Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, URA: Nova Vlada je nelegalna i nelegitimna

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste pozvali manjinske partije da se ne cjenjkaju sa DPS jer bi ulaskom u njihovu Vladu preuzeli krivicu za stvari za koje nijesu odgovorni. Manjinske partije su ipak formirale Vladu sa DPS. Zašto im nije bila privlačna ponuda opozicije?
ABAZOVIĆ: Opozicija je uradila sve što je do nje da privoli manjinske stranke da naprave otklon od politike koja ih iz dana u dan tjera u emigraciju i koja ih je dovela do istorijskog minimuma kada je u pitanju njihovo političko predstavljanje u parlamentu. Prije nego što navedem razloge, želim da naglasim da se radujem odlučnosti i spremnosti manjeg dijela njihovih funkcionera da se po prvi put javno usprotive stvaranju koalicije sa svojim dželatima iz DPS-a. To je veliki zalog za budućnost koji jasno ukazuje da su procesi počeli i da su promjene sve bliže i bliže.

No, vratimo se razlozima. Prvi razlog je lideršip tih partija koji je preuzeo metode DPS funkcionisanja na vlasti, zagrezao u korupciju, uzeo stanove, ugovarao razne poslove prethodnih godina i nacionalnu politiku sveo na familijarno-klijentelistički odnos. Drugi razlog je što manjinski narodi i dalje žive sa ,,Stokholmskim sindromom”, pa najviše cijene svoga tlačitelja kojeg se ujedno i plaše. I treći razlog, nedostatak bilo kakve sposobnosti da se preuzme veća društvena odgovornost i prave istorijski politički iskoraci. Postoji još jedan poseban razlog kojeg želim naglasiti, a to je da dio opozicije svojim djelovanjem i retorikom nastavlja da ih udaljava od sebe, što je takođe neprihvatljivo i velika je opomena za njihovo buduće djelovanje.

MONITOR: Šta mislite o sastavu nove Vlade?
ABAZOVIĆ: Svaka vlada sastavljena od stranke koja je na vlasti predhodnih 26 godina nije ništa drugo do Vlada kontinuiteta, a to znači nastavak devastacije, urušavanja socio-ekonomskog bića Crne Gore i rasprodaje njenih nacionalnih resursa. Ova Vlada je takođe nelegalna i neligitimna, što predstavlja poseban teret kojeg će nositi njeni ministri, ali, evo, da im damo makar onih džentlmenskih 100 dana da pokažu nešto novo. Raduje me, ako ništa drugo, to što se tamo nisu našli bivši ministri Gvozdenović, Ivanović i Lazović, koji su uz Đukanovića bili ,,trio-devastiko” za Crnu Goru. Sa druge strane, Ministarstvo finansija je preuzela i formalno Prva banka što dovoljno govori o tome ko će i kako gazdovati novcem poreskih obveznika. Takav primjer sumnjam da možemo više naći i u Africi. Za pohvalu je dolazak nove ministarke nauke Sanje Damjanović. Iskreno, žao mi je što se našla u takvom političkom društvu, ali joj svakako želim puno uspjeha u radu.

MONITOR: A šta mislite o govoru novog premijera Duška Markovića ,,da će ruka pravde stići svakog ko je udario na temelje države”?
ABAZOVIĆ: To je priča za malu djecu, jer država čija se vlast konstituiše suprotno volji većine građana, ne može posjedovati ruku pravde, jer je, u biti, nepravedna. Ako bi pak postojala ta ruka, ona bi morala stići do mnogih partijskih kolega novog premijera, visokih funkcionera DPS-a, koji su duboko zavukli obje ruke u džepove građana, otimajući društveno bogatstvo i stvarajući od države poligon za svoje privatne biznise. Ako bi se takva ruka pravde pojavila, to bih snažno podržao i iskreno bi joj se obradovao. Ko god udari na temelje države mora biti kažnjen, ali bez selektivnosti, pravedno i odlučno. To do sada nije bio slučaj, a Marković je već dugo u vladama. Međutim, jasno je da je Marković imao drugačiju namjeru, pa je u maniru bivšeg šefa službe, želio poslati prijeteću poruku opoziciji ili kritičarima režima. Sve je to potpuno očekivano, samo što se to onda mora nazvati ,,Crna ruka” ili ,,pipak hobotnice na vlasti”, a ne ruka bilo kakve pravde.

MONITOR: Kakav će biti odgovor opozicije i hoće li opozicija u tom odgovoru biti ujedinjena? Najavljivalo se više modaliteta u slučaju da DPS formira Vladu sa manjinama.
ABAZOVIĆ: Uz sve programske, političke i vrijednosne razlike koje su evidentne među nama, opozicija po prvi put djeluje ozbiljno i sinhronizovano. Za sada imamo zajedničku odluku o nepriznavanju izbora kao i suspendovanju aktivnosti u radu državnog parlamenta. O narednim koracima ćemo se takođe dogovarati. Ne isključujemo bilo koji model djelovanja koji poznaje demokratski svijet i spremni smo da se borimo za ustavna načela i vladavinu prava. Većinska Crna Gora je jasna u opredjeljenju da se za slobodu moramo izboriti.

MONITOR: Priča o državnom udaru vidimo i dalje traje, a najavljuju se i hapšenja „domaćih plaćenika”. Šta mislite gdje nas sve to može odvesti?
ABAZOVIĆ: GP URA je jako zainteresovana za punu istinu o ovom slučaju, a ne za bajkovite priče o superzlikovcima i superherojima koji spašavaju svijet u posljednjoj sekundi pred njegovo konačno uništenje. Zato apelujemo da se sve ovo rasvijetli što prije, u suprotnom iz dana u dan će rasti sumnja u istinitost cijelog događaja, a političkoj krizi se neće nazirati kraj. Poslužimo li se empirijskim sagledavanjem rada našeg pravosudnog sistema, na privid istine ćemo čekati još jako dugo.

MONITOR: Opozicija je izvještaj o izbornim nepravilnostima poslala na međunarodne adrese. Ima li odgovora?
ABAZOVIĆ: Napravili smo odličan dokument koji ćemo nastaviti da prezentujemo domaćoj i međunarodnoj javnosti iz dana u dan. Dokazi su sada na jednom mjestu. Dokument je preveden i na engleski jezik, a počela je i njegova distribucija po međunarodnim adresama. Očekujem da bude predstavljen i u Briselu tokom sjednice POSP-a. Pravda je ponekad spora, ali je ipak dostižna. Bez obzira hoće li odgovor međunarodne zajednice biti efektivan ili ne, sve je više onih kojima je jasno sa kakvim partnerima u Crnoj Gori imaju posla. Nama je važno da branimo elementarne principe demokratije i zakonitosti, a ako neko u međunarodnoj zajednici misli da to ne treba raditi onda nema problema sa nama, već sa vrijednostima koje sami promovišu.

MONITOR: Mislite da reakcija međunarodnih adresa na taj dokument može imati uticaja na trenutnu političku situaciju ovdje?
ABAZOVIĆ: Nakon afere Snimak, sada imaju i dokument o izbornim zloupotrebama tokom parlamentarnih izbora. Dobro su upoznati sa dešavanjima kod nas, ali kako to praksa pokazuje, diplomate su uvijek na oprezu. U svakom slučaju, jako je korisno da prošire saznanja o dešavanjima u Crnoj Gori. Ako se prisjetimo, i u Makedoniji je bilo slično, na početku su svi bili skeptični vezano za opozicione optužbe, pa se polako ali sigurno sve više povećavao broj onih kojih su shvatili o čemu se zapravo radi. Očekujem da se nešto slično desi i sa predstavnicima međunarodne zajednice kada je Crna Gora u pitanju.

MONITOR: EK je Đukanovićevu Vladu ocijenila prelaznom u ovogodišnjem izvještaju. Kako vidite činjenicu da briselska administracija Crnu Goru bez obzira na sve vidi kao lidera u regionu?
ABAZOVIĆ: EK je tokom ove godine imala mnogo većih briga nego što je to Crna Gora. Tu prije svega mislim na napuštanje Velike Britanije i emigrantsku krizu. Braneći prije svega sopstvene interese, često nam gledaju kroz prste, ali na to smo navikli. Mi se moramo mijenjati zbog sebe, a ne zbog njih. To što smo lideri u regionu ne znači da smo dobri đaci, već da imamo prelaznu ocjenu u odjeljenju ponavljača. Ako vlast misli da je to dovoljno, mi u URI smatramo da to može mnogo brže i mnogo bolje.

MONITOR: Je li bilo istinskog napretka u ispunjavanju uslova za ulazak u EU tokom posljednjih godinu dana?
ABAZOVIĆ: EU vodi politiku ohrabrivanja i tako je sa svim zemljama u regionu. Nije sporno da je bilo je pomaka u nekim sektorima, tu prije svega mislim na neke aktivnosti Specijalnog tužilaštva, ali su ostali mnogi naslijeđeni problemi, kako u oblasti vladavine prava tako i u mnogim drugim sferama života. Nikada nije bilo veće nepovjerenje u izborni proces, što je sadržano u Kopenhaškim kriterijumima, kao i nikada veći rast spoljnjeg duga, što je suprotno Mastrihškim kriterijumima. Ako to nije zabrinjavajuće, onda ne znam šta bi moglo da bude. Zbog napete političke situacije, ovu godinu smo, prosto rečeno, prespavali. Prave posljedice ćemo osjetiti u budžetskoj 2017. godini. Ali, evo, neka bude da smo najbolji.

MONITOR: Šta je po vama potrebno da zaista postanemo društvo ,,evropskih vrijednosti”?
ABAZOVIĆ: Da bih odgovorio na ovo pitanje, vratiću se još jednom na izbore. Najveći gubitnici izbora su građani Crne Gore. Zašto? Jednostavno doživjeli smo totalni moralni slom kao društvo. Dopustili smo da nas uplaše, kupe, ucijene i izmanipulišu. Da bismo postali ozbiljna evropska država moramo pokazati prije svega mnogo više dostojanstva i morala. Ne možemo kombinovati svoju primitivnu svijest sa evropskom praksom. Moramo konačno nadići sebe. Pred nama je dugi put političke, socijalne i kulturne transformacije. Kada konačno jednom stignemo do cilja i usvojimo evropske, a bolje je reći, univerzalne vrijednosti, onda će biti potpuno nevažno kada ćemo formalno postati članica EU. Da bismo tom kretanju dali ubrzanje, potrebno je prije svega izvesti političke promjene i ubijediti sebe da ovakvo kolektivno ponašanje ne znači progres i razvoj. Društvo evropskih vrijednosti traži drugačije vodstvo i jasnu viziju napretka zemlje. Zato se ne treba plašiti promjena. Njima se treba radovati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo