Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MANDIĆ, LIDER DF: Katnić nema dokaza protiv nas

Objavljeno prije

na

MONITOR: Od specijalnog tužioca Milivoja Katnića tražili ste da ponovi zahtjev da Vam se skine poslanički imunitet, jer je, po Vama prethodna odluka o skidanju imuniteta Vama i poslaniku Milanu Kneževiću nezakonita, pa ne želite da to ugrozi proces protiv vas. Šta je odgovorio tužilac?
MANDIĆ: Ova istraga se ne vodi zakonito i sa tom činjenicom sam upoznao javnost. Ogorčen sam zbog ovog postupka, zbog nečije zle namjere da se zakulisnim metodama i zlupotrebom sistema vodi politički obračun protiv mene, DF-a i nevinih ljudi iz mog najbližeg okruženja.

Što se tiče nezakonite odluke o skidanju imuniteta, kolega Knežević i ja smo podnijeli krivične prijave protiv dvije osobe, a vjerujem da će i Ustavni sud veoma brzo odgovoriti na naše podnesene ustavne žalbe.

MONITOR: Da li Vam je specijalni tužilac pojasnio za šta vas konkretno tereti? Javnosti dokazi nijesu predočeni, da li su Vama?
MANDIĆ: Pominjanje moga imena u tragikomičnom kontekstu članstva u nekakvoj kriminalnoj organizaciji je otvoreno podmetanje, bezočna laž i teška uvreda. Nije lako Katniću da saopšti da nema ništa sa čim bi to dokazao. Izuzev velike želje da nekog Popova nekako ubaci, silom na sramotu, u vozilo koje koristimo. Zbog toga je zatvorio nevinog čovjeka Mihaila Čađenovića, očekujući da sa njim može zaključiti dil sličan onima koje je prethodnih dana opošljavao sa državljanima Srbije koji su uhapšeni 16. oktobra. Ovaj progon DF-a, koji kreiraju vrh režima, tajna policija, SDT i mafija, vjerno prikazuje jednu veoma opasnu situaciju i atmosferu u kojoj se nalazi Crna Gora, i zato se danas u zatvoru, potpuno nevin, nalazi naš prijatelj, a ne mafijaši i okoreli kriminalci iz vrha DPS-a koji su opustošili Crnu Goru.

MONITOR: Izjavili ste da ne poznajete nikog od ljudi koje tužilac pominje a koji su strani državljani i da nijeste imali kontakte ni sa srpskim ni sa ruskim nacionalistima i da će te to lako dokazati? Kako ćete to dokazati?
MANDIĆ: Ne znam nikoga od državljana Rusije i Srbije koje kao opasne i sumnjive likove pominje Katnić. Čitav scenario i lažni državni udar osmišljen je kako bi korist izvukao DPS, koji se nalazio pred porazom 16. oktobra. Kada su toga postali svjesni, onda su krenuli na sve ili ništa, a to na jeziku vrha DPS-a, odnosno mafije, znači da su spremni i da fizički eliminišu svoje protivnike samo da bi sačuvali vlast.

Katnić ima sada priliku da dokaže da ja ne govorim istinu i ponudi relevantne dokaze koji bi mene, kolegu Kneževića ili Mihaila Čađenovića povezali sa osobama koje pominje i organizacijom „državnog udara”.

MONITOR: Ananija Nikića ipak poznajete?
MANDIĆ: Naravno da ga poznajem, i o njemu imam veoma dobro mišljenje. Ananije Nikić je čestit čovjek, državljanin Crne Gore, a nijesam registrovao u komunikaciji sa njim i članovima njegove porodice da radi za bilo kakve strane službe. Katniću bi bilo pametnije, ako lovi strane agente na osnovu iskaza pojedinaca, da počne, recimo, od Mohameda Dahlana za koga je Milo Đukanović javno saopštio da je on strani agent i pride njegov prijatelj. Dahlan je osuđen za pljačku vlastite države i osumnjičen da je otrovao predsjednika Palestine Jasera Arafata. Član Dahlanove kriminalne organizacije Milo Đukanović je dao crnogorsko državljanstvo ovom kriminalcu kako bi mu pomogao u skrivanju od palestinskih istražnih organa. Katnić bi pobrao velike poene ako bi se pozabavio ovim slučajem i pokazao da nije puki izvršilac naloga kriminalne organizacije na čijem čelu se nalaze Stanko Subotić i Dahlan.

MONITOR: Optužuju vas da ste dizanjem tenzija u javnosti htjeli, i uspjeli, da izbjegnete pritvor i pravdu.
MANDIĆ: Postoji veliki broj dokaza da se od strane kriminalne organizacije Mila Đukanovića zloupotrebljavaju institucije Crne Gore i da one uglavnom služe kao dodatne alatke za realizaciju konkretnih ciljeva ove grupe. Akciju SDT Katnića je par dana prije pokretanja procesa skidanja imuniteta Kneževiću i meni najavio baš Đukanović sa stranačke tribine u Nikšiću. Mislite li vi, ili bilo ko drugi, da je pritvaranje nevinih ljudi po nalogu kriminalaca prirodna i pravedna stvar? Vjerujete li da treba da nevini dokazuju nevinost, a ne onaj koji vas optužuje da dokaže vašu krivicu. Tenzije su se podigle upravo iz razloga što pošten i čestit svijet ne pristaje da bude maltretiran i ponižavan od onih koji žele da nevine drže u zatvoru, dok su lopovi i kriminalci noseći stubovi režima.

MONITOR: Zašto ste, nakon hašenja Mihaila Čađenovića, izjavili da „će za svaku glavu DF-a letjeti neka druga glava” i pominjali građanski rat? Da li je fizički i verbalni obračun poslanika DF-a u parlamentu sa poslanicima vladajuće koalicije način na koji se istjeruje pravda?
MANDIĆ: Kriminalna organizacija protiv koje se bori DF, a koja je okupirala Crnu Goru, je sastavljena od opasne grupe ljudi koja švercuje cigarete, oružje i drogu ali organizuje i likvidacije protivnika.

Pošto smo imali saznanja da su planirali i likvidacije čelnika DF-a, morali smo da ih javno upozorimo da ne idu tim opasnim putem koji bi za posledicu sigurno imao našu reakciju, što je potpuno prirodno i ljudski. Mi nemamo povjerenje u zaštitu koju bi nam mogle, u tako opasnom razvoju situacije, pružiti nadležne institucije pa smo kao odgovorni i obazrivi ljudi morali misliti o vlastitoj bezbjednosti i zaštiti. Vjerujem da su ljudi iz režima pravilno shvatili naše upozorenje i da ćemo se ubuduće svi truditi da ostanemo pod zaštitom Ustava i zakona.

Mihailo Čađenović je nevin čovjek koji se na pravdi Boga nalazi u zatvoru dok je mafija na slobodi. Na moje pitanje, prilikom našeg susreta, zašto je pritvorio Čađenovića kada svi znaju da je nevin, Katnić je odgovorio da ga on nije zatvorio nego istražni sudija. Pokušao je da odgovornost prebaci na drugoga, slično zahtjevu za skidanje imuniteta kolegi Kneževiću i meni kada je poslanicima uz zahtjev za vođenje sudskog postupka ugradio i određivanje pritvora. Vjerovatno bi kasnije ispalo da nas on nije ni zatvorio nego poslanici koji su glasali za to.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu premijera Duška Markovića da su im inostrane službe i NATO pomogle da ,,sklope slagalicu”?
MANDIĆ: Sada mogu da pričaju i izmišljaju što žele. Ali tim nebulozama ne mogu potrijeti činjenicu da u vrijeme izvođenja lažnog državnog udara niko nije znao ništa o tome, niti su postojale bilo kakve informacije izuzev samostalne akcije SDT. Nikakva saznanja nisu imale ni domaće ni partnerske službe bezbjednosti, i to je saopšteno više puta. Nije tajna da se ova zakašnjela medijska i pravosudna ujdurma odvija zbog potrebe režima da Crnu Goru silom ugura u NATO. Jasno nam je i da režim iz crnih fondova izdvaja velike svote novca za korumpiranje pojedinih ljudi iz briselske administracije, koji hvale reformske domete jedne kriminalne organizacije, kao i za uslužne medije u nekim državama koji treba da objavljuju lažne i prežvakane priče o ,,državnom udaru”.

MONITOR: Ministarstvo inostranih poslova saopštilo je da zvanična Rusija ne pomaže u razrješenju slučaja i da je to na neki način sumnjivo.
MANDIĆ: To ministarstvo posljednjih dana služi samo za zasmijavanje javnosti. Namjere režima su pročitane, oni misle da će oponašajući Josipa Broza iz 1948. godine zadobiti velike simpatije i podršku Zapada. Nakon pobjede Trampa, očigledno je da će odnosi Rusije i Amerike ići uzlaznom putanjom i teško da će se kvariti zbog Crne Gore. Veoma je glupa politika vrijeđanja Rusije od strane crnogorskog režima, i takvim ponašanjem neki od crnogorskih funkcionera rizikuju mnogo. Jer, nikada se ne zna kako neko tako veliki može da odgovori.

MONITOR: Nedavno ste, tokom susreta sa ruskim zvaničnicima, kazali da je slučaj ,,državni udar” montirani politički proces u čijem su kreirenju učestvovale ,,bezbjednosne strukture koje su bile pod komandom stare američke administracije”. O kome govorite?
MANDIĆ: Ta informacija je provjerena i ne smatram je podmetnutom. Dobro je što predsjednik Tramp čisti administraciju od starih i korupciji sklonih ,,vizionara” i bezbjednjaka, iako njihove ,,potpise” možemo još uvijek vidjeti u stranim i domaćim medijima. Vjerujem da će taj proces ići do samog dna a da će u međuvremenu američki činovnici u Crnoj Gori i regionu slijediti politiku, načela i ideje predsjednika Trampa i uputstva novog državnog sekretara.

MONITOR: Ima li opozicija zajednički plan šta dalje?
MANDIĆ: Opozicija je nekim vrlo bitnim potezima pokazala da postoje teme i problemi koji nas mogu okupiti i koje treba da rešavamo zajedno i dogovorom. Podsjećam, 39 poslanika opozicije i njihov bojkot parlamenta su nerješiva enigma za režim. Ponašanje Đukanovića i njegovi posljednji nastupi u Nikšiću pokazuju da se nalazi u stanju potpunog rastrojstva, političke šizofrenije i paranoje. Sada je važno da opozicija pojača i proširi metode zajedničke borbe. Tu prvenstveno mislim na zajedničku organizaciju protesta, koji su logičan i najefikasniji nastavak borbe protiv režima, jer sami bojkot parlamenta ima ograničene domete pritiska.

MONITOR: Kako vidite stav dijela javnosti, pa i opozcije, da DF u stvari održava DPS na vlasti?
MANDIĆ: To su stare, izanđale metode političke policije u obračunu sa najopasnijim protivnicima režima. Tako pokušavaju da one koji ugrožavaju njihovu diktatorsku vlast naprave sumnjivim. Ljudi iz DF-a se zbog borbe protiv režima nalaze u zatvorima, pred sudovima, protiv njih se montiraju i pakuju sudski procesi, trovani su suzavcima i bojnim otrovima.

Građani su se uvjerili da su protesti DF-a i vaninstitucionalna borba uradili više u obaranju režima Mila Đukanovića nego mnogobrojni kritički tekstovi objavljeni u slobodnim medijima, svi dotadašnji podnijeti amandmani i rad opozicije u odborima ili uspješni javni nastupi narodnih predstavnika u onom ,,poštovanom visokom domu”. Dakle, radi se samo o prljavoj kampanji režima i njihovih sluga, sadašnjih i nekadašnjih. Borba koju vodi DF je vidljiva ,,golim okom”, sa nama nema nedoumica, i mi ćemo u konačnom osloboditi Crnu Goru od kriminalne bande koja je zarobila. Do slobode!

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI POSLANIK: Sadašnji vladari nedorasli društvenim potrebama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila

 

MONITOR: Krajem sedmice su vanredni parlamentarni izbori, prvi nakon Đukanovićevog odlaska sa političke scene. Šta bi ti izbori mogli da nam donesu?

PEJOVIĆ: Nakon pada tridesetogodišnje autokratije je za očekivati podrhtavanje terena. Biće tu različitih uspinjanja i padova, pa očekujem prijevremene izborne cikluse, uslijed nestabilnih Vlada. Na žalost i na ove izbore idemo po starom izbornom sistemu glasanja za liste, umjesto za imena, što liderima opet daje pravo koje im po Ustavu ne pripada, da sami kreiraju sastav parlamenta.

MONITOR: A šta bi trebalo, odnosno šta je ono što se mora mijenjati?

PEJOVIĆ: Trebaju nam ozbiljniji ljudi u politici, sa više znanja i odgovornosti. Rezervisan sam prema  mlađoj generaciji političara.  Premijer koga parlament opozove, no on za to ne haje, već tehnički mandat posmatra kao redovno stanje. Bivši gradonačelnik Podgorice koji budući poražen na izborima,  mjesecima boravi u kancelariji iščekujući da Ustavni sud odluči o očigledno nebitnim prigovorima na izborni proces. Kažnjava građane neorganizovanjem novogodišnjeg bazara, jer zaboga  nijesu bili svjesni uloge i značaja vladavine DPS-a. Tu je i predsjednik partije Evropa Sad, koji predviđa bankrot javnih finansija, ali i obećava rast zarada. Kao da su  javne finansije i  zarade u paralelnim univerzumima, te jedno  drugo ne tangiraju. Ovih primjera svakako ima još, i manifestacija su “spirale negativnog rada institucija”. Na žalost, i dalje smo jedna od  najsiromašnijih država u Evropi.  Nalazi Svjetske banke i UNICEF ukazuju, da oko 99 hiljada građana Crne Gore živi sa manje od 5,12 eura dnevno. To su poražavajući nalazi.

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila. Istini za volju i globalno je prisutna kriza liderstva.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALIJA BEHRAM, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR, MOSTAR: Presudom  Stanišiću i Simatoviću otvara se novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske

Objavljeno prije

na

Objavio:

U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog svijeta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije

 

MONITOR: Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS), odlukom Žalbenog vijeća osudio je bivše čelnike SDB Srbije, Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, na po 15 godina zatvora. Proglašeni su krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u šest mesta u BiH i jednim u Hrvatskoj. Kako se reagovalo u BiH?

BEHRAM:  Dijelim mišljenje sa brojnima u Bosni i Hercegovini koji smatraju da je nakon skoro dvije decenije dugog sudskog procesa pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS) u Hagu odlukom Žalbenog vijeća konačno izrečena istorijski važna presuda čelnicima srbijanskih obavještajnih službi, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. U BiH nije bilo možda i očekivanog likovanja i trijumfalizma, ali je presuda sa najvažnije pravne adrese u svijetu pozdravljena sa olakšanjem i odobravanjem u velikom dijelu javnosti. Sa više adresa, ona je protumačena kao jasan pokazatelj agresije koju je Srbija izvršila na BiH. Sa brojnih adresa političkih stranaka koje se deklariraju kao probosanskohercegovačke, poput – recimo, Naše stranke, „presuda bivšim čelnim ljudima državne bezbjednosti Srbije predstavlja najsnažniji pravni pečat na sve dosadašnje dokaze o Srbiji kao agresoru na BiH…“ Brojni građani, takođe pozdravljaju istrajnost Tribunala bez čije uloge bi danas bilo nemoguće ustanoviti barem minimum saglasnosti o događajima koji su prethodili, uzrokovali i doveli do ratova 90-tih godina. Sa više adresa izrečen je stav da je presuda Stanišiču i Simatoviću, zapravo, konačna pravna osuda projekta „Velike Srbije“. U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog sveta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije. Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa, podsjeća da mnoge majke Srebrenice i cijelog Podrinja nisu doživjele ovu Hašku presudu, ali ona utire put preživjelim žrtvama da se izbore za pravdu koju čekaju skoro tri decenije. „Uvijek smo govorili: bez istine nema pravde, bez pravde nema pomirenja “ – kaže Munira Subašić najavljujući razgovore u UN i na drugim relevantnim adresama uključujući Srbiju, kako bi se nakon ovako važne presude otvorili razgovori i tražila pravična ratna odšteta za žrtve. „Mi smo tužili Vladu Nizozemske, nema sumnje da ćemo tako uraditi i kada je riječ o odgovornosti Srbije i Republike Srpske“ – poruka je Munire Subašić.

MONITOR: Može li se očekivati da Srbiji, kao posljedica ove presude, bude „ispostavljen račun“?

BEHRAM: Ovako utemeljene i presuđene činjenice sa najvažnije pravne adrese u svijetu, otvaraju potpuno novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske kada je u pitanju pravno tretiranje događaja iz bliske prošlosti. Iako su godinama postojali mnogi ubjedljivi navodi o umiješanosti vojnih i policijskih struktura Srbije u dešavanja u BiH 90-tih, ovo je prva sudska presuda koja to nedvojbeno utvrđuje i nepobitno pravno dokazuje i potkrepljuje. Dakle, Stanišić i Simatović su jedini srpski zvaničnici koje je sud UN-a – kao arhitekte rata, osudio za umiješanost u zločine u BiH. Stanišić je nesumnjivo kao kreator bio na čelu piramide zločina u regiji, a Simatović najdirektnije komandovao policijskim i paravojnim formacijama sastavljenim od iskusnih profesionalaca ali i bitangi i kriminalaca puštenih iz zatvora u zamjenu za „patriotski angažman“ na terenu gdje su vršeni ratni zločini i sprovođen plan za progon nesrpskog stanovništva. „Crvene beretke“, „Škorpioni“, Arkanovi „Tigrovi“, „Beli orlovi“, Srpska dobrovoljačka garda, kosovski „Šeširići“ i brojne druge paravojne formacije nazivane su najčešće i „frenkijevcima“, po njihovom zapovjedniku Franku Simatoviću Frenkiju. Haškom presudom potvrđeno je učešće državnih organa Srbije u oružanom sukobu u BiH i Hrvatskoj. Tužbe protiv Srbije najavljuje i Hrvatska, a tek treba vidjeti kako će se u ovoj pravnoj stvari odrediti državni organi BiH.

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

MONITOR: Pozvali ste članove Vlade, predsjednike opština i direktore državnih preduzeća da ne održavaju izborne aktivnosti. Ko su oni koji to čine?

KOPRIVICA: Najzanačnije anomalije ovog procesa nalaze se u zloupotrebi državnih resursa, partijskom zapošljavanju, netransparentnom finansiranju partija i funkcionerskoj kampanji.

Zato smo pozvali državne funkcionere i funkcionerke na svim nivoima da od danas, do dana izbora, ne održavaju javne aktivnosti koje se na bilo koji način mogu podvesti pod funkcionersku kampanju. U duhu potpisanog Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju, željeli smo da se i državne institucije, na svoj način, „pridruže” inicijativi i daju svoj važan doprinos raskidu sa prethodnim lošim praksama.

Zadatak svakog demokratskog društva jeste da razlika između partijskih i državnih aktivnosti bude jasna, vidljiva i uređena zakonskim normama. Da partije ne prisvajaju državni novac, projekte i aktivnosti kao svoje. Kako to kod nas još nije slučaj, smatramo da ovom vrstom dobrovoljne aktivnosti možemo napraviti važan korak naprijed.

Naša inicijativa nije uperena protiv učešća u kampanji funkcionera koji se nalaze na listama. Mi želimo da se odvoji politička promocija i kampanja od obaveza državnih institucija. Želimo da javnost dobro razumije šta funkcionerska kampanja zapravo znači i da pri svakom nastupu ovog tipa sebi postavi dva pitanja: prvo, da li je konkretna promotivna aktivnost nešto bez čega se ne može, odnosno da li će njenim izostankom biti propuštena neka važna prilika za razvoj države; i drugo, da li bi ta aktivnost mogla biti ostvarena bez javnog eksponiranja i/ili prisustva javnog funkcionera.

I kad postavite ta dva pitanja, vidjećete da većina predizbornih aktivnosti funkcionera zapravo jeste primitivna funkcionerska kampanja. Da se radi o izostanku političke kulture i poštovanja demokratskih principa fer kampanje. I da je to pojava koja je naslijeđena od prethodne vlasti, a usavršena u posljednje tri godine.

Ostaje nam da vjerujemo da se sa promjenom političke scene mijenjaju i građani i građanke i da će ove aktivnosti početi izazivati drugačiji efekat nego ranije: otpor, revolt, aktivizam i kažnjavanje na izborima.

MONITOR: CDT je radio istraživanje o predizbornim manipulacijama. Koliko je ova kampanja time opterećena?

KOPRIVICA: Tim našeg portala Raskrinkavanje.me zabilježio je dezinformacije i u ovoj kampanji – lažna istraživanja, fabrikovanje izjava i pristrasnost dijela medija, pojavljivanje novih, neregistrovanih portala i davanje prostora samo favoritima uredničke politike. Ipak, kada uporedimo ovu kampanju sa onom za predsjedničke, pa i lokalne izbore, dezinformacija ima znatno manje. Čak i na društvenim mrežama, osim standardnih političkih prepucavanja i uvreda između pristalica i partijskih botova, nema onoliko dezinformacija kao u martu. Cjelokupna slika na ovom polju je bolja i zbog manjeg interesovanja tabloida iz Srbije za ovaj izborni proces. Za razliku od prethodnih izbora još uvijek nema specijalnih emisija o crnogorskim izborima i posebnih rubrika na portalima, iako, naravno, pojedine liste dobijaju mnogo više prostora nego druge. Ipak, ovo ne možemo pripisati nekom napretku medija, poštovanju standarda, razvoju svijesti i savjesti, jednostavno su tabloidi u regionu trenunto okupirani dešavanjima na Kosovu pa im naši izbori nisu u vrhu agende.

MONITOR: Neke prakse se ne mijenjaju. Izbori se održavaju po starim pravilima, a izborna reforma je jedno od predizbornih obećanja. Koliko će to uticati na izborni proces?

KOPRIVICA: Nadamo se da će izbori zanimati političke partije i nakon 11. juna,  jer je to period kada bismo mogli da riješimo sve one probleme na koje godinama unazad upozoravamo. Izborna reforma bi morala da bude prioritet novog sastava parlamenta. Tada je potrebno uložiti značajan napor i energiju kako bi se postigao konsenzus vlasti i opozicije i naši izborni zakoni konačno uskladili sa demokratskim standardima. U ovoj godini nijesu postojali uslovi i mogućnost da se radi na reformi izbornog zakonodavstva, ali smo pojedine izjave predstavnika partija i potpisivanje Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju doživjeli kao opredjeljenje da se krene u rješavanje spornih pitanja koja opterećuju izborni proces u našoj zemlji.

Od izbora do izbora se pokazuje koliki je problem to što nam izbore sprovede institucije koje direktno kontrolišu političke partije i što imamo nesređen birački spisak s kojim su povezani problemi neažurnosti registara prebivališta, registra državljanja i matičnog registra umrlih. Dalje, imamo slučajeve medijskog, političkog i finansijskog uplitanja u izbore sa strane, koji, očigledno, nijesu pretjerano interesovali naše izabrane predstavnike, a zloupotrebe javnih resursa, posebno kroz partijsko zapošljavanje i funkcionersku kampanju, su potpuno normalizovane.

Dobra vijest je da za ove probleme imamo predloge rješenja koja su oprobana i dokazana u mnogim demokratskim zemljama. Ali kako bi se to usvojilo, najmanje dvije trećine budućeg sastava parlamenta treba da sjedne i napravi dogovor.

Važno je potcrtati da izbori ne predstavljaju neko tehničko pitanje, već izvor legitimiteta svake funkcije, institucije i javne politike. Ipak, pristup koji su demonstrirale naše političke partije jasno pokazuje da je njima odgovarao status quo i one su dobro znale da iskoriste različite anomalije i pravne praznine kako bi pribavile političku korist.

Političke partije su često znale da potvrde da je izborne reforma neophodna, ali uvijek kada bi došlo vrijeme da se ona sprovede, naše poslanici i poslanice su imali preča posla.

Sjećate se da je sadašnja vlast, dok je bila opozicija, vrlo glasno i često pred parlametarne izbore 2020. obećavala da će sprovesti izbornu reformu, ona je čak našla mjesto i u ekspozeu dva premijera od tada, ali nažalost reforma je ostala upravo tu, na papiru. A bio je očit nedostatak političke volje i sa strane opozicije. Podsjetiću da su u jednom trenutku dvije najveće partije vlasti i opozicije, DF i DPS u isto vrijeme bojtkovale parlament kada je trebalo raditi u Odboru za izbornu reformu, što dovoljno govori o odnosu prema ovom ključnom pitanju i za našu unutrašnju demokratiju i za članstvo u EU. Normalno je da postoje politička razmimoilaženja, ali ne i da to parališe ključne reformske procese.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo