kneževiću nezakonita, pa ne želite da to ugrozi proces protiv vas. Šta je odgovorio tužilac?
MANDIĆ: Ova istraga se ne vodi zakonito i sa tom činjenicom sam upoznao javnost. Ogorčen sam zbog ovog postupka, zbog nečije zle namjere da se zakulisnim metodama i zlupotrebom sistema vodi politički obračun protiv mene, DF-a i nevinih ljudi iz mog najbližeg okruženja.

Što se tiče nezakonite odluke o skidanju imuniteta, kolega Knežević i ja smo podnijeli krivične prijave protiv dvije osobe, a vjerujem da će i Ustavni sud veoma brzo odgovoriti na naše podnesene ustavne žalbe.

MONITOR: Da li Vam je specijalni tužilac pojasnio za šta vas konkretno tereti? Javnosti dokazi nijesu predočeni, da li su Vama?
MANDIĆ: Pominjanje moga imena u tragikomičnom kontekstu članstva u nekakvoj kriminalnoj organizaciji je otvoreno podmetanje, bezočna laž i teška uvreda. Nije lako Katniću da saopšti da nema ništa sa čim bi to dokazao. Izuzev velike želje da nekog Popova nekako ubaci, silom na sramotu, u vozilo koje koristimo. Zbog toga je zatvorio nevinog čovjeka Mihaila Čađenovića, očekujući da sa njim može zaključiti dil sličan onima koje je prethodnih dana opošljavao sa državljanima Srbije koji su uhapšeni 16. oktobra. Ovaj progon DF-a, koji kreiraju vrh režima, tajna policija, SDT i mafija, vjerno prikazuje jednu veoma opasnu situaciju i atmosferu u kojoj se nalazi Crna Gora, i zato se danas u zatvoru, potpuno nevin, nalazi naš prijatelj, a ne mafijaši i okoreli kriminalci iz vrha DPS-a koji su opustošili Crnu Goru.

MONITOR: Izjavili ste da ne poznajete nikog od ljudi koje tužilac pominje a koji su strani državljani i da nijeste imali kontakte ni sa srpskim ni sa ruskim nacionalistima i da će te to lako dokazati? Kako ćete to dokazati?
MANDIĆ: Ne znam nikoga od državljana Rusije i Srbije koje kao opasne i sumnjive likove pominje Katnić. Čitav scenario i lažni državni udar osmišljen je kako bi korist izvukao DPS, koji se nalazio pred porazom 16. oktobra. Kada su toga postali svjesni, onda su krenuli na sve ili ništa, a to na jeziku vrha DPS-a, odnosno mafije, znači da su spremni i da fizički eliminišu svoje protivnike samo da bi sačuvali vlast.

Katnić ima sada priliku da dokaže da ja ne govorim istinu i ponudi relevantne dokaze koji bi mene, kolegu Kneževića ili Mihaila Čađenovića povezali sa osobama koje pominje i organizacijom „državnog udara”.

MONITOR: Ananija Nikića ipak poznajete?
MANDIĆ: Naravno da ga poznajem, i o njemu imam veoma dobro mišljenje. Ananije Nikić je čestit čovjek, državljanin Crne Gore, a nijesam registrovao u komunikaciji sa njim i članovima njegove porodice da radi za bilo kakve strane službe. Katniću bi bilo pametnije, ako lovi strane agente na osnovu iskaza pojedinaca, da počne, recimo, od Mohameda Dahlana za koga je Milo Đukanović javno saopštio da je on strani agent i pride njegov prijatelj. Dahlan je osuđen za pljačku vlastite države i osumnjičen da je otrovao predsjednika Palestine Jasera Arafata. Član Dahlanove kriminalne organizacije Milo Đukanović je dao crnogorsko državljanstvo ovom kriminalcu kako bi mu pomogao u skrivanju od palestinskih istražnih organa. Katnić bi pobrao velike poene ako bi se pozabavio ovim slučajem i pokazao da nije puki izvršilac naloga kriminalne organizacije na čijem čelu se nalaze Stanko Subotić i Dahlan.

MONITOR: Optužuju vas da ste dizanjem tenzija u javnosti htjeli, i uspjeli, da izbjegnete pritvor i pravdu.
MANDIĆ: Postoji veliki broj dokaza da se od strane kriminalne organizacije Mila Đukanovića zloupotrebljavaju institucije Crne Gore i da one uglavnom služe kao dodatne alatke za realizaciju konkretnih ciljeva ove grupe. Akciju SDT Katnića je par dana prije pokretanja procesa skidanja imuniteta Kneževiću i meni najavio baš Đukanović sa stranačke tribine u Nikšiću. Mislite li vi, ili bilo ko drugi, da je pritvaranje nevinih ljudi po nalogu kriminalaca prirodna i pravedna stvar? Vjerujete li da treba da nevini dokazuju nevinost, a ne onaj koji vas optužuje da dokaže vašu krivicu. Tenzije su se podigle upravo iz razloga što pošten i čestit svijet ne pristaje da bude maltretiran i ponižavan od onih koji žele da nevine drže u zatvoru, dok su lopovi i kriminalci noseći stubovi režima.

MONITOR: Zašto ste, nakon hašenja Mihaila Čađenovića, izjavili da „će za svaku glavu DF-a letjeti neka druga glava” i pominjali građanski rat? Da li je fizički i verbalni obračun poslanika DF-a u parlamentu sa poslanicima vladajuće koalicije način na koji se istjeruje pravda?
MANDIĆ: Kriminalna organizacija protiv koje se bori DF, a koja je okupirala Crnu Goru, je sastavljena od opasne grupe ljudi koja švercuje cigarete, oružje i drogu ali organizuje i likvidacije protivnika.

Pošto smo imali saznanja da su planirali i likvidacije čelnika DF-a, morali smo da ih javno upozorimo da ne idu tim opasnim putem koji bi za posledicu sigurno imao našu reakciju, što je potpuno prirodno i ljudski. Mi nemamo povjerenje u zaštitu koju bi nam mogle, u tako opasnom razvoju situacije, pružiti nadležne institucije pa smo kao odgovorni i obazrivi ljudi morali misliti o vlastitoj bezbjednosti i zaštiti. Vjerujem da su ljudi iz režima pravilno shvatili naše upozorenje i da ćemo se ubuduće svi truditi da ostanemo pod zaštitom Ustava i zakona.

Mihailo Čađenović je nevin čovjek koji se na pravdi Boga nalazi u zatvoru dok je mafija na slobodi. Na moje pitanje, prilikom našeg susreta, zašto je pritvorio Čađenovića kada svi znaju da je nevin, Katnić je odgovorio da ga on nije zatvorio nego istražni sudija. Pokušao je da odgovornost prebaci na drugoga, slično zahtjevu za skidanje imuniteta kolegi Kneževiću i meni kada je poslanicima uz zahtjev za vođenje sudskog postupka ugradio i određivanje pritvora. Vjerovatno bi kasnije ispalo da nas on nije ni zatvorio nego poslanici koji su glasali za to.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu premijera Duška Markovića da su im inostrane službe i NATO pomogle da ,,sklope slagalicu”?
MANDIĆ: Sada mogu da pričaju i izmišljaju što žele. Ali tim nebulozama ne mogu potrijeti činjenicu da u vrijeme izvođenja lažnog državnog udara niko nije znao ništa o tome, niti su postojale bilo kakve informacije izuzev samostalne akcije SDT. Nikakva saznanja nisu imale ni domaće ni partnerske službe bezbjednosti, i to je saopšteno više puta. Nije tajna da se ova zakašnjela medijska i pravosudna ujdurma odvija zbog potrebe režima da Crnu Goru silom ugura u NATO. Jasno nam je i da režim iz crnih fondova izdvaja velike svote novca za korumpiranje pojedinih ljudi iz briselske administracije, koji hvale reformske domete jedne kriminalne organizacije, kao i za uslužne medije u nekim državama koji treba da objavljuju lažne i prežvakane priče o ,,državnom udaru”.

MONITOR: Ministarstvo inostranih poslova saopštilo je da zvanična Rusija ne pomaže u razrješenju slučaja i da je to na neki način sumnjivo.
MANDIĆ: To ministarstvo posljednjih dana služi samo za zasmijavanje javnosti. Namjere režima su pročitane, oni misle da će oponašajući Josipa Broza iz 1948. godine zadobiti velike simpatije i podršku Zapada. Nakon pobjede Trampa, očigledno je da će odnosi Rusije i Amerike ići uzlaznom putanjom i teško da će se kvariti zbog Crne Gore. Veoma je glupa politika vrijeđanja Rusije od strane crnogorskog režima, i takvim ponašanjem neki od crnogorskih funkcionera rizikuju mnogo. Jer, nikada se ne zna kako neko tako veliki može da odgovori.

MONITOR: Nedavno ste, tokom susreta sa ruskim zvaničnicima, kazali da je slučaj ,,državni udar” montirani politički proces u čijem su kreirenju učestvovale ,,bezbjednosne strukture koje su bile pod komandom stare američke administracije”. O kome govorite?
MANDIĆ: Ta informacija je provjerena i ne smatram je podmetnutom. Dobro je što predsjednik Tramp čisti administraciju od starih i korupciji sklonih ,,vizionara” i bezbjednjaka, iako njihove ,,potpise” možemo još uvijek vidjeti u stranim i domaćim medijima. Vjerujem da će taj proces ići do samog dna a da će u međuvremenu američki činovnici u Crnoj Gori i regionu slijediti politiku, načela i ideje predsjednika Trampa i uputstva novog državnog sekretara.

MONITOR: Ima li opozicija zajednički plan šta dalje?
MANDIĆ: Opozicija je nekim vrlo bitnim potezima pokazala da postoje teme i problemi koji nas mogu okupiti i koje treba da rešavamo zajedno i dogovorom. Podsjećam, 39 poslanika opozicije i njihov bojkot parlamenta su nerješiva enigma za režim. Ponašanje Đukanovića i njegovi posljednji nastupi u Nikšiću pokazuju da se nalazi u stanju potpunog rastrojstva, političke šizofrenije i paranoje. Sada je važno da opozicija pojača i proširi metode zajedničke borbe. Tu prvenstveno mislim na zajedničku organizaciju protesta, koji su logičan i najefikasniji nastavak borbe protiv režima, jer sami bojkot parlamenta ima ograničene domete pritiska.

MONITOR: Kako vidite stav dijela javnosti, pa i opozcije, da DF u stvari održava DPS na vlasti?
MANDIĆ: To su stare, izanđale metode političke policije u obračunu sa najopasnijim protivnicima režima. Tako pokušavaju da one koji ugrožavaju njihovu diktatorsku vlast naprave sumnjivim. Ljudi iz DF-a se zbog borbe protiv režima nalaze u zatvorima, pred sudovima, protiv njih se montiraju i pakuju sudski procesi, trovani su suzavcima i bojnim otrovima.

Građani su se uvjerili da su protesti DF-a i vaninstitucionalna borba uradili više u obaranju režima Mila Đukanovića nego mnogobrojni kritički tekstovi objavljeni u slobodnim medijima, svi dotadašnji podnijeti amandmani i rad opozicije u odborima ili uspješni javni nastupi narodnih predstavnika u onom ,,poštovanom visokom domu”. Dakle, radi se samo o prljavoj kampanji režima i njihovih sluga, sadašnjih i nekadašnjih. Borba koju vodi DF je vidljiva ,,golim okom”, sa nama nema nedoumica, i mi ćemo u konačnom osloboditi Crnu Goru od kriminalne bande koja je zarobila. Do slobode!

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo