INTERVJU
DRITAN ABAZOVIĆ, URA: Nova Vlada je nelegalna i nelegitimna

MONITOR: Nedavno ste pozvali manjinske partije da se ne cjenjkaju sa DPS jer bi ulaskom u njihovu Vladu preuzeli krivicu za stvari za koje nijesu odgovorni. Manjinske partije su ipak formirale Vladu sa DPS. Zašto im nije bila privlačna ponuda opozicije?
ABAZOVIĆ: Opozicija je uradila sve što je do nje da privoli manjinske stranke da naprave otklon od politike koja ih iz dana u dan tjera u emigraciju i koja ih je dovela do istorijskog minimuma kada je u pitanju njihovo političko predstavljanje u parlamentu. Prije nego što navedem razloge, želim da naglasim da se radujem odlučnosti i spremnosti manjeg dijela njihovih funkcionera da se po prvi put javno usprotive stvaranju koalicije sa svojim dželatima iz DPS-a. To je veliki zalog za budućnost koji jasno ukazuje da su procesi počeli i da su promjene sve bliže i bliže.
No, vratimo se razlozima. Prvi razlog je lideršip tih partija koji je preuzeo metode DPS funkcionisanja na vlasti, zagrezao u korupciju, uzeo stanove, ugovarao razne poslove prethodnih godina i nacionalnu politiku sveo na familijarno-klijentelistički odnos. Drugi razlog je što manjinski narodi i dalje žive sa ,,Stokholmskim sindromom”, pa najviše cijene svoga tlačitelja kojeg se ujedno i plaše. I treći razlog, nedostatak bilo kakve sposobnosti da se preuzme veća društvena odgovornost i prave istorijski politički iskoraci. Postoji još jedan poseban razlog kojeg želim naglasiti, a to je da dio opozicije svojim djelovanjem i retorikom nastavlja da ih udaljava od sebe, što je takođe neprihvatljivo i velika je opomena za njihovo buduće djelovanje.
MONITOR: Šta mislite o sastavu nove Vlade?
ABAZOVIĆ: Svaka vlada sastavljena od stranke koja je na vlasti predhodnih 26 godina nije ništa drugo do Vlada kontinuiteta, a to znači nastavak devastacije, urušavanja socio-ekonomskog bića Crne Gore i rasprodaje njenih nacionalnih resursa. Ova Vlada je takođe nelegalna i neligitimna, što predstavlja poseban teret kojeg će nositi njeni ministri, ali, evo, da im damo makar onih džentlmenskih 100 dana da pokažu nešto novo. Raduje me, ako ništa drugo, to što se tamo nisu našli bivši ministri Gvozdenović, Ivanović i Lazović, koji su uz Đukanovića bili ,,trio-devastiko” za Crnu Goru. Sa druge strane, Ministarstvo finansija je preuzela i formalno Prva banka što dovoljno govori o tome ko će i kako gazdovati novcem poreskih obveznika. Takav primjer sumnjam da možemo više naći i u Africi. Za pohvalu je dolazak nove ministarke nauke Sanje Damjanović. Iskreno, žao mi je što se našla u takvom političkom društvu, ali joj svakako želim puno uspjeha u radu.
MONITOR: A šta mislite o govoru novog premijera Duška Markovića ,,da će ruka pravde stići svakog ko je udario na temelje države”?
ABAZOVIĆ: To je priča za malu djecu, jer država čija se vlast konstituiše suprotno volji većine građana, ne može posjedovati ruku pravde, jer je, u biti, nepravedna. Ako bi pak postojala ta ruka, ona bi morala stići do mnogih partijskih kolega novog premijera, visokih funkcionera DPS-a, koji su duboko zavukli obje ruke u džepove građana, otimajući društveno bogatstvo i stvarajući od države poligon za svoje privatne biznise. Ako bi se takva ruka pravde pojavila, to bih snažno podržao i iskreno bi joj se obradovao. Ko god udari na temelje države mora biti kažnjen, ali bez selektivnosti, pravedno i odlučno. To do sada nije bio slučaj, a Marković je već dugo u vladama. Međutim, jasno je da je Marković imao drugačiju namjeru, pa je u maniru bivšeg šefa službe, želio poslati prijeteću poruku opoziciji ili kritičarima režima. Sve je to potpuno očekivano, samo što se to onda mora nazvati ,,Crna ruka” ili ,,pipak hobotnice na vlasti”, a ne ruka bilo kakve pravde.
MONITOR: Kakav će biti odgovor opozicije i hoće li opozicija u tom odgovoru biti ujedinjena? Najavljivalo se više modaliteta u slučaju da DPS formira Vladu sa manjinama.
ABAZOVIĆ: Uz sve programske, političke i vrijednosne razlike koje su evidentne među nama, opozicija po prvi put djeluje ozbiljno i sinhronizovano. Za sada imamo zajedničku odluku o nepriznavanju izbora kao i suspendovanju aktivnosti u radu državnog parlamenta. O narednim koracima ćemo se takođe dogovarati. Ne isključujemo bilo koji model djelovanja koji poznaje demokratski svijet i spremni smo da se borimo za ustavna načela i vladavinu prava. Većinska Crna Gora je jasna u opredjeljenju da se za slobodu moramo izboriti.
MONITOR: Priča o državnom udaru vidimo i dalje traje, a najavljuju se i hapšenja „domaćih plaćenika”. Šta mislite gdje nas sve to može odvesti?
ABAZOVIĆ: GP URA je jako zainteresovana za punu istinu o ovom slučaju, a ne za bajkovite priče o superzlikovcima i superherojima koji spašavaju svijet u posljednjoj sekundi pred njegovo konačno uništenje. Zato apelujemo da se sve ovo rasvijetli što prije, u suprotnom iz dana u dan će rasti sumnja u istinitost cijelog događaja, a političkoj krizi se neće nazirati kraj. Poslužimo li se empirijskim sagledavanjem rada našeg pravosudnog sistema, na privid istine ćemo čekati još jako dugo.
MONITOR: Opozicija je izvještaj o izbornim nepravilnostima poslala na međunarodne adrese. Ima li odgovora?
ABAZOVIĆ: Napravili smo odličan dokument koji ćemo nastaviti da prezentujemo domaćoj i međunarodnoj javnosti iz dana u dan. Dokazi su sada na jednom mjestu. Dokument je preveden i na engleski jezik, a počela je i njegova distribucija po međunarodnim adresama. Očekujem da bude predstavljen i u Briselu tokom sjednice POSP-a. Pravda je ponekad spora, ali je ipak dostižna. Bez obzira hoće li odgovor međunarodne zajednice biti efektivan ili ne, sve je više onih kojima je jasno sa kakvim partnerima u Crnoj Gori imaju posla. Nama je važno da branimo elementarne principe demokratije i zakonitosti, a ako neko u međunarodnoj zajednici misli da to ne treba raditi onda nema problema sa nama, već sa vrijednostima koje sami promovišu.
MONITOR: Mislite da reakcija međunarodnih adresa na taj dokument može imati uticaja na trenutnu političku situaciju ovdje?
ABAZOVIĆ: Nakon afere Snimak, sada imaju i dokument o izbornim zloupotrebama tokom parlamentarnih izbora. Dobro su upoznati sa dešavanjima kod nas, ali kako to praksa pokazuje, diplomate su uvijek na oprezu. U svakom slučaju, jako je korisno da prošire saznanja o dešavanjima u Crnoj Gori. Ako se prisjetimo, i u Makedoniji je bilo slično, na početku su svi bili skeptični vezano za opozicione optužbe, pa se polako ali sigurno sve više povećavao broj onih kojih su shvatili o čemu se zapravo radi. Očekujem da se nešto slično desi i sa predstavnicima međunarodne zajednice kada je Crna Gora u pitanju.
MONITOR: EK je Đukanovićevu Vladu ocijenila prelaznom u ovogodišnjem izvještaju. Kako vidite činjenicu da briselska administracija Crnu Goru bez obzira na sve vidi kao lidera u regionu?
ABAZOVIĆ: EK je tokom ove godine imala mnogo većih briga nego što je to Crna Gora. Tu prije svega mislim na napuštanje Velike Britanije i emigrantsku krizu. Braneći prije svega sopstvene interese, često nam gledaju kroz prste, ali na to smo navikli. Mi se moramo mijenjati zbog sebe, a ne zbog njih. To što smo lideri u regionu ne znači da smo dobri đaci, već da imamo prelaznu ocjenu u odjeljenju ponavljača. Ako vlast misli da je to dovoljno, mi u URI smatramo da to može mnogo brže i mnogo bolje.
MONITOR: Je li bilo istinskog napretka u ispunjavanju uslova za ulazak u EU tokom posljednjih godinu dana?
ABAZOVIĆ: EU vodi politiku ohrabrivanja i tako je sa svim zemljama u regionu. Nije sporno da je bilo je pomaka u nekim sektorima, tu prije svega mislim na neke aktivnosti Specijalnog tužilaštva, ali su ostali mnogi naslijeđeni problemi, kako u oblasti vladavine prava tako i u mnogim drugim sferama života. Nikada nije bilo veće nepovjerenje u izborni proces, što je sadržano u Kopenhaškim kriterijumima, kao i nikada veći rast spoljnjeg duga, što je suprotno Mastrihškim kriterijumima. Ako to nije zabrinjavajuće, onda ne znam šta bi moglo da bude. Zbog napete političke situacije, ovu godinu smo, prosto rečeno, prespavali. Prave posljedice ćemo osjetiti u budžetskoj 2017. godini. Ali, evo, neka bude da smo najbolji.
MONITOR: Šta je po vama potrebno da zaista postanemo društvo ,,evropskih vrijednosti”?
ABAZOVIĆ: Da bih odgovorio na ovo pitanje, vratiću se još jednom na izbore. Najveći gubitnici izbora su građani Crne Gore. Zašto? Jednostavno doživjeli smo totalni moralni slom kao društvo. Dopustili smo da nas uplaše, kupe, ucijene i izmanipulišu. Da bismo postali ozbiljna evropska država moramo pokazati prije svega mnogo više dostojanstva i morala. Ne možemo kombinovati svoju primitivnu svijest sa evropskom praksom. Moramo konačno nadići sebe. Pred nama je dugi put političke, socijalne i kulturne transformacije. Kada konačno jednom stignemo do cilja i usvojimo evropske, a bolje je reći, univerzalne vrijednosti, onda će biti potpuno nevažno kada ćemo formalno postati članica EU. Da bismo tom kretanju dali ubrzanje, potrebno je prije svega izvesti političke promjene i ubijediti sebe da ovakvo kolektivno ponašanje ne znači progres i razvoj. Društvo evropskih vrijednosti traži drugačije vodstvo i jasnu viziju napretka zemlje. Zato se ne treba plašiti promjena. Njima se treba radovati.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+. Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje
Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.
Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.
MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?
ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.
Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.
MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?
ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.
Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.
Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…
Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.
MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?
ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.
Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.
Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.
Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja
MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?
BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.
MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?
BURDŽOVIĆ: Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika, možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.
Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi
MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?
PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.
Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.
Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.
Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.
Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.
MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?
PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.
Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
HORIZONTI4 sedmice
VIJEK OD STRADANJA PORODICE ZVICER U CUCAMA: Sjećanje na srbijanski državni teror
-
SUSRETI3 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
FOKUS4 sedmice
HOĆE LI PREŽIVJETI NERADNA NEDJELJA: Imati ili biti
-
INTERVJU4 sedmice
POLITIKA I NASILJE: Nejednaki i kad su žrtve
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI2 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI3 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
Izdvojeno4 sedmice
PREDIZBORNA TUMBANJA: Na sitno