Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Specijalci i dvorske lude na istom zadatku

Objavljeno prije

na

,,Nije potrebno biti naročito obrazovan pa zaključiti da je, zbog pravničke nekompetentnosti, specijalni državni tužilac Milivoje Katnić izgubio svaki kredibilitet da vodi predmet državni udar. Zbog njegove nekompetentnosti on je državu Crnu Goru uveo u pravi cirkus. Za sada to izgleda komično, ali prijeti opasnost da se pretvori u veoma ozbiljnu stvar”, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, komentarišući posljednji nastup SDT i njegovu izjavu da su iza planiranih napada na crnogorske državne instuticije, uz ruske nacionaliste stajali i ljudi iz ruske vlasti.
GRAHOVAC: Da bi ovaj događaj smjestili na pravo mjesto, valja pravilno procjenjivati geopolitičke procese i geostrateške interese nosilaca tih procesa, a posebno Ruske Federacije na koju se, kobajagi, okomio vrh DPS.

MONITOR: Da li je u pitanju stvarni politički sukob između Crne Gore i RF ili je to fingiranje sukoba?
GRAHOVAC: U pitanju je fingiranje sukoba sa veoma podlim namjerama. Vladimir Putin = Sergej Šojgu = Milan Roćen = Milo Đukanović, konstanta je u višedecenijskom trajanju. Njihov odnos ima veoma snažne ideološke, političke i lične interese. Fingiranjem sukoba između RF i Crne Gore, DPS režim želi postići više ciljeva: kupuju milost zapadnih administracija za svoje političko preživljavanje; žele da proizvođenjem tenzija održe svoju političku aktuelnost; i, konačno, da sačuvaju lične interese stečene sivim poslovima iz crnogorskih privatizacija od kojih su mnoge rađene špekulativnim poslovima sa ruskim tajkunima.

MONITOR: Zar to ne uočavaju zapadne administracije?
GRAHOVAC: Dio briselske i vašingtonske administracije to ne uočava, jer su žrtva sopstvene višegodišnje birokratske tromosti, dok jedan dio to veoma dobro uočava, ali zatvara oči jer je kontaminiran lobiranjem kao opasnom koruptivnom radnjom na planeti. Crnogorski režimski špekulanti odavno su to prepoznali pa to koriste za sopstveno političko preživljavanje. Državnim novcem, naravno. Pored navedenog, Crna Gora ima problem što, pored veoma opakog režima, ima čitavu diviziju režimlija koji su preuzeli ulogu karikaturalnih dvorskih luda.

MONITOR: Vratimo se ,,slučaju državnog udara”. Postoji li mogućnost da je neko sa Zapada pokušao da odglumi „Ruse”?
GRAHOVAC: Mogućnost postoji. Pored ,,slučaja državni udar” sada imamo i ,,slučaj Katnić”. Oba ova slučaja su postala sredstvo u onom stvarnom slučaju, a to je slučaj organizovanog kriminala i korupcije sa političkim ciljem. U krajnjem, ukoliko im scenarij uspije, rezultiraće njihovim političkim preživljavanjem uz veliku ličnu korist. Organizovani kriminal i korupcija sa političkim ciljem je nov svjetski fenomen u nekontrolisanoj globalizaciji. Tim zlom su jednako kontaminirani i Istok i Zapad, pa se ne može isključiti njihova koordinacija u crnogorskom slučaju, koji se jednostavno može nazvati „državni udar i Katnić”.

MONITOR: Šta sa sumnjom tužilaštva da su sa navodnim ruskim pučistima sarađivali poslanici DF? Ko ima jače veze sa moskovskom političko-ekonomskim vrhom DPS ili DF?
GRAHOVAC: Bivši ruski tajkuni, a sadašnji oligarsi, su ili u službi državne politike RF ili ih nema. Teško da neko može pronaći neku manu javnoj politici RF, ali ona tajna ili tajnovita je nešto sasvim drugo. Ova druga njihova politika najjače veze ima sa DPS Crne Gore i vrhom crnogorskog režima. Upravo te njihove veze su velika opasnost po Crnu Goru. Što se DF tiče, on je čist višak i jednim i drugim, iako ga i jedni i drugi koriste kao nezreli politički dekor.

MONITOR: Pustili smo ih da naoružani odu iz Crne Gore…, likvidirali bi ih…, spriječili smo…! Ovo su citati prošlonedjeljnog istupa SDT. Čini li se i Vama da je tužilac, makar u vlastitoj interpretaciji, uveliko izašao iz okvira svoje nadležnosti?
GRAHOVAC: Da gospodin Katnić nije na tako odgovornoj državnoj dužnosti, njegovi postupci bi bili najveća ovovremska sprdnja u Crnoj Gori. Njegova pravnička nekompetentnost služi kao podsmijeh ozbiljnim pravnicima regiona. Ali, slučaj „državni udar i Katnić” nije tako šaljiv. Čovjek sa takvom pravničkom „kompetencijom”, a koji je umislio da je on posljednja odbrana države, slučaj je koji upozorava.

On još ne shvata da je djelokrug njegovog rada tužilački predmet sa bićem krivičnog djela koji sadrži: učinjeno krivično djelo, izvršioce tog krivičnog djela i sredstva kojim je to krivično djelo izvršeno. U slučaju „državni udar i Katnić” ničega od toga nema, a on i njegov tim konstruišu li konstruišu. U emisiji „Mrtva istina” sva njegova pitanja se naslanjaju na noseći stub te konstrukcije, a to je izvjesni Sinđelić. Svjesno se izbjegava pitanje: ,,Šta ako je taj Sinđelić specijalac crnogorske, odnosno, DPS Udbe?” Tada bi i manje obrazovanom građaninu bilo jasno da sva konstrukcija pada u vodu.

Metodi autokratskih režima su trajni – specijalci i dvorske lude su na istom zadatku. Zajedno idu iz razloga da bi zadatak uvijek izgledao dovoljno ozbiljno, a istovremeno i dovoljno „veseo”.

MONITOR: Šta bi potencijalni pučisti dobili da su, zaista, uspjeli da zauzmu Skupštinu Crne Gore i u njoj se zabarikadirali?
GRAHOVAC: Poslije jednog sata ne bi znali šta će sa sobom, a kamoli sa državom. Inače, po strukturi njihovih ličnosti, ne vidim da bi bilo koji član DF-a mogao biti učesnik, a posebno organizator bilo kakvog državnog udara. Nisam siguran da oni politiku dovoljno razumiju, a njihovo neurotično saopštavanje te politike istu vodi u malu perspektivnost. Njih smatram odgovornim što na oktobarskim izborima nije došlo do smjene DPS vlasti. Njihov predizborni slogan je glasio „Mi ili on”, a umjesto toga oni su težišno napadali ostale opozicione partije. Njihova pravoslavno-rusko-srpska opsesija se ne razlikuje od one depeesovske s tim što su ovi drugi veoma vješti da to uspješno prikrivaju, a da one prve uvijek uspješno namagarče.

Jednostavno, normalna Crna Gora je ukliještena između nerazumnosti DF-a i brutalnosti DPS-a, pa ove dvije grupacije imaju uzajamnu sinergiju. DF je postao veoma poželjan rekvizit u politici vladanja DPS-a.

MONITOR: Koliko su za čitav proces relevantni prisluškivani razgovori čelnika DF i njihovog vozača iz januara ove godine?
GRAHOVAC: Opet cirkus SDT – jednako kao i onaj cirkus o, kako Katnić kaže, hapšenju Mila Đukanovića, ukoliko ga neko od „pučista” sretne. Državu Crnu Goru i njene građane treba da zabrine činjenica što SDT čitavu konstrukciju o „državnom udaru” zasniva na iskazu i radnjama mreže problematičnih lica sa kojima njihove domicilne države decenijama imaju velike probleme. Baš kao što je kredibilitet tih problematičnih tipova, takav isti kredibilitet imaju i prisluškivani razgovori, pa i samo SDT Crne Gore.

No, u svemu ovome vidim obrt – DPS je Katnića, baš kao i mnoge druge do sada, upotrijebio, potrošio i osramotio, pa će ga uskoro puštiti niz vodu.

MONITOR: Građanski rat kao realna opcija ili samozavaravanje političkog vođstva?
GRAHOVAC: Građane regiona godinama ohrabrujem da ne treba da se plaše rata jer ga biti neće. U isto vrijeme građane Crne Gore upozoravam da olovkom smijene DPS koja je kriminalna, zločinačka i neofašistička organizacija čiji rad treba zabraniti. Ukoliko se to tako ne uradi, možda će jednoga dana biti potreba za upotrebom ozbiljnijih sredstava!

Ovaj zaključak izvodim iz činjenice što rukovodstvu DPS-a vlast predstavlja isto što i sloboda, a nekima od njih vlast je isto što i život. Njihova imovina njima je jednako važna kao i život. Oni su ovoga potpuno svjesni pa vlast nikome drugome neće prepustiti bez golemih jada. Posljednja šansa da se zlo izbjegne je da se na izborima na svim nivoima primijeni jedna jedina formula koja glasi: ,,Na izbore svi, za DPS niko”! U protivnom, pribojavam se da će biti neizbježno i nešto drugo?!

MONITOR: Politička kriza se zaoštrava u Makedoniji, Srbiji, CG, BiH, pa čak i u Hrvatskoj. Slučajnost ili…?
GRAHOVAC: Nema slučajnosti. Osnovni uzrok je u činjenici da su banditosi, koji su učestvovali u razbijanju Jugoslavije, još na vlasti u ex Yu državama (osim Slovenije). Oni lično i njihove partije. Građani ex Yu država uočavaju da je razbijanje Jugoslavije bilo najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Takva ocjena se može čuti i u relevantnim međunarodnim asocijacijama. U skladu sa tim, neminovno je da će doći vrijeme utvrđivanja lične i političke odgovornosti i do zabrane rada ratnih partija. Banditosima samo preostaje da ratnim bubnjevima proizvode i održavaju tenzije i ratno stanje u produženom trajanju. Sve to rade zbog grčevite borbe da se održe na vlasti.

Razbijanje Jugoslavije je operativno počelo 20. avgusta 1988. godine u Titogradu. Banditosi iz prvih borbenih redova te operacije i danas totalno i totalitaristički vladaju Crnom Gorom. Kosmička pravda bi bila da kažnjavanje tih zločinaca otpočne baš u Crnoj Gori.

Interesi

GRAHOVAC: Baš kao i vjekovima ranije, ruska politika ima dvije konstante, a to su nedemokratski režim unutra i imperijalna politika spolja. Strateški prioriteti politike RF u ovom vremenu su: tiho osvajanje prostora Arktika, kao najvećeg resursa planete; otvorena namjera za kontrolom Baltika i Crnog mora; pronalaženje savezništva koje bi Ruskoj Federaciji omogućilo vodeću ulogu u kontroli Bosfora, Dardanela i Bliskog istoka. Postizanje tih ciljeva Ruskoj Federaciji omogućuje da ili ostane ili postane važan geopolitički igrač.

MONITOR: Gdje je tu Crna Gora?
GRAHOVAC: U svjetskom BDP Crna Gora učestvuje sa 0,0012 procenata, a taj procenat je još niži kada je u pitanju veličina teritorije. Kada slušate galamu crnogorskog režima i režimlija moglo bi se pomisliti da se radi o planetarnoj super sili. Dva su uzroka ovog hendikepa. Prvo, sociološko-psihološki, jer davanje sebi tolikog značaja crnogorska je mantalitetska odrednica. I drugo, to ima političko ili bolje rečeno politikantsko utemeljenje, jer je DPS režim postao teret kako građanima Crne Gore tako i relevantnim regionalnim i međunarodnim političkim činiocima. Prozvođenjem skandala visokog intenziteta DPS režimlije pokušavaju osanažiti svoju važnost na unutrašnjoj i spoljnoj političkoj sceni.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo