Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Specijalci i dvorske lude na istom zadatku

Objavljeno prije

na

,,Nije potrebno biti naročito obrazovan pa zaključiti da je, zbog pravničke nekompetentnosti, specijalni državni tužilac Milivoje Katnić izgubio svaki kredibilitet da vodi predmet državni udar. Zbog njegove nekompetentnosti on je državu Crnu Goru uveo u pravi cirkus. Za sada to izgleda komično, ali prijeti opasnost da se pretvori u veoma ozbiljnu stvar”, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, komentarišući posljednji nastup SDT i njegovu izjavu da su iza planiranih napada na crnogorske državne instuticije, uz ruske nacionaliste stajali i ljudi iz ruske vlasti.
GRAHOVAC: Da bi ovaj događaj smjestili na pravo mjesto, valja pravilno procjenjivati geopolitičke procese i geostrateške interese nosilaca tih procesa, a posebno Ruske Federacije na koju se, kobajagi, okomio vrh DPS.

MONITOR: Da li je u pitanju stvarni politički sukob između Crne Gore i RF ili je to fingiranje sukoba?
GRAHOVAC: U pitanju je fingiranje sukoba sa veoma podlim namjerama. Vladimir Putin = Sergej Šojgu = Milan Roćen = Milo Đukanović, konstanta je u višedecenijskom trajanju. Njihov odnos ima veoma snažne ideološke, političke i lične interese. Fingiranjem sukoba između RF i Crne Gore, DPS režim želi postići više ciljeva: kupuju milost zapadnih administracija za svoje političko preživljavanje; žele da proizvođenjem tenzija održe svoju političku aktuelnost; i, konačno, da sačuvaju lične interese stečene sivim poslovima iz crnogorskih privatizacija od kojih su mnoge rađene špekulativnim poslovima sa ruskim tajkunima.

MONITOR: Zar to ne uočavaju zapadne administracije?
GRAHOVAC: Dio briselske i vašingtonske administracije to ne uočava, jer su žrtva sopstvene višegodišnje birokratske tromosti, dok jedan dio to veoma dobro uočava, ali zatvara oči jer je kontaminiran lobiranjem kao opasnom koruptivnom radnjom na planeti. Crnogorski režimski špekulanti odavno su to prepoznali pa to koriste za sopstveno političko preživljavanje. Državnim novcem, naravno. Pored navedenog, Crna Gora ima problem što, pored veoma opakog režima, ima čitavu diviziju režimlija koji su preuzeli ulogu karikaturalnih dvorskih luda.

MONITOR: Vratimo se ,,slučaju državnog udara”. Postoji li mogućnost da je neko sa Zapada pokušao da odglumi „Ruse”?
GRAHOVAC: Mogućnost postoji. Pored ,,slučaja državni udar” sada imamo i ,,slučaj Katnić”. Oba ova slučaja su postala sredstvo u onom stvarnom slučaju, a to je slučaj organizovanog kriminala i korupcije sa političkim ciljem. U krajnjem, ukoliko im scenarij uspije, rezultiraće njihovim političkim preživljavanjem uz veliku ličnu korist. Organizovani kriminal i korupcija sa političkim ciljem je nov svjetski fenomen u nekontrolisanoj globalizaciji. Tim zlom su jednako kontaminirani i Istok i Zapad, pa se ne može isključiti njihova koordinacija u crnogorskom slučaju, koji se jednostavno može nazvati „državni udar i Katnić”.

MONITOR: Šta sa sumnjom tužilaštva da su sa navodnim ruskim pučistima sarađivali poslanici DF? Ko ima jače veze sa moskovskom političko-ekonomskim vrhom DPS ili DF?
GRAHOVAC: Bivši ruski tajkuni, a sadašnji oligarsi, su ili u službi državne politike RF ili ih nema. Teško da neko može pronaći neku manu javnoj politici RF, ali ona tajna ili tajnovita je nešto sasvim drugo. Ova druga njihova politika najjače veze ima sa DPS Crne Gore i vrhom crnogorskog režima. Upravo te njihove veze su velika opasnost po Crnu Goru. Što se DF tiče, on je čist višak i jednim i drugim, iako ga i jedni i drugi koriste kao nezreli politički dekor.

MONITOR: Pustili smo ih da naoružani odu iz Crne Gore…, likvidirali bi ih…, spriječili smo…! Ovo su citati prošlonedjeljnog istupa SDT. Čini li se i Vama da je tužilac, makar u vlastitoj interpretaciji, uveliko izašao iz okvira svoje nadležnosti?
GRAHOVAC: Da gospodin Katnić nije na tako odgovornoj državnoj dužnosti, njegovi postupci bi bili najveća ovovremska sprdnja u Crnoj Gori. Njegova pravnička nekompetentnost služi kao podsmijeh ozbiljnim pravnicima regiona. Ali, slučaj „državni udar i Katnić” nije tako šaljiv. Čovjek sa takvom pravničkom „kompetencijom”, a koji je umislio da je on posljednja odbrana države, slučaj je koji upozorava.

On još ne shvata da je djelokrug njegovog rada tužilački predmet sa bićem krivičnog djela koji sadrži: učinjeno krivično djelo, izvršioce tog krivičnog djela i sredstva kojim je to krivično djelo izvršeno. U slučaju „državni udar i Katnić” ničega od toga nema, a on i njegov tim konstruišu li konstruišu. U emisiji „Mrtva istina” sva njegova pitanja se naslanjaju na noseći stub te konstrukcije, a to je izvjesni Sinđelić. Svjesno se izbjegava pitanje: ,,Šta ako je taj Sinđelić specijalac crnogorske, odnosno, DPS Udbe?” Tada bi i manje obrazovanom građaninu bilo jasno da sva konstrukcija pada u vodu.

Metodi autokratskih režima su trajni – specijalci i dvorske lude su na istom zadatku. Zajedno idu iz razloga da bi zadatak uvijek izgledao dovoljno ozbiljno, a istovremeno i dovoljno „veseo”.

MONITOR: Šta bi potencijalni pučisti dobili da su, zaista, uspjeli da zauzmu Skupštinu Crne Gore i u njoj se zabarikadirali?
GRAHOVAC: Poslije jednog sata ne bi znali šta će sa sobom, a kamoli sa državom. Inače, po strukturi njihovih ličnosti, ne vidim da bi bilo koji član DF-a mogao biti učesnik, a posebno organizator bilo kakvog državnog udara. Nisam siguran da oni politiku dovoljno razumiju, a njihovo neurotično saopštavanje te politike istu vodi u malu perspektivnost. Njih smatram odgovornim što na oktobarskim izborima nije došlo do smjene DPS vlasti. Njihov predizborni slogan je glasio „Mi ili on”, a umjesto toga oni su težišno napadali ostale opozicione partije. Njihova pravoslavno-rusko-srpska opsesija se ne razlikuje od one depeesovske s tim što su ovi drugi veoma vješti da to uspješno prikrivaju, a da one prve uvijek uspješno namagarče.

Jednostavno, normalna Crna Gora je ukliještena između nerazumnosti DF-a i brutalnosti DPS-a, pa ove dvije grupacije imaju uzajamnu sinergiju. DF je postao veoma poželjan rekvizit u politici vladanja DPS-a.

MONITOR: Koliko su za čitav proces relevantni prisluškivani razgovori čelnika DF i njihovog vozača iz januara ove godine?
GRAHOVAC: Opet cirkus SDT – jednako kao i onaj cirkus o, kako Katnić kaže, hapšenju Mila Đukanovića, ukoliko ga neko od „pučista” sretne. Državu Crnu Goru i njene građane treba da zabrine činjenica što SDT čitavu konstrukciju o „državnom udaru” zasniva na iskazu i radnjama mreže problematičnih lica sa kojima njihove domicilne države decenijama imaju velike probleme. Baš kao što je kredibilitet tih problematičnih tipova, takav isti kredibilitet imaju i prisluškivani razgovori, pa i samo SDT Crne Gore.

No, u svemu ovome vidim obrt – DPS je Katnića, baš kao i mnoge druge do sada, upotrijebio, potrošio i osramotio, pa će ga uskoro puštiti niz vodu.

MONITOR: Građanski rat kao realna opcija ili samozavaravanje političkog vođstva?
GRAHOVAC: Građane regiona godinama ohrabrujem da ne treba da se plaše rata jer ga biti neće. U isto vrijeme građane Crne Gore upozoravam da olovkom smijene DPS koja je kriminalna, zločinačka i neofašistička organizacija čiji rad treba zabraniti. Ukoliko se to tako ne uradi, možda će jednoga dana biti potreba za upotrebom ozbiljnijih sredstava!

Ovaj zaključak izvodim iz činjenice što rukovodstvu DPS-a vlast predstavlja isto što i sloboda, a nekima od njih vlast je isto što i život. Njihova imovina njima je jednako važna kao i život. Oni su ovoga potpuno svjesni pa vlast nikome drugome neće prepustiti bez golemih jada. Posljednja šansa da se zlo izbjegne je da se na izborima na svim nivoima primijeni jedna jedina formula koja glasi: ,,Na izbore svi, za DPS niko”! U protivnom, pribojavam se da će biti neizbježno i nešto drugo?!

MONITOR: Politička kriza se zaoštrava u Makedoniji, Srbiji, CG, BiH, pa čak i u Hrvatskoj. Slučajnost ili…?
GRAHOVAC: Nema slučajnosti. Osnovni uzrok je u činjenici da su banditosi, koji su učestvovali u razbijanju Jugoslavije, još na vlasti u ex Yu državama (osim Slovenije). Oni lično i njihove partije. Građani ex Yu država uočavaju da je razbijanje Jugoslavije bilo najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Takva ocjena se može čuti i u relevantnim međunarodnim asocijacijama. U skladu sa tim, neminovno je da će doći vrijeme utvrđivanja lične i političke odgovornosti i do zabrane rada ratnih partija. Banditosima samo preostaje da ratnim bubnjevima proizvode i održavaju tenzije i ratno stanje u produženom trajanju. Sve to rade zbog grčevite borbe da se održe na vlasti.

Razbijanje Jugoslavije je operativno počelo 20. avgusta 1988. godine u Titogradu. Banditosi iz prvih borbenih redova te operacije i danas totalno i totalitaristički vladaju Crnom Gorom. Kosmička pravda bi bila da kažnjavanje tih zločinaca otpočne baš u Crnoj Gori.

Interesi

GRAHOVAC: Baš kao i vjekovima ranije, ruska politika ima dvije konstante, a to su nedemokratski režim unutra i imperijalna politika spolja. Strateški prioriteti politike RF u ovom vremenu su: tiho osvajanje prostora Arktika, kao najvećeg resursa planete; otvorena namjera za kontrolom Baltika i Crnog mora; pronalaženje savezništva koje bi Ruskoj Federaciji omogućilo vodeću ulogu u kontroli Bosfora, Dardanela i Bliskog istoka. Postizanje tih ciljeva Ruskoj Federaciji omogućuje da ili ostane ili postane važan geopolitički igrač.

MONITOR: Gdje je tu Crna Gora?
GRAHOVAC: U svjetskom BDP Crna Gora učestvuje sa 0,0012 procenata, a taj procenat je još niži kada je u pitanju veličina teritorije. Kada slušate galamu crnogorskog režima i režimlija moglo bi se pomisliti da se radi o planetarnoj super sili. Dva su uzroka ovog hendikepa. Prvo, sociološko-psihološki, jer davanje sebi tolikog značaja crnogorska je mantalitetska odrednica. I drugo, to ima političko ili bolje rečeno politikantsko utemeljenje, jer je DPS režim postao teret kako građanima Crne Gore tako i relevantnim regionalnim i međunarodnim političkim činiocima. Prozvođenjem skandala visokog intenziteta DPS režimlije pokušavaju osanažiti svoju važnost na unutrašnjoj i spoljnoj političkoj sceni.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo