INTERVJU
ANDRIJA MANDIĆ, PREDSJEDNIK NOVE I ČLAN PREDSJEDNIŠTVA DF: DPS bi vlast čuvala i krvoprolićem

„Noć prije izbora jedna televizija objavila je informaciju o hapšenjima u Podgorici, a ja sam za konkretna dešavanja od 16. oktobra, koja je SDT kvalifikovao kao osnivanje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju, saznao od ministra unutrašnjih poslova Gorana Danilovića”, prisjeća se na početku razgovora za Monitor Andrija Mandić, predsjednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera DF-a.
Mandić pojašnjava: ,,Ministar unutrašnjih poslova me je zamolio da rukovodstvo DF-a javno pozove pristalice da se ne okupljaju ispred Skupštine nakon završenih izbora. Odgovorio sam da naši ljudi imaju vrlo precizna uputstva koja su saopštena na našem završnom skupu u Podgorici i da će oni rezultate izbora čekati u svojim kućama. Tek nakon svih prebrojanih glasova i potvrđene pobjede predsjedništvo DF-a bi ih pozvalo da izađu na ulice. Dakle, naši ljudi ne bi bez poziva izlazili na bilo kakve proslave, pa samim tim nema potrebe da ih u toku glasanja apelima i pričom o terorizmu plašimo i obeshrabrujemo. Izborna kampanja DPS-a, zbog nepostojanja bilo kakvog ozbiljnog rezultata u realnoj politici Đukanovićeve vlade, izmještena je u bezvazdušni prostor ugroženosti države. Pokretanje direktnog televizijskog prenosa sprečavanja ‘državnog udara’ na dan glasanja je režimska ujdurma kojom je nanijeta nenadoknadiva šteta opoziciji. Na kraju se ispostavilo da je to bila klasična podmetačina i namještaljka u režiji vrha crnogorskog režima, odnosno kriminalne bande Mila Đukanovića, s ciljem da se u posljednjem momentu spasu izbornog poraza.”
MONITOR: Da li se prepoznajete u neimenovanoj ,,političkoj grupaciji” koja je trebalo da uzme učešće u okupaciji parlamenta?
MANDIĆ: Sve što je saopštavano nakon izbora, a naročito od strane specijalnog tužioca, ličilo je na tragikomediju. Tačnije, to je komedija, u kojoj su se počeli pojavljivati razni, pretežno uvezeni glumci, a kao pratnja te organizovane laži i gluposti, pojavio se režimski medijski šljam, a naročito je u tome prednjačio onaj iz Srbije. Na čelu te monstruozne medijske grupe nalazi se dobro poznato lice jednog prevaranta, koji je za krvavi novac spreman bukvalno na sve.
MONITOR: Iz javno poznatih informacija, DF se u vezu sa teroristima i njihovim planovima dovodi zbog toga što je jedan od vaših lidera (Milan Knežević) na završnoj konvenciji pozvao pristalice DF-a da se 16. uveče okupe pred parlamentom. Šta je bio cilj tog okupljanja?
MANDIĆ: Te večeri je Milan Knežević održao veoma nadahnut govor, ali u njemu nema nikakvih poziva na okupljanje ispred parlamenta. Baš te večeri, kao što sam rekao, naše pristalice su dobile precizna uputstva od strane predsjedništva DF-a, da rezultate izbora prate kod kuća a da ćemo se nakon prebrojanog i poslednjeg glasačkog listića i izvjesne opozicione pobjede obratiti građanima. Više puta smo saopštili da nam ne padaju na pamet bilo kakvi incidenti, a da građani imaju pravo da proslave pobjedu, jer to nije bilo kakva pobjeda, već oslobađanje Crne Gore nakon skoro trideset godina vladavine jednog čovjeka i njegovih tajkunskih, kriminalnih i parapolicijskih grupa.
U ovom trenutku, kada Crnu Goru pokušavaju da pretvore u konc logor, da u njoj zavedu klasičnu diktaturu, izvrću, lažiraju i montiraju razne izjave i pokušavaju da im daju drugi kontekst. Ne vidim zašto bi bilo zabranjeno bilo kome da proslavi pobjedu, ali problem je u drugome – vrh DPS-a ni po koju cijeni ne želi da prizna izborni poraz. Spremni su da izazovu najteže sukobe sa tragičnim posljedicama samo da bi se sačuvalo mafijaško carstvo Mila Đukanovića. Prije ili kasnije će shvatiti da je njihovo vrijeme prošlo, a da nasilje režima samo još kratko može od manjine praviti većinu.
MONITOR: Neke vaše kolege su, nakon izbora, govorile da su tog 16. oktobra i do vas stizala upozorenja o mogućoj i ozbiljnoj prijetnji. Šta nam možete reći o tome?
MANDIĆ: Da, bili smo lično ugroženi, čak i po Katnićevoj verziji, ti ,,teroristi” su trebali da pucaju u nas i naše porodice, a po tom nakaradnom scenariju, ako bi neko i preživio, uhapsio bi Mila Đukanovića. Eto, koliko je bila glupo montirana čitava ova priča, na kojoj i danas uporno istrajavaju režimski mediji i SDT Katnić.
Blagovremeno smo upozorili specijalnog državnog tužioca o informacijama koje imamo o tome da režim priprema sukobe i napad na lidere opozicije u noći izbora. On se još nije oglasio povodom tih naših tvrdnji, a sa druge strane je postao važna karika brutalne montaže u režiji vrha DPS-a, kriminala i tajne policije, što ga potpuno diskredituje kao profesionalca koji može da se bavi onim što mu je u opisu posla. Informacije koje su ljudi iz DF dostavili tužilaštvu, pokazale su se kao apsolutno tačne, a za dio malverzacija DPS-a postoje i video snimci, kao jasni dokazi. Za razliku od praćki, HTZ opreme i sličnih žileta, DF je javnosti predstavio eksplicitne dokaze, na osnovu kojih je SDT mogao odmah da pristupi lišavanju slobode onih koji su kršili zakon.
MONITOR: Premijer Đukanović tvrdi da ste mu ,,radili o glavi” i od tužilaštva traži akciju. Očekujete li da bi priča mogla otići u tom pravcu?
MANDIĆ: Milo Đukanović je lažov i kukavica, što se pokazalo na desetine puta u njegovoj karijeri. On je uplašen, jer je suočen sa činjenicom da njegova partija, i pored svih izmišljotina, zloupotreba sile i tužilaštva, podmićivanja, ima tek 35 mandata u parlamentu, i da je poražen na ovim izborima.
MONITOR: Izbori su ostali u sjenci ,,puča”. Šta bi se desilo da je opozicija osvojila makar dva mandata više?
MANDIĆ: Da nije bilo ,,puča” opozicija bi osvojila još najmanje ta dva mandata i vjerovatno bi već bila izabrana Vlada od političkih stranaka koje bi DPS preselile u opozicione klupe. Zbog tih mandata smo i imali direktni prenos sprečavanja tzv. državnog udara. Ali i pored svega toga još postoji mogućnost da se formira manjinska vlada, i da se DPS razvlasti.
MONITOR: Imate li informaciju o reakcijama na opozicionu ponudu manjinskim nacionalnim partijama da, uz vašu podršku, formiraju vladu?
MANDIĆ: Opozicija je kazala da bi podržala čak i vladu koju bi u potpunosti činile manjinske partije. Ako to nije izdašna ponuda, onda ne znam šta je. Vidimo da se kalkuliše tim da DPS nudi nekome jedno, nekome dva mjesta u vladi, potpredsjednika Skupštine… Mi im nudimo sve, neka izmjere našu ponudu i ponudu DPS-a, pa onda pošteno saopšte svojim glasačima koja je korektnija i koja je više na korist manjinskim narodima i svim građanima.
MONITOR: Ukoliko Marković formira vladu kako će reagovati opozicija?
MANDIĆ: Bilo bi veoma čudno da manjinske partije podrže vladu na čijem je čelu neko poput Duška Markovića, koji je zajedno sa Milom Đukanovićem, sa pozicije tajnog policajca, aktivno učestvovao u progonu manjina.
Opozicija će imati odgovor na eventualno formiranje vlade od strane DPS-a, a u igri su sve opcije. Siguran sam da ćemo zajedno odabrati onu koja donosi uspjeh, ali i dalje očekujemo da manjinske stranke prihvate našu ponudu i oslobode Crnu Goru od diktature. Jasno nam je da se oni nalaze pod pritiskom i da se i ova ujdurma od navodnog državnog udara takođe koristi u svrhu pravljenja vlade DPS-a, ali znamo da ljudi u tim strankama posjeduju hrabrost i odgovornost da se izbore sa svim iskušenjima.
MONITOR: Da li će Vaša saradnja biti formalizovana na neki način ili će te nastaviti svako za svoj račun?
MANDIĆ: Poslije duže vremena opozicija funkcioniše veoma korektno, uvažavajući dogovore i gradeći povjerenje. Svima je jasno da svaka vrsta kohabitacije sa režimom ili čašćavanje kompromitovanih, kriminalizovanih i korumpiranih državnih institucija izrazima tipa ,,nezavisni”, ,,profesionalni”, ,,odgovorni”, uvijek ide na štetu građana i opozicije, a u korist režima. Jasno je zašto pripadnici režima, koji se sticajem okolnosti nađu u problemu, odmah počnu da javno hvale rad i profesionalnost policije, tužilastva, a obavezno iskažu čvrstu vjeru u nepristrasnost sudstva, jer svako može uočiti da su posrnule režimlije po pravilu samo simbolično sankcionisane. Potpuno druga pravila važe za opoziciju, pa svi imamo obavezu da to javno žigošemo. Siguran sam da ćemo tako nastaviti, a registrujem i snažnu podršku građana takvom stavu. Podsjećam da nas je 16. oktobra, pod onakvim terorom i presijom, podržalo 180.000 građana. To je snaga koja može i mora da donese promjene Crnoj Gori.
Crnoj Gori ne prijeti DF nego pljačkaši i lopovi
MONITOR: DF pokušavaju prikazati kao političku grupaciju koja se ne bori protiv DPS-a nego protiv Crne Gore. To nas vraća u 24. oktobar prošle godine: Da li ste tada planirali ,,okupaciju parlamenta” i šta ste vi lično mislili izjavom da ,,večeras sve mora biti završeno”?
MANDIĆ: Nakon tog citata ide i razrada koja je sadržala naš plan da u parlamentu, dogovorom svih političkih subjekata, dođemo do prelazne vlade, koja bi tešku političku krizu razriješila slobodnim i poštenim izborima. Napadima na DF žele se prikriti jednostavne činjenice da se protiv Crne Gore bore najviše oni koji su je decenijama pljačkali, uništili njenu privredu, desetine hiljada ljudi ostavili bez posla, a u isto vrijeme od te pljačke su se punili džepovi predsjednika DPS-a, njegove familije, kumova, prijatelja, tajkuna, kao i onih mračnih likova iz svijeta podzemlja koji podržavaju Đukanovića. Protiv Crne Gore su oni koji kradu izbore, ucjenjuju građane, kupuju lične karte, koji su zarobili sve institucije, koji su od tajne policije i pojedinih policijskih struktura stvorili odrede zadužene za odbranu vlasti jednog čovjeka, a spremni su da masakriraju njegove političke protivnike… Protiv Crne Gore su oni koji ubijaju novinare, napadaju medije, njihove urednike i novinare, uništavaju njihovu imovinu… E to su neprijatelji Crne Gore, a na njihovom čelu se nalazi Milo Đukanović.
Đukanovića brine samo o svom džepu
MONITOR: Kako komentarišete tvrdnje o ,,tradicionalnom partnerstvu” DPS-a i nacionalnih partija?
MANDIĆ: To je neistina, predsjednik DPS-a je od ranih devedesetih bio neko ko proganja manjine, a to se nastavilo u više navrata i kasnije, o čemu postoje brojni dokazi. Bezočnim lažima, jeftinom propagandom, ucjenama i zaplašivanjem, u jednom trenutku je neke predstavnike manjina uspio da ubijedi da je on neki njihov prijatelj. On nije prijatelj ni Crnogoraca, ni Srba, ni Bošnjaka, ni Muslimana, ni Albanaca, ni Hrvata… On nikome nije prijatelj osim svom džepu, interesuje ga samo očuvanje gole vlasti i tada je spreman na sve. Zato, svi koji žele drugačiju, slobodnu, demokratsku Crnu Goru u kojoj će biti ravnopravni svi građani i sve nacionalne zajednice, treba da prezru i odbace toga čovjeka jer je već napravio dovoljno zla.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+. Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje
Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.
Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.
MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?
ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.
Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.
MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?
ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.
Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.
Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…
Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.
MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?
ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.
Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.
Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.
Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja
MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?
BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.
MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?
BURDŽOVIĆ: Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika, možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.
Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi
MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?
PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.
Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.
Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.
Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.
Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.
MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?
PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.
Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
SUSRETI3 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI2 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI3 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS3 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
FOKUS2 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno2 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO3 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom