Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Specijalci i dvorske lude na istom zadatku

Objavljeno prije

na

,,Nije potrebno biti naročito obrazovan pa zaključiti da je, zbog pravničke nekompetentnosti, specijalni državni tužilac Milivoje Katnić izgubio svaki kredibilitet da vodi predmet državni udar. Zbog njegove nekompetentnosti on je državu Crnu Goru uveo u pravi cirkus. Za sada to izgleda komično, ali prijeti opasnost da se pretvori u veoma ozbiljnu stvar”, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, komentarišući posljednji nastup SDT i njegovu izjavu da su iza planiranih napada na crnogorske državne instuticije, uz ruske nacionaliste stajali i ljudi iz ruske vlasti.
GRAHOVAC: Da bi ovaj događaj smjestili na pravo mjesto, valja pravilno procjenjivati geopolitičke procese i geostrateške interese nosilaca tih procesa, a posebno Ruske Federacije na koju se, kobajagi, okomio vrh DPS.

MONITOR: Da li je u pitanju stvarni politički sukob između Crne Gore i RF ili je to fingiranje sukoba?
GRAHOVAC: U pitanju je fingiranje sukoba sa veoma podlim namjerama. Vladimir Putin = Sergej Šojgu = Milan Roćen = Milo Đukanović, konstanta je u višedecenijskom trajanju. Njihov odnos ima veoma snažne ideološke, političke i lične interese. Fingiranjem sukoba između RF i Crne Gore, DPS režim želi postići više ciljeva: kupuju milost zapadnih administracija za svoje političko preživljavanje; žele da proizvođenjem tenzija održe svoju političku aktuelnost; i, konačno, da sačuvaju lične interese stečene sivim poslovima iz crnogorskih privatizacija od kojih su mnoge rađene špekulativnim poslovima sa ruskim tajkunima.

MONITOR: Zar to ne uočavaju zapadne administracije?
GRAHOVAC: Dio briselske i vašingtonske administracije to ne uočava, jer su žrtva sopstvene višegodišnje birokratske tromosti, dok jedan dio to veoma dobro uočava, ali zatvara oči jer je kontaminiran lobiranjem kao opasnom koruptivnom radnjom na planeti. Crnogorski režimski špekulanti odavno su to prepoznali pa to koriste za sopstveno političko preživljavanje. Državnim novcem, naravno. Pored navedenog, Crna Gora ima problem što, pored veoma opakog režima, ima čitavu diviziju režimlija koji su preuzeli ulogu karikaturalnih dvorskih luda.

MONITOR: Vratimo se ,,slučaju državnog udara”. Postoji li mogućnost da je neko sa Zapada pokušao da odglumi „Ruse”?
GRAHOVAC: Mogućnost postoji. Pored ,,slučaja državni udar” sada imamo i ,,slučaj Katnić”. Oba ova slučaja su postala sredstvo u onom stvarnom slučaju, a to je slučaj organizovanog kriminala i korupcije sa političkim ciljem. U krajnjem, ukoliko im scenarij uspije, rezultiraće njihovim političkim preživljavanjem uz veliku ličnu korist. Organizovani kriminal i korupcija sa političkim ciljem je nov svjetski fenomen u nekontrolisanoj globalizaciji. Tim zlom su jednako kontaminirani i Istok i Zapad, pa se ne može isključiti njihova koordinacija u crnogorskom slučaju, koji se jednostavno može nazvati „državni udar i Katnić”.

MONITOR: Šta sa sumnjom tužilaštva da su sa navodnim ruskim pučistima sarađivali poslanici DF? Ko ima jače veze sa moskovskom političko-ekonomskim vrhom DPS ili DF?
GRAHOVAC: Bivši ruski tajkuni, a sadašnji oligarsi, su ili u službi državne politike RF ili ih nema. Teško da neko može pronaći neku manu javnoj politici RF, ali ona tajna ili tajnovita je nešto sasvim drugo. Ova druga njihova politika najjače veze ima sa DPS Crne Gore i vrhom crnogorskog režima. Upravo te njihove veze su velika opasnost po Crnu Goru. Što se DF tiče, on je čist višak i jednim i drugim, iako ga i jedni i drugi koriste kao nezreli politički dekor.

MONITOR: Pustili smo ih da naoružani odu iz Crne Gore…, likvidirali bi ih…, spriječili smo…! Ovo su citati prošlonedjeljnog istupa SDT. Čini li se i Vama da je tužilac, makar u vlastitoj interpretaciji, uveliko izašao iz okvira svoje nadležnosti?
GRAHOVAC: Da gospodin Katnić nije na tako odgovornoj državnoj dužnosti, njegovi postupci bi bili najveća ovovremska sprdnja u Crnoj Gori. Njegova pravnička nekompetentnost služi kao podsmijeh ozbiljnim pravnicima regiona. Ali, slučaj „državni udar i Katnić” nije tako šaljiv. Čovjek sa takvom pravničkom „kompetencijom”, a koji je umislio da je on posljednja odbrana države, slučaj je koji upozorava.

On još ne shvata da je djelokrug njegovog rada tužilački predmet sa bićem krivičnog djela koji sadrži: učinjeno krivično djelo, izvršioce tog krivičnog djela i sredstva kojim je to krivično djelo izvršeno. U slučaju „državni udar i Katnić” ničega od toga nema, a on i njegov tim konstruišu li konstruišu. U emisiji „Mrtva istina” sva njegova pitanja se naslanjaju na noseći stub te konstrukcije, a to je izvjesni Sinđelić. Svjesno se izbjegava pitanje: ,,Šta ako je taj Sinđelić specijalac crnogorske, odnosno, DPS Udbe?” Tada bi i manje obrazovanom građaninu bilo jasno da sva konstrukcija pada u vodu.

Metodi autokratskih režima su trajni – specijalci i dvorske lude su na istom zadatku. Zajedno idu iz razloga da bi zadatak uvijek izgledao dovoljno ozbiljno, a istovremeno i dovoljno „veseo”.

MONITOR: Šta bi potencijalni pučisti dobili da su, zaista, uspjeli da zauzmu Skupštinu Crne Gore i u njoj se zabarikadirali?
GRAHOVAC: Poslije jednog sata ne bi znali šta će sa sobom, a kamoli sa državom. Inače, po strukturi njihovih ličnosti, ne vidim da bi bilo koji član DF-a mogao biti učesnik, a posebno organizator bilo kakvog državnog udara. Nisam siguran da oni politiku dovoljno razumiju, a njihovo neurotično saopštavanje te politike istu vodi u malu perspektivnost. Njih smatram odgovornim što na oktobarskim izborima nije došlo do smjene DPS vlasti. Njihov predizborni slogan je glasio „Mi ili on”, a umjesto toga oni su težišno napadali ostale opozicione partije. Njihova pravoslavno-rusko-srpska opsesija se ne razlikuje od one depeesovske s tim što su ovi drugi veoma vješti da to uspješno prikrivaju, a da one prve uvijek uspješno namagarče.

Jednostavno, normalna Crna Gora je ukliještena između nerazumnosti DF-a i brutalnosti DPS-a, pa ove dvije grupacije imaju uzajamnu sinergiju. DF je postao veoma poželjan rekvizit u politici vladanja DPS-a.

MONITOR: Koliko su za čitav proces relevantni prisluškivani razgovori čelnika DF i njihovog vozača iz januara ove godine?
GRAHOVAC: Opet cirkus SDT – jednako kao i onaj cirkus o, kako Katnić kaže, hapšenju Mila Đukanovića, ukoliko ga neko od „pučista” sretne. Državu Crnu Goru i njene građane treba da zabrine činjenica što SDT čitavu konstrukciju o „državnom udaru” zasniva na iskazu i radnjama mreže problematičnih lica sa kojima njihove domicilne države decenijama imaju velike probleme. Baš kao što je kredibilitet tih problematičnih tipova, takav isti kredibilitet imaju i prisluškivani razgovori, pa i samo SDT Crne Gore.

No, u svemu ovome vidim obrt – DPS je Katnića, baš kao i mnoge druge do sada, upotrijebio, potrošio i osramotio, pa će ga uskoro puštiti niz vodu.

MONITOR: Građanski rat kao realna opcija ili samozavaravanje političkog vođstva?
GRAHOVAC: Građane regiona godinama ohrabrujem da ne treba da se plaše rata jer ga biti neće. U isto vrijeme građane Crne Gore upozoravam da olovkom smijene DPS koja je kriminalna, zločinačka i neofašistička organizacija čiji rad treba zabraniti. Ukoliko se to tako ne uradi, možda će jednoga dana biti potreba za upotrebom ozbiljnijih sredstava!

Ovaj zaključak izvodim iz činjenice što rukovodstvu DPS-a vlast predstavlja isto što i sloboda, a nekima od njih vlast je isto što i život. Njihova imovina njima je jednako važna kao i život. Oni su ovoga potpuno svjesni pa vlast nikome drugome neće prepustiti bez golemih jada. Posljednja šansa da se zlo izbjegne je da se na izborima na svim nivoima primijeni jedna jedina formula koja glasi: ,,Na izbore svi, za DPS niko”! U protivnom, pribojavam se da će biti neizbježno i nešto drugo?!

MONITOR: Politička kriza se zaoštrava u Makedoniji, Srbiji, CG, BiH, pa čak i u Hrvatskoj. Slučajnost ili…?
GRAHOVAC: Nema slučajnosti. Osnovni uzrok je u činjenici da su banditosi, koji su učestvovali u razbijanju Jugoslavije, još na vlasti u ex Yu državama (osim Slovenije). Oni lično i njihove partije. Građani ex Yu država uočavaju da je razbijanje Jugoslavije bilo najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Takva ocjena se može čuti i u relevantnim međunarodnim asocijacijama. U skladu sa tim, neminovno je da će doći vrijeme utvrđivanja lične i političke odgovornosti i do zabrane rada ratnih partija. Banditosima samo preostaje da ratnim bubnjevima proizvode i održavaju tenzije i ratno stanje u produženom trajanju. Sve to rade zbog grčevite borbe da se održe na vlasti.

Razbijanje Jugoslavije je operativno počelo 20. avgusta 1988. godine u Titogradu. Banditosi iz prvih borbenih redova te operacije i danas totalno i totalitaristički vladaju Crnom Gorom. Kosmička pravda bi bila da kažnjavanje tih zločinaca otpočne baš u Crnoj Gori.

Interesi

GRAHOVAC: Baš kao i vjekovima ranije, ruska politika ima dvije konstante, a to su nedemokratski režim unutra i imperijalna politika spolja. Strateški prioriteti politike RF u ovom vremenu su: tiho osvajanje prostora Arktika, kao najvećeg resursa planete; otvorena namjera za kontrolom Baltika i Crnog mora; pronalaženje savezništva koje bi Ruskoj Federaciji omogućilo vodeću ulogu u kontroli Bosfora, Dardanela i Bliskog istoka. Postizanje tih ciljeva Ruskoj Federaciji omogućuje da ili ostane ili postane važan geopolitički igrač.

MONITOR: Gdje je tu Crna Gora?
GRAHOVAC: U svjetskom BDP Crna Gora učestvuje sa 0,0012 procenata, a taj procenat je još niži kada je u pitanju veličina teritorije. Kada slušate galamu crnogorskog režima i režimlija moglo bi se pomisliti da se radi o planetarnoj super sili. Dva su uzroka ovog hendikepa. Prvo, sociološko-psihološki, jer davanje sebi tolikog značaja crnogorska je mantalitetska odrednica. I drugo, to ima političko ili bolje rečeno politikantsko utemeljenje, jer je DPS režim postao teret kako građanima Crne Gore tako i relevantnim regionalnim i međunarodnim političkim činiocima. Prozvođenjem skandala visokog intenziteta DPS režimlije pokušavaju osanažiti svoju važnost na unutrašnjoj i spoljnoj političkoj sceni.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo