INTERVJU
SLAVIŠA ČUROVIĆ, GLUMAC: Pobijedio sam i opet ću

MONITOR: Nakon 13 godina ponovo ste angažovani u vašem matičnom pozorištu CNP-u – Šekspirova Bura. Kakvi su utisci?
ČUROVIĆ: Sjajni. Reditelj Projkovski je zlato teatra pa smo i mi sa njim dosegli skoro zvjezdane visine glume. Vratio sam se u svoje pozorište koje sam otvarao 1997. godine sa još dvadeset kolega na poziv Baneta Popovića, za čiji talenat sam već utrošio lijepih riječi i znao sam da taj talenat razumije pozorište i mene u njemu, pa sam se zato sa zadovoljstvom odazvao pozivu. Neke drage kolege sam opet vidio na sceni i radio sa njima – Mirka Vlahovića, Nikolu Perišića, Baneta i ostale. Neke sam tek upoznao i vjerujem da su me talentom kupili – Momo Otašević, Burić i Marko Todorović. Pun sam lijepih utisaka.
MONITOR: Crnogorsko narodno pozorište je nakon zastoja krenulo sa zapaženom produkcijom. Kako ocjenjujete rad CNP-a?
ČUROVIĆ: Rekoh da institucije treba da vode ljudi koji to znaju da rade i koji to žele. Pogodili su sa dovođenjem Popovića na mjesto umjetničkog direktora CNP-a i rezultati su odmah vidljivi. Zamislite da su pogodili sa svim ostalim, ne bi imali proteste, takozvane ,,državne” udare, majke na ulici, sinove na birou, opoziciju van parlamenta, a vlast van pameti. Ali ovaj svijetli primjer je samo izuzetak koji potvrđuje pravilo da oni koji su potrošeni ne mogu nikada voditi ništa kako treba. Na žalost, agonija se nastavlja i ja joj kraja ne vidim. Zato uživam u radu u pozorištu, a van njega gledam samo svoje dvorište u Gornjoj Gorici i više nikom ništa ne dokazujem.
MONITOR: Bivši direktor CNP-a Janko Ljumović, unaprijeđen je u ministra kulture. Kako to komentarišete?
ČUROVIĆ: Što gore radite to vas više nagrade, tako vidim unapređenje gore pomenutog čovjeka. Tako je u svakom nepotizmu, u nivelatorskoj kulturi koja ima za cilj uništavanje misaonog čovjeka i svođenja na koka-kolu i hamburger. Ali takvi se šepure, žive u stanovima koje dobiju, ne u onima koje zarade, putuju na naš račun, a provincijalizam koji oko sebe šire ne vide. Na kraju i sami povjeruju u bajku da smo svi glupi i da ništa ne vidimo, jer makar u kulturi nema onih koji ,,smiju usta rasklopiti”. Pošto evo ja smijem, biću njihovo stalno podsjećanje na laž u kojoj žive.
MONITOR: Gradonačelnik Stijepović nedavno izjavi da Podgorici ne treba pozorišta kao Lenjingradu.
ČUROVIĆ: Lenjingrad je imao četrdeset pozorišta, ali mi od komunizma nismo odmakli, pa je isto je li Lenjingrad ili Peterburg, jer mi imamo istu vlast još od kada je Staljin bio živ. Vjerujem da smo rekorderi po tome.
MONITOR: Jedan ste od rijetkih kulturnih djelatnika koji je javno govorio o zakulisnim radnjama u nacionalnom pozorištu. Kako ocjenjujete sadašnje stanje u kulturi, ima li kakvih pomaka?
ČUROVIĆ: Jasam pobijedio i opet ću. Oni koji su vodili kulturu više se, makar o CNP-u ne pitaju. Dovoljno su ga devastirali da smo se jedva oporavili, i oporavljamo se još. Sada su prešli na uništavanje Univerziteta i kako vidim to uspješno rade. Uvijek dobiju mandate da nagrde sve što je valjalo, a kreću iz najboljih namjera, kao u onoj priči o paklu. Ali za njih je sve po Sartru: ,,Pakao, to su drugi”. Sada su prešli na obesmišljavanje slobode koja se i tvori na Univerzitetu. Kada nam serviraju par generacija uplašenih od sebe samih onda ćemo konstatovati da su pobijedili. Protiv toga se treba boriti svim sredstvima jer sloboda mora da se brani kao i pravo na mišljenje, beskompromisno i do kraja. U kulturi je stanje kao i u državi. Udar samo što nije počeo, ali se traži onaj ko će sve osmisliti. Pošto ga nema, nema ni kulture. Eto, takvo je stanje.
MONITOR: Početkom jeseni napustili ste Glavni i Izvršni odbor Demosa, zbog neslaganja sa listom za poslanike. Međutim, ostali ste odbornik u Skupštini Podgorice. Kakvi su utisci nakon svega, što se političkog angažmana tiče?
ČUROVIĆ: Izvršni i glavni odbor Demosa sam napustio jer ne podnosim nepoštovanje, diktaturu i potcjenjivanje. I dalje vjerujem u tu ideju, osnivač sam Demosa, ali nemam energije za dalje upuštanje u politiku. Vjerovatno je tačno da ljudi koji razmišljaju emocijama ne treba da se bave politikom. Trebalo je puno razočaranja i četrdeset godina da napunim da bih to shvatio. Ostao sam odbornik, jer mi to niko nije poklonio, pa nemam šta kome da vraćam. Glasaću kako bude glasala opozicija i toliko od mene. Dalje bavljenje politikom je za mene završena priča. Da pomognem nekom da promijenimo vlast da, ali da kidam sebi živce više ne.
MONITOR: U prošlom intervjuu Monitoru izjavili ste da je Podgorica postala duhovna provincija. Je li se tu što mijenjalo, kako Vam iz odborničkih klupa izgleda briga o glavnom gradu?
ČUROVIĆ: Ko je i kako vodi, Podgorica se dobro drži. I dalje čuva oreol duhovne provincije. Ništa se nije mijenjalo sem ljudi koji rukovode, a sistem ostaje isti. Rekao sam davno, i stojim iza toga, da dok se sistem ne promijeni ne može ni kultura da se mijenja. Što se tiče mog pogleda iz odborničkih klupa, on je sumoran. Žao mi je što nemamo televizijske prenose pa da vidite kako izgleda rukovođenje Glavnim gradom. Skup onih koji traže privilegije, žive od njih, a mi to vidimo i ne možemo da spriječimo. Želja da se radi postoji, to sam rekao i gradonačelniku, ali osim želje treba imati znanja.
Sve izgleda kao jedna potemkinovština sa pokojim svijetlim primjerom. Bitnih koncerata nema, tri godine Gradsko pozorište nije mrdnulo od temelja, narod se zavađa ,,vrtanjem” spomenika razdora i tako u krug.
Od filma do boksa
ČUROVIĆ: Prošle godine sam snimio tri dugometražna igrana filma, dva kratkometražna, dvije serije i napravio dvije uloge u pozorištu posle dugo vremena. Za jednog buntovnog čovjeka, prilično. Ove godine imam dogovor za dvije serije i film, pa dok ne potpišem ugovore da ne malerišem. Ono što radim svaki dan i našta sam posebno ponosan je rad na Arenisport I komentarisanje boksa. Osim borbi koje radim uživo, ponosan sam na 91 epizodu bokserskih klasika. To je 450 najboljih mečeva u istoriji, urađeno na jedinstven način. Radim na najboljoj televiziji u regionu, imam najbolje kolege i najbolje urednike, i vlasnike. To je sloboda rada o kojoj sam sanjao. Nažalost od nje ne mogu da živim pa moram i da glumim.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje
MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?
KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.
Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.
Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.
Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.
Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.
Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.
MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?
KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.
Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.
Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.
Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.
Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.
Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške
MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?
LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG) biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.
SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.
MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?
LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.
MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?
LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi
MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?
KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.
Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.
MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?
KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU1 sedmica
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU1 sedmica
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
FOKUS3 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
Izdvojeno1 sedmica
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije