Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MANDIĆ, PREDSJEDNIK NOVE I ČLAN PREDSJEDNIŠTVA DF: DPS bi vlast čuvala i krvoprolićem

Objavljeno prije

na

„Noć prije izbora jedna televizija objavila je informaciju o hapšenjima u Podgorici, a ja sam za konkretna dešavanja od 16. oktobra, koja je SDT kvalifikovao kao osnivanje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju, saznao od ministra unutrašnjih poslova Gorana Danilovića”, prisjeća se na početku razgovora za Monitor Andrija Mandić, predsjednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera DF-a.

Mandić pojašnjava: ,,Ministar unutrašnjih poslova me je zamolio da rukovodstvo DF-a javno pozove pristalice da se ne okupljaju ispred Skupštine nakon završenih izbora. Odgovorio sam da naši ljudi imaju vrlo precizna uputstva koja su saopštena na našem završnom skupu u Podgorici i da će oni rezultate izbora čekati u svojim kućama. Tek nakon svih prebrojanih glasova i potvrđene pobjede predsjedništvo DF-a bi ih pozvalo da izađu na ulice. Dakle, naši ljudi ne bi bez poziva izlazili na bilo kakve proslave, pa samim tim nema potrebe da ih u toku glasanja apelima i pričom o terorizmu plašimo i obeshrabrujemo. Izborna kampanja DPS-a, zbog nepostojanja bilo kakvog ozbiljnog rezultata u realnoj politici Đukanovićeve vlade, izmještena je u bezvazdušni prostor ugroženosti države. Pokretanje direktnog televizijskog prenosa sprečavanja ‘državnog udara’ na dan glasanja je režimska ujdurma kojom je nanijeta nenadoknadiva šteta opoziciji. Na kraju se ispostavilo da je to bila klasična podmetačina i namještaljka u režiji vrha crnogorskog režima, odnosno kriminalne bande Mila Đukanovića, s ciljem da se u posljednjem momentu spasu izbornog poraza.”

MONITOR: Da li se prepoznajete u neimenovanoj ,,političkoj grupaciji” koja je trebalo da uzme učešće u okupaciji parlamenta?
MANDIĆ: Sve što je saopštavano nakon izbora, a naročito od strane specijalnog tužioca, ličilo je na tragikomediju. Tačnije, to je komedija, u kojoj su se počeli pojavljivati razni, pretežno uvezeni glumci, a kao pratnja te organizovane laži i gluposti, pojavio se režimski medijski šljam, a naročito je u tome prednjačio onaj iz Srbije. Na čelu te monstruozne medijske grupe nalazi se dobro poznato lice jednog prevaranta, koji je za krvavi novac spreman bukvalno na sve.

MONITOR: Iz javno poznatih informacija, DF se u vezu sa teroristima i njihovim planovima dovodi zbog toga što je jedan od vaših lidera (Milan Knežević) na završnoj konvenciji pozvao pristalice DF-a da se 16. uveče okupe pred parlamentom. Šta je bio cilj tog okupljanja?
MANDIĆ: Te večeri je Milan Knežević održao veoma nadahnut govor, ali u njemu nema nikakvih poziva na okupljanje ispred parlamenta. Baš te večeri, kao što sam rekao, naše pristalice su dobile precizna uputstva od strane predsjedništva DF-a, da rezultate izbora prate kod kuća a da ćemo se nakon prebrojanog i poslednjeg glasačkog listića i izvjesne opozicione pobjede obratiti građanima. Više puta smo saopštili da nam ne padaju na pamet bilo kakvi incidenti, a da građani imaju pravo da proslave pobjedu, jer to nije bilo kakva pobjeda, već oslobađanje Crne Gore nakon skoro trideset godina vladavine jednog čovjeka i njegovih tajkunskih, kriminalnih i parapolicijskih grupa.

U ovom trenutku, kada Crnu Goru pokušavaju da pretvore u konc logor, da u njoj zavedu klasičnu diktaturu, izvrću, lažiraju i montiraju razne izjave i pokušavaju da im daju drugi kontekst. Ne vidim zašto bi bilo zabranjeno bilo kome da proslavi pobjedu, ali problem je u drugome – vrh DPS-a ni po koju cijeni ne želi da prizna izborni poraz. Spremni su da izazovu najteže sukobe sa tragičnim posljedicama samo da bi se sačuvalo mafijaško carstvo Mila Đukanovića. Prije ili kasnije će shvatiti da je njihovo vrijeme prošlo, a da nasilje režima samo još kratko može od manjine praviti većinu.

MONITOR: Neke vaše kolege su, nakon izbora, govorile da su tog 16. oktobra i do vas stizala upozorenja o mogućoj i ozbiljnoj prijetnji. Šta nam možete reći o tome?
MANDIĆ: Da, bili smo lično ugroženi, čak i po Katnićevoj verziji, ti ,,teroristi” su trebali da pucaju u nas i naše porodice, a po tom nakaradnom scenariju, ako bi neko i preživio, uhapsio bi Mila Đukanovića. Eto, koliko je bila glupo montirana čitava ova priča, na kojoj i danas uporno istrajavaju režimski mediji i SDT Katnić.

Blagovremeno smo upozorili specijalnog državnog tužioca o informacijama koje imamo o tome da režim priprema sukobe i napad na lidere opozicije u noći izbora. On se još nije oglasio povodom tih naših tvrdnji, a sa druge strane je postao važna karika brutalne montaže u režiji vrha DPS-a, kriminala i tajne policije, što ga potpuno diskredituje kao profesionalca koji može da se bavi onim što mu je u opisu posla. Informacije koje su ljudi iz DF dostavili tužilaštvu, pokazale su se kao apsolutno tačne, a za dio malverzacija DPS-a postoje i video snimci, kao jasni dokazi. Za razliku od praćki, HTZ opreme i sličnih žileta, DF je javnosti predstavio eksplicitne dokaze, na osnovu kojih je SDT mogao odmah da pristupi lišavanju slobode onih koji su kršili zakon.

MONITOR: Premijer Đukanović tvrdi da ste mu ,,radili o glavi” i od tužilaštva traži akciju. Očekujete li da bi priča mogla otići u tom pravcu?
MANDIĆ: Milo Đukanović je lažov i kukavica, što se pokazalo na desetine puta u njegovoj karijeri. On je uplašen, jer je suočen sa činjenicom da njegova partija, i pored svih izmišljotina, zloupotreba sile i tužilaštva, podmićivanja, ima tek 35 mandata u parlamentu, i da je poražen na ovim izborima.

MONITOR: Izbori su ostali u sjenci ,,puča”. Šta bi se desilo da je opozicija osvojila makar dva mandata više?
MANDIĆ: Da nije bilo ,,puča” opozicija bi osvojila još najmanje ta dva mandata i vjerovatno bi već bila izabrana Vlada od političkih stranaka koje bi DPS preselile u opozicione klupe. Zbog tih mandata smo i imali direktni prenos sprečavanja tzv. državnog udara. Ali i pored svega toga još postoji mogućnost da se formira manjinska vlada, i da se DPS razvlasti.

MONITOR: Imate li informaciju o reakcijama na opozicionu ponudu manjinskim nacionalnim partijama da, uz vašu podršku, formiraju vladu?
MANDIĆ: Opozicija je kazala da bi podržala čak i vladu koju bi u potpunosti činile manjinske partije. Ako to nije izdašna ponuda, onda ne znam šta je. Vidimo da se kalkuliše tim da DPS nudi nekome jedno, nekome dva mjesta u vladi, potpredsjednika Skupštine… Mi im nudimo sve, neka izmjere našu ponudu i ponudu DPS-a, pa onda pošteno saopšte svojim glasačima koja je korektnija i koja je više na korist manjinskim narodima i svim građanima.

MONITOR: Ukoliko Marković formira vladu kako će reagovati opozicija?
MANDIĆ: Bilo bi veoma čudno da manjinske partije podrže vladu na čijem je čelu neko poput Duška Markovića, koji je zajedno sa Milom Đukanovićem, sa pozicije tajnog policajca, aktivno učestvovao u progonu manjina.

Opozicija će imati odgovor na eventualno formiranje vlade od strane DPS-a, a u igri su sve opcije. Siguran sam da ćemo zajedno odabrati onu koja donosi uspjeh, ali i dalje očekujemo da manjinske stranke prihvate našu ponudu i oslobode Crnu Goru od diktature. Jasno nam je da se oni nalaze pod pritiskom i da se i ova ujdurma od navodnog državnog udara takođe koristi u svrhu pravljenja vlade DPS-a, ali znamo da ljudi u tim strankama posjeduju hrabrost i odgovornost da se izbore sa svim iskušenjima.

MONITOR: Da li će Vaša saradnja biti formalizovana na neki način ili će te nastaviti svako za svoj račun?
MANDIĆ: Poslije duže vremena opozicija funkcioniše veoma korektno, uvažavajući dogovore i gradeći povjerenje. Svima je jasno da svaka vrsta kohabitacije sa režimom ili čašćavanje kompromitovanih, kriminalizovanih i korumpiranih državnih institucija izrazima tipa ,,nezavisni”, ,,profesionalni”, ,,odgovorni”, uvijek ide na štetu građana i opozicije, a u korist režima. Jasno je zašto pripadnici režima, koji se sticajem okolnosti nađu u problemu, odmah počnu da javno hvale rad i profesionalnost policije, tužilastva, a obavezno iskažu čvrstu vjeru u nepristrasnost sudstva, jer svako može uočiti da su posrnule režimlije po pravilu samo simbolično sankcionisane. Potpuno druga pravila važe za opoziciju, pa svi imamo obavezu da to javno žigošemo. Siguran sam da ćemo tako nastaviti, a registrujem i snažnu podršku građana takvom stavu. Podsjećam da nas je 16. oktobra, pod onakvim terorom i presijom, podržalo 180.000 građana. To je snaga koja može i mora da donese promjene Crnoj Gori.

Crnoj Gori ne prijeti DF nego pljačkaši i lopovi

MONITOR: DF pokušavaju prikazati kao političku grupaciju koja se ne bori protiv DPS-a nego protiv Crne Gore. To nas vraća u 24. oktobar prošle godine: Da li ste tada planirali ,,okupaciju parlamenta” i šta ste vi lično mislili izjavom da ,,večeras sve mora biti završeno”?
MANDIĆ: Nakon tog citata ide i razrada koja je sadržala naš plan da u parlamentu, dogovorom svih političkih subjekata, dođemo do prelazne vlade, koja bi tešku političku krizu razriješila slobodnim i poštenim izborima. Napadima na DF žele se prikriti jednostavne činjenice da se protiv Crne Gore bore najviše oni koji su je decenijama pljačkali, uništili njenu privredu, desetine hiljada ljudi ostavili bez posla, a u isto vrijeme od te pljačke su se punili džepovi predsjednika DPS-a, njegove familije, kumova, prijatelja, tajkuna, kao i onih mračnih likova iz svijeta podzemlja koji podržavaju Đukanovića. Protiv Crne Gore su oni koji kradu izbore, ucjenjuju građane, kupuju lične karte, koji su zarobili sve institucije, koji su od tajne policije i pojedinih policijskih struktura stvorili odrede zadužene za odbranu vlasti jednog čovjeka, a spremni su da masakriraju njegove političke protivnike… Protiv Crne Gore su oni koji ubijaju novinare, napadaju medije, njihove urednike i novinare, uništavaju njihovu imovinu… E to su neprijatelji Crne Gore, a na njihovom čelu se nalazi Milo Đukanović.

Đukanovića brine samo o svom džepu

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnje o ,,tradicionalnom partnerstvu” DPS-a i nacionalnih partija?
MANDIĆ: To je neistina, predsjednik DPS-a je od ranih devedesetih bio neko ko proganja manjine, a to se nastavilo u više navrata i kasnije, o čemu postoje brojni dokazi. Bezočnim lažima, jeftinom propagandom, ucjenama i zaplašivanjem, u jednom trenutku je neke predstavnike manjina uspio da ubijedi da je on neki njihov prijatelj. On nije prijatelj ni Crnogoraca, ni Srba, ni Bošnjaka, ni Muslimana, ni Albanaca, ni Hrvata… On nikome nije prijatelj osim svom džepu, interesuje ga samo očuvanje gole vlasti i tada je spreman na sve. Zato, svi koji žele drugačiju, slobodnu, demokratsku Crnu Goru u kojoj će biti ravnopravni svi građani i sve nacionalne zajednice, treba da prezru i odbace toga čovjeka jer je već napravio dovoljno zla.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo