Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MANDIĆ, PREDSJEDNIK NOVE I ČLAN PREDSJEDNIŠTVA DF: DPS bi vlast čuvala i krvoprolićem

Objavljeno prije

na

„Noć prije izbora jedna televizija objavila je informaciju o hapšenjima u Podgorici, a ja sam za konkretna dešavanja od 16. oktobra, koja je SDT kvalifikovao kao osnivanje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju, saznao od ministra unutrašnjih poslova Gorana Danilovića”, prisjeća se na početku razgovora za Monitor Andrija Mandić, predsjednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera DF-a.

Mandić pojašnjava: ,,Ministar unutrašnjih poslova me je zamolio da rukovodstvo DF-a javno pozove pristalice da se ne okupljaju ispred Skupštine nakon završenih izbora. Odgovorio sam da naši ljudi imaju vrlo precizna uputstva koja su saopštena na našem završnom skupu u Podgorici i da će oni rezultate izbora čekati u svojim kućama. Tek nakon svih prebrojanih glasova i potvrđene pobjede predsjedništvo DF-a bi ih pozvalo da izađu na ulice. Dakle, naši ljudi ne bi bez poziva izlazili na bilo kakve proslave, pa samim tim nema potrebe da ih u toku glasanja apelima i pričom o terorizmu plašimo i obeshrabrujemo. Izborna kampanja DPS-a, zbog nepostojanja bilo kakvog ozbiljnog rezultata u realnoj politici Đukanovićeve vlade, izmještena je u bezvazdušni prostor ugroženosti države. Pokretanje direktnog televizijskog prenosa sprečavanja ‘državnog udara’ na dan glasanja je režimska ujdurma kojom je nanijeta nenadoknadiva šteta opoziciji. Na kraju se ispostavilo da je to bila klasična podmetačina i namještaljka u režiji vrha crnogorskog režima, odnosno kriminalne bande Mila Đukanovića, s ciljem da se u posljednjem momentu spasu izbornog poraza.”

MONITOR: Da li se prepoznajete u neimenovanoj ,,političkoj grupaciji” koja je trebalo da uzme učešće u okupaciji parlamenta?
MANDIĆ: Sve što je saopštavano nakon izbora, a naročito od strane specijalnog tužioca, ličilo je na tragikomediju. Tačnije, to je komedija, u kojoj su se počeli pojavljivati razni, pretežno uvezeni glumci, a kao pratnja te organizovane laži i gluposti, pojavio se režimski medijski šljam, a naročito je u tome prednjačio onaj iz Srbije. Na čelu te monstruozne medijske grupe nalazi se dobro poznato lice jednog prevaranta, koji je za krvavi novac spreman bukvalno na sve.

MONITOR: Iz javno poznatih informacija, DF se u vezu sa teroristima i njihovim planovima dovodi zbog toga što je jedan od vaših lidera (Milan Knežević) na završnoj konvenciji pozvao pristalice DF-a da se 16. uveče okupe pred parlamentom. Šta je bio cilj tog okupljanja?
MANDIĆ: Te večeri je Milan Knežević održao veoma nadahnut govor, ali u njemu nema nikakvih poziva na okupljanje ispred parlamenta. Baš te večeri, kao što sam rekao, naše pristalice su dobile precizna uputstva od strane predsjedništva DF-a, da rezultate izbora prate kod kuća a da ćemo se nakon prebrojanog i poslednjeg glasačkog listića i izvjesne opozicione pobjede obratiti građanima. Više puta smo saopštili da nam ne padaju na pamet bilo kakvi incidenti, a da građani imaju pravo da proslave pobjedu, jer to nije bilo kakva pobjeda, već oslobađanje Crne Gore nakon skoro trideset godina vladavine jednog čovjeka i njegovih tajkunskih, kriminalnih i parapolicijskih grupa.

U ovom trenutku, kada Crnu Goru pokušavaju da pretvore u konc logor, da u njoj zavedu klasičnu diktaturu, izvrću, lažiraju i montiraju razne izjave i pokušavaju da im daju drugi kontekst. Ne vidim zašto bi bilo zabranjeno bilo kome da proslavi pobjedu, ali problem je u drugome – vrh DPS-a ni po koju cijeni ne želi da prizna izborni poraz. Spremni su da izazovu najteže sukobe sa tragičnim posljedicama samo da bi se sačuvalo mafijaško carstvo Mila Đukanovića. Prije ili kasnije će shvatiti da je njihovo vrijeme prošlo, a da nasilje režima samo još kratko može od manjine praviti većinu.

MONITOR: Neke vaše kolege su, nakon izbora, govorile da su tog 16. oktobra i do vas stizala upozorenja o mogućoj i ozbiljnoj prijetnji. Šta nam možete reći o tome?
MANDIĆ: Da, bili smo lično ugroženi, čak i po Katnićevoj verziji, ti ,,teroristi” su trebali da pucaju u nas i naše porodice, a po tom nakaradnom scenariju, ako bi neko i preživio, uhapsio bi Mila Đukanovića. Eto, koliko je bila glupo montirana čitava ova priča, na kojoj i danas uporno istrajavaju režimski mediji i SDT Katnić.

Blagovremeno smo upozorili specijalnog državnog tužioca o informacijama koje imamo o tome da režim priprema sukobe i napad na lidere opozicije u noći izbora. On se još nije oglasio povodom tih naših tvrdnji, a sa druge strane je postao važna karika brutalne montaže u režiji vrha DPS-a, kriminala i tajne policije, što ga potpuno diskredituje kao profesionalca koji može da se bavi onim što mu je u opisu posla. Informacije koje su ljudi iz DF dostavili tužilaštvu, pokazale su se kao apsolutno tačne, a za dio malverzacija DPS-a postoje i video snimci, kao jasni dokazi. Za razliku od praćki, HTZ opreme i sličnih žileta, DF je javnosti predstavio eksplicitne dokaze, na osnovu kojih je SDT mogao odmah da pristupi lišavanju slobode onih koji su kršili zakon.

MONITOR: Premijer Đukanović tvrdi da ste mu ,,radili o glavi” i od tužilaštva traži akciju. Očekujete li da bi priča mogla otići u tom pravcu?
MANDIĆ: Milo Đukanović je lažov i kukavica, što se pokazalo na desetine puta u njegovoj karijeri. On je uplašen, jer je suočen sa činjenicom da njegova partija, i pored svih izmišljotina, zloupotreba sile i tužilaštva, podmićivanja, ima tek 35 mandata u parlamentu, i da je poražen na ovim izborima.

MONITOR: Izbori su ostali u sjenci ,,puča”. Šta bi se desilo da je opozicija osvojila makar dva mandata više?
MANDIĆ: Da nije bilo ,,puča” opozicija bi osvojila još najmanje ta dva mandata i vjerovatno bi već bila izabrana Vlada od političkih stranaka koje bi DPS preselile u opozicione klupe. Zbog tih mandata smo i imali direktni prenos sprečavanja tzv. državnog udara. Ali i pored svega toga još postoji mogućnost da se formira manjinska vlada, i da se DPS razvlasti.

MONITOR: Imate li informaciju o reakcijama na opozicionu ponudu manjinskim nacionalnim partijama da, uz vašu podršku, formiraju vladu?
MANDIĆ: Opozicija je kazala da bi podržala čak i vladu koju bi u potpunosti činile manjinske partije. Ako to nije izdašna ponuda, onda ne znam šta je. Vidimo da se kalkuliše tim da DPS nudi nekome jedno, nekome dva mjesta u vladi, potpredsjednika Skupštine… Mi im nudimo sve, neka izmjere našu ponudu i ponudu DPS-a, pa onda pošteno saopšte svojim glasačima koja je korektnija i koja je više na korist manjinskim narodima i svim građanima.

MONITOR: Ukoliko Marković formira vladu kako će reagovati opozicija?
MANDIĆ: Bilo bi veoma čudno da manjinske partije podrže vladu na čijem je čelu neko poput Duška Markovića, koji je zajedno sa Milom Đukanovićem, sa pozicije tajnog policajca, aktivno učestvovao u progonu manjina.

Opozicija će imati odgovor na eventualno formiranje vlade od strane DPS-a, a u igri su sve opcije. Siguran sam da ćemo zajedno odabrati onu koja donosi uspjeh, ali i dalje očekujemo da manjinske stranke prihvate našu ponudu i oslobode Crnu Goru od diktature. Jasno nam je da se oni nalaze pod pritiskom i da se i ova ujdurma od navodnog državnog udara takođe koristi u svrhu pravljenja vlade DPS-a, ali znamo da ljudi u tim strankama posjeduju hrabrost i odgovornost da se izbore sa svim iskušenjima.

MONITOR: Da li će Vaša saradnja biti formalizovana na neki način ili će te nastaviti svako za svoj račun?
MANDIĆ: Poslije duže vremena opozicija funkcioniše veoma korektno, uvažavajući dogovore i gradeći povjerenje. Svima je jasno da svaka vrsta kohabitacije sa režimom ili čašćavanje kompromitovanih, kriminalizovanih i korumpiranih državnih institucija izrazima tipa ,,nezavisni”, ,,profesionalni”, ,,odgovorni”, uvijek ide na štetu građana i opozicije, a u korist režima. Jasno je zašto pripadnici režima, koji se sticajem okolnosti nađu u problemu, odmah počnu da javno hvale rad i profesionalnost policije, tužilastva, a obavezno iskažu čvrstu vjeru u nepristrasnost sudstva, jer svako može uočiti da su posrnule režimlije po pravilu samo simbolično sankcionisane. Potpuno druga pravila važe za opoziciju, pa svi imamo obavezu da to javno žigošemo. Siguran sam da ćemo tako nastaviti, a registrujem i snažnu podršku građana takvom stavu. Podsjećam da nas je 16. oktobra, pod onakvim terorom i presijom, podržalo 180.000 građana. To je snaga koja može i mora da donese promjene Crnoj Gori.

Crnoj Gori ne prijeti DF nego pljačkaši i lopovi

MONITOR: DF pokušavaju prikazati kao političku grupaciju koja se ne bori protiv DPS-a nego protiv Crne Gore. To nas vraća u 24. oktobar prošle godine: Da li ste tada planirali ,,okupaciju parlamenta” i šta ste vi lično mislili izjavom da ,,večeras sve mora biti završeno”?
MANDIĆ: Nakon tog citata ide i razrada koja je sadržala naš plan da u parlamentu, dogovorom svih političkih subjekata, dođemo do prelazne vlade, koja bi tešku političku krizu razriješila slobodnim i poštenim izborima. Napadima na DF žele se prikriti jednostavne činjenice da se protiv Crne Gore bore najviše oni koji su je decenijama pljačkali, uništili njenu privredu, desetine hiljada ljudi ostavili bez posla, a u isto vrijeme od te pljačke su se punili džepovi predsjednika DPS-a, njegove familije, kumova, prijatelja, tajkuna, kao i onih mračnih likova iz svijeta podzemlja koji podržavaju Đukanovića. Protiv Crne Gore su oni koji kradu izbore, ucjenjuju građane, kupuju lične karte, koji su zarobili sve institucije, koji su od tajne policije i pojedinih policijskih struktura stvorili odrede zadužene za odbranu vlasti jednog čovjeka, a spremni su da masakriraju njegove političke protivnike… Protiv Crne Gore su oni koji ubijaju novinare, napadaju medije, njihove urednike i novinare, uništavaju njihovu imovinu… E to su neprijatelji Crne Gore, a na njihovom čelu se nalazi Milo Đukanović.

Đukanovića brine samo o svom džepu

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnje o ,,tradicionalnom partnerstvu” DPS-a i nacionalnih partija?
MANDIĆ: To je neistina, predsjednik DPS-a je od ranih devedesetih bio neko ko proganja manjine, a to se nastavilo u više navrata i kasnije, o čemu postoje brojni dokazi. Bezočnim lažima, jeftinom propagandom, ucjenama i zaplašivanjem, u jednom trenutku je neke predstavnike manjina uspio da ubijedi da je on neki njihov prijatelj. On nije prijatelj ni Crnogoraca, ni Srba, ni Bošnjaka, ni Muslimana, ni Albanaca, ni Hrvata… On nikome nije prijatelj osim svom džepu, interesuje ga samo očuvanje gole vlasti i tada je spreman na sve. Zato, svi koji žele drugačiju, slobodnu, demokratsku Crnu Goru u kojoj će biti ravnopravni svi građani i sve nacionalne zajednice, treba da prezru i odbace toga čovjeka jer je već napravio dovoljno zla.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOŽE MENCINGER, ČLAN EVROPSKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI: Vakcine protiv “janšizma” još nijesmo pronašli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slovenija je zbog  predsjedavanja EU u žiži  odmjeravanja liderske moći koju je do sada  imala Angela Merkel sa velikim autoritetom. Njen odlazak i praznina koju ostavlja nisu korisni za perspektive članstva zemalja Zapadnog Balkana u EU

 

MONITOR: Slovenija je nedavno donijela pravila u vezi sa uslovima za prelazak granice u pandemiji. Za razliku od Mađarske i Grčke, takođe članica EU, ona „ne priznaje“ ruske i kineske vakcine za ispunjenje tog uslova. Kako ocjenjujete ponašanje Brisela u pandemiji i „preduzimljivost“ nekih članica koje su nabavile ili se tvrdi da namjeravaju da se snabdiju vakcinama koje nije odobrila Evropska agencija za ljekove?

MENCINGER: Priznavanje pojedinih vakcina je pre svega političko pitanje. Slovenija se u pogledu vakcine ponaša kao dobra članica EU, pa čeka na odobrenje vakcine sa strane EU, dok se Grčka i Mađarska ponašaju  racionalnije. Valja dodati da i Brisel pandemiju iskorištava za politiku: nepriznavanje ruske vakcine koristi kao mjeru za „sankcije“ protiv Rusije.

MONITOR: Kovaks, sistem SZO za snabdijevanje vakcinama siromašnih zemalja, nije dao zadovoljavauće rezultate. Ova agencija UN nedavno je saopštila da su bogati upotrijebili 82 posto raspoloživih vakcina. Kako je onda moguće stati na kraj pandemiji KOVID-19, za šta je neophodno postići globalni imunitet?

MENCINGER: Da su veliku većinu raspoloživih vakcina upotrebili bogati je sasvim razumljivo, to je situacija i sa ostalim dobrima. U siromašnim zemljama je prisutnost pandemije i manje uočena nego u razvijenim. U Jemenu, Eritreji, Avganistanu i Sahelu sigurno mnogo više ljudi umire od gladi i od ratova za koje su barem su krive zapadne zemlje, pogotovo  SAD, nego od kovida. I drugde se vakcinisanje koristi kao sramotna politika.Tako,  na primer, Izrael s možda najvišim postotkom cepljenih, sprečava dolazak cepiva u Gazu.

Pored toga je organizacija zdravstva u siromašnim zemljama očigledno užasno slaba, na što ukazuje Indija. No, mislim da će nakon nekoliko godina kovid biti sličan drugim zaraznim bolestima za koje postoji vakcinisanje, kao što su bile mnogo smrtonosnije velike boginje posle prvog svetskog rata ili gripa sada. Sada se kovidu često pripisuje i smrt ljudi koji bi umrli i bez  kovida, od drugih bolesti, a koje kovid samo prati. Kovid je i medijski populariziran i iskorištavan: pogledajte dnevne novosti na TV! Obično  počinju sa brojkama o kovidu.

MONITOR: U nekom od skorašnjih intervjua, ocijenili ste da će ova kriza biti gora od finansijske krize iz 2008,  jer je „nastala izvan ekonomskog sistema“. Ko bi mogao prosperirati od ove krize, sem što već postoje pokazatelji da pored farmaceutskih kompanija, ogromnu zaradu bilježe i kompanije on-line prodaje, kao Amazon?

MENCINGER: U tom pogledu ostajem pri svom mišljenju – da će sadašnja kriza biti gora od krize 2008. Ona je zaustavila i cele privrede, u kojima je bila potražnja dosta velika; zaustavljeni su od strane države. To je najviše pogodilo sektor ugostiteljstva i turizam, koji je značajan i za Crnu Goru i za Sloveniju. Pre dve godine Ljubljana je bila puna turista, sada ih uopšte nema. U Sloveniji su mnoge mere bile besmislene. Ljudi su, na primer, stajali ispred bifeaa, umesto da sede na terasama, uveden je policijski sat i zabranjeno kretanje među opštinama, datum i trajanje pandemije određeni su unapred. Nekoliko puta morao je čak Ustavni sud zaustaviti namere Vlade, s kojima je, da bi sprečila proteste, ograničavala druženje. Kovidne mere su još više od privrede – s nastavom i predavanjima preko računara, oštetile mlade. I od kovida imaju neki koristi: farmacija je nekakav „vojni profiter“. Isto važi i za internet trgovinu: ljudi zbog kovida sve više kupuju preko interneta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Nije dobro da vlade imaju favorite među vjerskim zajednicama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama

 

MONITOR: Ocijenili ste da bi potpisivanje Temeljnog ugovora sa Pravoslavnom  crkvom prije izbora crnogorskog mitropolita bilo iz više razloga neadekvatno. Zašto?

LEKIĆ: Politika prema vjerskim zajednicama, razumije se prema svim zajednicama, je važan i osjetljiv segment državne politike. Tome treba prilaziti sa uvažavanjem vjerskih zajednica ali i sa jasnim idejama o zaštiti državnih interesa.

U mom javnom stavu povodom Temeljnog ugovora i nepotrebno nastalim kontroverzama, više sam se zalagao za ozbiljno i promišljeno dijelovanje crnogorske države nego što sam se bavio elementima koji legitimno pripadaju crkvi.

Zalažem se, dakle, kao i većina građana Crne Gore da ugovor između države i crkve bude racionalan i realistički, čija je osnovna premisa ustav države.  Da se u realnim uslovima postigne pošten ugovor i kao takav doprinese jedinstvu naroda, a ne novim raskolima.

Upravo imajući u vidu istorijsku složenost zato i osjetljivost pitanja, učinilo mi se da bi prethodni izbor crnogorskog mitropolita bio sastavni dio tog potencijalno fer postupka i sadržaja.

Temeljno o temeljnom ugovoru, dakle bez mogućih improvizacija i tajnih žurbi, bila je, čini mi se, dobronamjerna poruka.

MONITOR: Imali ste primjedbe na netransparentnost procesa dogovaranja između države i Crkve oko Temeljnog ugovora, kao i mjesta na kojima su dogovori vršeni, odnosno nedovoljnu uključenost institucija u taj proces. Šta su negativni efekti toga?

LEKIĆ: Premijer Krivokapić je izjavom prije dva dana u crnogorskoj skupštini da još treba raditi na usaglašavanju ugovora, i zatim ga učiniti javnim – sada pojasnio situaciju. Dobro je što je napuštena praksa prethodne vlasti koja je takve ugovore potpisivala bez prethodnog upoznavanja vlasti.

U svakom slučaju, državna politika prema svim vjerskim zajednicama treba da se unapređuje i tu je važno imati uravnotežen pristup. Nije dobro da vlade imaju svoje stalne ili sezonske favorite među vjerskim zajednicama. Prethodna vlast na čelu sa DPS-om je imala velika ciklična savezništva i neprijateljstva sa vjerskim zajednicama, posebno sa SPC proizvodeći tako atmosferu manipulacija i podjela u društvu, što je izgleda i bio cilj. Na kraju su takve kombinacije izazvale i poznate bumerange.

MONITOR: Vi se, dakle, zalažete za građenje osmišljene državne politike prema vjerskim zajednicama?

LEKIĆ: Ozbiljna osmišljena politika je u interesu građana i stabilnosti države. U uobličavanju državne politike prema vjerskim zajednicama treba da se čuje glas i vjerske i sekularne Crne Gore.

Sve opet na poukama istorije. Okrenuti vremenima budućnosti. I to su dugi procesi.

Jedan od najvećih evropskih istoričara, predstavnik pozitivističke škole Rilke je rekao da dvije trećine ljudske istorije čine odnosi crkve i države. Taj odnos i u crnogorskoj istoriji je dugotrajan i veoma složen.

Sportski rečeno – ako bih malo olakšao temu – to nije disciplina sprinta, već maratona.

Treba  znanjem, mudrošću, osjećajem realizma pratiti i učesvovati u tome, ispravljati i istorijske greške, sve s ciljem postizanja društvene kohezije, demokratskog, duhovnog progresa, konačno dostojanstvenog života u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li je način na koji se ovo pitanje rješava  „usluga” nove vlasti  prethodnom režimu, koji to koristi, kako ste kazali, da „pseudopatriotski stražari nad zemljom”? Mnoga prethodna pitanja koja je otvorila nova vlast, od državljanstva, preko Zakona o slobodi vjeroispovjesti, pa nadalje, podigla su tenzije.

LEKIĆ: Iako traumatično spušteni sa opojnih visina dugotrajne vlasti, glavni eksponenti prethodnog režima koriste svaku improvizaciju, nepostojanje dovoljno jasnog pravca i sistema funkcionisanja nove vlasti.

Ironija situacije da partije održive korupcije i klijentelizma koriste takve situacije pokušavajući da se legitimišu kao zaštitnici države i nacionalnog identiteta. Oni to čine i u ovom vremenu završne faze truležnih procesa koji se ispoljavaju političko-korupcionaškim skandalima, poput stambene korupcije.

Uzgred, treba podsjetiti da je nedavno skupština Savjeta Evrope u svojim zaključcima pozdravila usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti.

I to se može vidijeti i kao završni rezultat Đukanovićevog otuđenog  avanturizma, kada je kršeći ustav sekularne države krenuo na partijskom kongresu u crkvene reforme. I to ne znanjem i vizijom o složenim crkvenim pitanjima, već inspiracijom novog izbornog inžinjeringa, koji je trebalo da donese izbornu pobjedu.

MONITOR: Ipak, kako to da nova vlast, prije mnogih važnih reformi, insistira na pitanjima koja lako podižu tenzije?

LEKIĆ: Dosta je teško govoriti o novoj vlasti u jednini. Ne mislim toliko na objektivno različite političko ideološke profile partija. Mislim na nedostatak metoda rada. Umjesto dobre pripreme za početak dijelovanja nove vlasti izgubilo se silno vrijeme na konfuznim raspravama o  konceptu tzv. ekspertske vlade.

Zaista je nevjerovatno da je neko mogao pomisliti da vlada može funkcionisati bez parlamentanrne većine. Ili obrnuto. Govorimo o prvim lekcijama funkcionisanja političkog sistema.

Međutim, i dalje vjerujem da je moguće uhvatiti pravac koji su građani očekivali dajući mandat novoj vlasti.

Potrebne su, i poslednji je čas za njih, kredibilne ideje i akcije koje mogu da mjenjaju stanje.

MONITOR: Gdje je crnogorsko društvo danas, kada su u pitanju podjele?

LEKIĆ: Proces podjela je otišao daleko. Dugo se i radilo na tome. Plan nacionalnih podjela je najuspješnije realizovan projekat prethodne vlasti. A i lakše je bilo dijeliti narode, kombinovati sa njihovim elitama koalicije nego izgrađivati zdravo i na vrijednostima integrisano društvo.

Nacionalne ideologije i njihovi tribuni su stvorili dominantu svijest koja je objektivno odvajala etničke zajednice, već od škole pa dalje. Iza lokalnih verzija „sukoba civilizacija“ – da upotrijebim poznatu Hantitntonovu paradigmu – uglavnom se krije lokalni „sukob ignorancija“ sa opasnim posljedicama.

Ako se ovako nastavi, Crne Gora će ustrojstvom biti zbir etno-konfesionalnih zajednica i tako početi da liči na Jugoslaviju ili BiH.

I u ovoj ozbiljnoj oblasti je potreban zaokret. Ne, naravno, ukidanjem nacija. Već ozbiljnom državnom politikom društvene kohezije i stavljanjem građanina, njegov dostojanstven život u prvi plan.

Pitanje danas i ovdje nije koja koja će političko-etnička strana da pobijedi. Radi se o tome da Crne Gora pobijedi.

MONITOR: Kako komentarišete normalizaciju nasilja, koja se uspostavlja? Imali smo i nekoliko napada na novinare, učestale proteste sa nerijetko šovinističkim porukama, sve češći govor mržnje…

LEKIĆ: Forme tog primitivizma koje je izbilo iza propagandnih „uspješnih priča“ pokazuju i stepen zapuštenosti crnogorskog društva.

Impresionira prostačka kreativnost identitetski nahuškanih izvođača nasilja – verbalnog, sada već i fizičkog.

Upadljivo je da ekipe u različitim političko nacionalnim dresovima imaji sličan, gotovo identičan repertoar primitivnosti. Iako iz suprotnih tabora, oni jako liče jedni na druge. Kakofonija agresivnih budalaština je jako upadljiva. Šovinističke poruke dolaze od primitivaca nacionalistički obučavanih u političkim radionicama. Podstaknuti i iznajmljenim novinarskim podzemljem.

Mržnja prema drugom je u prvom planu. Mržnja malih razlika. Naravno, oni mrze prije svega kulturu jer ona znači  uvažavanje drugog.

MONITOR: Kako vidite situaciju oko incijative za smjenu ministra pravde Vladimira Leposavića? Hoće li se prevazići ta kriza vlasti?

LEKIĆ: Po svemu sudeći teško. Formalno gledano ostavka ministra rješava krizu Vlade. Međutim, ministar svojim argumentima i pravima traži rasplet u parlamentu. Kriza se, dakle, sada seli u parlament. Premijer kao akter izbora ministra pravde, zatim smjenjivanja istog ministra, u oba slučaja ne konsultujući nikog u parlamentarnoj strukturi, bi morao biti akter i ove nove faze. Možda još ima nešto vremena da se izađe iz ove ozbiljne političke krize.

MONITOR: Može li se u aktuelnoj situaciji, uz krizu vlasti, i institucije koje su i dalje pod političkom kontrolom prethodnog režima, Crna Gora reformisati, i obračunati sa ozbiljnim devijacijama poput organizovanog kriminala, korupcije?

LEKIĆ: Iako je zaista teško nasljeđe prethodne vlasti – reforme se mogu i moraju ostvariti, posebno one koje uvode funkcionisanje pravne države. To je u isti mah zahtjev građana i Evropske unije.

Zapravo posljednji je čas za stvarne reforme, a samo kredibilne ideje i akcije mogu mjenjati stanje.

Političke snage koje su pobijedile 30. avgusta, makar u ovom trenutku iz više razloga djelovale poluudruženo, treba da definišu mnogo toga, prije svega ciljeve i sistem rada – da bismo izgradili ozbiljnu državnu politiku kao preduslov za reformisanu Crnu Goru.

I dalje vjerujem da je to moguće.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo