Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MANDIĆ, PREDSJEDNIK NOVE I ČLAN PREDSJEDNIŠTVA DF: DPS bi vlast čuvala i krvoprolićem

Objavljeno prije

na

„Noć prije izbora jedna televizija objavila je informaciju o hapšenjima u Podgorici, a ja sam za konkretna dešavanja od 16. oktobra, koja je SDT kvalifikovao kao osnivanje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju, saznao od ministra unutrašnjih poslova Gorana Danilovića”, prisjeća se na početku razgovora za Monitor Andrija Mandić, predsjednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera DF-a.

Mandić pojašnjava: ,,Ministar unutrašnjih poslova me je zamolio da rukovodstvo DF-a javno pozove pristalice da se ne okupljaju ispred Skupštine nakon završenih izbora. Odgovorio sam da naši ljudi imaju vrlo precizna uputstva koja su saopštena na našem završnom skupu u Podgorici i da će oni rezultate izbora čekati u svojim kućama. Tek nakon svih prebrojanih glasova i potvrđene pobjede predsjedništvo DF-a bi ih pozvalo da izađu na ulice. Dakle, naši ljudi ne bi bez poziva izlazili na bilo kakve proslave, pa samim tim nema potrebe da ih u toku glasanja apelima i pričom o terorizmu plašimo i obeshrabrujemo. Izborna kampanja DPS-a, zbog nepostojanja bilo kakvog ozbiljnog rezultata u realnoj politici Đukanovićeve vlade, izmještena je u bezvazdušni prostor ugroženosti države. Pokretanje direktnog televizijskog prenosa sprečavanja ‘državnog udara’ na dan glasanja je režimska ujdurma kojom je nanijeta nenadoknadiva šteta opoziciji. Na kraju se ispostavilo da je to bila klasična podmetačina i namještaljka u režiji vrha crnogorskog režima, odnosno kriminalne bande Mila Đukanovića, s ciljem da se u posljednjem momentu spasu izbornog poraza.”

MONITOR: Da li se prepoznajete u neimenovanoj ,,političkoj grupaciji” koja je trebalo da uzme učešće u okupaciji parlamenta?
MANDIĆ: Sve što je saopštavano nakon izbora, a naročito od strane specijalnog tužioca, ličilo je na tragikomediju. Tačnije, to je komedija, u kojoj su se počeli pojavljivati razni, pretežno uvezeni glumci, a kao pratnja te organizovane laži i gluposti, pojavio se režimski medijski šljam, a naročito je u tome prednjačio onaj iz Srbije. Na čelu te monstruozne medijske grupe nalazi se dobro poznato lice jednog prevaranta, koji je za krvavi novac spreman bukvalno na sve.

MONITOR: Iz javno poznatih informacija, DF se u vezu sa teroristima i njihovim planovima dovodi zbog toga što je jedan od vaših lidera (Milan Knežević) na završnoj konvenciji pozvao pristalice DF-a da se 16. uveče okupe pred parlamentom. Šta je bio cilj tog okupljanja?
MANDIĆ: Te večeri je Milan Knežević održao veoma nadahnut govor, ali u njemu nema nikakvih poziva na okupljanje ispred parlamenta. Baš te večeri, kao što sam rekao, naše pristalice su dobile precizna uputstva od strane predsjedništva DF-a, da rezultate izbora prate kod kuća a da ćemo se nakon prebrojanog i poslednjeg glasačkog listića i izvjesne opozicione pobjede obratiti građanima. Više puta smo saopštili da nam ne padaju na pamet bilo kakvi incidenti, a da građani imaju pravo da proslave pobjedu, jer to nije bilo kakva pobjeda, već oslobađanje Crne Gore nakon skoro trideset godina vladavine jednog čovjeka i njegovih tajkunskih, kriminalnih i parapolicijskih grupa.

U ovom trenutku, kada Crnu Goru pokušavaju da pretvore u konc logor, da u njoj zavedu klasičnu diktaturu, izvrću, lažiraju i montiraju razne izjave i pokušavaju da im daju drugi kontekst. Ne vidim zašto bi bilo zabranjeno bilo kome da proslavi pobjedu, ali problem je u drugome – vrh DPS-a ni po koju cijeni ne želi da prizna izborni poraz. Spremni su da izazovu najteže sukobe sa tragičnim posljedicama samo da bi se sačuvalo mafijaško carstvo Mila Đukanovića. Prije ili kasnije će shvatiti da je njihovo vrijeme prošlo, a da nasilje režima samo još kratko može od manjine praviti većinu.

MONITOR: Neke vaše kolege su, nakon izbora, govorile da su tog 16. oktobra i do vas stizala upozorenja o mogućoj i ozbiljnoj prijetnji. Šta nam možete reći o tome?
MANDIĆ: Da, bili smo lično ugroženi, čak i po Katnićevoj verziji, ti ,,teroristi” su trebali da pucaju u nas i naše porodice, a po tom nakaradnom scenariju, ako bi neko i preživio, uhapsio bi Mila Đukanovića. Eto, koliko je bila glupo montirana čitava ova priča, na kojoj i danas uporno istrajavaju režimski mediji i SDT Katnić.

Blagovremeno smo upozorili specijalnog državnog tužioca o informacijama koje imamo o tome da režim priprema sukobe i napad na lidere opozicije u noći izbora. On se još nije oglasio povodom tih naših tvrdnji, a sa druge strane je postao važna karika brutalne montaže u režiji vrha DPS-a, kriminala i tajne policije, što ga potpuno diskredituje kao profesionalca koji može da se bavi onim što mu je u opisu posla. Informacije koje su ljudi iz DF dostavili tužilaštvu, pokazale su se kao apsolutno tačne, a za dio malverzacija DPS-a postoje i video snimci, kao jasni dokazi. Za razliku od praćki, HTZ opreme i sličnih žileta, DF je javnosti predstavio eksplicitne dokaze, na osnovu kojih je SDT mogao odmah da pristupi lišavanju slobode onih koji su kršili zakon.

MONITOR: Premijer Đukanović tvrdi da ste mu ,,radili o glavi” i od tužilaštva traži akciju. Očekujete li da bi priča mogla otići u tom pravcu?
MANDIĆ: Milo Đukanović je lažov i kukavica, što se pokazalo na desetine puta u njegovoj karijeri. On je uplašen, jer je suočen sa činjenicom da njegova partija, i pored svih izmišljotina, zloupotreba sile i tužilaštva, podmićivanja, ima tek 35 mandata u parlamentu, i da je poražen na ovim izborima.

MONITOR: Izbori su ostali u sjenci ,,puča”. Šta bi se desilo da je opozicija osvojila makar dva mandata više?
MANDIĆ: Da nije bilo ,,puča” opozicija bi osvojila još najmanje ta dva mandata i vjerovatno bi već bila izabrana Vlada od političkih stranaka koje bi DPS preselile u opozicione klupe. Zbog tih mandata smo i imali direktni prenos sprečavanja tzv. državnog udara. Ali i pored svega toga još postoji mogućnost da se formira manjinska vlada, i da se DPS razvlasti.

MONITOR: Imate li informaciju o reakcijama na opozicionu ponudu manjinskim nacionalnim partijama da, uz vašu podršku, formiraju vladu?
MANDIĆ: Opozicija je kazala da bi podržala čak i vladu koju bi u potpunosti činile manjinske partije. Ako to nije izdašna ponuda, onda ne znam šta je. Vidimo da se kalkuliše tim da DPS nudi nekome jedno, nekome dva mjesta u vladi, potpredsjednika Skupštine… Mi im nudimo sve, neka izmjere našu ponudu i ponudu DPS-a, pa onda pošteno saopšte svojim glasačima koja je korektnija i koja je više na korist manjinskim narodima i svim građanima.

MONITOR: Ukoliko Marković formira vladu kako će reagovati opozicija?
MANDIĆ: Bilo bi veoma čudno da manjinske partije podrže vladu na čijem je čelu neko poput Duška Markovića, koji je zajedno sa Milom Đukanovićem, sa pozicije tajnog policajca, aktivno učestvovao u progonu manjina.

Opozicija će imati odgovor na eventualno formiranje vlade od strane DPS-a, a u igri su sve opcije. Siguran sam da ćemo zajedno odabrati onu koja donosi uspjeh, ali i dalje očekujemo da manjinske stranke prihvate našu ponudu i oslobode Crnu Goru od diktature. Jasno nam je da se oni nalaze pod pritiskom i da se i ova ujdurma od navodnog državnog udara takođe koristi u svrhu pravljenja vlade DPS-a, ali znamo da ljudi u tim strankama posjeduju hrabrost i odgovornost da se izbore sa svim iskušenjima.

MONITOR: Da li će Vaša saradnja biti formalizovana na neki način ili će te nastaviti svako za svoj račun?
MANDIĆ: Poslije duže vremena opozicija funkcioniše veoma korektno, uvažavajući dogovore i gradeći povjerenje. Svima je jasno da svaka vrsta kohabitacije sa režimom ili čašćavanje kompromitovanih, kriminalizovanih i korumpiranih državnih institucija izrazima tipa ,,nezavisni”, ,,profesionalni”, ,,odgovorni”, uvijek ide na štetu građana i opozicije, a u korist režima. Jasno je zašto pripadnici režima, koji se sticajem okolnosti nađu u problemu, odmah počnu da javno hvale rad i profesionalnost policije, tužilastva, a obavezno iskažu čvrstu vjeru u nepristrasnost sudstva, jer svako može uočiti da su posrnule režimlije po pravilu samo simbolično sankcionisane. Potpuno druga pravila važe za opoziciju, pa svi imamo obavezu da to javno žigošemo. Siguran sam da ćemo tako nastaviti, a registrujem i snažnu podršku građana takvom stavu. Podsjećam da nas je 16. oktobra, pod onakvim terorom i presijom, podržalo 180.000 građana. To je snaga koja može i mora da donese promjene Crnoj Gori.

Crnoj Gori ne prijeti DF nego pljačkaši i lopovi

MONITOR: DF pokušavaju prikazati kao političku grupaciju koja se ne bori protiv DPS-a nego protiv Crne Gore. To nas vraća u 24. oktobar prošle godine: Da li ste tada planirali ,,okupaciju parlamenta” i šta ste vi lično mislili izjavom da ,,večeras sve mora biti završeno”?
MANDIĆ: Nakon tog citata ide i razrada koja je sadržala naš plan da u parlamentu, dogovorom svih političkih subjekata, dođemo do prelazne vlade, koja bi tešku političku krizu razriješila slobodnim i poštenim izborima. Napadima na DF žele se prikriti jednostavne činjenice da se protiv Crne Gore bore najviše oni koji su je decenijama pljačkali, uništili njenu privredu, desetine hiljada ljudi ostavili bez posla, a u isto vrijeme od te pljačke su se punili džepovi predsjednika DPS-a, njegove familije, kumova, prijatelja, tajkuna, kao i onih mračnih likova iz svijeta podzemlja koji podržavaju Đukanovića. Protiv Crne Gore su oni koji kradu izbore, ucjenjuju građane, kupuju lične karte, koji su zarobili sve institucije, koji su od tajne policije i pojedinih policijskih struktura stvorili odrede zadužene za odbranu vlasti jednog čovjeka, a spremni su da masakriraju njegove političke protivnike… Protiv Crne Gore su oni koji ubijaju novinare, napadaju medije, njihove urednike i novinare, uništavaju njihovu imovinu… E to su neprijatelji Crne Gore, a na njihovom čelu se nalazi Milo Đukanović.

Đukanovića brine samo o svom džepu

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnje o ,,tradicionalnom partnerstvu” DPS-a i nacionalnih partija?
MANDIĆ: To je neistina, predsjednik DPS-a je od ranih devedesetih bio neko ko proganja manjine, a to se nastavilo u više navrata i kasnije, o čemu postoje brojni dokazi. Bezočnim lažima, jeftinom propagandom, ucjenama i zaplašivanjem, u jednom trenutku je neke predstavnike manjina uspio da ubijedi da je on neki njihov prijatelj. On nije prijatelj ni Crnogoraca, ni Srba, ni Bošnjaka, ni Muslimana, ni Albanaca, ni Hrvata… On nikome nije prijatelj osim svom džepu, interesuje ga samo očuvanje gole vlasti i tada je spreman na sve. Zato, svi koji žele drugačiju, slobodnu, demokratsku Crnu Goru u kojoj će biti ravnopravni svi građani i sve nacionalne zajednice, treba da prezru i odbace toga čovjeka jer je već napravio dovoljno zla.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Trebalo je početi s lustracijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora treba odgovornu i savjesnu vladu koja bi svoje reforme počela zakonom o lustraciji i porijeklu imovine, a ne uslugom i privilegovanjem jedne vjerske zajednice koja je svojim učešćem u nedavnoj prošlosti obilježila nacionalne i vjerske sukobe na tlu Jugoslavije

 

MONITOR: Sabina Talović, aktivistkinja civilnog sektora, napadnuta je u Pljevljima na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Kako vidite taj napad, proističe li iz stanja u kom se društvo nalazi? A kako reakcije nadležnih organa?

DABIŽINOVIĆ: Sabina Talović, mirovna aktivistkinja, napadnuta je fizički i verbalno, u centru Pljevalja. Napad je imao sve elemente vjerske i nacionalne mržnje i dodatno je ugrozio nju i njenu porodicu. To nije prvi put i nije pojedinačni slučaj. Od devedesetih Sabina djeluje na mirovnom i planu ženskih ljudskih prava, posljednjih godina brine o migrantima u Pljevljima, i jedna je od rijetkih koja u kontinuitetu ukazuje na slučaj Bukovice, jednog od ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore. Gotovo trideset godina taj ratni zločin naše tužilaštvo i sudstvo ne prepoznaje na adekvatan način, niti je dobio pravni i pravedni epilog. Odbijanje institucija da kvalifikuju ratne zločine, njihov neadekvatan pravosudni tretman, baza su za visoku toleranciju društvene zajednice na nacionalističko iživljavanje koje je sve otvorenije u Pljevljima.

Do sada nije previše pažnje posvećeno dešavanjima u Pljevljima. Otvoreno iskazivanje mržnje, netrpeljivost na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, radikalizovani su u posljednje tri godine. Bagaž prethodne vlasti, zločini i neutvrđena odgovornost, i današnje nacionalističko narušavanje suživota, za koje je odgovorna sadašnja vlast, proizvodi strah i nesigurnost među građanima, naročito onima koji pripadaju manjini u Pljevljima. Ogovornost za kvalitetan suživot i bezbjednost svih je na dominantnoj vjerskoj i nacionalnoj zajednici u određenoj sredini. Slučajevi koji su ušli u javnost, a ima više onih u koje javnost nije upućena, nisu do sada kvalifikovani i prepoznati od strane institucija, kako bi se moglo steći povjerenje u državu i njene institucije, ali i dominantnu većinu, da će oni koji proizvode nesigurnost i uznemiravaju građane biti sankcionisani. Da su institucije djelovale u tom pravcu, danas bismo imali drugačiju sliku u Pljevljima. Ovako imamo teret odgovornosti prethodne i sadašnje vlasti za nacionalizam i mržnju. Ukoliko institucije izbjegnu da kvalifikuju ovaj napad kako su ga većinski u svojim saopštenjima prepoznali politički subjekti i aktivisti, on će, kao i mnogi do sada, nestati iz javnosti, čime se daje dozvola onim retrogradnim snagama da uništavaju bezbjednost, mir i živote građana u Pljevljima i šire. Vrijeme je da se na osnovu Sabininog slučaja, pozornost javnosti, instituicija i politika usmjeri na odgovorno sagledavanje trenutnog stanja u Pljevljima, uzroka takvog stanja, i mijenja dosadašnja klima nekažnjivosti za silu koju pokazuju nacionalistički nastrojene politike.

MONITOR: Ovih dana prijetilo se i novinaru Vuku Vujisiću zbog priče o eksploataciji šljunka iz Morače. To je jedan u nizu napada na novinare. Normalizuje li se nasilje u ovoj zemlji?

DABIŽINOVIĆ: Prijetilo se i prijeti onima koji žele da govore naglas, ukazuju na društvenu patologiju, i pokušavaju da kreiraju atmosferu u kojoj je rad institucija sistema vidljiv.

To je jedan u nizu slučajeva koji pokazuju kako klima i kultura nekažnjivosti i zarobljene institucije izazivaju nepovjerenje, rezultiraju nasiljem i gubitkom šanse da se stanje u zajednici mijenja. Politički kontekst kreiran od strane vlasti i opozicije zloupotrebljava novinarstvo. Politika koja zloupotrebljava medije u posljednjih trideset godina pokazala je što je sve moguće kada se to desi, koliki je stepen uticaja medija i kakve su posljedice takvog djelovanja. Imali smo rat u kojem su mediji kreirali lice neprijatelja i podstrekivali sukob do kojeg je došlo. Novinari koji su tada huškali na rat su i dalje tu, jer se društvo nije suočilo sa prošlošću. Tu su i političari koji su to takođe radili. Na tim primjerima se vidi kultura nekažnjivosti. Danas je na snazi selektivan pristup uređivačkih politika, koje su u snažnom zagrljaju sa političkim subjektima, koje favorizuju i emituju svoje „istine“, relativizuju, podižu nacionalnu temperaturu. Gotovo da danas svaka opcija ima svoje medije i emituje sadržaj za vlastite ciljeve. Pojedine institucije poput crkve, stalno se žale kako im nedostaje još uticaja, kojeg u posljednje vrijeme imaju napretek, kukajući kako im se svaki zahtjev kriminalizuje u javnosti. Svaki pokušaj istraživačkog novinarstva se vrlo brzo utiša. Mediji pokrenu temu kao što je slučaj o kojem pitate, ali je izuzetno važno što će dalje institucije sistema preduzeti. Ukoliko ne reaguju adekvatno, a tako je, uglavnom, bilo do sada, kako se može osjećati onaj koji je temu pokrenuo? Kritika i iznošenje naglas kriminalizacije kompletnog društva su osnovne pretpostavke da jedno društvo ostane na fonu dobrobiti onih koji žive u ovoj državi ali i narednih generacija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DENIS ČARKADŽIĆ, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR IZ BiH: Svaku geopolitičku bitku na Balkanu u posljednje dvije decenije Moskva je izgubila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ o povratku na „izvorni Dejton” plasira se u javnosti sa namjerom da se opravda retrogradni i veoma opasni kurs kojem svjedočimo

 

MONITOR: Rekli ste da se položaj Visokog predstavnika Kristijana Šmita, koji nedavno nije dobio priliku da pročita svoj izvještaj u SB UN, faktički nije ništa promjenio, i kada se radi o Bonskim ovlašćenjima. Da li je, ipak, taj događaj dao novi podsticaj funkcionerima RS?

ČARKADŽIĆ: Misija OHR-a nije bila ugrožena ni prije navedene sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a, a nije mogla biti ugrožena ni na toj sjedinici jer se ona nije ni bavila mandatom OHR-a i Bonskim ovlastima, već produženjem misije ALTEA.

Scmith je imenovan odlukom PIK-a, bez očitovanja Savjeta bezbjednosti po tom pitanju, i nije prvi visoki predstavnik koji je tako imenovan, jer nije ni neophodno da se Savjet bezbjenosti o tome očituje, niti se bilo ko bunio ranije kada su neki drugi visoki predstavnici na isti način bili izabrani.

Dugi niz godina Rusija izdvaja mišlljenje po svim zaključcima koje je PIK donosio, izražava protivljenje nastavku postojanja misije OHR-a, te je bilo jasno i da je prethodni visoki predstvanik Valentin Incko svoj posao obavljao bez podrške Moskve.

Potpuno očekivano je bilo da Moskva pokuša spriječiti imanovanje novog šefa OHR-a, što joj nije pošlo za rukom. Sve što je mogla je da na kraju izrazi jasan stav da ne priznaje Schmitha kao novog, leglano izabranog visokog predstavnika, koristeći veto u Savjetu bezbjednosti s ciljem da onemogući njegovo obraćanje, te time pokuša da uruši njegov kredibilitet i legitimitet, obeshrabri dijelove međunarodne zajednice koji ga podržavaju, ali i ohrabri one u BiH koji prate stavove ali i ciljeve Moskve o ovom pitanju. Uprkos svemu, OHR i Bonske ovlasti ostaju u BiH sve dok za tim bude bilo potrebe.

Ne vidim da je sve skupa dalo podsticaj vladajućoj garnituri u RS-u, ali njihovo ponašanje i djelovanje daje za pravo onima koji tvrde da je OHR i dalje potreban u BiH. Paradoksalno, upravo oni koji traže njegovo gašenje, svjesno ili ne, rade sve da se uslovi za odlazak OHR-a ne ispune.

MONITOR: Kako ocjenjujete njegove prve izjave i poteze, a posebno njegov izvještaj čiji su se dijelovi pojavili u javnosti a i u tekstu Rezolucije SB UN?

ČARKADŽIĆ: Treba istaći odličan posao koji je Schmith uradio u vezi sa pitanjem zašite funkcionisanja Centralne banke BiH kao finansijskog stuba BiH. Njegov dosadašnji rad karakteriše primjena tihe diplomatije, te je Schmith razgovarao sa svim političarima u regionu i svijetu koji imaju ili mogu imati uticaj na pojedine političke aktere u BiH. Zvanična saopštenja i saznanja sa tih sastanaka prilično su štura, što daje stratešku prednost Schmithu u odnosu na one o kojima se na tim sastancima razgovaralo, a koji mogu samo nagađati šta se iza brda valja.

Njegov izvještaj veoma precizno opisuje situaciju, imenuje krivce i daje jasne predikcije kuda bi stvari mogle otići ukoliko se ne reaguje na pravi način. Iako nije zvanično prezentovan pred Savjetom bezbjednosti, objavljen je, svijet ga je imao priliku vidjeti što je veoma važno, te su se nakon tog izvještaja ključne zapadne sile probudile i pokrenuta je silovita diplomatska ofanziva sa jasnim porukama, u prvom redu iz Vašingtona, Londona i Berlina. Odmah nakon posjete BiH Cholleta i Escobara, Schmith je odlično procijenio da je Vašington naredna destinacija gdje je potrebno osigurati da SAD, UK i Njemačka rade složno i koordinirano, što je ključna stvar za uspješno rješavanje krize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Na raskrsnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Građani moraju odlučiti hoće li prihvaiti takvo stanje ili će se boriti za sistem  u  kojem će stručnost i profesionalnost biti važniji od partijskih intersa

 

MONITOR: Možemo li nakon posjete Gabrijela Eskobara Crnoj Gori očekivati rasplet ili dodatni zaplet političke krize? 

DRAGIĆEVIĆ: Politička situacija u Crnoj Gori izuzetno je komplikovana ali ne smatram da će je posjeta specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan dodatno zakomplikovati već suprotno. Ova posjeta pomoći će da dođe do neke vrste dijaloga unutar parlamentarne većine ali i unutar vlasti i opozicije. Administracija SAD, kao ni EU, ne traži od Crne Gore i političkih aktera ništa više, a ni ništa manje,  od onog za šta se sve parlamentarne partije već zalažu a to su: borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, EU integracije, zaštita ljudskih prava i podizanje standarda građana. Osnovni razlog zašto imamo političku krizu ovakvih razmjera i nedostatak dijaloga je samo deklarativno zalaganje parlamentarnih partija za  pobrojane reforme i vrijednosti. Da im je iskreno stalo do njih onda bi umjesto blokade institucija i radikalizacije društva program svojih partija sprovodili u djelo i našli zajednički jezik. Upravo je borba političkih partija za usko partijske interese a ne interese građana i nacionalni interes dovela do političke krize. Crna Gora i njeni građani nalaze se na raskrsnici. Imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Ili će građani pristati na to ili će se boriti za u kojem će profesionalnost i stručnost biti  iznad partijskih interesa.  Crna Gora će krenuti naprijed kada se oslobodi partokratije i kada građani budu mogli da biraju svoje narodne predstavnike kroz otvorene liste, umjesto da za njih to čine lideri političkih partija.

MONITOR: Prošlo je godinu dana od formiranja Vlade što su građani dobili, a jesu li što izgubili? 

DRAGIĆEVIĆ: Građani su prije svega dobili slobodu. da kažu šta misle bez straha da će na neki način biti kažnjeni, kao što je to bio slučaj tokom prethodnog režima. Građani više ne brinu za bezbjednost  i sigurnost u slučaju da progovore i stvorila se nova atmosfera da građani žele da pričaju o promjenama i javno iskažu svoje nezadovoljstvo. Sada vidimo da su učestali protesti, sastanci sa predstavnicima institucija, dijalog i polemika u medijima što vodi ka daljoj demokratizaciji društva. U proteklih par nedelja dobili smo i najavu plana Evropa sad koji je deeskalirao tenzičnu atmosferu pa se sa nacionalnih narativa prešlo na socio ekonomske teme.

Na žalost  u prvoj godini tranzicije građani nijesu dobili departizaciju institucija i njihovo jačanje. I dalje imamo v.d. stanja, o zapošljavanjima po dubini predstavnici partija  javno govore  ,,ta institucija pripada nama”, ne zato što imaju najbolje kadrove sa najviše iskustva već zato što su im te institucije pripale kroz političku nagodbu. Decenijama je upravo neefikasnost dražavnog aparata i nepostojanje nezavisnih institucija gorući problem koji neće biti lako riješiti. Na žalost partije nove vlasti nemaju želju da počnu sa reformama i stiče se utisak da su građani zbog te činjenice izuzetno razočarani i nezadovoljni. Građani nijesu dobili ni dugo očekivanu i najavljivanu transparentnost,  nemaju odgovore na brojna pitanja. U vladajućim strukturama novinare često ignorišu a NVO ne dobijaju informacije koje traže po zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

MONITOR: Da li vidite pomak u odnosu na goruća ekološka pitanja?

DRAGIĆEVIĆ: Ekologija, urbanizam i zaštite životne sredine su neraskidivo povezani sa svim segmentima našeg društva i privrede, sa turizmom, poljoprivredom, sa našim zdravljem, prirodnim i kulturno – istorijskim naslijeđem. Brojni naslijeđeni problemi kao što su devastacija rijeka izgradnjom MHE, neadekvatno upravljanje otpadom, zagađenje i eksploatacija šljunka iz korita rijeka, izlivanje neprerađenih otpadnih voda direktno u prirodu, krivolov, nasilna i nelegalna urbanizacija, loša koncesiona politika i upravljanje šumskim blagom, borba protiv požara i klimatske krize, ne mogu se riješiti preko noći ali je potrebno ozbiljno početi. Nova Vlada nije uložila dovoljno napora, niti posvetila dovoljno pažnje pobrojanom  zbog nedostatka kapaciteta i vizije u  Vladi kao i zbog kompleksnost problema. Za ekološke probleme ne postoje brza rješenja, niti laki politički poeni već izuzetno komplikovane i dugoročne strategije vođene vizijom održivog razvoja i zelene revolucije. Crna Gora ima šansu da bude prva evropska zemlja koja će ispoštovati sve smjernice EU o zaštititi biodiverziteta do 2030. godine a koje se ogledaju u, organskoj poljoprivredi, beskompromisnoj zaštiti prirode, energetskoj tranziciji, ulaganju u zelene tehnologije i implementaciji novih zelenih standarda. Ukoliko sada ne uskočimo na zeleni voz i krenemo od nule, kasnije će biti kasno i trebaće nam mnogo više sredstava, vremena i ekspertize. U proteklih trideset godina izgubili smo  tešku industriju, izvoz, sve fabrike i rudarstvo, nemamo ni masovnu poljoprivredu, hemijski pesticidi i đubriva se ne koriste u mjeri kao kod razvijenih zemalja. Crna Gora

ne mora da ulaže milijarde eura da tu industriju prilagodi EU zelenim standardima (članice EU će morati da ulože stotine milijardi eura kako bi industriju prilagodile ekološkim standardima) već imamo priliku da počnemo iz početka i izgradimo državu na zelenim temeljima.

Dodao bih da je saradnja nadležnih sa civilnim sektorom na izuzetno niskom nivou. Ova kao i prethodna vlast vidi najveći dio NVO kao neprijatelje razvoja i branu progresu, što je potpuno pogrešan i dugoročno štetan pristup ukoliko planiramo da ekološka država budemo na samo na papiru već  i u praksi.

MONITOR: Od početka pandemije pomno pratite postupanja nadležnih kod nas i u svijetu. Kako tumačite toliku skepsu prema vakcinama, medicini i nauci koja se svakodnevno izliva na društvenim mrežama? 

DRAGIĆEVIĆ: Skepsa prema vakcinaciji i mjerama borbe protiv pandemije prisutna je svuda u svijetu i postoji veliki broj razloga zašto je to tako. Nemoguće bi ih bilo sve pobrojati a da se odgovor na ovo pitanje ne pretvori u naučnu studiju, ali je evidentno je da se nepovjerenje prema nauci, medicini i vakcinaciji proporcionalno stepenu nepovjerenja u institucije. U zemaljama u kojima je povjerenje u institucije na visokom nivou kao što su to Švedska, Danska, Portugal, Norveška i ostale zapadne demokratije i stepen vakcinacije je izuzetno visok. Mjere su sprovođene na izuzetno efikasan način a građani su generalno otporniji na lažne vijesti i dezinformacije. U zemljama biše Jugoslavije i Istočne Evrope gdje je povjerenje u institucije zbog izražene korupcije i nižeg standarda na mnogo nižem nivou imamo i neke od najmanjih stopa vakcinacije na svijetu a najveće stope hospitalizovanih i preminulih na milion stanovnika.

Naravno da visokoj stopi nepovjerenja u moderna medicinska dostignuća ne pomažu ni polu -informacije, lažne vijesti i neadekvatne komunikacione strategije nadležnih. Kada na to dodamo i brojne političare i javne ličnosti koji zbog lične koristi podržavaju i forsiraju takve narative ni ne čudi odakle otpor prema vakcinaciji i mjerama. U Crnoj Gori ne pomaže ni činjenica da se premijer Zdravko Krivokapić, koji nije vakcinisan, nalazi na čelu državnog Savjeta za borbu protiv pandemije. Iako je jedan od poslednjih premijera u Evropi koji nije vakcinisan on poziva građane da se vakcinišu i na taj način doprinesu borbi protiv epidemije. Kada pogledamo situaciju iz ove prizme nije  čudo što je veliki broj građana skeptičan kada je rijeć o vakcinaciji. Umjesto ozbiljne kampanje u koju bi bili uključeni političari, funkcioneri, javne ličnosti i umjesto ličnog primjera mi u Crnoj Gori imamo situacioju  da mjere ne poštuju ni nadležni koji ih donose.

MONITOR: Radite u inostranstvu, da li mislite da se proces odlaska mladih iz Crne Gore može zaustaviti ili je za to kasno? 

DRAGIĆEVIĆ: Za povratak mladih iz inostranstva a i za ostanak nikada nije kasno. Poslovne prakse, privreda i tehnologija su se u proteklih par decenija (a posebno od početka pandemije) bitno izmijenile. Rad od kuće postao  je standard a ne izuzetak tako da se otvara veliki prostor za mlade ljude da se vrate i žive u Crnoj Gori a da u isto vrijeme rade za kompanije iz inostranstva. Najava nove Vlade da će od sledeće godine uvesti i vize za digitalne nomade, kao i veoma liberalna poreska politika će motivisati određeni broj mladih da se trajno nastane u Crnoj Gori a najava uvećanja minimalne i prosječne zarade će motivisati veliki broj mladih da ostanu. Dodatanim reformama u sektorima obrazovanja, zdravstva, infrastrukture i privrede i pametnom strategijom razvoja Crna Gora  može postati država u koju će se mladi vraćati a ne iz nje odlaziti. Pošto bivša vlast nije vodila računa o odseljavanju mladih, danas nemamo  zvaničnu statistiku koliko nas je građana napustilo, gdje su otišli, koji su bili njihovi primarni razlozi (posao, obrazovanje, spajanje porodice i drugo), koji je nivo njihovog obrazovanja. To će biti otežavajuća okolnost pri izradi dugoročnih strategija. Na osnovu domaćih i inostranih studija  znamo  da je Crnu Goru od 2006. do danas napustilo između 100 i 120 hiljada građana. Neki od njih bi željeli da se vrate i nastave  život i profesionalni angažman u Crnoj Gori. Dužnost je svih nas da  stvoramo preduslove za njihov povratak, jer bez mladosti i znanja nema ni budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo