Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, URA: Nova Vlada je nelegalna i nelegitimna

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste pozvali manjinske partije da se ne cjenjkaju sa DPS jer bi ulaskom u njihovu Vladu preuzeli krivicu za stvari za koje nijesu odgovorni. Manjinske partije su ipak formirale Vladu sa DPS. Zašto im nije bila privlačna ponuda opozicije?
ABAZOVIĆ: Opozicija je uradila sve što je do nje da privoli manjinske stranke da naprave otklon od politike koja ih iz dana u dan tjera u emigraciju i koja ih je dovela do istorijskog minimuma kada je u pitanju njihovo političko predstavljanje u parlamentu. Prije nego što navedem razloge, želim da naglasim da se radujem odlučnosti i spremnosti manjeg dijela njihovih funkcionera da se po prvi put javno usprotive stvaranju koalicije sa svojim dželatima iz DPS-a. To je veliki zalog za budućnost koji jasno ukazuje da su procesi počeli i da su promjene sve bliže i bliže.

No, vratimo se razlozima. Prvi razlog je lideršip tih partija koji je preuzeo metode DPS funkcionisanja na vlasti, zagrezao u korupciju, uzeo stanove, ugovarao razne poslove prethodnih godina i nacionalnu politiku sveo na familijarno-klijentelistički odnos. Drugi razlog je što manjinski narodi i dalje žive sa ,,Stokholmskim sindromom”, pa najviše cijene svoga tlačitelja kojeg se ujedno i plaše. I treći razlog, nedostatak bilo kakve sposobnosti da se preuzme veća društvena odgovornost i prave istorijski politički iskoraci. Postoji još jedan poseban razlog kojeg želim naglasiti, a to je da dio opozicije svojim djelovanjem i retorikom nastavlja da ih udaljava od sebe, što je takođe neprihvatljivo i velika je opomena za njihovo buduće djelovanje.

MONITOR: Šta mislite o sastavu nove Vlade?
ABAZOVIĆ: Svaka vlada sastavljena od stranke koja je na vlasti predhodnih 26 godina nije ništa drugo do Vlada kontinuiteta, a to znači nastavak devastacije, urušavanja socio-ekonomskog bića Crne Gore i rasprodaje njenih nacionalnih resursa. Ova Vlada je takođe nelegalna i neligitimna, što predstavlja poseban teret kojeg će nositi njeni ministri, ali, evo, da im damo makar onih džentlmenskih 100 dana da pokažu nešto novo. Raduje me, ako ništa drugo, to što se tamo nisu našli bivši ministri Gvozdenović, Ivanović i Lazović, koji su uz Đukanovića bili ,,trio-devastiko” za Crnu Goru. Sa druge strane, Ministarstvo finansija je preuzela i formalno Prva banka što dovoljno govori o tome ko će i kako gazdovati novcem poreskih obveznika. Takav primjer sumnjam da možemo više naći i u Africi. Za pohvalu je dolazak nove ministarke nauke Sanje Damjanović. Iskreno, žao mi je što se našla u takvom političkom društvu, ali joj svakako želim puno uspjeha u radu.

MONITOR: A šta mislite o govoru novog premijera Duška Markovića ,,da će ruka pravde stići svakog ko je udario na temelje države”?
ABAZOVIĆ: To je priča za malu djecu, jer država čija se vlast konstituiše suprotno volji većine građana, ne može posjedovati ruku pravde, jer je, u biti, nepravedna. Ako bi pak postojala ta ruka, ona bi morala stići do mnogih partijskih kolega novog premijera, visokih funkcionera DPS-a, koji su duboko zavukli obje ruke u džepove građana, otimajući društveno bogatstvo i stvarajući od države poligon za svoje privatne biznise. Ako bi se takva ruka pravde pojavila, to bih snažno podržao i iskreno bi joj se obradovao. Ko god udari na temelje države mora biti kažnjen, ali bez selektivnosti, pravedno i odlučno. To do sada nije bio slučaj, a Marković je već dugo u vladama. Međutim, jasno je da je Marković imao drugačiju namjeru, pa je u maniru bivšeg šefa službe, želio poslati prijeteću poruku opoziciji ili kritičarima režima. Sve je to potpuno očekivano, samo što se to onda mora nazvati ,,Crna ruka” ili ,,pipak hobotnice na vlasti”, a ne ruka bilo kakve pravde.

MONITOR: Kakav će biti odgovor opozicije i hoće li opozicija u tom odgovoru biti ujedinjena? Najavljivalo se više modaliteta u slučaju da DPS formira Vladu sa manjinama.
ABAZOVIĆ: Uz sve programske, političke i vrijednosne razlike koje su evidentne među nama, opozicija po prvi put djeluje ozbiljno i sinhronizovano. Za sada imamo zajedničku odluku o nepriznavanju izbora kao i suspendovanju aktivnosti u radu državnog parlamenta. O narednim koracima ćemo se takođe dogovarati. Ne isključujemo bilo koji model djelovanja koji poznaje demokratski svijet i spremni smo da se borimo za ustavna načela i vladavinu prava. Većinska Crna Gora je jasna u opredjeljenju da se za slobodu moramo izboriti.

MONITOR: Priča o državnom udaru vidimo i dalje traje, a najavljuju se i hapšenja „domaćih plaćenika”. Šta mislite gdje nas sve to može odvesti?
ABAZOVIĆ: GP URA je jako zainteresovana za punu istinu o ovom slučaju, a ne za bajkovite priče o superzlikovcima i superherojima koji spašavaju svijet u posljednjoj sekundi pred njegovo konačno uništenje. Zato apelujemo da se sve ovo rasvijetli što prije, u suprotnom iz dana u dan će rasti sumnja u istinitost cijelog događaja, a političkoj krizi se neće nazirati kraj. Poslužimo li se empirijskim sagledavanjem rada našeg pravosudnog sistema, na privid istine ćemo čekati još jako dugo.

MONITOR: Opozicija je izvještaj o izbornim nepravilnostima poslala na međunarodne adrese. Ima li odgovora?
ABAZOVIĆ: Napravili smo odličan dokument koji ćemo nastaviti da prezentujemo domaćoj i međunarodnoj javnosti iz dana u dan. Dokazi su sada na jednom mjestu. Dokument je preveden i na engleski jezik, a počela je i njegova distribucija po međunarodnim adresama. Očekujem da bude predstavljen i u Briselu tokom sjednice POSP-a. Pravda je ponekad spora, ali je ipak dostižna. Bez obzira hoće li odgovor međunarodne zajednice biti efektivan ili ne, sve je više onih kojima je jasno sa kakvim partnerima u Crnoj Gori imaju posla. Nama je važno da branimo elementarne principe demokratije i zakonitosti, a ako neko u međunarodnoj zajednici misli da to ne treba raditi onda nema problema sa nama, već sa vrijednostima koje sami promovišu.

MONITOR: Mislite da reakcija međunarodnih adresa na taj dokument može imati uticaja na trenutnu političku situaciju ovdje?
ABAZOVIĆ: Nakon afere Snimak, sada imaju i dokument o izbornim zloupotrebama tokom parlamentarnih izbora. Dobro su upoznati sa dešavanjima kod nas, ali kako to praksa pokazuje, diplomate su uvijek na oprezu. U svakom slučaju, jako je korisno da prošire saznanja o dešavanjima u Crnoj Gori. Ako se prisjetimo, i u Makedoniji je bilo slično, na početku su svi bili skeptični vezano za opozicione optužbe, pa se polako ali sigurno sve više povećavao broj onih kojih su shvatili o čemu se zapravo radi. Očekujem da se nešto slično desi i sa predstavnicima međunarodne zajednice kada je Crna Gora u pitanju.

MONITOR: EK je Đukanovićevu Vladu ocijenila prelaznom u ovogodišnjem izvještaju. Kako vidite činjenicu da briselska administracija Crnu Goru bez obzira na sve vidi kao lidera u regionu?
ABAZOVIĆ: EK je tokom ove godine imala mnogo većih briga nego što je to Crna Gora. Tu prije svega mislim na napuštanje Velike Britanije i emigrantsku krizu. Braneći prije svega sopstvene interese, često nam gledaju kroz prste, ali na to smo navikli. Mi se moramo mijenjati zbog sebe, a ne zbog njih. To što smo lideri u regionu ne znači da smo dobri đaci, već da imamo prelaznu ocjenu u odjeljenju ponavljača. Ako vlast misli da je to dovoljno, mi u URI smatramo da to može mnogo brže i mnogo bolje.

MONITOR: Je li bilo istinskog napretka u ispunjavanju uslova za ulazak u EU tokom posljednjih godinu dana?
ABAZOVIĆ: EU vodi politiku ohrabrivanja i tako je sa svim zemljama u regionu. Nije sporno da je bilo je pomaka u nekim sektorima, tu prije svega mislim na neke aktivnosti Specijalnog tužilaštva, ali su ostali mnogi naslijeđeni problemi, kako u oblasti vladavine prava tako i u mnogim drugim sferama života. Nikada nije bilo veće nepovjerenje u izborni proces, što je sadržano u Kopenhaškim kriterijumima, kao i nikada veći rast spoljnjeg duga, što je suprotno Mastrihškim kriterijumima. Ako to nije zabrinjavajuće, onda ne znam šta bi moglo da bude. Zbog napete političke situacije, ovu godinu smo, prosto rečeno, prespavali. Prave posljedice ćemo osjetiti u budžetskoj 2017. godini. Ali, evo, neka bude da smo najbolji.

MONITOR: Šta je po vama potrebno da zaista postanemo društvo ,,evropskih vrijednosti”?
ABAZOVIĆ: Da bih odgovorio na ovo pitanje, vratiću se još jednom na izbore. Najveći gubitnici izbora su građani Crne Gore. Zašto? Jednostavno doživjeli smo totalni moralni slom kao društvo. Dopustili smo da nas uplaše, kupe, ucijene i izmanipulišu. Da bismo postali ozbiljna evropska država moramo pokazati prije svega mnogo više dostojanstva i morala. Ne možemo kombinovati svoju primitivnu svijest sa evropskom praksom. Moramo konačno nadići sebe. Pred nama je dugi put političke, socijalne i kulturne transformacije. Kada konačno jednom stignemo do cilja i usvojimo evropske, a bolje je reći, univerzalne vrijednosti, onda će biti potpuno nevažno kada ćemo formalno postati članica EU. Da bismo tom kretanju dali ubrzanje, potrebno je prije svega izvesti političke promjene i ubijediti sebe da ovakvo kolektivno ponašanje ne znači progres i razvoj. Društvo evropskih vrijednosti traži drugačije vodstvo i jasnu viziju napretka zemlje. Zato se ne treba plašiti promjena. Njima se treba radovati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…

 

 

 

MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?

BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.

Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.

I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.

Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.

Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…

To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.

Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIKOLA LUNIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR SAVJETA ZA STRATEŠKE POLITIKE IZ  BEOGRADA: Upotrijebljen je neki od nesmrtonosnih sistema za suzbijanje demonstracija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mala je  mogućnost da se radi o tzv. zvučnom topu (LRAD – Long-Range Acoustic Device). Vjerovatno je upotrijebljen neki od sličnih sistema poput energetskog (ADS – Active Denial System) ili vazdušnog/gasnog topa (Vortex Cannon). U svakom slučaju radi se o zabranjenim sredstvima koja su potencijalno mogla prouzrokovati tragičan ishod

 

 

MONITOR:  U subotu je, nekim sredstvom, za koje dio javnosti tvrdi da je tzv.zvučni top, napadnut veliki skup na Slaviji. Izvršna vlast, Aleksandar Vučić, Više javno tužilaštvo, čak i Urgentni centar u Beogradu, odmah su stali „u odbranu države“. Poslije peticije međunarodnim organizacijama preko pola miliona ljudi, ministar policije nudi istragu FBI i FSB. Čemu, u stvari, svjedočimo?

LUNIĆ: Svedoci smo bili istorijskog skupa u Beogradu gde su predstavnici vlasti nepovratno izgubili ne samo politički legitimitet, već i poverenje naroda. Niko više u Srbiji ne veruje zvaničnim saopštenjima, već se uglavnom do istine dolazi ukrštanjem raznih izvora informacija. Obzirom na brojna svedočenja i snimke sa društvenih mreža, može se reći da je upotrebljen neki od nesmrtonosnih sistema za suzbijanje demonstracija. Mala je mogućnost da se radi o tzv. zvučnom topu (LRAD – Long-Range Acoustic Device). Verovatno je upotrebljen neki od sličnih sistema poput energetskog (ADS – Active Denial System) ili vazdušnog/gasnog topa (Vortex Cannon). U svakom slučaju radi se o zabranjenim sredstvima koja su potencijalno mogla prouzrokovati tragičan ishod. Nikom sada ne trebaju političke floskule o kvazi istrazi ili plasiranim dezinformacijama, već istina koja mora dovesti do odgovornosti. Javnost očekuje odgovor na pitanje šta se stvarno desilo i koji nesmrtonosni sistemi su u posedu institucija u Srbiji.  Ponuda za istragu stranim službama na teritoriji Srbije govori u prilog da niti vlast razume koncept suvereniteta, niti dovoljno poštuje istorijsko nasleđe. Podsetiću da je Srbija 1914. upravo zbog odbijanja istrage stranoj službi iz tačke 6. ultimatuma, bila spremna za rat sa Austrougarskom.

MONITOR:  Vučić je obećao rezultate istrage u roku od 48 sati, prema onima koji tvrde da je država imala i upotrijebila zvučni top. Kritične situacije za vlast i ranije su  se često kanalisale u razne „teorije zavere“. Kakav „scenario“  predviđate?

LUNIĆ: Iako vlast voli da upotrebljava rusofilsku frazeologiju o obojenoj revoluciji, istina je da protesti predstavljaju široki narodni bunt prema stanju u društvu, probuđen studentskom inicijativom. Za razliku od opozicionih ili aktivističkih organizacija, protiv naroda je jednostavno nemoguće upotrebiti silu. U okruženju ljubavi, tolerancije i solidarnosti kakva do sada nije viđena, svaka metoda prisile je po pravilu beskorisna. Bez obzira što se studenti formalno ograđuju od politike, protesti predstavljaju političku destabilizaciju društva koji se u jednom trenutku moraju završiti demokratskim izborima. U društvu koje se nalazi u srcu Evrope i u okruženju globalne geopolitičke rekompozicije moći, bilo bi veoma neodgovorno upotrebiti silu. Jedini društveno prihvatljivi scenario predstavlja formiranje nezavisnih institucija koje će pomoći u organizaciji potpuno demokratskih izbora izbornih manipulacija koje su nam  postale svakodnevnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

MONITOR: Po Zakonu, odnosno njegovom tumačenju od strane UP,  vi  kritikom “vrijeđate moral”. Šta je onda sa moralom u Crnoj Gori?

MANDIĆ: Tačno je da Zakon o javnom redu i miru pominje moral, iako naravno ne možemo znati šta moral zapravo znači. Za mene je moral individualna kategorija i u Crnoj Gori ga nema ni manje ni više nego na drugim mjestima. Ono važno je kako ćemo mi kodifikovati moral da postane društvena potreba. To možemo uraditi samo preko jezika, koji država, policija i partije žele da kontrolišu. Zato oni napadaju pravo na maštu, provokaciju i slobodan izraz, da bi njihova norma zavladala. U tom sistemu vrijednosti figura “matorog jarca” koju koristim posve literarno biva opasnija od kvaziakademskog meketanja kojim se opravdava prostakluk. Naši centri moći, a možda je bolje reći centri suštinske nemoći, žele da propišu fine riječi, tačne signale, da bi kroz njih lakše proturali svoje političke agende. Ne sumnjajte da svi znaju tačno što žele u ovom slučaju, a najmanje su naivni oni koji povrh svega primaju novac iz budžeta kao profesori, pravnici, filozofi. Najgori su ti zatvoreni krugovi lažnog akademizma u kojem se kale karijere zasnovane na političkoj podvali i pokoravanju.

Moj članak, kao i mnogi koje sam napisao, samo je pokušaj da jasno kažem crnogorskom društvu koliko je opasno i bijedno poigravanje sa istinom sa tih umišljenih visina.

MONITOR: Reagovali su iz dijela civilnog sektora,  medija..  Kako vidite reakciju javnosti?

MANDIĆ: U Crnoj Gori već postoji određeni broj pojedinaca i organizacija koje znaju šta treba raditi u ovakvim situacijama. Oko mene je stvoren obruč profesionalne stručne podrške koji mi omogućava da se skoncentrišem na svoj posao i sagledam stvar u pravom značenju. Sve što se dešava gledam prevashodno kao pisac, jer je to moja jedina donekle valjana optika. Na polju aktivizma i pravne akcije nisam naročito verziran, pa mi pomoć svakako dobro dođe. Hvala kolegama koji su pisali o mom slučaju, hvala civilnom sektoru što prati, a čitaocima što me podržavaju lično.

MONITOR: Nakon pritiska javnosti koji je trajao nekoliko dana, direktor policije Šćepanović je saopštio da će policija dodatno razmotriti osnovanost prijave protiv vas. Kako ste doživjeli njegove riječi?

MANDIĆ: To što je direktor policije saopštio liči na sugestiju da se od cijele stvari odustane. Pominje se tu pravo na kritiku, novinarski stilovi, čak i odbrana dostojanstva koleginice kao motiv za pisanje spornog članka. Dakle, sve što smo čuli je jedno atipično pravno usmjeravanje koje kao da govori neko verziran za medijska prava i slobode. Nismo imali prilike da čujemo nešto tako od ranijih direktora policije, tako da je izazvalo pažnju. Ako se desi da policija povuče svoju prijavu, znači u toj institutciji, ali i krovnom Ministarstvu unutrašnjih poslova, imaju dovoljno mudrosti da uvide pogrešan korak. Nije to mala stvar, ali da ne trčimo sa zaključkom, neka se prvo dogodi. Ne zaboravimo da je samo dan-dva prije Šćepanovićevog nastupa, Uprava policije izdala saopštenje u kojem sasvim opravdava prijavu protiv mene.

MONITOR:  Kazali ste da se nadate da je u tom slučaju reakcije policije riječ o neznanju, ali da se plašite  da je ovakvo djelovanje države pokušaj da se slobodna kritika zakine do mjere blaziranosti koju propisuju političari, istoričari i ostale malterdžije našeg oštećenog javnog diskursa. Ima li još simptoma koji ukazuju da uprkos narativima političke klase, baš i ne idemo u evropskom smjeru?

MANDIĆ: Ni sama Evropa više nije sigurna da li ide u “evropskom smjeru”, što našu poziciju dovoljno otežava. Naprosto, koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika. Ugrožena je naivna vizija pravne liberalno-demokratske države, koja se pokazala kao preskup servis i istorijski previzađen model kapitalističkog razvoja. Zato srljamo u ono što neki zovu tehno-feudalizam, a neki neofašizam. Kako god bilo, Crna Gora je nesnađena i podložna zlim tendencijama, koje se sve brže artikulišu ubrzanim tehnološkim prenosom informacija. Konačno nismo periferija, jer je cijeli svijet otišao dođavola.

MONITOR: Treba li nam ozbiljna normalizacija?

MANDIĆ: I treba, i ne treba. Sa jedne strane moramo da baštinimo narative van standarda i na granici onog okoštalog pojma o normalnosti koji nije ništa drugo nego politički mit i sredstvo manipulacije masama. Tu vrstu normalizacije valja podrivati, razotkriti njeno maligno svojstvo da opravdava zločine i dehumanizuje komunikaciju. Sa druge strane, ne možemo se dovijeka ni izmotavati u realtivizaciji svega, činjenica je da vrijeme koje živimo traži konstruktivnu moralnu okosnicu, makar kao polazište i minimum dogovora šta je to normalno. Taj minimum društvenog dogovora ni u svijetu ne postoji a kamoli kod nas, ali to ne znači da ga prestanemo tražiti i zagovarati.

MONITOR: Koliko je recimo normalno da još pričamo o jeziku i zastavama, dok i dalje čekamo reforme pravosuđa, javne uprave, rezultate u borbi protiv korupcije, procese protiv ratnih zločina, bolji život, niže cijene?

MANDIĆ: U ovom trenutku crnogorsko društvo nema snažan artikulisan glas koji bi pomogao da se te stvari prevaziđu. Namučeni mnogim traumama, još ne nalazimo ideološki referentni okvir u kojem bismo rešavali te smiješne probleme. Pošto tog okvira nema, pošto nam ljevicu glumi kasta tranzicionih zločinaca, dok desnica veliča ratne zločine i EU integracije, nalazimo se u besmislenom prostoru za bilo kakvu političku akciju. Ali ni to neće dovijeka. Epohalno pražnjenje u Srbiji nastupilo je u trenucima najvećeg očaja. Tektonski pokreti čine se nagli, ali posljedica su duge istorijske pripreme. Moram priznati da mi u ovom trenutku Crna Gora izgleda očajno, ali ja sam upravo traumiran jednom policijskom prijavom i vjerujem da nisam sasvim objektivan u ovom lamentu.

MONITOR: Koliko je važno da makar o svemu tome ne ćutimo, remeteći red i mir moćnih?

MANDIĆ: Važno je da preuzimemo definiciju moći i da je okrenemo u korist svojih potencija i potreba, kako su to učinili studenti u Srbiji. Moć je u stvaralačkom i slobodnom izrazu, te nikakva trošna balkanska državna forma ne može kontrolisati našu želju i potrebu za slobodom. To su u komšiluku shvatili onog trenutka kad se više nije moglo disati, kad je ugrožena osnovna supstanca društva. Kamo će rečena pobuna povesti, ne znam, ali vjerujem u nove pobune, ovdje i tamo, lijevo, prevashodno lijevo, gdje se treba okupiti, konsolidovati i spremiti za užase koji svijetu tek predstoje.

Milena PEROVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo