INTERVJU
DAMJAN ČITKUŠEV, REDITELJ: Zajednički nemiri i skrivene čežnje

Predstava Isti, koju je po tekstu Sare Đurović režirao makedonski reditelj Damjan Čitkušev, nedavno je premijerno izvedena na maloj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta. U ovoj porodičnoj drami uloge su ostvarili Andrea Mugoša, Nikola Perišić, Olivera Vuković, Aleksandar Gavranić, Žana Gardašević Bulatović i Mia Vojvodić. U ovom na momente uznemirujućem komadu, koji je Sara Đurović napisala na prvoj godini studija dramaturgije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, riječ je o odnosima u savremenoj porodici. Praizvedba drame Sare Đurović Isti postavljena je na malu scenu zahvaljujući podršci koju je dobila na konkursu Skroz nova drama CNP-a.
Damjan Čitkušev rođen je 1993. godine u Štipu. Upisao je režiju 2011. godine na Fakultetu za audio-vizuelne umjetnosti ESRA u Skoplju. Po završetku studija počinje da radi u Makedonskom narodnom teatru kao reditelj. U koprodukciji Makedonskog narodnog teatra i Teatra Fabrika režirao je predstavu Stolice po tekstu Ežena Joneskoa, za koju je osvojio nagradu za inovativni koncept na FIAT-u 2015. godine.
MONITOR: Premijera drame ,,Isti” prošla je veoma uspješno. Komad o (ne)odrastanju, a junakinja je tinejdžerka-antijunakinja… Što vas je najviše privuklo ovom tekstu?
ČITKUŠEV: Jedna od replika jednog od protagonista drame ,,Znaš li ti da sanjaš ?”
MONITOR: S obzirom na to da je ovo praizvedba, zanima me kako je tekao proces rada – na šta ste se Vi najviše fokusirali i koliko ste sarađivali s autorkom drame?
ČITKUŠEV: Otkrivanje i otvaranje jednog sasvim novog i autentičnog svijeta mladog autora, koji tek treba da stvara, je jedan veoma pipav i odgovoran posao, nalik na posao kardiohirurga, koji zahtijeva veliku koncentraciju i oprez.
Autor završava svoj posao i predaje odgovornost u trenutku u kojem završava pisanje teksta. Prije nego što su počele probe i u toku prvih čitačkih proba Sara je uspjela da mi približi njen svijet i da dozvoli mom stvaralačkom senzibilitetu da uđe do kraja u taj njen svijet i da se stopi sa njim, zbog toga mogu da kažem da je moja saradnja sa njom bila prilično uspješna.
MONITOR: Kakva je bila saradnja sa crnogorskim glumcima?
ČITKUŠEV: Cio proces rada u Crnogorskom narodnom pozorištu bio je kreativnog i istraživačkog karaktera. Moje kolege i ja razvijamo jedan drugačiji pozorišni jezik koji komunicira na nivou univerzalne ljudskosti i izaziva reakcije koje su u skladu sa tim. Mogu da kažem da su svi ljudi koji su bili dio mog angažmana u pozorištu – izvanredni saradnici i da mi je bilo zadovoljstvo da radim sa njima.
MONITOR: Koliko je predstava ,,Isti” važna za vrijeme i prostor u kojem živimo?
ČITKUŠEV: U mom shvatanju Isti – glavni lik na jedan intuitivan način odlazi do izvora svoje patnje, pronalazi ga, razumijeva ga nekonvencionalnim jezikom svog nemira i pomoću njega pokušava da se bori i da uruši klišee i formule bezličnog jezika društvenih parola.
MONITOR: Dok režirate neki komad – šta Vam je zanimljivije – analiza društva ili čovjekova intima ili to ne može jedno bez drugog?
ČITKUŠEV: Poslužiću se paradoksom i reći ću da je pravo društvo, autentična ljudska zajednica – nedruštvena, mnogo šire i mnogo temeljitije se društvo prožima zajedničkim nemirom, zajedničkim željama, skrivenim čežnjama… Istorijom svijeta upravljaju upravo te čežnje i nemiri koje politička aktivnost samo održava, potpuno pogrešno ih tumačeći pritom. Nijedno društvo nije uspjelo da se oslobodi ljudske tuge, nijedan politički sistem ne može da se oslobodi bola, straha od smrti, naše čežnje za beskrajem… Ljudska sudbina upravlja društvenom sudbinom, a ne obrnuto.
MONITOR: Podgorička publika upoznala je Vaš rad na prošlogodišnjem FIAT-u. Komentari i publike i žirija su bili afirmativni, s velikom hrabrošću uhvatili ste se u koštac sa dramom „Stolice” Ežena Joneska, jednim od najzahtjevnijih tekstova savremene književnosti. Što nam možete reći o svojoj predstavi?
ČITKUŠEV: Stolice je predstava koju sam radio s dvojicom meni jako dragih i veoma talentovanih kolega, a njeno stvaranje i sav taj proces za sve nas bio je kao jedno beskrajno preispitivanje u vezi sa, kao što bi to rekao veliki Ežen Jonesko – čovjekom pod znakom pitanja. Naše Stolice govore o čovjeku – robotu koji je izgubljen i dehumanizovan – čovjek koji kroz jednu strašnu igru traga za svojim najvećim strahom, za svojim suštinskim problemom, najdubljim mrakom sa jednim jedinim ciljem – da preko svog ja otkrije i prenese strahove, probleme i mračne strane svih nas, iznijevši ih na svjetlo dana.
MONITOR: Veoma ste mladi, relativno nedavno diplomirali, međutim iza sebe već imate impresivnu biografiju. Ko je uticao na Vaš rad, senzibilitet?
ČITKUŠEV: Priroda
Miroslav MINIĆ
Foto: Duško MILJANIĆ
Komentari
INTERVJU
DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje
MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?
KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.
Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.
Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.
Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.
Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.
Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.
MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?
KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.
Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.
Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.
Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.
Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.
Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške
MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?
LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG) biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.
SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.
MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?
LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.
MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?
LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi
MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?
KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.
Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.
MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?
KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
HORIZONTI3 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU1 sedmica
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
INTERVJU1 sedmica
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno3 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
FOKUS3 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno1 sedmica
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije