Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Specijalci i dvorske lude na istom zadatku

Objavljeno prije

na

grahovac

,,Nije potrebno biti naročito obrazovan pa zaključiti da je, zbog pravničke nekompetentnosti, specijalni državni tužilac Milivoje Katnić izgubio svaki kredibilitet da vodi predmet državni udar. Zbog njegove nekompetentnosti on je državu Crnu Goru uveo u pravi cirkus. Za sada to izgleda komično, ali prijeti opasnost da se pretvori u veoma ozbiljnu stvar”, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, komentarišući posljednji nastup SDT i njegovu izjavu da su iza planiranih napada na crnogorske državne instuticije, uz ruske nacionaliste stajali i ljudi iz ruske vlasti.
GRAHOVAC: Da bi ovaj događaj smjestili na pravo mjesto, valja pravilno procjenjivati geopolitičke procese i geostrateške interese nosilaca tih procesa, a posebno Ruske Federacije na koju se, kobajagi, okomio vrh DPS.

MONITOR: Da li je u pitanju stvarni politički sukob između Crne Gore i RF ili je to fingiranje sukoba?
GRAHOVAC: U pitanju je fingiranje sukoba sa veoma podlim namjerama. Vladimir Putin = Sergej Šojgu = Milan Roćen = Milo Đukanović, konstanta je u višedecenijskom trajanju. Njihov odnos ima veoma snažne ideološke, političke i lične interese. Fingiranjem sukoba između RF i Crne Gore, DPS režim želi postići više ciljeva: kupuju milost zapadnih administracija za svoje političko preživljavanje; žele da proizvođenjem tenzija održe svoju političku aktuelnost; i, konačno, da sačuvaju lične interese stečene sivim poslovima iz crnogorskih privatizacija od kojih su mnoge rađene špekulativnim poslovima sa ruskim tajkunima.

MONITOR: Zar to ne uočavaju zapadne administracije?
GRAHOVAC: Dio briselske i vašingtonske administracije to ne uočava, jer su žrtva sopstvene višegodišnje birokratske tromosti, dok jedan dio to veoma dobro uočava, ali zatvara oči jer je kontaminiran lobiranjem kao opasnom koruptivnom radnjom na planeti. Crnogorski režimski špekulanti odavno su to prepoznali pa to koriste za sopstveno političko preživljavanje. Državnim novcem, naravno. Pored navedenog, Crna Gora ima problem što, pored veoma opakog režima, ima čitavu diviziju režimlija koji su preuzeli ulogu karikaturalnih dvorskih luda.

MONITOR: Vratimo se ,,slučaju državnog udara”. Postoji li mogućnost da je neko sa Zapada pokušao da odglumi „Ruse”?
GRAHOVAC: Mogućnost postoji. Pored ,,slučaja državni udar” sada imamo i ,,slučaj Katnić”. Oba ova slučaja su postala sredstvo u onom stvarnom slučaju, a to je slučaj organizovanog kriminala i korupcije sa političkim ciljem. U krajnjem, ukoliko im scenarij uspije, rezultiraće njihovim političkim preživljavanjem uz veliku ličnu korist. Organizovani kriminal i korupcija sa političkim ciljem je nov svjetski fenomen u nekontrolisanoj globalizaciji. Tim zlom su jednako kontaminirani i Istok i Zapad, pa se ne može isključiti njihova koordinacija u crnogorskom slučaju, koji se jednostavno može nazvati „državni udar i Katnić”.

MONITOR: Šta sa sumnjom tužilaštva da su sa navodnim ruskim pučistima sarađivali poslanici DF? Ko ima jače veze sa moskovskom političko-ekonomskim vrhom DPS ili DF?
GRAHOVAC: Bivši ruski tajkuni, a sadašnji oligarsi, su ili u službi državne politike RF ili ih nema. Teško da neko može pronaći neku manu javnoj politici RF, ali ona tajna ili tajnovita je nešto sasvim drugo. Ova druga njihova politika najjače veze ima sa DPS Crne Gore i vrhom crnogorskog režima. Upravo te njihove veze su velika opasnost po Crnu Goru. Što se DF tiče, on je čist višak i jednim i drugim, iako ga i jedni i drugi koriste kao nezreli politički dekor.

MONITOR: Pustili smo ih da naoružani odu iz Crne Gore…, likvidirali bi ih…, spriječili smo…! Ovo su citati prošlonedjeljnog istupa SDT. Čini li se i Vama da je tužilac, makar u vlastitoj interpretaciji, uveliko izašao iz okvira svoje nadležnosti?
GRAHOVAC: Da gospodin Katnić nije na tako odgovornoj državnoj dužnosti, njegovi postupci bi bili najveća ovovremska sprdnja u Crnoj Gori. Njegova pravnička nekompetentnost služi kao podsmijeh ozbiljnim pravnicima regiona. Ali, slučaj „državni udar i Katnić” nije tako šaljiv. Čovjek sa takvom pravničkom „kompetencijom”, a koji je umislio da je on posljednja odbrana države, slučaj je koji upozorava.

On još ne shvata da je djelokrug njegovog rada tužilački predmet sa bićem krivičnog djela koji sadrži: učinjeno krivično djelo, izvršioce tog krivičnog djela i sredstva kojim je to krivično djelo izvršeno. U slučaju „državni udar i Katnić” ničega od toga nema, a on i njegov tim konstruišu li konstruišu. U emisiji „Mrtva istina” sva njegova pitanja se naslanjaju na noseći stub te konstrukcije, a to je izvjesni Sinđelić. Svjesno se izbjegava pitanje: ,,Šta ako je taj Sinđelić specijalac crnogorske, odnosno, DPS Udbe?” Tada bi i manje obrazovanom građaninu bilo jasno da sva konstrukcija pada u vodu.

Metodi autokratskih režima su trajni – specijalci i dvorske lude su na istom zadatku. Zajedno idu iz razloga da bi zadatak uvijek izgledao dovoljno ozbiljno, a istovremeno i dovoljno „veseo”.

MONITOR: Šta bi potencijalni pučisti dobili da su, zaista, uspjeli da zauzmu Skupštinu Crne Gore i u njoj se zabarikadirali?
GRAHOVAC: Poslije jednog sata ne bi znali šta će sa sobom, a kamoli sa državom. Inače, po strukturi njihovih ličnosti, ne vidim da bi bilo koji član DF-a mogao biti učesnik, a posebno organizator bilo kakvog državnog udara. Nisam siguran da oni politiku dovoljno razumiju, a njihovo neurotično saopštavanje te politike istu vodi u malu perspektivnost. Njih smatram odgovornim što na oktobarskim izborima nije došlo do smjene DPS vlasti. Njihov predizborni slogan je glasio „Mi ili on”, a umjesto toga oni su težišno napadali ostale opozicione partije. Njihova pravoslavno-rusko-srpska opsesija se ne razlikuje od one depeesovske s tim što su ovi drugi veoma vješti da to uspješno prikrivaju, a da one prve uvijek uspješno namagarče.

Jednostavno, normalna Crna Gora je ukliještena između nerazumnosti DF-a i brutalnosti DPS-a, pa ove dvije grupacije imaju uzajamnu sinergiju. DF je postao veoma poželjan rekvizit u politici vladanja DPS-a.

MONITOR: Koliko su za čitav proces relevantni prisluškivani razgovori čelnika DF i njihovog vozača iz januara ove godine?
GRAHOVAC: Opet cirkus SDT – jednako kao i onaj cirkus o, kako Katnić kaže, hapšenju Mila Đukanovića, ukoliko ga neko od „pučista” sretne. Državu Crnu Goru i njene građane treba da zabrine činjenica što SDT čitavu konstrukciju o „državnom udaru” zasniva na iskazu i radnjama mreže problematičnih lica sa kojima njihove domicilne države decenijama imaju velike probleme. Baš kao što je kredibilitet tih problematičnih tipova, takav isti kredibilitet imaju i prisluškivani razgovori, pa i samo SDT Crne Gore.

No, u svemu ovome vidim obrt – DPS je Katnića, baš kao i mnoge druge do sada, upotrijebio, potrošio i osramotio, pa će ga uskoro puštiti niz vodu.

MONITOR: Građanski rat kao realna opcija ili samozavaravanje političkog vođstva?
GRAHOVAC: Građane regiona godinama ohrabrujem da ne treba da se plaše rata jer ga biti neće. U isto vrijeme građane Crne Gore upozoravam da olovkom smijene DPS koja je kriminalna, zločinačka i neofašistička organizacija čiji rad treba zabraniti. Ukoliko se to tako ne uradi, možda će jednoga dana biti potreba za upotrebom ozbiljnijih sredstava!

Ovaj zaključak izvodim iz činjenice što rukovodstvu DPS-a vlast predstavlja isto što i sloboda, a nekima od njih vlast je isto što i život. Njihova imovina njima je jednako važna kao i život. Oni su ovoga potpuno svjesni pa vlast nikome drugome neće prepustiti bez golemih jada. Posljednja šansa da se zlo izbjegne je da se na izborima na svim nivoima primijeni jedna jedina formula koja glasi: ,,Na izbore svi, za DPS niko”! U protivnom, pribojavam se da će biti neizbježno i nešto drugo?!

MONITOR: Politička kriza se zaoštrava u Makedoniji, Srbiji, CG, BiH, pa čak i u Hrvatskoj. Slučajnost ili…?
GRAHOVAC: Nema slučajnosti. Osnovni uzrok je u činjenici da su banditosi, koji su učestvovali u razbijanju Jugoslavije, još na vlasti u ex Yu državama (osim Slovenije). Oni lično i njihove partije. Građani ex Yu država uočavaju da je razbijanje Jugoslavije bilo najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Takva ocjena se može čuti i u relevantnim međunarodnim asocijacijama. U skladu sa tim, neminovno je da će doći vrijeme utvrđivanja lične i političke odgovornosti i do zabrane rada ratnih partija. Banditosima samo preostaje da ratnim bubnjevima proizvode i održavaju tenzije i ratno stanje u produženom trajanju. Sve to rade zbog grčevite borbe da se održe na vlasti.

Razbijanje Jugoslavije je operativno počelo 20. avgusta 1988. godine u Titogradu. Banditosi iz prvih borbenih redova te operacije i danas totalno i totalitaristički vladaju Crnom Gorom. Kosmička pravda bi bila da kažnjavanje tih zločinaca otpočne baš u Crnoj Gori.

Interesi

GRAHOVAC: Baš kao i vjekovima ranije, ruska politika ima dvije konstante, a to su nedemokratski režim unutra i imperijalna politika spolja. Strateški prioriteti politike RF u ovom vremenu su: tiho osvajanje prostora Arktika, kao najvećeg resursa planete; otvorena namjera za kontrolom Baltika i Crnog mora; pronalaženje savezništva koje bi Ruskoj Federaciji omogućilo vodeću ulogu u kontroli Bosfora, Dardanela i Bliskog istoka. Postizanje tih ciljeva Ruskoj Federaciji omogućuje da ili ostane ili postane važan geopolitički igrač.

MONITOR: Gdje je tu Crna Gora?
GRAHOVAC: U svjetskom BDP Crna Gora učestvuje sa 0,0012 procenata, a taj procenat je još niži kada je u pitanju veličina teritorije. Kada slušate galamu crnogorskog režima i režimlija moglo bi se pomisliti da se radi o planetarnoj super sili. Dva su uzroka ovog hendikepa. Prvo, sociološko-psihološki, jer davanje sebi tolikog značaja crnogorska je mantalitetska odrednica. I drugo, to ima političko ili bolje rečeno politikantsko utemeljenje, jer je DPS režim postao teret kako građanima Crne Gore tako i relevantnim regionalnim i međunarodnim političkim činiocima. Prozvođenjem skandala visokog intenziteta DPS režimlije pokušavaju osanažiti svoju važnost na unutrašnjoj i spoljnoj političkoj sceni.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo