Povežite se sa nama

INTERVJU

ŠTEFICA GALIĆ, GLAVNA UREDNICA BiH PORTALA TAČNO: Mostarom vlada mafija „na daljinski“

Objavljeno prije

na

MONITOR: Mostar je zbog stalnih što otvorenih što latentnih napetosti opet u javnosti?
GALIĆ: U Mostaru je vatra vječno živa. Dva geta sa dva potpuno različita stila života, čekanje izbora koji nikako ne dolaze, vječni gradonačelnik u tehničkom mandatu, dva obrazovna programa, paralelne institucije. Na tzv. desnoj strani neostvareni snovi o preustroju grada i države, granice u glavama, strah i prijetnje lokalnih nasilnika ili njihovih poslušnika u institucijama, pljačka imovine svepljuvane Titove Jugoslavije, a sve u slavu nacionalnog interesa i trajne ugroženosti, pokušaj legitimiranja ratnog plijena, arhitektonska nedonoščad, nacionalistički znakovi po lokalnim brdima…

Ovdje vlada mafija ,,na daljinski”, odavde, iz Hrvatske ili svijeta zavisi gdje su umakli pravdi ili poreznim obavezama, razni generali, zločinci ili kriminalci uz sumanuto ispravljanje jezičkih varijanti, mahanje zastavama i krivotvorenje povijesti.

Ovdje kradu stadione klubu koji ih je napravio, ovdje izmišljaju godine institucijama koje su ,,ogradili” poslije devedesetih, ovdje preusmjeravaju rijeke zbog voždovih hacijendi, ovdje vlada zakon linča i bejzbol palice za one koji se nisu spremni povinovati nepisanim zakonima čopora, ovdje se kažnjava svaka drugost….

MONITOR: Je li to refleksija ukupnih događanja u BiH?
GALIĆ: Da. Mostar je refleksija cjelokupnih odnosa u BiH gdje rat nikada nije završen. Ostavljen od Sarajeva u ratu i u miru, dogovorene podjele nacionalističkih vođa osvojenih u partiji pokera koju su igrali Franjo i Alija. Tako je danas. Kako će sutra biti – do Mostaraca je.

Ono što je žalosno je da MUP HNK nema odjel za ratne zločine. Ali, tužilaštvo BiH počelo je konačno raditi na tome, hapse se ratni zločinci na svim stranama. Toliko godina nakon završetka rata, ali ipak. Najveći dio ih je odavno pobjegao u Hrvatsku, granica nije daleko. A tamo će se hrvatska desnica i militantni antikomunisti pobrinuti da im se ništa ne dogodi. Svi pričaju o svojim nevinim zločincima, iako zločin nema naciju i mora biti kažnjen ili pravda kao takva ne postoji.

MONITOR: Kako je moguće pomiriti podijeljeni Mostar?
GALIĆ: Samo porazom svih nacionalizama bilo bi to moguće, što je trenutno naučna fantastika. Ako samoprozvani zaštitnici nacionalnih interesa kažu kako su ponosni na Herceg-Bosnu, koja im je inspiracija i trajni zalog otvoreno tražeći preustroj Bosne i Hercegovine, dok u jednom dijelu Mostara stoje hercegbosanske zastave a u drugom dijelu bh zastave za Dan državnosti BiH, za to vrijeme Čović i Izetbegović zajedno piju i drže govor na prijemu u Sarajevu tim povodom. A Treći im nije ni došao. Sramotno! Ovdje se slavi zlo koje je premrežilo i Hrvatsku, poniklo i pothranjivano u njoj, što nova vlast tamo ni ne krije: vanjskopolitički joj je prioritet BiH – tuđa država! Kitarović u svojim javnim istupima lamentira o onome što je bio ratni cilj dvojca Tuđman-Milošević.

MONITOR: Nedavno ste u Mostaru preživjeli velike neprijatnosti prilikom pokušaja prijave zbog neovlaštenog isticanja zastava tzv. Herceg-Bosne…
GALIĆ: Da, bilo je to prilikom obilježavanja 25. godišnjice davno ukinute tvorevine Herceg-Bosne, jedinoj državnoj tvorevini poslije Drugog svjetskog rata u Evropi koja je u svoje temeljne osnivačke dokumente unijela rasističku odredbu da u njoj državne funkcije smiju obavljati samo dužnosnici hrvatske nacionalnosti. U Mostaru se slavilo uz vatromet, paradržavne zastave na ulicama i svečanosti uz podršku hrvatske države i njenog rukovodstva. Zastava i grb HRHB proglašeni su neustavnim, presudama Ustavnog suda FBiH 1997. i 1998. To očito ne smeta Čoviću i HDZ-u da je neometano obilježavaju a da njene zabranjene zastave ističu u javnim institucijama.

Za mene one su sinonim logora, etničkog čišćenja, zločina, rata, smrti… U ime te zastave i te tvorevine sam gledala kako trpaju na kamione i odvoze moje komšije muslimane u logore Heliodrom, Dretelj… slušala vriskove prebijanih zatvorenika, ispraćala prijatelje na groblja ili u svijet jednog po jednog. Gledala sam kako nestaje jedan svijet, ljudi, vjerski objekti, mostovi, kulturni spomenici…

Otišla sam u MUP HNK da podnesem krivičnu prijavu protiv nepoznatog počinitelja koji je neovlašteno postavio te zastave. U policiji su bili doslovno zgranuti mojim zahtjevom. Odbili su primiti prijavu s obrazloženjem da to za njih nije krivično djelo, da je to zastava hrvatskog naroda a ne hercegbosanska, pri čemu me je policajac D. Vidović nazvao kučkom i gotovo fizički nasrnuo na mene. Prijavila sam uvrede policijskih službenika unutrašnjoj kontroli MUP-a, a Tužiteljstvu HNK podnijela krivičnu prijavu. NVO i građani širom BiH, Hrvatske i Srbije pokrenuli su i peticiju protiv otvorene fašizacije u društvu, pozivajući nadležne institucije da spriječe javnu promociju ratnih zločinaca koji su svojom ideologijom proizveli bratoubilački rat.

Mi smo gotovo svakodnevno na udaru nacionalista svih predznaka i njihovih poslušnika. Nikada niko nije sankcioniran za to niti će biti. Imaju svoj kadar na svim važnim funkcijama u Mostaru i ne postoji ništa što bi to zasad promijenilo.

MONITOR: Ranije je prikazivanje kratkog dokumentarnog filma Svetlane Broz ,,Neđo od Ljubuškog”, o vašem suprugu, uzburkalo duhove u Ljubuškom. I zbog toga ste imali problema…
GALIĆ: Prošla sam i još prolazim kalvariju, zbog ispričane priče o progonu i pokušaju spašavanja Bošnjaka od terora Herceg-Bosne ‘93 u Ljubuškom. Moj suprug je dobio nagradu za građansku hrabrost posthumno, jer je netko od protjeranih ljudi ispričao tu priču Svetlani Broz i ona je došla do nas u Ljubuški.

Ne samo da sam fizički i verbalno napadana poslije toga, napustila sam grad u kojem sam živjela, obiteljsku kuću u Ljubuškom još opterećenu kreditima koje sam dizala za liječenje mog supruga. Dok su me bodrili svi koji su bili dalje od Ljubuškog, Ljubušaci su u strahu šutjeli. Niko javno nije stao uz mene. Moja djeca i nekoliko prijatelja bdjeli su danima u strahu od napada i demonstracija koje su radili ratni veteran i udruge. Puštali su Thompsonove ustaške pjesme pred vratima naše kuće iz parkiranog auta sa ogromnim zvučnicima i smijali nam se u facu. Niko se nije kretao po Ljubuškom u to vrijeme. Bilo je gore nego te hiljadu puta proklete ‘93. Prijetili su mi svi od Ljubuškog do Zagreba, od huligana do radnika MUP-a. Ljudi su me pljuvali i okretali glavu od mene kada bih izašla iz kuće. Govorili mi: Šuti, šta laješ, ubit će te. Dirnula si u zločin. Ne talasaj. Bilo je i gore nego si ispričala ali ti ne smiješ govoriti, ti si naša, neka oni laju… Trajna borba sa nacionalistima, predrasudama, neimaštinom i ljudskom glupošću, jad je koji me prati od devedesetih kada smo se javno pobunili protiv etničkog čišćenja koje je provodila Herceg Bosna vođena Tuđmanovom i Šuškovom suludom i osvetničkom politikom.

O hakerskim napadima na portal i nemogućnosti normalnog funkcioniranja da ne govorim. Zaplijenili su mi porodičnu penziju i čekam još četiri pljenidbe. Ali nemaju mi više šta zaplijeniti, jer nemam više ništa osim lovačkog psa Mrvice, koja živi sa mnom u Mostaru, u tuđoj kući. Tako se ovdje kažnjava svaka donkihotska pobuna protiv njih.

Lažni vitezovi napadaju u čoporu

MONITOR: Kao istaknutog borca za ljudska prava vi se borite protiv, kako ste jednom rekli, fašizma u Ljubuškom, a vas etiketiraju kao fašisticu?
GALIĆ: To je etiketa kojom današnji domoljubi zabrinuti za svoju naciju prozivaju one neposlušne što se odmeću od čopora zovući to lijevi fašizam. Samo lažima i klevetama se bore protiv antifašizma jer drugih načina nemaju. Raspravljati s nacionalistima, zagriženim ustaškim, četničkim, klerikalističkim i drugim jurišnicima ovdje je nemoguća misija, oni ne znaju za argumente, znaju samo za sirovu silu. Meni tepaju od krave ljubuške, komunističke kurve, udbaške drukerice, kučke, orjunašica koju treba prebiti, silovati, isjeći na komade do kletve – dabogda se raspadala kao i tvoj krepali muž… Sve to uz blagoslov institucija, smišljeno, lažući, prijeteći, obezvrijeđujući, naplaćujući… A nikoga nema da vas zaštiti. Lažni vitezovi napadaju samo u čoporu. I uvijek je netko iz policije s njima.

U znaku tri nacionalizma

MONITOR: Kako biste opisali aktuelno stanje u BiH?
GALIĆ: Sve liči na početak devedesetih. Velikosrpski i velikohrvatski nacionalizmi uz svesrdnu pomoć klera su na identičnim pozicijama. Sada doduše imaju saveznika u bošnjačkom nacionalizmu kao posljedici ova dva. Kao da nemamo državu uopće. Sve je podijeljeno na tri. Ljudi su u strahu, šute ili su otupili. Rijetki progovore i odmah navuku bijes dežurnih nacionalnih čuvara. Tko može, odlazi vani. Partijama na vlasti niti opoziciji nije važan državni interes, samo vlastiti. A trojica predstavnika konstitutivnih plemena pijuni su imperijalističkih ideologija tzv. majki zemalja za koje se grozničavo drže. Dok Dodik uz podršku SPC i referendume sanja odvajanje od BiH, Čović će tako dobiti na poklon Treći entitet, a Izetbegović je u suštini zadovoljan bošnjačkim getom. To pokazuje njihova politika. Dobar znak je da je tužilaštvo krenulo sa hapšenjima i najavama optužnica za ratne zločine na svim stranama BiH. Kasno, ali ipak važno je da se to uradi. Dobar znak je da se antifašisti udružuju po cijeloj jugoslovenskoj atlantidi, ljevica najavljuje ujedinjenje za sljedeće izbore i već konkretno radi na tome. Možda ipak ima nade za našu zemlju.

Civilizacijska sramota

MONITOR: Ovih dana u toku je suđenju Ratku Mladiću. Tužitelj Alan Tiger rekao je da etničko čišćenje nije bilo posljedica rata, nego cilj Mladića i Karadžića.
GALIĆ: Očigledno da je to bio cilj, svjedočimo i danas tomu. Ovih dana obilježila se i 20. godišnjica Memoranduma SANU od kojega srpski nacionalisti nisu nikada odustali. To je ključni problem. Ipak njegovi tvorci morali su priznati poraz u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu. Mladić kao zapovjednik Glavnog stožera VRS-a, kao izvršilac odgovoran je, dok stvarni krivci, ideolozi tog stravičnog plana, su ostali nedodirljivi pravdi, a njihovi nasljednici sjede danas u parlamentima BiH, Srbije, Crne Gore. Ako bi za žrtve genocida i zločina bila moguća satisfakcija, onda bi to bio poraz ove ideologije, što se sada čini neostvarivo. Iskreno prestala sam vjerovati u vjerodostojnost ovoga suda poslije posljednjih presuda. Sramotno je i poražavajuće da se ne mogu adekvatno kazniti zločinci koji su napravili genocid i stravične zločine po cijeloj BiH. Ako je politika genocida prošla nekažnjeno onda smo svi gubitnici. To bi bila civilizacijska sramota. A žrtvama se još jednom puca u lice.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo