Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, URA: Nova Vlada je nelegalna i nelegitimna

Objavljeno prije

na

151222004-Abazovic-i-Stajne

MONITOR: Nedavno ste pozvali manjinske partije da se ne cjenjkaju sa DPS jer bi ulaskom u njihovu Vladu preuzeli krivicu za stvari za koje nijesu odgovorni. Manjinske partije su ipak formirale Vladu sa DPS. Zašto im nije bila privlačna ponuda opozicije?
ABAZOVIĆ: Opozicija je uradila sve što je do nje da privoli manjinske stranke da naprave otklon od politike koja ih iz dana u dan tjera u emigraciju i koja ih je dovela do istorijskog minimuma kada je u pitanju njihovo političko predstavljanje u parlamentu. Prije nego što navedem razloge, želim da naglasim da se radujem odlučnosti i spremnosti manjeg dijela njihovih funkcionera da se po prvi put javno usprotive stvaranju koalicije sa svojim dželatima iz DPS-a. To je veliki zalog za budućnost koji jasno ukazuje da su procesi počeli i da su promjene sve bliže i bliže.

No, vratimo se razlozima. Prvi razlog je lideršip tih partija koji je preuzeo metode DPS funkcionisanja na vlasti, zagrezao u korupciju, uzeo stanove, ugovarao razne poslove prethodnih godina i nacionalnu politiku sveo na familijarno-klijentelistički odnos. Drugi razlog je što manjinski narodi i dalje žive sa ,,Stokholmskim sindromom”, pa najviše cijene svoga tlačitelja kojeg se ujedno i plaše. I treći razlog, nedostatak bilo kakve sposobnosti da se preuzme veća društvena odgovornost i prave istorijski politički iskoraci. Postoji još jedan poseban razlog kojeg želim naglasiti, a to je da dio opozicije svojim djelovanjem i retorikom nastavlja da ih udaljava od sebe, što je takođe neprihvatljivo i velika je opomena za njihovo buduće djelovanje.

MONITOR: Šta mislite o sastavu nove Vlade?
ABAZOVIĆ: Svaka vlada sastavljena od stranke koja je na vlasti predhodnih 26 godina nije ništa drugo do Vlada kontinuiteta, a to znači nastavak devastacije, urušavanja socio-ekonomskog bića Crne Gore i rasprodaje njenih nacionalnih resursa. Ova Vlada je takođe nelegalna i neligitimna, što predstavlja poseban teret kojeg će nositi njeni ministri, ali, evo, da im damo makar onih džentlmenskih 100 dana da pokažu nešto novo. Raduje me, ako ništa drugo, to što se tamo nisu našli bivši ministri Gvozdenović, Ivanović i Lazović, koji su uz Đukanovića bili ,,trio-devastiko” za Crnu Goru. Sa druge strane, Ministarstvo finansija je preuzela i formalno Prva banka što dovoljno govori o tome ko će i kako gazdovati novcem poreskih obveznika. Takav primjer sumnjam da možemo više naći i u Africi. Za pohvalu je dolazak nove ministarke nauke Sanje Damjanović. Iskreno, žao mi je što se našla u takvom političkom društvu, ali joj svakako želim puno uspjeha u radu.

MONITOR: A šta mislite o govoru novog premijera Duška Markovića ,,da će ruka pravde stići svakog ko je udario na temelje države”?
ABAZOVIĆ: To je priča za malu djecu, jer država čija se vlast konstituiše suprotno volji većine građana, ne može posjedovati ruku pravde, jer je, u biti, nepravedna. Ako bi pak postojala ta ruka, ona bi morala stići do mnogih partijskih kolega novog premijera, visokih funkcionera DPS-a, koji su duboko zavukli obje ruke u džepove građana, otimajući društveno bogatstvo i stvarajući od države poligon za svoje privatne biznise. Ako bi se takva ruka pravde pojavila, to bih snažno podržao i iskreno bi joj se obradovao. Ko god udari na temelje države mora biti kažnjen, ali bez selektivnosti, pravedno i odlučno. To do sada nije bio slučaj, a Marković je već dugo u vladama. Međutim, jasno je da je Marković imao drugačiju namjeru, pa je u maniru bivšeg šefa službe, želio poslati prijeteću poruku opoziciji ili kritičarima režima. Sve je to potpuno očekivano, samo što se to onda mora nazvati ,,Crna ruka” ili ,,pipak hobotnice na vlasti”, a ne ruka bilo kakve pravde.

MONITOR: Kakav će biti odgovor opozicije i hoće li opozicija u tom odgovoru biti ujedinjena? Najavljivalo se više modaliteta u slučaju da DPS formira Vladu sa manjinama.
ABAZOVIĆ: Uz sve programske, političke i vrijednosne razlike koje su evidentne među nama, opozicija po prvi put djeluje ozbiljno i sinhronizovano. Za sada imamo zajedničku odluku o nepriznavanju izbora kao i suspendovanju aktivnosti u radu državnog parlamenta. O narednim koracima ćemo se takođe dogovarati. Ne isključujemo bilo koji model djelovanja koji poznaje demokratski svijet i spremni smo da se borimo za ustavna načela i vladavinu prava. Većinska Crna Gora je jasna u opredjeljenju da se za slobodu moramo izboriti.

MONITOR: Priča o državnom udaru vidimo i dalje traje, a najavljuju se i hapšenja „domaćih plaćenika”. Šta mislite gdje nas sve to može odvesti?
ABAZOVIĆ: GP URA je jako zainteresovana za punu istinu o ovom slučaju, a ne za bajkovite priče o superzlikovcima i superherojima koji spašavaju svijet u posljednjoj sekundi pred njegovo konačno uništenje. Zato apelujemo da se sve ovo rasvijetli što prije, u suprotnom iz dana u dan će rasti sumnja u istinitost cijelog događaja, a političkoj krizi se neće nazirati kraj. Poslužimo li se empirijskim sagledavanjem rada našeg pravosudnog sistema, na privid istine ćemo čekati još jako dugo.

MONITOR: Opozicija je izvještaj o izbornim nepravilnostima poslala na međunarodne adrese. Ima li odgovora?
ABAZOVIĆ: Napravili smo odličan dokument koji ćemo nastaviti da prezentujemo domaćoj i međunarodnoj javnosti iz dana u dan. Dokazi su sada na jednom mjestu. Dokument je preveden i na engleski jezik, a počela je i njegova distribucija po međunarodnim adresama. Očekujem da bude predstavljen i u Briselu tokom sjednice POSP-a. Pravda je ponekad spora, ali je ipak dostižna. Bez obzira hoće li odgovor međunarodne zajednice biti efektivan ili ne, sve je više onih kojima je jasno sa kakvim partnerima u Crnoj Gori imaju posla. Nama je važno da branimo elementarne principe demokratije i zakonitosti, a ako neko u međunarodnoj zajednici misli da to ne treba raditi onda nema problema sa nama, već sa vrijednostima koje sami promovišu.

MONITOR: Mislite da reakcija međunarodnih adresa na taj dokument može imati uticaja na trenutnu političku situaciju ovdje?
ABAZOVIĆ: Nakon afere Snimak, sada imaju i dokument o izbornim zloupotrebama tokom parlamentarnih izbora. Dobro su upoznati sa dešavanjima kod nas, ali kako to praksa pokazuje, diplomate su uvijek na oprezu. U svakom slučaju, jako je korisno da prošire saznanja o dešavanjima u Crnoj Gori. Ako se prisjetimo, i u Makedoniji je bilo slično, na početku su svi bili skeptični vezano za opozicione optužbe, pa se polako ali sigurno sve više povećavao broj onih kojih su shvatili o čemu se zapravo radi. Očekujem da se nešto slično desi i sa predstavnicima međunarodne zajednice kada je Crna Gora u pitanju.

MONITOR: EK je Đukanovićevu Vladu ocijenila prelaznom u ovogodišnjem izvještaju. Kako vidite činjenicu da briselska administracija Crnu Goru bez obzira na sve vidi kao lidera u regionu?
ABAZOVIĆ: EK je tokom ove godine imala mnogo većih briga nego što je to Crna Gora. Tu prije svega mislim na napuštanje Velike Britanije i emigrantsku krizu. Braneći prije svega sopstvene interese, često nam gledaju kroz prste, ali na to smo navikli. Mi se moramo mijenjati zbog sebe, a ne zbog njih. To što smo lideri u regionu ne znači da smo dobri đaci, već da imamo prelaznu ocjenu u odjeljenju ponavljača. Ako vlast misli da je to dovoljno, mi u URI smatramo da to može mnogo brže i mnogo bolje.

MONITOR: Je li bilo istinskog napretka u ispunjavanju uslova za ulazak u EU tokom posljednjih godinu dana?
ABAZOVIĆ: EU vodi politiku ohrabrivanja i tako je sa svim zemljama u regionu. Nije sporno da je bilo je pomaka u nekim sektorima, tu prije svega mislim na neke aktivnosti Specijalnog tužilaštva, ali su ostali mnogi naslijeđeni problemi, kako u oblasti vladavine prava tako i u mnogim drugim sferama života. Nikada nije bilo veće nepovjerenje u izborni proces, što je sadržano u Kopenhaškim kriterijumima, kao i nikada veći rast spoljnjeg duga, što je suprotno Mastrihškim kriterijumima. Ako to nije zabrinjavajuće, onda ne znam šta bi moglo da bude. Zbog napete političke situacije, ovu godinu smo, prosto rečeno, prespavali. Prave posljedice ćemo osjetiti u budžetskoj 2017. godini. Ali, evo, neka bude da smo najbolji.

MONITOR: Šta je po vama potrebno da zaista postanemo društvo ,,evropskih vrijednosti”?
ABAZOVIĆ: Da bih odgovorio na ovo pitanje, vratiću se još jednom na izbore. Najveći gubitnici izbora su građani Crne Gore. Zašto? Jednostavno doživjeli smo totalni moralni slom kao društvo. Dopustili smo da nas uplaše, kupe, ucijene i izmanipulišu. Da bismo postali ozbiljna evropska država moramo pokazati prije svega mnogo više dostojanstva i morala. Ne možemo kombinovati svoju primitivnu svijest sa evropskom praksom. Moramo konačno nadići sebe. Pred nama je dugi put političke, socijalne i kulturne transformacije. Kada konačno jednom stignemo do cilja i usvojimo evropske, a bolje je reći, univerzalne vrijednosti, onda će biti potpuno nevažno kada ćemo formalno postati članica EU. Da bismo tom kretanju dali ubrzanje, potrebno je prije svega izvesti političke promjene i ubijediti sebe da ovakvo kolektivno ponašanje ne znači progres i razvoj. Društvo evropskih vrijednosti traži drugačije vodstvo i jasnu viziju napretka zemlje. Zato se ne treba plašiti promjena. Njima se treba radovati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo