Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MANDIĆ, PREDSJEDNIK NOVE I ČLAN PREDSJEDNIŠTVA DF: DPS bi vlast čuvala i krvoprolićem

Objavljeno prije

na

andrija-mandic

„Noć prije izbora jedna televizija objavila je informaciju o hapšenjima u Podgorici, a ja sam za konkretna dešavanja od 16. oktobra, koja je SDT kvalifikovao kao osnivanje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju, saznao od ministra unutrašnjih poslova Gorana Danilovića”, prisjeća se na početku razgovora za Monitor Andrija Mandić, predsjednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera DF-a.

Mandić pojašnjava: ,,Ministar unutrašnjih poslova me je zamolio da rukovodstvo DF-a javno pozove pristalice da se ne okupljaju ispred Skupštine nakon završenih izbora. Odgovorio sam da naši ljudi imaju vrlo precizna uputstva koja su saopštena na našem završnom skupu u Podgorici i da će oni rezultate izbora čekati u svojim kućama. Tek nakon svih prebrojanih glasova i potvrđene pobjede predsjedništvo DF-a bi ih pozvalo da izađu na ulice. Dakle, naši ljudi ne bi bez poziva izlazili na bilo kakve proslave, pa samim tim nema potrebe da ih u toku glasanja apelima i pričom o terorizmu plašimo i obeshrabrujemo. Izborna kampanja DPS-a, zbog nepostojanja bilo kakvog ozbiljnog rezultata u realnoj politici Đukanovićeve vlade, izmještena je u bezvazdušni prostor ugroženosti države. Pokretanje direktnog televizijskog prenosa sprečavanja ‘državnog udara’ na dan glasanja je režimska ujdurma kojom je nanijeta nenadoknadiva šteta opoziciji. Na kraju se ispostavilo da je to bila klasična podmetačina i namještaljka u režiji vrha crnogorskog režima, odnosno kriminalne bande Mila Đukanovića, s ciljem da se u posljednjem momentu spasu izbornog poraza.”

MONITOR: Da li se prepoznajete u neimenovanoj ,,političkoj grupaciji” koja je trebalo da uzme učešće u okupaciji parlamenta?
MANDIĆ: Sve što je saopštavano nakon izbora, a naročito od strane specijalnog tužioca, ličilo je na tragikomediju. Tačnije, to je komedija, u kojoj su se počeli pojavljivati razni, pretežno uvezeni glumci, a kao pratnja te organizovane laži i gluposti, pojavio se režimski medijski šljam, a naročito je u tome prednjačio onaj iz Srbije. Na čelu te monstruozne medijske grupe nalazi se dobro poznato lice jednog prevaranta, koji je za krvavi novac spreman bukvalno na sve.

MONITOR: Iz javno poznatih informacija, DF se u vezu sa teroristima i njihovim planovima dovodi zbog toga što je jedan od vaših lidera (Milan Knežević) na završnoj konvenciji pozvao pristalice DF-a da se 16. uveče okupe pred parlamentom. Šta je bio cilj tog okupljanja?
MANDIĆ: Te večeri je Milan Knežević održao veoma nadahnut govor, ali u njemu nema nikakvih poziva na okupljanje ispred parlamenta. Baš te večeri, kao što sam rekao, naše pristalice su dobile precizna uputstva od strane predsjedništva DF-a, da rezultate izbora prate kod kuća a da ćemo se nakon prebrojanog i poslednjeg glasačkog listića i izvjesne opozicione pobjede obratiti građanima. Više puta smo saopštili da nam ne padaju na pamet bilo kakvi incidenti, a da građani imaju pravo da proslave pobjedu, jer to nije bilo kakva pobjeda, već oslobađanje Crne Gore nakon skoro trideset godina vladavine jednog čovjeka i njegovih tajkunskih, kriminalnih i parapolicijskih grupa.

U ovom trenutku, kada Crnu Goru pokušavaju da pretvore u konc logor, da u njoj zavedu klasičnu diktaturu, izvrću, lažiraju i montiraju razne izjave i pokušavaju da im daju drugi kontekst. Ne vidim zašto bi bilo zabranjeno bilo kome da proslavi pobjedu, ali problem je u drugome – vrh DPS-a ni po koju cijeni ne želi da prizna izborni poraz. Spremni su da izazovu najteže sukobe sa tragičnim posljedicama samo da bi se sačuvalo mafijaško carstvo Mila Đukanovića. Prije ili kasnije će shvatiti da je njihovo vrijeme prošlo, a da nasilje režima samo još kratko može od manjine praviti većinu.

MONITOR: Neke vaše kolege su, nakon izbora, govorile da su tog 16. oktobra i do vas stizala upozorenja o mogućoj i ozbiljnoj prijetnji. Šta nam možete reći o tome?
MANDIĆ: Da, bili smo lično ugroženi, čak i po Katnićevoj verziji, ti ,,teroristi” su trebali da pucaju u nas i naše porodice, a po tom nakaradnom scenariju, ako bi neko i preživio, uhapsio bi Mila Đukanovića. Eto, koliko je bila glupo montirana čitava ova priča, na kojoj i danas uporno istrajavaju režimski mediji i SDT Katnić.

Blagovremeno smo upozorili specijalnog državnog tužioca o informacijama koje imamo o tome da režim priprema sukobe i napad na lidere opozicije u noći izbora. On se još nije oglasio povodom tih naših tvrdnji, a sa druge strane je postao važna karika brutalne montaže u režiji vrha DPS-a, kriminala i tajne policije, što ga potpuno diskredituje kao profesionalca koji može da se bavi onim što mu je u opisu posla. Informacije koje su ljudi iz DF dostavili tužilaštvu, pokazale su se kao apsolutno tačne, a za dio malverzacija DPS-a postoje i video snimci, kao jasni dokazi. Za razliku od praćki, HTZ opreme i sličnih žileta, DF je javnosti predstavio eksplicitne dokaze, na osnovu kojih je SDT mogao odmah da pristupi lišavanju slobode onih koji su kršili zakon.

MONITOR: Premijer Đukanović tvrdi da ste mu ,,radili o glavi” i od tužilaštva traži akciju. Očekujete li da bi priča mogla otići u tom pravcu?
MANDIĆ: Milo Đukanović je lažov i kukavica, što se pokazalo na desetine puta u njegovoj karijeri. On je uplašen, jer je suočen sa činjenicom da njegova partija, i pored svih izmišljotina, zloupotreba sile i tužilaštva, podmićivanja, ima tek 35 mandata u parlamentu, i da je poražen na ovim izborima.

MONITOR: Izbori su ostali u sjenci ,,puča”. Šta bi se desilo da je opozicija osvojila makar dva mandata više?
MANDIĆ: Da nije bilo ,,puča” opozicija bi osvojila još najmanje ta dva mandata i vjerovatno bi već bila izabrana Vlada od političkih stranaka koje bi DPS preselile u opozicione klupe. Zbog tih mandata smo i imali direktni prenos sprečavanja tzv. državnog udara. Ali i pored svega toga još postoji mogućnost da se formira manjinska vlada, i da se DPS razvlasti.

MONITOR: Imate li informaciju o reakcijama na opozicionu ponudu manjinskim nacionalnim partijama da, uz vašu podršku, formiraju vladu?
MANDIĆ: Opozicija je kazala da bi podržala čak i vladu koju bi u potpunosti činile manjinske partije. Ako to nije izdašna ponuda, onda ne znam šta je. Vidimo da se kalkuliše tim da DPS nudi nekome jedno, nekome dva mjesta u vladi, potpredsjednika Skupštine… Mi im nudimo sve, neka izmjere našu ponudu i ponudu DPS-a, pa onda pošteno saopšte svojim glasačima koja je korektnija i koja je više na korist manjinskim narodima i svim građanima.

MONITOR: Ukoliko Marković formira vladu kako će reagovati opozicija?
MANDIĆ: Bilo bi veoma čudno da manjinske partije podrže vladu na čijem je čelu neko poput Duška Markovića, koji je zajedno sa Milom Đukanovićem, sa pozicije tajnog policajca, aktivno učestvovao u progonu manjina.

Opozicija će imati odgovor na eventualno formiranje vlade od strane DPS-a, a u igri su sve opcije. Siguran sam da ćemo zajedno odabrati onu koja donosi uspjeh, ali i dalje očekujemo da manjinske stranke prihvate našu ponudu i oslobode Crnu Goru od diktature. Jasno nam je da se oni nalaze pod pritiskom i da se i ova ujdurma od navodnog državnog udara takođe koristi u svrhu pravljenja vlade DPS-a, ali znamo da ljudi u tim strankama posjeduju hrabrost i odgovornost da se izbore sa svim iskušenjima.

MONITOR: Da li će Vaša saradnja biti formalizovana na neki način ili će te nastaviti svako za svoj račun?
MANDIĆ: Poslije duže vremena opozicija funkcioniše veoma korektno, uvažavajući dogovore i gradeći povjerenje. Svima je jasno da svaka vrsta kohabitacije sa režimom ili čašćavanje kompromitovanih, kriminalizovanih i korumpiranih državnih institucija izrazima tipa ,,nezavisni”, ,,profesionalni”, ,,odgovorni”, uvijek ide na štetu građana i opozicije, a u korist režima. Jasno je zašto pripadnici režima, koji se sticajem okolnosti nađu u problemu, odmah počnu da javno hvale rad i profesionalnost policije, tužilastva, a obavezno iskažu čvrstu vjeru u nepristrasnost sudstva, jer svako može uočiti da su posrnule režimlije po pravilu samo simbolično sankcionisane. Potpuno druga pravila važe za opoziciju, pa svi imamo obavezu da to javno žigošemo. Siguran sam da ćemo tako nastaviti, a registrujem i snažnu podršku građana takvom stavu. Podsjećam da nas je 16. oktobra, pod onakvim terorom i presijom, podržalo 180.000 građana. To je snaga koja može i mora da donese promjene Crnoj Gori.

Crnoj Gori ne prijeti DF nego pljačkaši i lopovi

MONITOR: DF pokušavaju prikazati kao političku grupaciju koja se ne bori protiv DPS-a nego protiv Crne Gore. To nas vraća u 24. oktobar prošle godine: Da li ste tada planirali ,,okupaciju parlamenta” i šta ste vi lično mislili izjavom da ,,večeras sve mora biti završeno”?
MANDIĆ: Nakon tog citata ide i razrada koja je sadržala naš plan da u parlamentu, dogovorom svih političkih subjekata, dođemo do prelazne vlade, koja bi tešku političku krizu razriješila slobodnim i poštenim izborima. Napadima na DF žele se prikriti jednostavne činjenice da se protiv Crne Gore bore najviše oni koji su je decenijama pljačkali, uništili njenu privredu, desetine hiljada ljudi ostavili bez posla, a u isto vrijeme od te pljačke su se punili džepovi predsjednika DPS-a, njegove familije, kumova, prijatelja, tajkuna, kao i onih mračnih likova iz svijeta podzemlja koji podržavaju Đukanovića. Protiv Crne Gore su oni koji kradu izbore, ucjenjuju građane, kupuju lične karte, koji su zarobili sve institucije, koji su od tajne policije i pojedinih policijskih struktura stvorili odrede zadužene za odbranu vlasti jednog čovjeka, a spremni su da masakriraju njegove političke protivnike… Protiv Crne Gore su oni koji ubijaju novinare, napadaju medije, njihove urednike i novinare, uništavaju njihovu imovinu… E to su neprijatelji Crne Gore, a na njihovom čelu se nalazi Milo Đukanović.

Đukanovića brine samo o svom džepu

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnje o ,,tradicionalnom partnerstvu” DPS-a i nacionalnih partija?
MANDIĆ: To je neistina, predsjednik DPS-a je od ranih devedesetih bio neko ko proganja manjine, a to se nastavilo u više navrata i kasnije, o čemu postoje brojni dokazi. Bezočnim lažima, jeftinom propagandom, ucjenama i zaplašivanjem, u jednom trenutku je neke predstavnike manjina uspio da ubijedi da je on neki njihov prijatelj. On nije prijatelj ni Crnogoraca, ni Srba, ni Bošnjaka, ni Muslimana, ni Albanaca, ni Hrvata… On nikome nije prijatelj osim svom džepu, interesuje ga samo očuvanje gole vlasti i tada je spreman na sve. Zato, svi koji žele drugačiju, slobodnu, demokratsku Crnu Goru u kojoj će biti ravnopravni svi građani i sve nacionalne zajednice, treba da prezru i odbace toga čovjeka jer je već napravio dovoljno zla.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo