Povežite se sa nama

INTERVJU

ESAD BAJTAL, SOCIOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR IZ SARAJEVA: Zašto prijetnje zbog revizije ako je Srbija „čista“

Objavljeno prije

6 godina

na

bajtal

Na nedavnom savjetovanju u sarajevskoj Vijećnici, bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović dobio je opštu podršku Bošnjaka za podnošenje zahtjeva za reviziju presude po tužbi protiv Srbije za genocid. Izetbegović je najavio da će zahtjev za reviziju biti predat Hagu ove nedjelje. O čemu se ustvari radi, objašnjava za Monitor dr Esad Bajtal, jedan od najpoznatijih bh intelektualaca.

– Odgovor je vrlo jednostavan: radi se o pravu Bosne i Hercegovine na reviziju procesa, a po sudskoj odluci iz 2007. godine kojom je Srbija oslobođena odgovornosti za sudski utvrđen genocid u Srebrenici. Srbija je, ne skrivajući olakšanje, tu odluku prihvatila i medijski likujući bučno slavila. Utoliko više što je i potpuno svjesna vlastitog udjela u svemu, a koji, presuda takva kakva je, očito nije ugradila u odluku. Postoji i druga strana medalje. Prihvatajući odluku, Srbija je, a to danas zaboravlja, ili smišljeno skriva od javnosti, zajedno s odlukom prihvatila i pravnu pouku drugoj, nezadovoljnoj bh strani. Odnosno, logikom pravnog lijeka, prihvatila je pravo BiH da u roku od deset godina pokrene reviziju procesa I to je sve.

MONITOR: Zašto onda tolika galama?
BAJTAL: Postavimo stvari logički! Ako je sve u redu, ako je Srbija „čista”, i ako je proces bio neupitno korektan i vođen shodno svim činjenicama, onda nema razloga za paniku, ucjene i prijetnje, na kojima svoje pregrijane, neodmjerene reakcije grade srpske političke stranke u BiH. Gledano iz istog logičkog ugla, ali sa druge, srpske strane, neizbježno je pitanje: da li bi, u obrnutoj situaciji, svoje legitimno pravo na revizuju sudske odluke Srbija iskoristila ili ne?

O tome se radi.Zašto onda to isto, ponavljam – isto pravo, koje bi sama (is)koristila, Srbija danas, očito namjenski koordiniranom RS halabukom, pokušava da uskrati Bosni i Hercegovini?

MONITOR: Kako da se objasni ta logika duplih aršina? Kakve će biti posljedice ako sud u Hagu prihvati tužbu BiH?
BAJTAL: U pitanju je dobro osmišljena i provjerena sofisterijsko-obmanjivačka matrica sistematski korištena svih ratnih godina. Na jednom od sastanaka tadašnjeg Miloševićevog Vrhovnog saveta odbrane, Radovan Karadžić predlaže sljedeći modus djelovanja, odnosno psihološki osmišljenu manipulantsku strategiju. A ona kaže da Milošević treba da „nastavi da se bori onako kako je to radio do sada”, a da oni, Srbi u Bosni, nastave biti „nepredvidivi ludi Srbi”.

Zapisnik s tog sastanka pokazuje koncept taktički sračunate podjele teatarski precizno podijeljenih uloga, gdje Milošević izigrava „odgovornog državnika”, a Karadžić „ludog Srbina”, kako bi tako insceniranom predstavom obmanjivali i domaću i svjetsku javnost, a oni nasiljem i bešćutnim prolijevanjem krvi građana (i Srba i nesrba), dobijali ono što su kabinetski, ratnohuškački, unaprijed zacrtali.

Tako i danas, naizgled umjerene rekacije Beograda na vijest o mogućoj reviziji, treba kompenzirati politikantskom galamom iz RS. Galamom koja se ne libi ni najprizemnijih prijetnji ni predratnih karadžićevskih ucjena nestankom BiH, kako se to da vidjeti iz izjave Petra Đokića, po kome revizija tužbe „gura BiH u politički suicid”, koji, kako to kaže u nastavku svoje militaristički uznemiravajuće prijetnje, „može da završi potpunim raspadom i slomom”.

MONITOR: Predsjedavajući Predsjedništva BiH Ivanić kazao je da revizija presude nema ni teorijsku šansu da bude prihvaćena i da odluka o reviziji može dovesti do sukoba. Da li će, po Vašem mišljenju, sud u Hagu prihvatiti tužbu?
BAJTAL: Budimo logički i jezički precizni: ako se zahtjev za reviziju ne podnese onda sigurno nema prihvatanja, po principu – ko ne kupi lutriju taj neće ni dobiti. Samo onaj ko kupi lutriju stiče statističku šansu na dobitak. Šta će Hag odlučiti po pitanju zahtjeva za reviziju zavisi od sadržaja i kvaliteta dokaza i činjenica koje zahtjev sadrži. Budući da o tome ništa ne znamo, niko ozbiljan ne može ni znati ni realno prognozirati ishod.

Kako onda, uprkos zdravom razumu i neznanju, Ivanić ipak „zna” da prihvatanje revizije nema „ni teorijsku šansu”? Naravno, kad to pitam, ne radi se o stvarnom, nego o retoričkom pitanju, koje simbolički indirektno otkriva samo Ivanićevu državničku nedoraslost, s jedne i, podaničko-pubertetsku iracionalnost, s druge strane. Time se, kao član predsjedništva države, nastoji dodvoriti svom manjeentitetskom Gazdi i većinskom dijelu izmanipuliranih, siromašnih i gladnih građana. U čijoj poraznoj bijedi i egzistencijalnoj propasti ima podosta i Ivanićevih (pseudoopozicijskih) zasluga. Kao i ukupne istorijske odgovornosti za očigledno katastrofalno stanje u zemlji na čijem se Ivanić vrhu nalazi i predsjedava.

I umjesto da rješava probleme svoje zemlje, kako je to obećao bh građanima tokom predizborne kampanje kojom im se dodvoravao za poziciju koju su mu, vjerujući mu, konačno i dali, Ivanić, sugestivno zastrašujućom, odnosno udvaračkom retorikom „mogućih sukoba”, etno-podanički jeftino podilazi radikalnim nacionalističkim strukturama susjedne zemlje – Srbije. Onim strukturama, koje su, i nakon više od dvije decenije po prestanku rata, još u regionalnom verbalnom sukobu sa svima oko sebe. Od Zagreba, pa preko Sarajeva, Prištine i Podgorice, te etno-strukture ne prestaju ni sofisticirano ni otvoreno (kako kad), raditi na sistematskom podrivanju i destabiliziranju svojih susjeda. Odnosno, suverenih i proevropski orijentisanih zemalja bivše zajedničke domovine.

MONITOR: Tibor Varadi, nekadašnji član tima Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, kaže da postoje proceduralne poteškoće za pokretanje ove revizije. Prvo, relevantne su samo novootkrivene činjenice, i to u posljednjih šest mjeseci. To bi značilo da bi nešto trebalo da bude otkriveno poslije 17. avgusta, nešto što vezuje Srbiju za sukob, objašnjava Varadi.
BAJTAL: Ako je Varadi u pravu i ako zna da nema ništa pravno relevantno ni novo poslije 17. avgusta, onda ponavljam ono što rekoh na početku našeg razgovora: Srbija i njeni politikantsko-idejni RS sateliti nemaju nikakvog razloga za brigu. Još manje za ucjene i nimalo naivne prijetnje kojim nas obasipaju. Ako je to sve tako, onda, htjeli to ili ne, izlazimo na ravan jedne simptomatski ozbiljne i zabrinjavajuće politički projektovane mogućnosti.

U tom slučaju, oni, svu ovu galamu i uzročno predimenzioniranu halabuku oko, za njih tako „bezopasne” revizije, taktički koriste kao izgovor, na tragu stare velikodržavne strategije. Koja, očito, još nije odustala od svojih ratno-ekspanzionističkih ciljeva koji, implicite, podrazumijevaju moguće sukobe o kojima tako otvoreno govori Mladen Ivanić.

To je već krajnje ozbiljan i opasan signal za tzv. međunarodnu zajednicu. Signal koji joj, sa stanovišta krvavih iskustava iz devedesetih, zabranjuje da očito dirigovani i verbano zahuktali tok stvari oko revizije mirno, pasivno-šutke posmatra.

MONITOR: Drugi problem je validnost ovlašćenja za vođenje postupka pred Međunarodnim sudom, kaže Varadi. Pitanje je da li to ovlašćenje koje je dato još 90-ih i danas važi s obzirom na to da Predsjedništvo BiH nije dalo novo ovlašćenje. Tu je važno ko predstavlja državu, a samo je jedan član Predsjedništva za reviziju.
BAJTAL: Koliko znam, Varadijev glas u tom pogledu sudara se sa drugim pravnim glasovima i tumačenjem validnosti Sakiba Softića kao ovlašćenog bh zastupnika. Sam Softić iznosi tvrdnju sasvim oprečnu Varadijevoj. On je, kako sam kaže, sasvim „ovlašćen da pred sudom u Hagu podnese zahtev za reviziju postupka, ako se dođe do novih dokaza koji potvrđuju da je Srbija počinila ili saučestvovala u genocidu i dodao da mu za to nisu potrebna odobrenja ili saglasnosti članova Predsjedništva BiH”.

Odnosno, kako to objašnjava u nastavku svog iskaza za srpski portal Press, Softić naglašava: ,,Revizija procesa jedini je pravni lijek koji poznaje međunarodni pravni poredak, a time i Međunarodni sud pravde. S obzirom na to da revizija predstavlja nastavak redovnog procesa, nije mi potrebna nikakva saglasnost ili punomoć Predsjedništva”.

Nastojeći biti što precizniji, Softić kaže „da njegove nadležnosti prestaju da važe 26. februara 2017. godine, kada ističe i zakonski rok za podnošenje zahtjeva za reviziju postupka”. U krajnjem, kaže Softić, „on može biti spriječen da podnese zahtjev za reviziju postupka samo ako Predsjedništvo BiH donese odluku o njegovom razrešenju ili za agenta imenuje drugu osobu”.

Konačno, i ne na posljednjem mjestu, Softić je podsjetio na navode tužioca Džefrija Najsa da je glavna tužiteljka Haškog tribunala Karla del Ponte svojevremeno postigla dogovor s Beogradom o zaštiti dokumenata (zatamnjene strane dijela dokumentacije), koji „direktno potvrđuju učešće Srbije u ratu u BiH”, naglašavajući kako ,,za tu nepravdu ne možemo kriviti Tribunal, već sudije Suda pravde u Hagu koje nisu ni pokušale doći do tih dokumenata”.

O tim apsurdno „zatamnjenim stranama”, faktografski ključnim za donošenje ozbiljne presude o stvarnim zbivanjima i ulozi Srbije u agresiji na BiH, ponešto sam i sam pisao u još neobjavljenoj knjizi „Logika zla – teror historije”. O njima, uprkos svoj halabuci koju diže, srpska strana, očito sa debelim, njoj znanim razlogom, „mudro” šuti.

MONITOR: Kad se sve ovo sagleda, da li se revizijom ide do pravde ili do ubiranja političkih poena?
BAJTAL: Dovoljno toga je rečeno u prethodnim odgovorima. Taman toliko da svaki neostrašćeni čitalac, tragom vlastite savjesti, odgovor na ovo pitanje može dati sam sebi. Sapienti sat (mudrome dovoljno), kako to rekoše stari Latini. Pa neka tako i bude.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

3 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

3 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

3 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo